Poslovni broj: Us I-2223/2023-45

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja MUCIĆ & CO d.o.o. u stečaju, OIB: 90091420648, Dugopolje, IV. Gardijske brigade 5, zastupan po stečajnom upravitelju Josipu Dujmoviću iz Splita, Put Skalica 10, a on po opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Lovro Zovko i Antonija Šimunković iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 71 D, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi povrata novčanih sredstava, vanraspravno, 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/19- 01/357, Urbroj: 513-04-21-3 od 24. veljače 2021. i rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Solin, Klasa: UP/I-471-02/19- 01/01, Urbroj: 513-07-17-10-19-3 od 17. lipnja 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II Dužno je prvostupanjsko tijelo Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Solin u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/19-01/357, Urbroj: 513- 04-21-3 od 24. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Solin, Klasa: UP/I-471-02/19-01/01, Urbroj: 513-07-17-10-19-3 od 17. lipnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povratom novčanih sredstava.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je dana 17. svibnja 2019. podnio zahtjev za povrat novčanih sredstava koje je porezno tijelo zaplijenilo temeljem rješenja o ovrsi, Klasa: UP/I-415-02/2014- 001/00027, Urbroj: 513-007-23-02/2014-01 od 19. ožujka 2014. u iznosu od 1.629.876,61 kuna. Navodi da kako je porezno rješenje poništeno prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom, porezno tijelo je izvršilo povrat dijela zaplijenjenih novčanih sredstava tužitelju u iznosu od 546.067,79 kuna, te dodatno i iznos 2.609.876,77 kuna i pripadajuće kamate. Međutim, tužitelj tvrdi kako navedenim isplatama porezno tijelo nije u cijelosti podmirilo dugovanje koje ima prema tužitelju. Prigovara kako tuženik uopće nije utvrđivao činjenično stanje već se u obrazloženju poziva isključivo na Izvješće kojim se nalaže storniranje pojedinih poreznih obveza po poreznom rješenju te obračunatih zateznih kamata do 11. travnja 2014. odnosno do izvršnosti poreznog rješenja, dok se na navode tužitelja iz zahtjeva za povrat od 17. svibnja 2019. kao i na zaplijenjene iznose uopće ne očituje. Prigovara kako tuženik uopće nije utvrđivao niti se očitovao o tome postoji li razlika među iznosima zaplijenjenim tužitelju i vraćenim tužitelju i kolika je ta razlika, čime je povrijeđena odredba članka 6. stavka2. Općeg poreznog zakona. Prigovara kako mu predmetno Izvješće na koje se tuženik poziva nikada nije dostavljeno čime je povrijeđena odredba članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara kako je u predmetnom slučaju povrijeđena i odredba članka 98. OPZ-a. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja i da Sud sam riješi upravnu stvar, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Budući je Sud temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio kako osporene odluke sadržavaju nedostatke, a tuženik nije dostavio potrebnu dokumentaciju kako bi Sud na nedvojben način utvrdio činjenično stanje, Sud je temeljem članka 98. točke 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj:36/24., dalje u tekstu ZUS-a) spor riješio bez rasprave, radi izbjegavanja dodanih troškova.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. 7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom novčanih sredstava nakon presude Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-1908/16-7 od 21. prosinca 2017., i to kako se navodi u zahtjevu iznosa od 62.183,60 kuna na ime glavnice i zakonske zatezne kamate koja na dan 14. ožujka 2018. iznosi 2.981.967,51 kuna.

8. Odredbom članka 130. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 32/20., 42/20.) propisano je da na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju se i plaćaju kamate u skladu s posebnim propisom, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije. Stavkom 2. istog članka propisano je da dospijeće pojedine vrste poreza utvrđuje se posebnim zakonom. Stavkom 3. istog članka propisano je da se kamate obračunavaju od dana dospijeća porezne obveze. Stavkom 4. istog članka propisano je da se na iznos dužnih kamata ne obračunavaju kamate. Stavkom 5. istog članka propisano je da na plaćene poreze bez pravne osnove kamate se obračunavaju počevši s 15-im danom od dana primitka zahtjeva za povrat, ako posebnim propisom nije uređeno drugačije. Stavkom 6. istog članka propisano je da iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako je poništeno ili izmijenjeno rješenje ili drugi akt o zaduženju na temelju kojeg je plaćen porez, tada obračun kamata na ukupno plaćeni iznos počinje teći od dana uplate poreznog duga. Stavkom 7. istog članka propisano je da ako se tijekom poreznog nadzora utvrdi razlika porezne obveze, kamata se obračunava od dana kada je tu poreznu obvezu porezni obveznik bio dužan platiti.

9. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj dana 17. svibnja 2019. podnio zahtjev za povrat zaplijenjenih sredstava temeljem presude Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-1908/16-7 od 21. prosinca 2017.

10. Porezno tijelo je temeljem Izvješća, Klasa: UP/I-471-02/13-01/41, Urbroj: 513- 07-17-18-27 utvrdilo kako je Porezna uprava naložila evidentiranje storno poreznih obveza i zateznih kamata, i to: poreza na dodanu vrijednost za 2010. u iznosu od 1.740.232,60 kuna, kamata do 17. prosinca 2012. u iznosu od 505.662,10 kuna, kamata do 11. veljače 2014. u iznosu od 240.845,37 kuna, kamata do 11. veljače 2014. u iznosu od 240.845,37 kuna; poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1 siječnja do 31. listopada 2011. u iznosu od 93.347,53 kuna, kamata do 17. prosinca 2012. u iznosu od 17.658,28 kuna do 11. veljače 2014. u iznosu od 12.919,14 kuna; poreza na dobit za 2010. u iznosu od 1.951.019,99 kuna, kamata do 17. prosinca 2012. u iznosu od 388.838,77 kuna i kamata do 11. veljače 2014. u iznosu od 270.018,01 kuna.

11. Utvrđeno je kako dana 8. ožujka 2018. izvršen storno navedenih poreznih obveza, odnosno omogućen je povrat novčanih sredstava u navedenom dijelu, odnosno poreznih obveza za koja više nije postojao pravni osnov te pripadajućih kamata u skladu sa odredbom članka 130. Općeg poreznog zakona.

12. Tuženo tijelo utvrđuje kako su izrekom presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1908/16 od 21. prosinca 2017. poništene točke 3. i 4. presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 8 Us I-7/14-16 od 8. ožujka 2016., te je Sud sam riješio upravnu stvar, odnosno predmet nije vraćen ovom tijelu na ponovni postupak, a u izreci rješenja nije naložen povrat neosnovano zaplijenjenih sredstava u iznosu od 1.629.876,61 kuna, i poreznom tijelu nije naloženo izvršenje obveze na način da je dužan izvršiti povrat neosnovano zaplijenjenih sredstava u iznosu od 1.629.876,61 kuna.

13. Tuženo tijelo je ocijenilo kako je prvostupanjsko rješenje zasnovano na zakonu te kako se ne može prihvatiti stajalište tužitelja da je porezno tijelo dužno u cijelosti izvršiti povrat poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama, i to osobi koja ga je platila, odnosno ovdje tužitelju.

14. Sud je na prijedlogu tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za područje financija i računovodstva Tomislavu Šuti, na okolnost visine iznosa novčanih sredstava koje porezno tijelo treba vratiti tužitelju, nakon donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 1908/16-7 od 21. prosinca 2017., odnosno na okolnost razlike zaplijenjenog iznosa temeljem rješenja o ovrsi, Klasa: UP/-415-02/2014-001/00027, Urbroj: 513-007-23- 02/2014-01 od 19. ožujka 2014. i iznosa koji je vraćen tužitelju, i okolnost visine iznosa koji bi porezno trebalo vratiti tužitelju nakon donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1908/16-7 od 21. prosinca 2017., kao i visine kamata koje je porezno tijelo bilo dužno platiti tužitelju, s osvrtom na utvrđenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Solin u rješenju, Klasa: UP/I-471-02/19-01/01, Urbroj:513-07-17-10-19-3 od 17. lipnja 2019. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/19-01/357, Urbroj: 513-04-21-3 od 24. veljače 2021.

15. Vještačenje po sudskom vještaku financijske struke Sud je proveo radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, kako tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku u pogledu visine iznosa novčanih sredstava koje je porezno tijelo vratilo odnosno koje treba vratiti tužitelju i zakonskih zateznih kamata, nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1908/16-7 od 21. prosinca 2017., prema stajalištu ovog Suda, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja u upravnom sporu od strane neovisnog sudskog vještaka financijske struke.

16. Sudski vještak za financije i računovodstvo Tomislav Šuta u svom Nalazu i mišljenju od 20. lipnja 2023., temeljem poslovne dokumentacije tužitelja priložene spisu predmeta, knjigovodstvene kartice (PKK) zatražene od Porezne uprave po godinama za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2019. i službene zabilješke Porezne uprave u vezi povrata poreza bez pravnog osnova i obračuna kamata po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 1908/16-7 od 21. prosinca 2017., utvrdio kako je porezno tijelo prema spomenutoj presudi pravilno izvršilo povrat poreza bez pravnog osnova, kako je to tabelarno prikazano na stranici 8. Nalaza i mišljenja, ali da porezno tijelo nije pravilno izvršilo obračun kamata.

17. Sudski vještak je utvrdio kako je porezno tijelo tužitelju trebalo isplatiti povrat kamata za stjecanje poreza na dodanu vrijednost bez pravnog osnova u iznosu od 1.125.461,98 kuna umjesto iznosa od 973.386,48 kuna, što čini razliku u iznosu od 152.075,50 kuna. Nadalje, sudski vještak je utvrdio kako je porezno tijelo tužitelju trebalo isplatiti povrat kamata za stjecanje poreza na dobit bez pravnog osnova u iznosu od 1.073.670,20 kuna (951.028,13 kuna + 122.642,07 kuna), umjesto iznosa od 928.085,10 kuna, što čini razliku u iznosu od 145.585,10 kuna, jer se obračun kamata trebao izračunati prema članku 3. točki 16. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a ne prema Zakonu o obveznim odnosima, te se vještak poziva i na odredbu članka 10. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

18. Zaključno, sudski vještak je utvrdio kako porezno tijelo s osnova obračuna kamata za stjecanje poreza bez pravnog osnova tužitelju dodatno treba vratiti iznos od 297.660,60 kuna (152.075,50 kuna + 145.585,10 kuna).

19. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama na očitovanje te im je udijeljen rok od 20 dana radi dostavljanja očitovanja, ukoliko su to smatrali potrebnim. Sud je istim rješenjem upozorio stranke da ukoliko svoje očitovanje ne dostave u udijeljenom roku, isto se neće razmatrati niti uvažiti.

20. Tužitelj je u svom očitovanju od 12. listopada 2023. u bitnom naveo kako je porezno tijelo pri povratu predmetnog iznosa po presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIpn-7/14-16 od 8. ožujka 2016. trebalo vratiti glavnicu s te osnove (455.322,00 kuna), obračunate i zaplijenjene zakonske zatezne kamate (visinu kojih tužitelj ne može odrediti jer nema dostupne podatke o početku tijeka kamata dok su iste prestale teći u trenutku kada su naplaćene, te zakonsku zateznu kamatu na taj ukupno dugovani iznos, počevši od 8. travnja 2014. do povrata 5. svibnja 2016. Prigovara kako nije točno navedeno u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka da bi na navedeni iznos glavnice bile vraćene kamate u iznosu od 153.761,62 kuna, već je taj dio "storniran" dok je tuženik obračunao i vratio tužitelju kamate u iznosu od 99.907,88 kuna temeljem odredbe članka 130. stavka 6. Općeg poreznog zakona. Dakle, tvrdi kako je porezno tijelo obračunalo kamate samo na glavnicu od 445.322,00 kuna, dok je u cijelosti zanemarilo da je na taj iznos prilikom zaplijene novčanih sredstava obračunata i zatezna kamata koju je tuženik također dužan vratiti jer je osnova na temelju koje je taj novac stekao naknadno otpala (rješenje 2013. je poništeno u tom dijelu), te je u tome dijelu zatražena dopuna nalaza i mišljenja. Nadalje, tužitelj tvrdi kako mu je s osnove poreza na dobit dana 6. travnja 2014. zaplijenjen iznos od 3.806.304,48 kuna na ime glavnice, a vraćen mu je iznos od 2.609.876,77 kuna, unatoč činjenici da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske rješenje 2013. poništeno i u dijelu: c) osporeno pravo korištenja pretporeza iskazanog na računima posrednika GE-ZE d.o.o. Sisak u 2010. na temelju koje je tužitelju uvećana osnovica poreza na dobit za 2010. za 6.795,14,94 kuna, te je s računa tužitelja temeljem navedenog zaplijenjen iznos od 1.359.022,99 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate 270.853,62 kuna, odnosno ukupno 1.629.876,61 kuna, koji tužitelju nije vraćen, koje činjenice nisu ispitane u nalazu i mišljenju. Nadalje, tužitelj je prigovorio zaključku vještaka da je porez pravilno vraćen, te kako u nalazu i mišljenju nije dat detaljan pregled obveza. Tužitelj je predložio da se od sudskog vještaka zatraži dopuna nalaza i mišljenja u dijelu u kojem je prigovorenom.

21. Tuženik se na Nalaz i mišljenje sudskog vještaka očitovao na ročištu od 2. studenoga 2023. i dostavio je uvide u stanje računa tužitelja (dokumentacija na str. spisa 250.-269.) te predložio da se sudski vještak očituje na dostavljenu dokumentaciju.

22. Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja i tuženika te odredio provođenje dopune financijskog vještačenja po sudskom vještaku Tomislavu Šuti, radi otklanjanja prigovora tužitelja iz podneska od 12. listopada 2023. (str. spisa 231. - 235.) i dokumentacije tuženika predane na ročištu od 2. studenoga 2023. (str. spisa 250.-269.).

23. Sudski vještak za financije i računovodstvo Tomislav Šuta u dopuni svog Nalaza i mišljenja od 12. kolovoza 2024., vezano za očitovanje visine obračuna zateznih kamata na izvršen povrat od 455.322,00 kuna uz kamate u iznosu od 153.761,62 kuna, navodi kako uvidom u raspoloživu dokumentaciju nije mogao utvrditi je li Porezna uprava i koliki iznos obračunala na izvršen povrat bez pravnog osnova, te je naveo kako je u nekoliko navrata pokušao doći do podataka od Porezne uprave od Službe za nadzor do Ispostave Solin. Navodi kako je uvidom u porezne kartice koje se nalaze na stranici 144. i 146. spisa predmeta utvrdio da je nakon presude upravnog suda i poništenja izvršen povrat dijela poreza na dobit dana 5. svibnja 2016. u iznosu od 455.322,00 kuna, te obračunata i prethodno naplaćena zatezna kamata u poreznom nadzoru dana 10. svibnja 2016. u iznosu od 153.761,62 kuna. Navodi kako je uvidom u porezne kartice na stranici 146. spisa predmeta utvrđeno da su dana 21. srpnja 2016. otpisane kamate za 2010. u iznosu od 99.907,88 kuna, ali da nije jasno vidljivo da je taj iznos i isplaćen. Nadalje utvrđuje kako je na stranici 146. spisa predmeta evidentirano da je 21. srpnja 2016. izvršen povrat u iznosu od 89.531,08 kuna bez specifikacije. Prema navedenom, sudski vještak navodi kako je važno da se Porezna uprava jasno očituje je li navedeni iznos kamata za stjecanje bez pravnog osnova isplaćen ili nije kako bi se donio pravilan zaključak. Sudski vještak u svom Nalazu i mišljenju navodi kako nakon niza traženja od Porezne uprave i fizičkih odlazaka u prostorije istih, nije mogao utvrditi obračun i isplatu zateznih kamata na povrat bez pravnog osnova za navedene iznose, međutim u svojoj Dopuni nalaza i mišljenja dao je pregled za koji smatra da je trebao biti obračunat i vraćen tuženiku, a kako je to navedeno i obrazloženo na stranicama 3.-5. Dopune nalaza i mišljenja (stranica spisa 292-294).

24. Dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka dostavljen je strankama na očitovanje te im je udijeljen rok od 20 dana radi dostavljanja očitovanja, ukoliko su to smatrali potrebnim. Sud je istim rješenjem upozorio stranke da ukoliko svoje očitovanje ne dostave u udijeljenom roku, isto se neće razmatrati niti uvažiti.

25. Tužitelj je u svom očitovanju na Dopunu nalaza i mišljenja od 20. kolovoza 2024. naveo kako ostaje kod navoda iznesenih u podnesku od 11. listopada 2023. te u bitnom iste ponavlja. Ističe kako iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka, kao i iz Dopune nalaza i mišljenja, nesporno proizlazi da dugovanje tuženika s osnove zakonskih zateznih kamata postoji pa je tako i tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a pitanje je samo koliki točan iznos tuženik duguje tužitelju, odnosno pitanje je visine zakonskih zateznih kamata. Navodi kako ustraje u tome da Sud pozivom na odredbu članka 58. Zakona o upravnim sporovima naloži tuženiku kao javnopravnom tijelu da dostavi vještaku sve isprave koje su mu potrebne za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, a sve kako bi se točno utvrdio iznos zakonskih zateznih kamata i kako bi vještak mogao dati potpuni pregled situacije. Nadalje, tužitelj ponavlja da je prema presudi Visokog upravnog suda dana 12. ožujka 2018. izvršen povrat iznosa od 2.609.876,77 kuna s osnove poreza na dobit i 2.610.665,02 kuna s osnove poreza na dodanu vrijednost te kamate u iznosu od 973.386,48 kuna i 928.085,10 kuna. Tužitelj navodi kako sudski vještak u svom Nalazu i mišljenju utvrđuje da je nastala razlika u obračunu kamate za stjecanje poreza na dodanu vrijednost te s pravne osnove koju tuženik duguje tužitelju u iznosu od 152.075,50 kuna te razlika kamate za stjecanje poreza na dobit bez pravne osnove u iznosu od 145.585,10 kuna. Nadalje, tužitelj ukazuje da mu je s osnove poreza na dobit 6. travnja 2014. zaplijenjen iznos od 3.806.304,48 kuna na ime glavnice, a vraćen mu je iznos od 2.609.876,77 kuna, unatoč činjenici da je presudom Visokog upravnog suda RH rješenje Porezne uprave od 14. veljače 2014. poništeno i u dijelu: c) osporeno pravo korištenja pretporeza iskazanog na računima posrednika GE-ZE d.o.o. Sisak u 2010. na temelju kojeg je tužitelju uvećana osnovica poreza na dobit za 2010. za 6.795,14,94 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate 270.853,62 kune odnosno ukupno 1.629.876,61 kune, koji tužitelju nikada nije vraćen kako je detaljno obrazloženo u tužbi a koje činjenice nisu ispitane Nalazim i mišljenjem stalnog sudskog vještaka kao niti Dopunom nalaza i mišljenja. dakle tužitelj predlaže sudu da naloži tuženiku kao javnopravnom tijelu dostavu potrebne dokumentacije kako bi stalni sudski vještak mogao utvrditi potpuno činjenično stanje.

26. U skladu sa navedenim, Sud je rješenjem od 2. rujna 2024. naložio tuženiku da u roku od 30 dana od dana primitka tog rješenja u spis dostavi svoje očitovanje na Dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Tomislava Šute od 12. kolovoza 2024., kao i na podnesak tužitelja od 20. kolovoza 2024., te da u spis dostavi sve potrebne isprave i poslovnu dokumentaciju tužitelja, radi utvrđivanja iznosa zakonskih zateznih kamata, a sve imajući u vidu kako potrebna dokumentacija nije dostavljena na traženje sudskog vještaka za financije i računovodstvo Tomislava Šute, što proizlazi iz Dopune nalaza i mišljenja od 12. kolovoza 2024., a sve kako bi ovaj Sud u sporu pune jurisdikcije donio meritornu odluku, uz upozorenje da ukoliko u udijeljenom roku ne postupi po nalogu suda, Sud će odluku donijeti na temelju stanja spisa.

27. Prema ocjeni ovog Suda, kako iz Nalaza i mišljenja i Dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka za područje financija i računovodstva Tomislava Šute proizlazi kako sudski vještak nije mogao utvrditi je li Porezna uprava i koliki iznos je obračunala na izvršen povrat bez pravnog osnova jer mu Porezna uprava nije dostavila traženu dokumentaciju zbog čega nije mogao utvrditi obračun i isplatu zateznih kamata na povrat bez pravnog osnova, te je sudski vještak dao pregled za koji smatra da je trebalo obračunati, a čemu je tužitelj prigovorio, ovaj Sud utvrđuje kako činjenično stanje u provedenom upravnom postupku nije pravilno utvrđeno, zbog čega se odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela ne mogu ocijeniti zakonitim.

28. Sud je rješenjem od 2. rujna 2024. naložio tuženiku da u spis dostavi sve potrebne isprave i poslovnu dokumentaciju tužitelja, radi utvrđenja iznosa zakonskih zateznih kamata, a sve imajući u vidu kako potrebna dokumentacija nije dostavljena na traženje sudskog vještaka za financije i računovodstvo Tomislava Šute, što proizlazi iz Dopune nalaza i mišljenja od 12. kolovoza 2024., a sve kako bi ovaj Sud u sporu pune jurisdikcije donio meritornu odluku, međutim, tuženik nije postupio po nalogu Suda, niti je tražio produljenje roka, zbog čega niti ovaj Sud nije mogao na pravilan i nedvojben način utvrditi činjenično stanje u sudskom postupku.

29. Stoga je porezno tijelo u ponovljenom postupku dužno na pravilan i nedvojben način utvrditi koliki iznos glavnice i kamata je porezno tijelo temeljem poreznih rješenja, koja su bila predmet ocjene zakonitosti presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIpn-7/14-16 od 8. ožujka 2016. i Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-1908/16-7 od 21. prosinca 2017., zaplijenilo ili naplatilo od tužitelja i kada, imajući u vidu odredbu članka 130. stavka 6. OPZ-a, te je li porezno tijelo nakon donošenja spomenutih presuda tužitelju izvršilo povrat poreznog duga i kamata, u kojem iznosu i kada, dakle, nedvojbeno utvrditi sve relevantne podatke radi odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja za povrat zaplijenjenih sredstava temeljem presude Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-1908/16-7 od 21. prosinca 2017., te svoju odluku obrazložiti u smislu odredbe članka 98. Zakona o općem upravnom postupku.

30. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a i postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporene odluke poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak.

31. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno utvrditi činjenično stanje, s tim da je dužno uvažiti nalaz i mišljenje kao i dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka za područje financija i računovodstva Tomislava Šute, te ponovno odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

32. Slijedom navedenoga, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

33. Obzirom kako je Sud donio odluku bez zakazivanja ročišta, radi izbjegavanja dodanih troškova postupka, odluku o trošku donijet će donijeti naknadno, u skladu sa odredbom članka 148. stavka 3. i 4. ZUS-a kojim je propisano da zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave. Ako je odluka donesena bez rasprave, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova postaviti u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je spor okončan; te da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka.

U Splitu, 10. veljače 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelju Zajedničkom odvjetničkom uredu Lovro Zovko i Antonija Šimunković iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 71 D

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana