REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-5911/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Suzani Sovilj, uz sudjelovanje Monike Tadić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe Germania Sport d.o.o. i II okrivljene odgovorne osobe HU, zbog djela prekršaja iz čl. 5., kažnjiv po čl. 229. st.1.t.1.i st. 2. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14,127/17,98/19,151/22 i 64/23) u svezi s čl. 8 Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ( Narodne novine 73/17) , iz čl. 65.st.3., kažnjiv po čl. 229. st.1.t.26. i st.2. cit. Zakona i djela prekršaja iz čl. 73.st.1. kažnjiv po čl.228.st.1.t.15. i st.2. cit. Zakona, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa oznake KLASA: UP/I-116-02/24-01/85, URBROJ: 443-02-05-10-24-9 od 8. svibnja 2024., nakon glavne i javne rasprave održane dana 06. veljače 2025. u prisutnosti predstavnika I okrivljene pravne osobe i inspektora OU, a u odsutnosti II okrivljene odgovorne osobe i tužitelja, dana 10. veljače 2025., javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I Na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
I okrivljena pravna osoba: GERMANIA SPORT d.o.o., OIB: 75632766837, sa sjedištem u [adresa], prekršajno osuđivana
i II okrivljena odgovorna osoba: HU, rođen **.**.1978. u [adresa], sin H, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan
oslobađaju se optužbe
1) da bi na temelju prijave radnice VU zaprimljene 12. listopada 2023. u Državnom inspektoratu te izjave koju je na okolnost razdoblja rada kod I okrivljene pravne osobe rasporeda radnog vremena dala imenovana radnica na zapisnik dana 23. siječnja 2024. u Državnom inspektoratu, Zagreb, Šubićeva 29, te uvidom u radno pravno dokumentaciju imenovane radnice obavljenog dana 19. veljače 2024. u Zagrebu utvrđeno je da kod I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe radi radnica VU iz [adresa], koja je u radnom odnosu kod poslodavca GERMANIA SPORT d.o.o. od 15. ožujka 2021. i obavlja poslove trgovca operatera, a prema izjavi imenovane radnice danoj na zapisnik od 23. siječnja 2024. u tjednu od 10. srpnja 2023. do 16. srpnja 2023. radila je svih 7 dana u tom tjednu, od ponedjeljka do nedjelje u dnevnom radnom vremenu od 08:45 sati do 17:05 sati, a I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba u dane 10., 11., 12., 13. i 16. srpnja 2023. evidentirali rad imenovane radnice u trajanju od 8 sati dnevno, a nisu evidentirali rad imenovane radnice u dane 14. i 15. srpnja 2023., odnosno, ne bi evidenciju o radnom vremenu vodili uredno i ažurno, na propisani način, u skladu s odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, koje evidencije su u skladu s odredbom čl. 10. cit. pravilnika bili obvezni popuniti i to najkasnije sedmog dana od dana za koji se podaci popunjavaju,
dakle, što kao poslodavac i odgovorna osoba u pravnoj osobi ne bi vodili evidenciju o radnicima i radnom vremenu na propisani način
čime bi počinili djelo prekršaja iz čl. 5. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 229. st.1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu,
2) da kod I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe radi radnica VU iz [adresa], koja je u radnom odnosu kod poslodavca GERMANIA SPORT d.o.o. od 15. ožujka 2021. i obavlja poslove trgovca operatera, a I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba su u Zagrebu, u subotu 15. srpnja 2023. ispunili obilježje prekršajnog djela nedopuštenog prekovremenog rada u ukupnom trajanju dužem od 50 sati tjedno, jer je prema izjavi imenovane radnice danoj na zapisnik od 23. siječnja 2024. u tjednu od 10. srpnja 2023. do 16. srpnja 2023. radila svih 7 dana u tom tjednu, od ponedjeljka do nedjelje u dnevnom radnom vremenu od 08:45 sati do 17:05 sati, dakle, ukupno 58 sati i 20 minuta,
dakle, da kod poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe pravne osobe bi rad radnika koji radi prekovremeno trajao ukupno duže od 50 sati tjedno, tj. 58 sati i 28 minuta,
čime bi počinili prekršajno djelo iz čl. 65. st. 3., kažnjiv po čl. 229. st. 1. t.16. i st. 2. Zakona o radu,
3) da kod I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe radi radnica VU iz [adresa], koja je u radnom odnosu kod poslodavca GERMANIA SPORT d.o.o. od 15. ožujka 2021. i obavlja poslove trgovca operatera, a I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba su u Zagrebu, 10., 11., 12., 13., 14., 15. i 16. srpnja 2023. ispunili obilježje prekršajnog djela iz čl. 73. st. 1. Zakona o radu, jer je prema izjavi imenovane radnice danoj na zapisnik od 23. siječnja 2024., utvrđeno da je u Zagrebu , u tjednu od 10. srpnja 2023. do 16. srpnja 2023. radila svih 7 dana u tom tjednu od ponedjeljka do nedjelje, u dnevnom radnom vremenu od 08:45 do 17:05 sati, dakle, ukupno duže od 6 sati dnevno, a I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba imenovanoj radnici, ne bi omogućili korištenje stanke od najmanje 30 minuta svakog radnog dana, a što su bili dužni učiniti, dakle, da kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba pravne osobe, ne bi radniku omogućili korištenje stanke na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu,
čime bi počinili djelo prekršaja iz čl. 73. st. 1., kažnjiv po čl. 228. st. 1. t. 12. i st.2. Zakona o radu.
II Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i toč. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa pod oznakom KLASA: UP/I-116-02/24-01/85, URBROJ: 443-02-05-10-24-9 od 8. svibnja 2024. podnio je optužni prijedlog protiv I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Na glavnu raspravu zakazanu za 10. listopada 2024. pristupila je ŠU kao predstavnik I okrivljene pravne osobe GERMANIA SPORT d.o.o. te je sudu predala pisanu obranu I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe.
3. I okrivljena pravna osoba je u pisanoj obrani izjavila: "U cijelosti poriče počinjenje prekršaja koji joj se stavljaju na teret u pobijanom Optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, Klasa: UP/I-116- 02/24-01/85, Urbroj: 443-02-05-10-24-9 od dana 8. svibnja 2024. godine te ovim putem izjavljuje kako se ne smatra krivom za prekršaje koji joj se tim Optužnim prijedlogom stavljaju na teret. Naime, Optužnim prijedlogom se 1. okrivljenoj pravnoj osobi i II. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi (članu uprave) HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (น daljnjem tekstu: „II. okrivljena odgovorna osoba") stavlja na teret što: 1.) navodno evidenciju o radnicima i to podatke o radnom vremenu ne vode uredno i ažurno, u skladu s odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj: 73/17; u daljnjem tekstu: „Pravilnik"), a čime su navodno počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; u daljnjem tekstu: „ZOR"), kažnjiv po članku 229. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. ZOR-a; 2.) je radnica VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: „Radnica"), koja je u radnom odnosu kod poslodavca 1. okrivljene pravne osobe, navodno radila prekovremeno duže od pedeset sati tjedno, a čime su navodno počinili prekršaj iz članka 65. stavka 3. ZOR-a, kažnjiv po članku 229. stavak 1. podstavak 26. i stavak 2. ZOR-a; 3.) Radnici koja je u radnom odnosu kod poslodavca
- 1. okrivljene pravne osobe, navodno nisu omogućili korištenje stanke u trajanju od najmanje trideset minuta svakog radnog dana u kojem je radila najmanje šest sati dnevno, a čime su navodno počinili prekršaj iz članka 73. stavka 1. ZOR-a, kažnjiv po članku 228. stavak 1. podstavak 15. i stavak 2. ZOR-a, a sve kako je detaljno navedeno u Optužnom prijedlogu. U odnosu na prvu i drugu točku Optužnog prijedloga I. okrivljena pravna osoba ističe kako do prekršaja opisanih u istima nije došlo. Naime, u Optužnom prijedlogu navodi se kako je prema izjavi Radnice utvrđeno da je u tjednu od 10. srpnja 2023. godine do 16. srpnja 2023. godine radila svih sedam dana u tom tjednu, od ponedjeljka do nedjelje u dnevnom radnom vremenu od 8:45 sati do 17:05 sati, a da su okrivljenici u dane 10., 11., 12., 13. i 16. srpnja evidentirali rad imenovane radnice u trajanju od 8,00 sati dnevno, a nisu evidentirali rad O u dane 14. i 15. srpnja 2023. godine. U drugoj točki Optužnog prijedloga se pak navodi kako je radnica u tjednu od dana 10. srpnja 2023. godine do 16. srpnja 2023. godine radila svih sedam dana u tom tjednu od ponedjeljka do nedjelje u radnom vremenu od 08:45 sati do 17:00 sati, dakle ukupno 58 sati i 20 minuta pa da bi stoga dana 15. srpnja 2023. godine u 16:46 sati bilo ispunjeno obilježje prekršajnog djela nedopuštenog prekovremenog rada u ukupnom trajanju dužem od pedeset sati tjedno. Međutim, ističe se kako za navode iz Optužnog prijedloga ne postoji bilo kakav materijalni dokaz, već se isti temelje isključivo na paušalnoj i neistinitoj izjavi O. Nije istina kako evidencija o radnom vremenu radnika nije vođena uredno i ažurno. Evidenciju radnog vremena I. okrivljena pravna osoba vodi u cijelosti u skladu s ZOR-om i Pravilnikom, ista sadrži sve kategorije podataka koje ista treba sadržavati, popunjava se u skladu sa stvarno odrađenim radnim vremenom/satima radnika te unutar propisanih rokova. U zapisniku od dana 19. veljače 2024. godine ovlašteni tužitelj/podnositelj Optužnog prijedloga i sam je jasno navedeno kako: „Evidencija o radnicima, utvrđeno je da sadrži sve podatke propisane odredbama članka 3. i 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima...". Stoga nije jasno kako je utvrđena povreda članka 5. ZOR-a odnosno članka 10. Pravilnika kada je sam podnositelj Optužnog prijedloga uvidom u evidenciju o radnicima utvrdio upravo suprotno. U konkretnom slučaju, V je uistinu radila dana 10., 11., 12., 13. i 16. srpnja 2023. godine i to po 8 sati dnevno, od 08:00 sati do 17:00 sati, baš kako je i evidentirano u evidenciji radnog vremena za srpanj 2023. godine za Š. Radnica nije radila dane 14. i 15. srpnja 2023. godine pa iz toga razloga rad iste nije niti mogao biti evidentiran te dane. Stoga nije jasno kako bi okrivljenici počinili povredu koja im se stavlja na teret. Naime, u srpnju 2023. godine poslovnice I. okrivljene pravne osobe u Zagrebu, kao i nekoliko drugih poslovnica u cijeloj Hrvatskoj, radile su skraćeno (po ljetnom rasporedu radnog vremena) i to od 09:00 sati do 17:00 sati, odnosno ukupno maksimalnih 8 sati dnevno, a iz čega proizlazi da nije moguće da je bilo koji od radnika u srpnju 2023. godine u tim poslovnicama radio dulje od 8 sati dnevno kao što je to pogrešno navedeno u Optužnom prijedlogu. Stoga su svi suprotni navodi pogrešni. Sukladno odredbi članka 60. stavka 1. ZOR-a radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju. Nastavno na prethodno navedeno, nije jasno kako je moguće utvrditi da je V u spornom tjednu od 10. do 16. srpnja 2023. godine radila od 08:45 sati do 17:05 sati i nije jasno kako je podnositelj Optužnog prijedloga došao do vremena od 58 sati i 20 minuta koliko je V navodno radila u tom tjednu kada isto objektivno nije bilo moguće. Jednako tako podnositelj Optužnog prijedloga pogrešno je utvrdio i vrijeme počinjenja prekršaja iz druge točke Optužnog prijedloga (iako se osporava da bi do takve povrede i prekovremenog rada u ukupnom trajanju duljem od pedeset sati tjedno uopće došlo!). I okrivljena pravna osoba ističe kako su radnici u srpnju 2023. godine bili dužni obavljati poslove svoga radnoga mjesta u radnom vremenu poslovnice, odnosno od 09:00 sati do 17:00 sati. Poslodavac ne može utjecati na činjenicu koliko će ranije pojedini radnik doći u poslovnicu niti koliko će nakon završetka radnog vremena zadržati u poslovnici. Svaki radnik stanuje na drugoj lokaciji i može se dogoditi da zbog prometa ponekada u poslovnicu dođe svega nekoliko minuta prije početka smjene ili pak nešto ranije ili da se pak u poslovnici nakon završene smjene zadrži koju minutu dulje, međutim isto vrijeme ne ulazi u radno vrijeme radnika. Nadalje, poslovnice I. okrivljene pravne osobe uobičajeno rade od 09:00 sati do 21:00 sati, međutim u srpnju 2023. godine poslovnica je radila u skraćenom „ljetnom" radnom vremenu od 09:00 sati do 17:00 sati upravo iz razloga što je dio radnika u tom periodu koristio godišnji odmor pa kako ne bi bilo potrebe za prekovremenim radom radnika. Sukladno odredbi članka 65. ZOR-a radnik je dužan raditi duže od punog radnog vremena u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe na pisanim zahtjev poslodavca, odnosno na usmeni zahtjev poslodavca koji je isti dužan naknadno potvrditi pisanim putem. U konkretnom slučaju, I. okrivljena pravna osoba kao poslodavac nije usmenim niti pisanim putem zahtijevao od radnika da rade prekovremeno, pa tako niti od O, niti je za isto postojala potreba. I okrivljena pravna osoba nigdje nema evidentirano kako bi postojala potreba za prekovremenim radom u poslovnici od 10. do 16. srpnja 2023. godine, nije od Radnice zahtjevala da radi prekovremeno niti da bi do takvog prekovremenog rada O došlo. Ukoliko je V radila u poslovnici 14. i 15. srpnja 2023. godine (a što se u cijelosti osporava jer za isto nema nikakvog dokaza!!) Radnica o tome nije obavijestila 1. okrivljenu pravnu osobu jer bi ista takav rad zasigurno zabranila. Napominje se i kako iz Optužnog prijedloga uopće nije vidljivo mjesto počinjenja prekršaja, već je kao isto naveden samo Zagreb dok nije prikazano u kojoj je to poslovnici točno V radila kada je došlo do počinjenja prekršaja. Ovdje se ističe i kako je sukladno stvarno odrađenom radnom vremenu Radnice koje je uredno evidentirano u evidenciji radnog vremena za srpanj 2023. godine izvršen i obračun plaće Radnice za srpanj 2023. godine koji je uredno dostavljen D te je D uredno isplaćena plaća za srpanj 2023. godine. Do dana sastavljanja ove obrane Radnica poslodavcu nikada nije prigovorila obračunu isplaćene plaće za srpanj 2023. godine niti isplaćenoj plaći niti je ukazala da bi kod istoga postojala bilo kakva nepravilnost. Stoga je upitno zašto V nije koristila niti jedno raspoloživo sredstvo za zaštitu navodno povrijeđenih prava radnika ako je smatrala da je do povrede došlo? Postavlja se i pitanje zašto je V navodne povrede prijavila nakon tek nekoliko mjeseci? I. okrivljena pravna osoba osporava istinitost navoda iz izjave O iz Optužnog prijedloga o danima koje je radila u srpnju 2023. godine kao i o trajanju radnoga vremena na te dana, a sve uzevši u obzir protek vremena od navodnog počinjenja prekršaja do dana prijave navodnog prekršaja (listopad 2023. godine) i davanja izjave (siječanj 2024. godine!?) jer nije vjerojatno da je V samo po sjećanju znala koji je točno dan radila prije par mjeseci i koliko točno vremena koji dan, posebice imajući u vidu kako Radnica za isto nema niti jedan (materijalni) dokaz dok je I. okrivljena pravna osoba dostavila evidenciju radnog vremena Radnice za srpanj 2023. godine načinjenu sukladno stvarnim okolnostima. U odnosu na navode iz treće točke Optužnog prijedloga da okrivljenici D nisu u tjednu od 10. srpnja 2023. godine do 16. srpnja 2023. godine, u kojem je V radila duže od šest sati dnevno, omogućili korištenje stanke u trajanju od najmanje trideset minuta, I. okrivljena pravna osoba iste osporava u cijelosti kao paušalne i potpuno promašene. Svi radnici prilikom zapošljavanja potpisuju ugovor o radu, upoznaje ih se s relevantnim propisima u vezi radnog odnosa te dobivaju na uvid interne akte poslodavca u kojima je na više mjesta propisano kako radnici koji na radu provedu šest sati ili više imaju pravo na odmor (stanku) u trajanju od trideset minuta. Poslodavac nikada nije onemogućio radnicima niti D da koristi odmor (stanku) od trideset minuta, svi je radnici koriste svakoga dana i ne postoji nikakav objektivan razlog iz kojeg D nije bilo moguće odmor (stanku) koristiti i u tjednu od 10. do 16. srpnja 2023. godine niti je V o postojanju takvog razloga obavijestila poslodavca. U poslovnicama I. okrivljene pravne osobe nije uvijek veliki broj posjetitelja, već se često dogodi da su poslovnice u više navrata u toku dana i dulje vremena prazne odnosno bez posjetitelja pa nema govora o tome da postoji objektivna smetnja i razlog da V sporne dane nije mogla iskoristiti odmor (stanku). Baš kao što je člankom 80. ZOR-a propisano kako se radnici ne mogu odreći godišnjeg odmora odnosno kako je odricanje od prava na godišnji odmor ništetno tako bi i odricanje od odmora (stanke) bilo ništetno. Ukoliko je V samostalno odlučila da neće iskoristiti odmor (stanku) koji joj poslodavac omogućava poslodavac za isto ne može odgovarati. I. okrivljena pravna osoba ima oko 500 zaposlenih te nije u mogućnosti provjeravati jesu li svi radnici uistinu iskoristili odmor (stanku) koju im poslodavac omogućava. U korist svih navoda 1. okrivljene prave osobe ide i sva dokumentacija koju je ista dostavila ovlaštenom tužitelju/podnositelju Optužnog prijedloga te u tijeku ovog prekršajnog postupka kao i izjava radnice DU koju je inspektor zatekao u poslovnici broj 9256. u Zagrebu, Ilica 276, dana 18. siječnja 2024. godine. Radnica DU potvrdila je kako svi radnici u poslovnicama rade šest dana u tjednu, svaki dan koriste odmor (stanku) od 30 minuta, tjedni odmor koriste subotom ili nedjeljom, kako se plaća uredno isplaćuje na račun. Dakle očito je kako su svi navodi O suprotstavljeni dokazima koje je 1. okrivljena pravna osoba dostavila i predložila te navodima radnice DU, a iz kojeg razloga nije moguće sa sigurnošću utvrditi kako je do počinjenja prekršaja iz Optužnog prijedloga uopće došlo. Na koncu, navodi se kako je V inače konfliktna osoba koja višestruko i opetovano krši obveze iz radnog odnosa za što su istoj izrečene usmene i pisane opomene pred otkaz. Sve je opomene Radnica uredno zaprimila međutim iste nije ni na koji način osporavala niti pobijala. Obzirom da su svi navodi O paušalni i suprotstavljeni svim dostavljenim i predloženim dokazima, odnosno za iste nema nikakvog dokaza I. okrivljena pravna osoba proizlazi kako je Optužni prijedlog sadrži pogrešno utvrđene činjenice te kako je isti u potpunosti paušalan i neosnovan. Dokaz: uvidu u evidenciju radnog vremena za srpanj 2023.g. za Š VU, uvid u obračun plaće Radnice za srpanj 2023. godine, saslušanje voditelja regije [adresa] ŽU, na adresi I. okrivljene pravne osobe saslušanje menadžera HR-a SU, na adresi I. okrivljene pravne osobe, izvadak iz ugovora o radu O, izvadak iz Pravilnika o radu I. okrivljene pravne osobe, uvid u zapisnik podnositelja Optužnog prijedloga od dana 18.01.2024. godine, opomena pred otkaz Radnici od dana 23.04.2024.g. s povratnicom, opomena pred otkaz Radnici od dana 16.11.2023.g. s povratnicom. I okrivljena osoba također ističe kako, u slučaju da je do počinjenja prekršaja uopće došlo, a što se u cijelosti osporava iz razloga kako je prethodno navedeno, za iste odgovaraju zaposlenici I. okrivljene pravne osobe SU koja je kao menadžer HR zadužena za sva pitanja u vezi prava i obveza radnika, ŽU kao voditelj regije Zagreb zadužen za djelatnice u poslovnicama na području [adresa] i RU kao menadžer svih uplatnih mjesta u Hrvatskoj. Slijedom prethodno navedenog, čak i ako je do počinjenja prekršaja iz Optužnog prijedloga došlo (a što se u cijelosti osporava), isti nikako nisu mogli počiniti okrivljenici niti stoga mogu biti odgovorne odnosno kažnjene za isti obzirom da kod istih izostaje element krivnje, a sve sukladno članku 4. te članku 25. Prekršajnog zakona. Stoga se predlaže okrivljenike u cijelosti osloboditi optužbi, odnosno odgovornosti i krivnje za predmetne prekršaje kao i prekršajnopravne sankcije i troškova za isti. Prekršajni zakon u članku 6. propisuje kako je opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih prekršajnopravnih sankcija da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju. Nadalje, članak 32. Prekršajnog zakona navodi kako je svrha kažnjavanja da se, uvažavajući opću svrhu prekršajnopravnih sankcija, izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Člankom 36. propisuje se kako će se određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Prekršajni zakon u članku 37. predviđa mogućnost izricanja kazne blaže od one propisane za određeni prekršaj posebice kada postoje naročito olakotne okolnosti, a svrha kazne može se postići i takvom blažom kaznom, dok odredba članka 38. Prekršajnog zakona predviđa mogućnost oslobođenja počinitelja od kazne. I okrivljena pravna osoba zapošljava oko 500 radnika te veliku pažnju pridaje poštivanju odredbi Zakona o radu i drugih propisa u vezi radnog odnosa. I. okrivljena pravna osoba sve zaposlenike, a posebice one koji su zaposleni na uplatnim mjestima, kontinuirano educira i upoznaje s pravima i obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa, a što sve nedvojbeno predstavlja olakotne okolnosti koje je potrebno uzeti u obzir kod izricanja prekršajnopravne sankcije. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno te sve okolnosti predmetnog slučaja, u konkretnom slučaju svrha prekršajnopravne sankcije može se ostvariti i bez kažnjavanja odnosno izvršenja izrečene kazne, a podredno izricanjem blaže kazne. Slijedom navedenog, ovime I. okrivljena pravna osoba predlaže nadležnom sudu u postupku izvesti predložene dokazne prijedloge te donijeti presudu kojom se odbija optužba protiv I. i II. okrivljenika u ovom prekršajnom postupku i uvrđuje kako okrivljenici nisu krivi za počinjenje prekršaja za koje se terete, odnosno predlaže se nadležnom sudu donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe u ovoj pravnoj stvari te se oslobađaju kazne i obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka, a podredno okrivljenicima izreći blažu kaznu odnosno iste osloboditi od kazne."
4. II okrivljena odgovorna osoba je u pisanoj obrani izjavio: " Da u cijelosti poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret u pobijanom Optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, Klasa: UP/I-116-02/24-01/85, Urbroj: 443-02-05-10-24-9 od dana 8. svibnja 2024. godine (u daljnjem tekstu: „Optužni prijedlog") te ovim putem izjavljuje kako se ne smatra krivim za prekršaje koji joj se tim Optužnim prijedlogom stavljaju na teret. Naime, Optužnim prijedlogom se 1. okrivljenoj pravnoj osobi - društvu GERMANIA SPORT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 75632766837 (u daljnjem tekstu: „l. okrivljena pravna osoba") i II. okrivljenoj osobi stavlja na teret što: 1.) navodno evidenciju o radnicima i to podatke o radnom vremenu ne vode uredno i ažurno, u skladu s odredbama Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj: 73/17; u daljnjem tekstu: „Pravilnik"), a čime su navodno počinili prekršaj iz članka 5. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; u daljnjem tekstu: „ZOR“), kažnjiv po članku 229. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. ZOR-a; 2.) je radnica VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: „Radnica"), koja je u radnom odnosu kod poslodavca - 1. okrivljene pravne osobe, navodno radila prekovremeno duže od pedeset sati tjedno, a čime su navodno počinili prekršaj iz članka 65. stavka 3. ZOR- a, kažnjiv po članku 229. stavak 1. podstavak 26. i stavak 2. ZOR-a; 3.) Radnici koja je u radnom odnosu kod poslodavca - I. okrivljene pravne osobe, navodno nisu omogućili korištenje stanke u trajanju od najmanje trideset minuta svakog radnog dana u kojem je radila najmanje šest sati dnevno, a čime su navodno počinili prekršaj iz članka 73. stavka 1. ZOR-a, kažnjiv po članku 228. stavak 1. podstavak 15. i stavak 2. ZOR-a, a sve kako je detaljno navedeno u Optužnom prijedlogu. II. okrivljena osoba ističe se kako je u konkretnom slučaju činjenično stanje u predmetu pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a iz kojeg je razloga pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Optužni prijedlog u potpunosti je paušalan i neosnovan. Odredba članka 88. Prekršajnog zakona propisuje kako se u prekršajnom postupku mora temeljem izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i to s jednakom pažnjom one koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, a što se u konkretnom slučaju propustilo utvrditi. Prije svega, II. okrivljena osoba ističe kako iz Optužnog prijedloga nije razvidno temeljem čega je tijelo koje je isti izdalo utvrdilo da je upravo II. okrivljena osoba odgovorna osoba I. okrivljene osobe. Naime, iz uvida u sudski registar I. okrivljene osobe razvidno je kako društvo GERMANIA SPORT d.o.o. ima više članova uprave koji samostalno i pojedinačno zastupaju društvo, a to su EU, HU, IU te TU. Stoga nije jasno na koji način je utvrđeno da je upravo II. okrivljena osoba - HU odgovorna osoba u I. okrivljenoj pravnoj osobi za počinjenje prekršaja iz pobijanog Optužnog prijedloga. Dokaz: Uvid u sudski registar I. okrivljene osobe. Nadalje, članak 61. Prekršajnog zakona propisuje kako je odgovorna osoba u pravnoj osobi fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe. II. okrivljena osoba stoga ukazuje na činjenicu kako ista nije u osoba koja je u I. okrivljenoj osobi zadužena i odgovorna za obavljanje poslova u vezi s organizacijom rada i nadzorom nad usklađenošću s obvezama koje proizlaze iz Zakona o radu i drugih zakona, propisa i internih akti koji se odnose na radne odnose. Uobičajeno je da uprava društva pravne osobe donese odluku o podjeli poslova, odnosno djelokrugu ovlaštenja i odgovornosti pojedinih osoba u okviru pravne osobe. U konkretnom slučaju, s obzirom na činjenicu da je riječ o pravnoj osobi koja ima širok predmet poslovanja, zapošljava više od 500 radnika te koja ima čak 193 uplatna mjesta kladionica, sasvim je logično da pojedine poslove iz nadležnosti uprave obavljaju pojedini zaposlenici na koje je pravna osoba prenijela takva ovlaštenja, kao i da se članovi uprave među sobom raspodjele djelokrug poslova pravne osobe za koji su primarno zaduženi. Nastavno na prethodno navedeno, II. okrivljena osoba ističe kako je u trenutku navodnog počinjenja prekršaja temeljem odluke uprave I. okrivljene osobe obavljanje svih poslova u vezi organiziranja i pravilnog funkcioniranja rada zaposlenika kod 1. okrivljene osobe i nadzora nad istim, odnosno usklađenosti poslovanja sa svim obvezama koje za 1. okrivljenu osobu kao poslodavca proizlaze iz zakona i propisa koji uređuju pitanje radnih odnosa i odgovornost za isto bilo povjereno i raspodijeljeno na radnicu SU, kao menadžera HR, ŽU kao voditelja regije Zagreb koji je zadužen za zaposlenike u poslovima na području [adresa] i RU kao menadžer svih uplatnih mjesta u Hrvatskoj. Stoga proizlazi kako su navedeni radnici kod I. okrivljene osobe zaduženi i odgovorni za sva pitanja u vezi usklađenosti poslovanja sa svim obvezama koje za I. okrivljenu osobu kao poslodavca proizlaze iz zakona i propisa koji uređuju pitanje radnih odnosa te su stoga isti u smislu članka 61. Prekršajnog zakona odgovorne osobe unutar pravne osobe za prekršaje koji se okrivljenicima stavljaju na teret. Slijedom navedenog, očito je kako II. okrivljena osoba HU, koji je naveden kao odgovorna osoba u I. okrivljenoj pravnoj osobi, nije u konkretnom slučaju odgovorna osoba za prekršaj koji se istom stavlja na teret. Obzirom da je člankom 60. Prekršajnog zakona propisano kako, kada je propisom o prekršaju propisana odgovornost pravne osobe i u njoj odgovorne osobe, a sud u postupku utvrdi da optužena odgovorna osoba nije odgovorna za taj prekršaj, što je ovdje očito slučaj, sud može utvrditi samo prekršajnu odgovornost pravne osobe (iako se u konkretnom slučaju osporava i da bi uopće postojala odgovornost I. okrivljene pravne osobe). II. okrivljena osoba stoga predlaže nadležnom prekršajnom sudu obustaviti prekršajni postupak u odnosu na II. okrivljenu osobu, odnosno donijeti presudu kojom se II. okrivljena osoba oslobađa optužbe u ovom prekršajnom postupku. U pogledu prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, ovime II. okrivljena osoba opreza radi navodi kako se u cijelosti priklanja pisanoj obrani I. okrivljene pravne osobe te osporava kako bi do počinjenja prekršaja iz Optužnog prijedloga uopće došlo. Dokaz: uvid u pisanu obranu I. okrivljene osobe. Slijedom navedenog, ovime II. okrivljena osoba predlaže nadležnom sudu u postupku izvesti predložene dokazne prijedloge te donijeti presudu kojom se odbija optužba protiv I. i II. okrivljenika u ovom prekršajnom postupku i utvrđuje kako okrivljenici nisu krivi za počinjenje prekršaja za koje se terete, odnosno predlaže se nadležnom sudu donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe u ovoj pravnoj stvari te se oslobađaju kazne i obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka, a podredno okrivljenicima izreći blažu kaznu odnosno iste osloboditi od kazne."
5. Na glavnu raspravu zakazanu za 19. studenog 2024. pristupili su predstavnica I okrivljene pravne osobe ŠU i svjedok VU, dok nisu pristupili tužitelj i svjedok viši inspektor rada OU te II okrivljeni odgovorna osoba HU.
5.1. Sudac je proveo glavnu raspravu jer su bile ispunjene zakonske pretpostavke za to i na istoj je u dokaznom postupku saslušao svjedoka VU koja je iskazala: "Ja sam podnijela prijavu protiv poslodavca GERMANIA SPORT d.o.o., prvenstveno zbog nepostojanja prava na pauzu, odnosno, nije mi omogućeno korištenje stanke od najmanje 30 minuta tijekom radnog dana u kojem sam radila najmanje 6 sati dnevno. Isto tako, vikendom se radi 12 sati isto je onemogućeno korištenje stanke od najmanje 30 minuta. Uopće nemamo pravo na stanku, dakle, niti da bi istu koristili i ostali u poslovnici ili da bi zatvorili poslovnicu i otišli na stanku negdje van. Ja sam dobila dvije opomene od poslodavca što nisam bila na radnom mjestu, znam da su to bili petak i subota ali ne znam koji datumi, a nisam bila na radnom mjestu zbog korištenja stanke. Kada sam išla na stanku ostavila sam vrata od poslovnice otključana, ali sam zaključala vrata od pulta. Prijavu sam podnijela protiv poslodavca i zbog prekovremenog rada. Ja sam zaključila ugovor o radu na određeno vrijeme u kojem je navedeno da ću raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Međutim, ja sam radila uvijek više od tih 40 sati, svaki tjedan minimalno 42 sata, osim ako nije zatraženo da odradimo i još koju smjenu. Vezano uz srpanj 2023. iskazala bih da sam radila od 09. srpnja 2023. do 16. srpnja 2023. i to ukupno 68 sati, dakle, radila sam i 14. i 15. srpnja 2023. Na godišnjem odmoru bila sam od 17. do 30. srpnja 2023. Ja vodim evidenciju rada i to dajem svojem neposrednom nadređenom, odnosno, voditelju i tako je bilo i tada u srpnju 2023. i predala sam mu evidenciju ovako kao što sam iskazala. Ja imam na mobitelu podatke o evidenciji rada za taj sporni period i to mogu sudu dostaviti na mail. Isto tako, napomenula bih da u popodnevnu smjenu moramo doći najkasnije do 14:45 sati i ostajemo do cca 21:10 sati, što je otprilike 6 sati i 20 minuta provedeno na radu, dakle, ne 6 sati, nažalost evidentira se samo 6 sati, a ne i ovaj višak od cca 20 minuta. Na ovaj način ja imam oko 150 sati prekovremenih koje mi poslodavac nije platio."
5.2. Posebno upitana od strane suda na koji način je poslodavac utvrdio da je nije bilo na radnom mjestu svjedok je odgovorila: "Postoje kamere i na snimkama iste se vidi da me nema na radnom mjestu, vidi se i vrijeme."
5.3. Isto tako posebno upitana od strane suda je li koristila vrijeme stanke u trajanju od 30 minuta, svjedok je odgovorila: "Da."
5.4. Svjedok nakon što je upoznata sa evidencijom o radnom vremenu koja je od strane poslodavca priložena sudu u spis gdje piše da je 14. srpnja 2023. imala dnevni odmor 24 sata i 15. srpnja 2023. 24 sata tjedni odmor, svjedok je iskazala da to nije točno, radila je i 14. i 15. srpnja 2023. i to je napisala u svojoj evidenciji i tu evidenciju predala svojem voditelju. Može se dobiti samo jedan slobodan dan, nikako ne dva uzastopno, dakle, nemoguće je da nije radila dva dana.
5.5. Predstavnik I okrivljene pravne osobe postavila je pitanje svjedoku: "Da li u tijeku radnog vremena ima razdoblja u kojem nema stranaka, odnosno, igrača, ako ima koliko?"
5.6. Svjedok je odgovorila: "Individualno je od poslovnice do poslovnice, u nekima ima razdoblja u kojima nema igrača, a u nekima nema. Zna se dogoditi da ima razdoblja da nema igrača i onda bi ja išla jesti, međutim, onda bi igrač došao i ja bi prekinula sa jelom, jer moram pružiti uslugu igraču, dakle, onda sam prekinula svoju pauzu sa kojom onda nastavljam kada taj igrač ode."
5.7. Posebno upitana od strane suda da li od voditelja kojem predaje podatke o evidenciji rada dobije neku potvrdu, odnosno, da li voditelj tu evidenciju potpiše da ju je preuzeo, svjedok je odgovorila: "Ne. Ja predam tu evidenciju i to je to. Ne dobijem nikakvu potvrdu za to."
5.8. Zatim je sudac u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokaze iz spisa i to: podnošenje prijave-web stranica od 10. listopada 2023. ime i prezime VU, evidencija o radnom vremenu poslodavac GERMANIA SPORT d.o.o. razdoblje srpanj 2023. ime i prezime radnika VU, te je utvrđeno da je u istoj navedeno 14. srpnja 2023. dnevni odmor 24 sata i 15. srpnja 2023. tjedni odmor 24 sata, zapisnik o očitovanju svjedoka VU od 23. siječnja 2024., nastavak zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. siječnja 2024. sastavljen 19. veljače 2024. u prostoru poslodavca GERMANIA SPORT d.o.o., HZMO prijava o početku osiguranja ime i prezime osiguranika VU, izvod iz sudskog registra za GERMANIA SPORT d.o.o., dopuna optužnog prijedloga od 18. lipnja 2024., pisana obrana I i II okrivljenika sa prilozima.
6. I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba su u očitovanju na iskaz svjedoka izjavili: "1. okrivljena osoba se očituje na način da prigovora istinitosti iskaza svjedoka zbog sljedećeg. U svom iskazu svjedok navodi kako je podnijela prijavu protiv poslodavca Germania Sport d.o.o. prvenstveno zbog navodnog nepostojanja prava na pauzu odnosno da joj navodno nije omogućeno korištenje stanke od najmanje 30 minuta tijekom radnog vremena u kojem je radila najmanje 6 sati dnevno. Nadalje je navela da uopće nemaju pravo na stanku, niti da bi istu koristili i ostali u poslovnici ili da bi zatvorili poslovnicu i otišli na stanku negdje van. Takvi navodi svjedoka su u potpunosti neistiniti iz više razloga. Naime, kao što je već navedeno u pisanoj obrani 1. okrivljene osobe, svi radnici prilikom zapošljavanja potpisuju ugovor o radu, upoznaje ih se s relevantnim propisima u vezi radnog odnosa te dobivaju na uvid interne akte poslodavca u kojima je na više mjesta propisano kako radnici koji na radu provedu šest sati ili više imaju pravo na odmor (stanku) u trajanju od trideset minuta. Poslodavac, odnosno u ovom slučaju I.okrivljena osoba nikada nije onemogućila niti zabranila svjedoku niti bilo kojem drugom radniku da koristi odmor (stanku) od 30 minuta, već stanku svi radnici koriste svakoga dana i to po uputi, u više dijelova. Štoviše, kako je i sam svjedok izjavio na raspravi, tijekom radnog vremena postoji više razdoblja kada u poslovnici nema nikoga od igrača te je uputa da radnici u tom razdoblju koriste dnevnu stanku. Naime, česta je situacija da više od 30 minuta nitko ne uđe u poslovnicu pa je stoga razumljivo da u tom razdoblju radnici koriste dnevnu pauzu. S druge strane, izjava svjedoka je kontradiktorna i neistinita i zbog činjenice da je u uvodnom dijelu iskaza svjedok naveo da uopće nemaju pravo na stanku, niti da bi istu ikad koristili, dok je kasnije u iskazu naveo da bi u razdoblju kada nema igrača išao jesti, odnosno da je koristio pauzu, te da bi tu istu prekinuo ako mora pružiti uslugu igraču, pa istu nastavlja kada taj igrač ode. Znači, svjedok je izričito naveo da je koristio pauzu iz čega proizlazi da je izjava svjedoka u uvodnom dijelu iskaza u potpunosti neistinita i paušalna. Štoviše, na izričiti upit od strane suda je li svjedok koristio vrijeme stanke od 30 minuta, svjedok je odgovorio potvrdno odnosno cit:"Da." Dokaz: uvid na stanicu 3 Zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 19. studenog 2024. godine. Naime, činjenica je da postoje određene djelatnosti u kojima radnici rade sami u smjeni i stoga nije moguće zatvoriti poslovnicu na više od 30 minuta. Takvi slučajeva ima ne samo kod priređivača igara na sreću već i kod mnogih drugih djelatnosti (npr. radnici u trgovinama, osobito manjim radnjama, kioscima, na benzinskim postajama i sl.) te bi, ukoliko bi se uzeli u obzir navodi svjedoka, proizašlo da nitko od tih radnika, a oni čine većinu radnika u Hrvatskoj, ne koriste dnevnu stanku jer ne mogu zaključati poslovnice i napustiti radno mjesto na više od 30 minuta. Bit stanke odnosno dnevne pauze je da radnik ne radi i da se odmori tijekom radnog vremena koje je duže od 6 sati dnevno. Prema tome, ako radnik ostane na svom radnom mjestu, a ne radi svoj posao, odnosno može pojesti hranu, obavljati privatne pozive i sl. i to u nekim slučajevima i više od 30 minuta, sasvim je jasno da je radnik imao mogućnost korištenja dnevne stanke, bez obzira što možda nekada nije izašao iz poslovnice u kojoj obavlja poslove. U poslovnicama I. okrivljene pravne osobe većinom nema velikog broja posjetitelja, već se često dogodi da su poslovnice u više navrata u toku dana i dulje vremena prazne odnosno bez posjetitelja, a što je potvrdio i svjedok u svome iskazu, pa nema govora o tome da postoji objektivna smetnja i razlog da svjedok sporne dane nije mogao iskoristiti odmor (stanku). Konačno, vezano za korištenje pauze, svjedok je naveo da je dobio dvije opomene od poslodavca jer nije bio na radnom mjestu, iako ne zna koji je datum dobio opomene, niti je dostavio dokaz da je dobio opomene, te navodi kako nije bio na radnom mjestu zbog korištenja stanke.
I.okrivljena osoba ističe kako je napravila uvid u cjelokupan spis svjedoka te utvrdila da je svjedok, uz ranije dvije opomene koje su dostavljene uz pisanu obranu, dobio još dvije odluke o povredi radne obveze te usmenu opomenu, a da se od navedenih samo jedna odluka o povredi odnosi na odlazak i zatvaranje poslovnice. Naime, l.okrivljena pravna osoba je donijela odluku o povredi radne obveze za svjedoka i to dana 21.03.2022. godine jer je utvrđeno da je svjedok neopravdano otišao sa radnog mjesta u vremenu od 17:00 sati do 17:30 sati. Dokaz: Odluka o povredi radne obveze od dana 21.03.2022. godine. Navedenu Odluku je svjedok, odnosno Radnica je uredno potpisala i preuzela, ali nikada nije dostavila nikakav prigovor ili svoje očitovanje vezano za predmetni odlazak sa mjesta rada. Bitno je za istaknuti da je svjedok, odnosno V taj dan 18.03.2022. godine u petak radila od 15:00 sati i već nakon 2 sata je otišla sa radnog mjesta, odnosno izašla je iz poslovnice, s time da je ostavila poslovnicu otključanu, što je sama navela u svom iskazu. Takvo ponašanje predstavlja grubu povredu obvezu obveza iz radnog odnosa jer je nedopustivo da se radnik ostavi napusti poslovnicu i ostavi ju nezaključanu 30 minuta i time omogućuje da treće osobe slobodno ulaze i izlaze iz poslovnice jer time ne samo da krši obveze iz radnog odnosa već i postupa suprotno odredbama Zakona o zaštiti novčarskih institucija. S druge strane, poslodavac je taj koji određuje vrijeme i način korištenja stanke, a ne radnik, a u ovom slučaju proizlazi da je svjedok po svojoj odluci nakon 2 sataradanjaluci suprotno uputama i internim aktima poslodavca napustiti poslovnicu (poslodavaca ada sua pri tome prekršiti niz obveza kako iz radnog odnosa, tako i zaštite na radu te zaštite novčarskih institucija. I okrivljena osoba također navodi da je u zadnjih nekoliko godina imala nekoliko inspekcija rada u različitim poslovnicama te da su svi radnici izjavili da imaju i uredno koriste pravo na stanku. Štoviše, u zapisniku inspektorata temeljem kojeg je pokrenut ovaj prekršajni postupak je i izjava radnice DU koju je inspektor zatekao u poslovnici broj 9256. u Zagrebu, Ilica 276, dana 18. siječnja 2024. godine. Radnica DU potvrdila je kako svi radnici u poslovnicama rade šest dana u tjednu, svaki dan koriste odmor (stanku) od 30 minuta, tjedni odmor koriste subotom ili nedjeljom, kako se plaća uredno isplaćuje na račun. Ukoliko je potrebno, I okrivljena osoba će dostaviti u spis ovog predmeta zapisnike Državnog inspektorata u zadnjih nekoliko godina kako bi se utvrdilo da radnici l.okrivljene pravne osobe imaju pravo na stanku od 30 minuta. Prema tome, svi navodi svjedoka vezani za nemogućnost korištenja stanke su potpuno neistiniti i paušalni. Što se tiče navoda vezano za prekovremeni rad, I.okrivljena osoba ističe kako je evidencija o radnom vremenu koju je dostavila 1. okrivljena osoba i koja prileži spisu predmeta u potpunosti točna, a da je evidenciju za srpanj 2023. godinu koju je dostavio svjedok na glavnoj raspravi dana 19. studenog 2024. godine mogla napisati bilo koja osoba i navesti bio koje podatke s obzirom da nema potpisa niti bilo kakve potvrde da su navedeni podaci u evidenciji točni. Štoviše, u evidenciji koju je dostavio svjedok kao zbroj sati naveden broj od 200 sati mjesečno što je nemoguće i u slučaju da je svjedok radio svaki dan, jer je fond radnih sati poslovnice manji, a nesporna činjenica je da svjedok nije radio cijeli mjesec. S druge strane, kada se i zbroje navodno odrađeni sati, proizlazi da zbroj sati rada nije 200 sati kako je to navedeno u dostavljenoj evidenciji. Sasvim je jasno da evidencija koju je dostavio svjedok paušalna, napisana samo za potrebe pokretanja odnosno podnošenja prijave protiv l.okrivljene pravne osobe jer je sama po sebi činjenično nemoguća, a svjedok, iako je radio kod poslodavca od 2021. godine, nikada nije prigovorio na isplatnu listu i prekovremeni rad, dok je konstanto tijekom zadnjih dvije godine rada ulazio u sukobe sa drugim radnicima te klijentima, imao više povreda obveza iz radnog odnosa zbog kojih je mogao dobiti otkaz zbog skrivenog ponašanja, no poslodavac mu je dao priliku za poboljšanje odnosa kako sa kolegama, tako i sa klijentima, no očigledno bezuspješno. Što se tiče načina kontrole i vođenja evidencije o radnom vremenu radnika, I.okrivljena pravna osoba navodi kako podatke o radnom vremenu uz radnike vodi nadređeni i njihovi nadređeni te da provjeravaju u internom sustavu podudaraju se podaci s obzirom na logiranja u sustav l.okrivljene osobe. Nakon toga se podaci unose u evidenciju o radu te se temeljem navedene evidencije o radu obračunava i isplaćuje plaća radnicima. Prema tome, nije jasno kako svjedok može tvrditi da je imao prekovremenog rada i da je u srpnju 2023. godine odradio 200 sati, a to čak ni ne proizlazi iz navodne evidencije sati koju je svjedok navodno samostalno vodio i dostavio u spis predmeta. Nadalje, u svom iskazu svjedok je naveo da ostaje na radnom mjestu do cca 21 sati i 10 minuta dok je Zapisniku o očitovanju svjedoka od dana 23. siječnja 2024. godine Klasa: 116-01/23-01/1019 iskazala da radi do cca 21 sat i 5 minuta. Dokaz: uvid u Zapisnik o očitovanju svjedoka od 23. siječnja 2024. godine Klasa: 116-01/23-01/1019. Postavlja se logično pitanje koja je namjera svjedoka da iako upozoren da je dužan govoriti istinu i prilikom davanja iskaza pred Državnim inspektoratom te pred Naslovljenim sudom, da daje pogrešne i kontradiktorne izjave. Činjenica je da svjedoku kao ni drugim radnicima nije dan nalog za prekovremeni rad niti je svjedok dostavio bilo kakav dokaz kojim bi potvrdio svoje navode da je dobio nalog za prekovremeni rad, a niti da je radio prekovremeno. Svi navodi svjedoka su neistiniti, štoviše kontradiktorni dokazima koji prileže spisu predmeta. Naime, ukoliko bi se uzimali u obzir iskazi svjedoka bez ikakvog dokaza, nastala bi pravna nesigurnost i mogućnost manipulacije stvarnim činjenicama. Štoviše, pregledom spisa svjedoka utvrđeno je da je dobio opomenu i to usmenu opomenu jer je dana 21.07.2021. godine zatvorio blagajnu u 20 sati i 35 minuta što je 25 minuta prije završetka radnog vremena. Dokaz: uvid u dio predmeta: Kontrola poštivanja pravila rada na uplatnim mjestima. Prema tome, ne samo da nije bilo prekovremenog rada, već svjedok nije odradio ni redovno radno vrijeme jer je zatvorio blagajnu maloprodaje 25 minuta prije propisanog vremena rada. I okrivljena osoba ponavlja da nigdje nema evidentirano kako bi postojala potreba za prekovremenim radom u poslovnici od 10. do 16. srpnja 2023. godine, nije od svjedoka zahtjevala da radi prekovremeno niti da bi do takvog prekovremenog rada svjedoka došlo. Napominje se i kako ni iz iskaza svjedoka, a niti iz Optužnog prijedloga uopće nije vidljivo mjesto počinjenja prekršaja, već je kao isto naveden samo Zagreb dok nije prikazano u kojoj je to poslovnici točno V radila kada je došlo do počinjenja prekršaja. Ovdje se ističe i kako je sukladno stvarno odrađenom radnom vremenu Radnice koje je uredno evidentirano u evidenciji radnog vremena za srpanj 2023. godine izvršen i obračun plaće Radnice za srpanj 2023. godine koji je uredno dostavljen D te je D uredno isplaćena plaća za srpanj 2023. godine. Slijedom navedenog, ovime I. okrivljena osoba prigovara istinitosti iskaza svjedoka jer iz dokaza koje prileže spisu proizlazi da su navodi svjedoka u potpunosti neistiniti na što ukazuje i činjenica da je svjedok pokrenuo prijavu protiv I. okrivljene osobe tek nakon što su istom uručena upozorenja pred otkaz zbog kršenja obveza iz radnog odnosa. Stoga se predlaže Naslovljenom sudu u postupku izvesti predložene dokazne prijedloge te donijeti presudu kojom se odbija optužba protiv I. i II. okrivljenika u ovom prekršajnom postupku i uvrđuje kako okrivljenici nisu krivi za počinjenje prekršaja za koje se terete, odnosno predlaže se nadležnom sudu donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe u ovoj pravnoj stvari te se oslobađaju kazne i obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka."
7. Slijedeća glavna rasprava zakazana je za 06. veljače 2025. i na istu su pristupili predstavnica I okrivljene pravne osobe PU i svjedok inspektor OU, dok nisu pristupili tužitelj i II okrivljena odgovorna osoba HU.
7.1. Ta glavna rasprava je provedena jer su ispunjenje zakonske pretpostavke za i na istoj je u dokaznom postupku saslušan svjedok inspektor OU koji je iskazao: "Ja sam postupao temeljem predstavke VU, a koja je u toj predstavci između ostalog navela da je radila prekovremeno i da je radila bez prava na korištenje pauze. Povodom te predstavke ja sam obavio inspekcijski nadzor na temelju kojeg nisam utvrdio te nepravilnosti, odnosno poslodavac I okrivljena pravna osoba GERMANIA SPORT d.o.o su mi dostavili evidenciju radnog vremena koju su po zakonu dužni voditi na pravilan način, uredno i ažurno, iz koje je vidljivo da radnica VU nije radila dulje od 50 sati tjedno. Kako nisam utvrdio nepravilnosti na koje je podnositeljica predstavke ukazivala nju sam pozvao da dođe u moj ured da mi se očituje u svojstvu svjedoka na okolnost njenog radnog vremena i korištenja stanke. Na temelju njene izjave sam utvrdio da je ona radila u razdobljima koji se navode u optužnom prijedlogu, odnosno da je radila prekovremeno. Dana 23. siječnja 2024. je u prostorijama Državnog inspektorata ona saslušana na zapisnik o očitovanju svjedoka i na isti je izjavila da joj poslodavac niti jedan dan ne omogućava korištenje pauze, da je u tjednu od 10. srpnja do 16. srpnja 2023. radila svaki dan u dnevnom radnom vremenu od 08:45 sati do 17:05 sati. Na temelju te izjave svjedoka dane na taj zapisnik, ja sam podnio optužni prijedlog da I i II okrivljeni nisu evidentirali rad imenovane radnice u dane 14. i 15. srpnja 2023. u evidenciji o radnom vremenu, da radnici VU nisu omogućili korištenje stanke u trajanju od 30 minuta, te da je radnica VU radila u tjednu od 10. do 16. srpnja 2023. duže od 50 sati, odnosno ukupno 58 sati i 20 minuta. To je sve što ja imam za iskazati vezano uz optužni prijedlog koji se I i II okrivljenima stavlja na teret."
7.2. Na toj glavnoj raspravi sudac je pročitao i pregledao dokaze iz spisa i to: evidencija radnih sati za period srpanj 2023. za VU koju je VU predala sudu i očitovanje I i II okr na iskaz svjedoka VU.
8. Nakon ovako provedenog postupka analizirajući obranu I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe, provedene dokaze te ocjenjujući dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju, sudac nije našao dokazanim da bi I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba počinili djelo prekršaja iz čl. 5., kažnjiv po čl. 229. st.1.t.1.i stavak 2. Zakona o radu u svezi s čl. 8 Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima , iz čl. 65.st.3., kažnjiv po čl. 229. st.1.t.26. i st.2. cit. Zakona i djelo prekršaja iz čl. 73.st.1. kažnjiv po čl.228.st.1.t.15. i st.2. cit. Zakona, koji im se stavljaju na teret.
8.1. I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba koja se priklonila pisanoj obrani I okrivljene pravne osobe su dosljedno porekli prekršajna djela koja im se stavljaju na teret navodeći da nije istina kako evidencija o radnom vremenu radnika nije vođena uredno i ažurno. Evidenciju radnog vremena I. okrivljena pravna osoba vodi u cijelosti u skladu s ZOR-om i Pravilnikom, ista sadrži sve kategorije podataka koje ista treba sadržavati, popunjava se u skladu sa stvarno odrađenim radnim vremenom/satima radnika te unutar propisanih rokova. U zapisniku od dana 19. veljače 2024. godine ovlašteni tužitelj/podnositelj Optužnog prijedloga i sam je jasno naveo: „Evidencija o radnicima, utvrđeno je da sadrži sve podatke propisane odredbama članka 3. i 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, stoga nije jasno kako je utvrđena povreda članka 5. ZOR-a odnosno članka 10. Pravilnika kada je sam podnositelj Optužnog prijedloga uvidom u evidenciju o radnicima utvrdio upravo suprotno., te da je u konkretnom slučaju, Radnica uistinu radila dana 10., 11., 12., 13. i 16. srpnja 2023. godine i to po 8 sati dnevno, od 08:00 sati do 17:00 sati, baš kako je i evidentirano u evidenciji radnog vremena za srpanj 2023. godine za Radnicu. Radnica nije radila dane 14. i 15. srpnja 2023. godine pa iz toga razloga rad iste nije niti mogao biti evidentiran te dane, nadalje, I okrivljena pravna osoba nikada nije onemogućila radnicima niti D da koristi odmor (stanku) od trideset minuta, svi je radnici koriste svakoga dana i ne postoji nikakav objektivan razlog iz kojeg D nije bilo moguće odmor (stanku) koristiti i u tjednu od 10. do 16. srpnja 2023. godine niti je Radnica o postojanju takvog razloga obavijestila poslodavca, u poslovnicama I. okrivljene pravne osobe nije uvijek veliki broj posjetitelja, već se često dogodi da su poslovnice u više navrata u toku dana i dulje vremena prazne odnosno bez posjetitelja pa nema govora o tome da postoji objektivna smetnja i razlog da V sporne dane nije mogla iskoristiti odmor (stanku).
8.2. II okrivljeni odgovorna osoba u svojoj obrani je izjavio kako u trenutku navodnog počinjenja prekršaja temeljem odluke uprave I. okrivljene osobe obavljanje svih poslova u vezi organiziranja i pravilnog funkcioniranja rada zaposlenika kod 1. okrivljene osobe i nadzora nad istim, odnosno usklađenosti poslovanja sa svim obvezama koje za 1. okrivljenu osobu kao poslodavca proizlaze iz zakona i propisa koji uređuju pitanje radnih odnosa i odgovornost za isto bilo povjereno i raspodijeljeno na radnicu SU, kao menadžera HR, ŽU kao voditelja regije Zagreb koji je zadužen za zaposlenike u poslovima na području [adresa] i RU kao menadžer svih uplatnih mjesta u Hrvatskoj. Stoga proizlazi kako su navedeni radnici kod I. okrivljene osobe zaduženi i odgovorni za sva pitanja u vezi usklađenosti poslovanja sa svim obvezama koje za I. okrivljenu osobu kao poslodavca proizlaze iz zakona i propisa koji uređuju pitanje radnih odnosa te su stoga isti u smislu članka 61. Prekršajnog zakona odgovorne osobe unutar pravne osobe za prekršaje koji se okrivljenicima stavljaju na teret. Slijedom navedenog, očito je kako II. okrivljena osoba HU, koji je naveden kao odgovorna osoba u I. okrivljenoj pravnoj osobi, nije u konkretnom slučaju odgovorna osoba za prekršaj koji se istom stavlja na teret. U pogledu prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, II. okrivljena osoba opreza radi navodi kako se u cijelosti priklanja pisanoj obrani I. okrivljene pravne osobe te osporava kako bi do počinjenja prekršaja iz Optužnog prijedloga uopće došlo. Dokaz: uvid u pisanu obranu I. okrivljene osobe.
8.3. Svjedok VU je na glavnoj raspravi održanoj 19. studenog 2024. iskazala da je podnijela prijavu protiv poslodavca GERMANIA SPORT d.o.o., prvenstveno zbog nepostojanja prava na pauzu, odnosno, nije joj omogućeno korištenje stanke od najmanje 30 minuta tijekom radnog dana u kojem je radila najmanje 6 sati dnevno, isto tako, vikendom se radi 12 sati isto je onemogućeno korištenje stanke od najmanje 30 minuta, opće nemaju pravo na stanku, dakle, niti da bi istu koristili i ostali u poslovnici ili da bi zatvorili poslovnicu i otišli na stanku negdje van, a vezano uz srpanj 2023. iskazala je da je radila od 09. srpnja 2023. do 16. srpnja 2023. i to ukupno 68 sati, dakle, radila je i 14. i 15. srpnja 2023, na godišnjem odmoru je bila od 17. do 30. srpnja 2023, ona vodi evidenciju rada i to daje svojem neposrednom nadređenom, odnosno, voditelju i tako je bilo i tada u srpnju 2023. i predala mu je evidenciju ovako kao što je iskazala .
8.4. Nadalje, svjedok VU je u prijavi koju je podnijela Državnom inspektoratu između ostalog iskazala da je odradila punih 8 dana bez slobodnog dana od 09. srpnja do 16. srpnja 2023. 09 srpnja 2023. je radila cijeli dan 12 sati, a od 10. srpnja do 16. srpnja 2023. od 09:00 do 17:00 sati uzastopno bez slobodnog dana do početka godišnjeg odmora.
8. 5. Na zapisnik o očitovanju svjedoka na kojem je pravilno upozorena od 23. siječnja 2024. je između ostalog iskazala da poslodavac niti jedan radni dan ne omogućava korištenje pauze, u tjednu od 10. srpnja do 16. srpnja 2023. radila je svaki dan u tom tjednu u radnom vremenu od 08:45 do 17:05 sati.
8.6. Iz evidencije radnih sati Zagreb-Istok za period 07. 2023. za VU vidljivo je da je u periodu od 10. do 16. srpnja 2023. upisano svaki dan 8 sati. Navedena evidencija nema nikakvog potpisa.
8.7. Svjedok inspektor rada OU je iskazao da je postupao po prijavi radnice koja je iskazala da joj poslodavac niti jedan dan ne omogućava korištenje pauze, da je u tjednu od 10. srpnja do 16. srpnja 2023. radila svaki dan u dnevnom radnom vremenu od 08:45 sati do 17:05 sati , dakle on nema neposredna saznanja o eventualnom počinjenju prekršaja od strane I i II okrivljenih.
8.8. Prema tome, vezano uz prekršaj da I i II okrivljeni evidenciju o radnicima i podatke o radnom vremenu nisu vodili uredno i ažurno, te prekršaj da je radnica radila prekovremeno, svjedok VU u prijavi koju je podnijela Državnom inspektoratu, te na glavnoj raspravi održanoj 19. studenog 2024. je iskazala da je u periodu od 09. srpnja do 16. srpnja 2023. radila ukupno 68 sati, dakle, radila je i 14. i 15. srpnja 2023., dok je na zapisnik o očitovanju svjedoka sastavljen u prostorijama Državnog inspektorata na kojem je kao svjedok pravilno upozorena iskazala da je u tjednu od 10. do 16. srpnja 2023. radila svaki dan u dnevnom radnom vremenu od 08:45 sati do 17:05 sati.
8.9. Taj iskaz sud nije mogao cijeniti vjerodostojnim, te odlučnim dokazom koji pobija obranu I i II okrivljenih.
8.10. Svjedok inspektor rada OU iskazao je da nema neposrednih saznanja o eventualnom počinjenju prekršaja koji se I okrivljenoj pravnoj osobi i II okrivljenoj odgovornoj osobi stavljaju na teret te da je uvidom u radnopravnu dokumentaciju utvrdio da evidencija o radnicima sadrži sve podatke propisane odredbama čl. 3. i 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima.
8.11. Isto tako, evidencija radnih sati okruga Zagreb-Istok za VU koju je ista predala sudu ne može predstavljati relevantni dokaz.
8.12. Prema tome, kako iskazi navedenih svjedoka nisu bili dostatni, kao ni materijalni dokazi u spisu, da bi sud bez ikakve sumnje u ponašanju I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe našao bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 5. u svezi s čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, te prekršaja iz čl. 65. st. 3. u svezi s čl. 229. st. 1. t. 26. i st. 2. to je obranu I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe trebalo prihvatiti kao moguću, te ih u smislu postupovnog načela In dubio pro reo za navedene prekršaje na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona osloboditi optužbe.
8.13. Vezano uz prekršaj iz čl. 73. st. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. t. 15. i st. 2. Zakona o radu, svjedok VU je na zapisnik o očitovanju svjedoka sastavljenog 23. siječnja 2024. u prostorijama Državnog inspektorata iskazala da joj poslodavac niti jedan radni dan ne omogućava korištenje pauze, dok je na glavnoj raspravi održanoj 19. studenog 2024., a na poseban upit suda je li koristila stanke u trajanju od 30 minuta, odgovorila je "da".
8.14. Svjedok inspektor rada OU iskazao je da nema neposrednih saznanja o eventualnom počinjenju prekršaja koji se I okrivljenoj pravnoj osobi i II okrivljenoj odgovornoj osobi stavljaju na teret.
8.15. Prema tome, kako iskazi navedenih svjedoka nisu bili dostatni, kao ni materijalni dokazi u spisu, da bi sud bez ikakve sumnje u ponašanju I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe našao bitna obilježja djela prekršaja iz čl.73. st. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. t. 15. i st. 2. Zakona o radu, to je obranu I okrivljene pravne osobe i II okrivljene odgovorne osobe trebalo prihvatiti kao moguću, te ih u smislu postupovnog načela In dubio pro reo za navedeno djelo prekršaja na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona osloboditi optužbe.
9. Na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru dana **.**.2024. SU, opunomoćenica poslodavca GERMANIA SPORT d.o.o., propisno upozorena, iskazala je, a na poseban upit inspektora rada da se očituje tko je kod poslodavca odgovorna osoba za primjenu propisa iz radnih odnosa, izjavila je da je odgovorna osoba za primjenu propisa iz radnih odnosa član uprave HU.
9.1. Iz izvatka iz sudskog registra za GERMANIA SPORT d.o.o. vidljivo je da HU, član uprave, zastupa društvo pojedinačno i samostalno od 13. ožujka 2017.
9.2. S obzirom na navedeno, sudac smatra da je upravo on odgovorna osoba u pravnoj osobi GERMANIA SPORT d.o.o. u ovom predmetu.
10. Kako su I okrivljena pravna osoba i II okrivljena odgovorna osoba oslobođeni optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog suda.
U Zagrebu 10. veljače 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Monika Tadić
Suzana Sovilj
Uputa o pravnom lijeku
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Dostavna naredba:
1. I okrivljenoj pravnoj osobi: GERMANIA SPORT d.o.o., [adresa]
2. II okrivljenoj odgovornoj osobi: HU, [adresa]
3. tužitelju: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb
4. pismohrana - ovdje
