Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-663/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu toga suda Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tuženika 1. SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika ad. 1. do 3., te nakon objave presude dana 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj TV, [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u suvlasničkom udjelu od 6/36 dijela čest. 304/1 k. o. [katastarska općina] što je tuženik ad. 1. SV POK. T, [adresa], dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

II. Utvrđuje se da je tužitelj TV, [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u suvlasničkom udjelu od 1/24 dijela čest. 304/1 k. o. [katastarska općina] što je tuženik ad. 2. ŠV NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

III. Utvrđuje se da je tužitelj TV, [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik u suvlasničkom udjelu od 1/24 dijela čest. 304/1 k. o. [katastarska općina] što je tuženik ad. 3. ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

IV. Nalaže se tuženicima ad. 1. – 3. naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.879,63 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 24. ožujka 2023. navodi da je u ovosudnom postupku koji je isti pokrenuo temeljem prijedloga za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka sud pod poslovnim brojem Z-19863/22 dana 4. studenog 2022. donio rješenje kojim se ispravlja zk stanje u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja za 54/72 dijela, dok je tužitelj u pogledu udjela od 18/72 dijela odbijen jer su ovdje tuženici stavili prigovor. Tužitelj tvrdi da je on vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a isti da se nalazi i u posjedu predmetne nekretnine, a prije njega da su u posjedu bili njegovi prednici i to preko pedeset godina u savjesnom posjedu. Tužitelj pojašnjava da predmetna nekretnina u naravi predstavlja maslinik s dva reda maslina po cijeloj dužini čestice, a koji maslinik su posadili tužitelj i njegovi prednici, a prije se tu nalazio vinograd. Tužitelj nadalje navodi da čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere u novoj izmjeri odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je upisana u posjedovnom listu 2984 u kojem je kao posjednik upisan tužitelj. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu VV kupio od KV (S), a nakon što je VV umro 1976. naslijedila ga je supruga ŽV po rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O- 891/76, a nakon njene smrti 5. listopada 1998. u pogledu predmetne nekretnine istu je naslijedio tužitelj za cijelo. Tužitelj nadalje tvrdi da njega i njegove prednike nitko nije uznemiravao odnosno ometao u posjedovanju predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu tužene, tuženika ad. 1. – 3. koji je zaprimljen u spis 19. lipnja 2023., isti najprije prigovaraju označenoj vrijednosti predmeta spora u konkretnoj pravnoj stvari od 600 EUR, obzirom sporovi o nekretninama ne mogu biti sporovi male vrijednosti te minimalna vrijednost predmeta spora mora biti 1.327,23 EUR, pa se predlaže Naslovnom sudu da odredi vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 EUR. U odnosu na tužiteljevu tvrdnju kako je suvlasničke dijelove nekretnine stekao dosjelošću, tuženici navode kako tužitelju nedostaje osnovi element dosjelosti, a to je poštenje posjeda, naime, iz predmeta koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj Z- 19863/22, Z-21170/21 i Rz-673/21, odnosno iz izjava svjedoka proizlazi kako je svjedok FV iskazao da je pokojni otac tužitelja TVŽ kupio nekretninu koja je predmet ovog postupka od pok. KV još 1965., svjedok DV navodi kako je TVŽ kupio nekretninu od KV negdje 96-ih godina. Međutim, po tuženicima, pok. TVŽ nije kupio nekretninu koja je predmet ovog postupka od pok. KV jer tako nešto ne proizlazi iz kupoprodajnog ugovora, naime, iz kupoprodajnog ugovora od 29. siječnja 1966. proizlazi kako je KV prodala TVŽ kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 11 ari i 68 metara u kulturi oranica zvane „Livade“ na koju se pok. VV uredno i upisao u katastarski operat temeljem navedenog. Međutim, a kako to navode tuženici, osnovu za stjecanje nekretnine koja je predmet ovog postupka tužitelj nema jer je niti njegov prednik nije nikada stekao od pok. KV, k tome još, svjedoci iskazuju suprotno o godini stjecanja nekretnine (jedan 1965., drugi 1996.). Također, po tuženicima, tužbeni zahtjev ne može biti postavljen na način da tužitelj utvrđuje da je vlasnik nekretnine, već eventualno da je stekao vlasništvo ili valjanu osnovu stjecanja.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23. ožujka 2023. (ls 6), identifikaciju čestica Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru od 3. kolovoza 2021. (ls 7-8), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-891/76 od 21. siječnja 1983. (ls 9-10), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 19863/22-14 od 4. studenog 2022. (ls 11-16), povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru od 23. studenog 2021. (ls 17-25), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-2/02 od 3. svibnja 2002. (ls 26-29), izvod iz posjedovnog lista sa stanjem na dan 23. studenog 2021. (ls 30), posjedovni list broj 219 (ls 31-33), izvod iz katastra zemljišta sa stanjem na dan 19. prosinca 1986. (ls 34-35), izvršen je uvid u skicu lica mjesta od 22. travnja 2024. (ls 68) te je pročitan nalaz i mišljenje izrađen od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića zaprimljeno u spis 23. travnja 2024. s prilogom u vidu fotodokumentacije (ls 69-74), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka DV (ls 79), FV (ls 79-80), BV (ls 80-81), GV (ls 84), te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja TV (ls 84-85).

4. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj onaj koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice njegove tužbe vezano za način stjecanja vlasništva suvlasničkih udjela ovdje tuženika ad. 1. – 3., s tim da ovaj sud obzirom na sam izričaj tužbenih zahtjeva (gdje se traži da se presudom utvrdi da je tužitelj vlasnik…) te navoda iz povjesnice tužbe (da se tužitelj i njegovi prednici nalaze preko pedeset godina u savjesnom posjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da ih nitko nikada nije uznemiravao ili ih osporavao u posjedovanju predmetnog zemljišta) zaključuje da bi se ovdje radilo o dosjelosti kao pravnom temelju stjecanja vlasništva, pa će se sud u daljnjem tijeku obrazloženja presude najprije osvrnuti na zakonske odredbe u kojemu je reguliran institut dosjelosti.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed nekretnine trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. ili 3. ovoga članka.

7. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5. te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

8.1. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to: 8.2. Da je čest. zem. [katastarska čestica], u naravi oranica površine 1406 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem su u B Vlastovnici kao suvlasnici upisani SV pok. T za 6/36 dijela, NV za 1/24 dijela, NV ŠV za 1/24 dijela (ovi potonji su tuženici ad. 1. do 3.), te ovdje tužitelj TV za 27/36 dijela, 8.3. Da je kod ovog suda po prijedlogu TV u postupku poslovni broj Z-19863/22 rješenjem od 4. studenog 2022. ispravljeno zk stanje u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz uknjižbu prava vlasništva na navedenoj čestici u korist TV za 54/72 dijela, dok je predlagatelj odbijen u dijelu svog prijedloga za udio od 18/72 dijela (u odnosu na koje udjele su izjavili prigovor upisani zk suvlasnici NV, ŠV i SV),

8.4. Da u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] postoji tzv. dvojna izmjera, od kojih jedna predstavlja evidenciju vođenu od strane katastra, a druga vođenu od strane suda u zemljišnim knjigama te same brojčane oznake katastarskih čestica tih dviju evidencija nisu identične, pa tako iz priležeće identifikacije čestica od 3. kolovoza 2021. sa ls 7 proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – katastarske izmjere odgovara u "staroj" izmjeri čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

8.5. Da prema priležećoj povijesti promjena u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 23. studenog 2021. (ls 17-35) proizlazi da se ta čestica nove izmjere odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere, a pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina] s kojima se raspolaže i koji datiraju od revizije posjedovnog stanja od 1955./56. proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] upisana u registar domaćinstava broj 15 (napomena suda: isti prileži u preslici na ls 19 na kojoj nije razvidno ime i prezime nositelja domaćinstva broj 15), a nakon provedenog aerofotogrametrijskog snimanja 1971. (podaci u službenoj upotrebi 1979.) kat. čest. [katastarska čestica] upisana je u ABC registar 183 i koji u preslici prileži na ls 21-22 i u kojem je kao posjednik bio evidentiran ĐV pok. N (za kojeg sud zaključuje da se radi o ocu ovdje tužitelja), a nakon njega CV. ĐV (za koju sud zaključuje da se radi o majci ovdje tužitelja), nadalje je iskazom promjena 125/2007 kat. čest. [katastarska čestica] mijenjala naslovnu stranu posjedovnog lista na način da je na mjesto SVŽ, kao novi posjednik upisan ovdje tužitelj TV, a kakvo posjedovno stanje egzistira i na dan izrade spomenute povijesti promjena,

8.6. Da je kod Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O- 2/02 vođen ostavinski postupak iza umrle NVŽ pok. Š, rođene **.**.1924., umrle **.**.1998., i u kojem postupku je 3. svibnja 2002. doneseno rješenje o nasljeđivanju u kojem je utvrđeno da ostavinsku imovinu, između ostalog kao vanknjižno vlasništvo za cijelo čine nekretnine upisane u posjedovni list broj 219 k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana i kat. čest. [katastarska čestica] i koju na prije navedenoj čestici nasljeđuje sin TV za cijelo,

8.7. Da je kod Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O.891/76 vođen ostavinski postupak iza smrti ĐV pok. N, rođenog 13. siječnja (napomena suda: godina rođenja nije navedena), a umrlog **.**.1976., i u kojem postupku je 29. lipnja 1977. doneseno rješenje o nasljeđivanju u kojem je nasljednicom na cjelokupnoj imovini ostavitelja proglašena temeljem zakona njegova žena ŽV. ĐV za cijelo, s tim da ovdje predmetna nekretnina nije navedena kao ostavinska imovina ostavitelja bilo u "staroj" bilo u "novoj" izmjeri za k. o. [katastarska općina].

9.1. Sud je nadalje u dokaznom postupku proveo i personalne dokaze, odnosno u svojstvu svjedoka saslušani su DV, FV, BV i GV, te je proveden i dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja TV. Iz iskaza saslušanih svjedoka po mišljenju ovoga suda u bitnome proizlazi slijedeće:

- da je predmetna čestica kupljena još 60-ih godina prošlog stoljeća od strane oca tužitelja VV, a prodavatelji da su bili porijeklom iz obitelji SV, odnosno osoba imena V ili LV,

- da je predmetna čestica po kulturi najprije bila vinograd, a na istoj da se sada nalaze masline koje su posadili malo prije Domovinskog rata djeca od VV, i to FV, K i Ž zajedno sa RV, a koje masline da danas obrađuje upravo tužitelj TV,

- da oko predmetne čestice nema spora bilo sa trećim osobama bilo unutar obitelji TV, odnosno da se unutar te obitelji vlasnikom te parcele smatra upravo tužitelj TV,

- da nitko od svjedoka na predmetnoj parceli nikada nije vidio nekog od ovdje tri tuženika.

9.2. Sud je iskazima gore saslušanih svjedoka, neovisno od toga što su neki bliski srodnici tužitelja (misli se na svjedoke FV, BV i GV), odlučio pokloniti vjeru jer se s jedne strane radi o svjedocima koji su svi porijeklom i žive u mjestu Drage, gdje se nalazi predmetna čestica, a svjedok DV je čak i neposredni međaš, pa je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci mogu imati relevantna saznanja o čestici koja je predmet ovog postupka, dok je s druge strane sud istima odlučio pokloniti vjeru prvenstveno u dijelu koji se odnosi na to tko zadnjih desetljeća drži u posjedu i koristi tu česticu, i iz razloga jer njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa sadržajem materijalnih dokaza koji priležu spisu, a posebice se ovdje misli na povijest promjena koja je u bitnome reproducirana pod točkom 8.5. obrazloženja, s tim da sud ukazuje na potonji detalj iz razloga jer povijest promjena sukladno čl. 230. st. 1. ZPP predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Znakovito je potom sudu da tužitelji nisu predočili niti jedan dokaz, bilo materijalni bilo personalni, koji bi opovrgnuo tvrdnje tužitelja tijekom postupka glede toga da upravo on osobno i preko svojih prednika, majke i oca, drži u samostalnom posjedu ovdje predmetnu česticu zadnjih pedeset ili nešto više godina.

10.1. Imajući stoga u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude, kako one koje bi trebale biti nesporne tako i one proizašle iz svjedočkih iskaza DV, FV, BV i GV i stranačkog iskaza tužitelja, ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati osnovanost njegove tužbe i tužbenog zahtjeva u smislu da je isti osobno te putem svojih pravnih prednika (misli se na majku tužitelja ŠVŽ te prije nje na oca tužitelja VV pok. N) prema označenim tuženicima stekao pravo (su)vlasništva na utuženoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo i to temeljem dosjelosti. Naime, kraj činjenice da ovaj sud temeljem provedenih dokaza izvodi zaključak da je ovdje tužitelj osobno te preko svoga pravnog prednika, majke NVŽ, u samostalnom posjedu, i to od 5. listopada 1998. kada je preminula majka tužitelja, a koji posjed se uzgred smatra tzv. nasljedničkim posjedom koji se sukladno odredbi čl. 160. st. 3. ZV smatra poštenim posjedom od trenutka otvaranja nasljedstva, a prije toga datuma sud smatra da je u samostalnom posjedu predmeta spora za cijelo bio tužiteljeve otac VV pok. N i to negdje od sredine 60-ih godina temeljem pravnog posla kupoprodaje, a u najmanju ruku isti da je u posjedu od 1971. kada je evidentiran posjednikom u katastarskom operatu, a da je kroz cijeli taj period posjed tužitelja i njegovih prednika u najmanju ruku pošten na način kako ga definira zakonska odredba iz čl. 18. st. 3. ZV (s tim da iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), što bi posljedično značilo da se tužitelj prema tuženicima ad. 1. – 3. može pozivati na ranije citiranu odredbu iz čl. 159. st. 3. ZV kao pravni temelj njegovog stjecanja vlasništva na utuženoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo.

10.2. Razvidno je iz prije navedenog da je sud otklonio kao nedokazanu tvrdnju koju su još u odgovoru na tužbu isticali tuženici ad. 1. – 3. u smislu da se tužitelj ne može pozivati na institut dosjelosti kao temelj stjecanja vlasništva jer da mu nedostaje element poštenja, a to slijedom vođenja onog pojedinačnog ispravnog postupka pod poslovnim brojem Z-19863/2022 kada je isti odbijen u pogledu suvlasničkih udjela ovdje tuženika ad. 1. – 3. Međutim, ovaj sud ne prihvaća potonji stav tuženika ad. 1. – 3. prvenstveno iz razloga jer ovdje tužitelj, a predlagatelj u spomenutom pojedinačnom ispravom postupku, nije odbijen u odnosu na ukupan suvlasnički udio od 18/72 dijela ovdje tuženika ad. 1. – 3. temeljem meritornih razloga već isključivo iz razloga jer su ovdje tuženici ad. 1. – 3. u tome zemljišnoknjižnom postupku podnijeli prigovor na tužiteljev prijedlog za ispravak zemljišnoknjižnog stanja, a slijedom kojeg prigovora je zemljišnoknjižni sud automatizmom odbio prijedlog predlagatelja u pogledu suvlasničkog udjela od 18/72 dijela navodeći kao razlog da je pojedinačni ispravni postupak kao izvanparnični postupak namijenjen uređivanju nesređenog zemljišnoknjižnog stanja u nespornim situacijama, dok se sporno pitanje vlasništva, a koje da je postojalo u konkretnom zemljišnoknjižnom postupku između predlagatelja i zemljišnoknjižnih suvlasnika koji su podnijeli prigovor, valja raspraviti i presuditi kroz parnični postupak, a što je i učinjeno upravo kroz ovaj parnični postupak.

10.3. Nadalje, a što se tiče ukazivanja tuženika da tužbeni zahtjevi prema njima nisu mogli biti postavljeni na način da tužitelj utvrđuje da je vlasnik nekretnine, za istaći je od strane ovog suda da se on priklanja potonjem stavu tuženika glede toga da su u pravnom smislu tužbeni zahtjevi prema tuženicima ad. 1. – 3. u najmanju ruku nezgrapno postavljeni, a to jer je notorno da se u Republici Hrvatskoj vlasnikom na nekretnini postaje tek uknjižbom u zemljišnoj knjizi, no, ipak ne želeći ići u pravcu pretjeranog formaliziranja jer bi se tu u konačnici radilo tek o dilemi u smislu korištenja formulacije da li je netko "vlasnik" nasuprot tome da je taj netko "stekao vlasništvo", a koja dilema je u konkretnom slučaju, barem je takvo mišljenje ovog suda, u biti samo semantičke prirode.

10.4. Slijedom svega iznijetog iz nekoliko prethodnih obrazloženja ove presude sud je odlučio usvojiti tužbene zahtjeve tužitelja usmjerene prema tuženicima ad. 1. – 3., radi čega je odlučeno kao pod točkama I. do III. izreke ove presude.

11. Obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u postupku odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, pritom imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora na pripremnom ročištu održanom 5. listopada 2023. od strane suda određena u iznosu od 1.328,00 EUR. Stoga je tužitelju, a po njegovom popisu troška sa ls 86, najprije priznat trošak zastupanja u ovoj pravnoj stvari od strane punomoćnika iz reda odvjetnika i to na ime sastava tužbe od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje Tarifa). Sud je nadalje tužitelju sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od četiri ročišta koja su održana u ovoj pravnoj stvari i na kojima je isti bilo zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a radi se o ročištima održanim 5. listopada 2023., 1. prosinca 2023., 7. listopada 2024. i 29. studenog 2024. Zbrajajući sve stavke priznate tužitelju dođe se do ukupno 500 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe se do iznosa od 1.000,00 EUR, koji iznos potom valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost nakon čega se dođe do iznosa od 1.250,00 EUR. Potonji iznos od 1.250,00 EUR valja uvećati za iznos od 550,00 EUR na ime predujma kojeg je tužitelj uplatio za trošak provođenja dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta koji je potom u spis dostavio skicu sudskog očevida s pripadajućim nalazom i mišljenjem te fotografijama, potom je tužitelju kao trošak valjalo priznati iznos od 26,54 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu koju je tužitelj platio i dostavo dokaz o tome u spis, kao i iznos od 53,09 EUR na ime sudske pristojbe na ovu presudu obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste, nakon čega se dođe do krajnjeg iznosa od 1.879,63 EUR kojeg sud priznaje tužitelju kao parnični trošak, slijedom čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 10. veljače 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženicima ad. 1. do 3. po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru.