Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-2/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Kutine,, Kolodvorska 24, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-1752/2021-40 od 28. studenoga 2024. u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-1752/2021-40 od 28. studenoga 2024. u usvojenom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane dužan je tužitelju LK isplatiti iznos od 4.355,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane dužan je tužitelju LK isplatiti iznos od 450,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LK u dijelu koji glasi: "Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane dužan je tužitelju LK isplatiti iznos od 454,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. svibnja 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane dužan je tužitelju LK isplatiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 450,00 eur od 7. svibnja 2021. do 27. studenog 2024., u roku od 15 dana."

IV. Tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane dužan je tužitelju LK naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.185,10 eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u usvojenom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke. u pravovremenom roku žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i zbog odluke o trošku postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku kako je specificiran troškovnikom od 21. listopada 2024. uvećanog za trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura ili podredbno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak .

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i onoga što je utvrđeno tijekom dokaznog postupka.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni žalbeni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 5.259,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2021. do isplate.

9. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza potpuno utvrdio činjenično stanje, koje i ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojeg proizlazi sljedeće:

- da između stranaka nije sporno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba pripadnik Hrvatske kopnene vojske, Gardijske motorizirane brigade, 2. mehanizirane bojne – Gromovi) 16. rujna 2019. sudjelovao na planskoj aktivnosti i to međunarodnoj vojnoj vježbi „SAVA STAR 19“ koja je održana na vojnom poligonu „Crvena zemlja“, Knin.

- da je tužitelj tijekom sudjelovanja na navedenoj planinskoj aktivnosti pretrpio ozljedu na radu na način da se prilikom obavljanja osobne higijene (tuširanja) u sanitarnom čvoru odnosno šatoru poskliznuo na podlogu šatora i pao na leđa, kojom prilikom je udario o kamen koji se nalazio ispod podloge šatora, a navedeno proizlazi i iz prijave o ozljedi na radu od 30. listopada 2019., koju je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje podnijelo Ministarstvo obrane kao poslodavac tužitelja,

- da nije sporno između stranaka da je tužitelj navedenoj planinskoj aktivnosti odnosno međunarodnoj vojnoj vježbi „SAVA STAR 19“ pristupio po zapovjedi zapovjednika Gardijske mehanizirane brigade, 2. Mehanizirane bojne – Gromovi od 6. rujna 2019., što ujedno proizlazi iz navedene zapovjedi,

- da nije sporno niti da je tužitelju prestala djelatna vojna služba s danom 30. lipnja 2020., što je razvidno i iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 1. rujna 2020., iz kojeg proizlazi i da je tužitelju od 1. srpnja 2020. određena starosna mirovina,

- da je sporna odgovornost tuženika za štetu nastalu ozljeđivanjem tužitelja jer tuženik tvrdi da je tužitelj uz odgovarajući stupanj pažnje štetu mogao izbjeći jer se štetni događaj dogodio u objektu koji je predviđen za obavljanje higijene, odnosno tuširanje na vojnom poligonu, pa očekivana mogućnost klizavosti podloge, a sporna je i visina nastale štete,

- da su s obzirom na prigovor tuženika isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, na navedenu okolnost saslušani svjedoci ZK, JK, UK i ĆK, te tužitelj,

- da su svjedoci ZK, JK, UK i ĆK iskazali su da su u vrijeme štetnog događaja također bili pripadnici Oružanih snaga RH i da su sudjelovali u vojnoj vježbi koja se održavala u vrijeme štetnog događaja te su potvrdili navode tužitelja da su nakon te vojne vježbe obavljali higijenu (tuširali se) i to u šatoru postavljenom za obavljanje higijene koji se sastojao od prostora za tuširanje u kojem su na podlozi bile postavljene drvene palete i od prostora za odlaganje odjeće prije tuširanja u kojem je bila isključivo gumena podloga, a koji šator je bio postavljen na neravnom, kamenom i zemljanom terenu, i koja gumena podloga je, uslijed tuširanja u drugoj prostoriji, bila mokra i klizava,

- da su svjedoci ZK, JK i UK potvrdili su navode tužitelja da se tužitelj, koji je tek trebao obaviti tuširanje, u navedenom prostoru s gumenom podlogom, okliznuo na klizavu gumenu podlogu i pao na leđa,

- da tuženik unatoč nalogu suda, nije dostavio elaborat vojne vježbe SAVA STAR 19“ iz kojeg elaborata bi se sa sigurnošću utvrdilo koja logistička oprema se prilikom vježbe i koristila, pa stoga iz izvedenih materijalnih dokaza ne proizlazi da se u svrhu obavljanja higijene (tuširanja) koristio upravo šator prema specifikacijama koje dostavlja tuženik – Priručnik za korisnike, jedinica za dekontaminaciju

- da su svjedoci ZK, JK i UK potvrdili navode tužitelja da šator, prema priloženim specifikacijama tuženik – Priručnik za korisnike, jedinica za dekontaminaciju, nije šator koji je bio postavljen na licu mjesta i u kojem se dogodio štetni događaj dok je svjedok ĆK iskazao da ne može sa sigurnošću navesti da li se radi o takvom šatoru u kojem su obavljali tuširanje,

- da je na prijedlog tužitelja provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu Ekspert d.o.o., na okolnost utvrđenja da li je postavljeni šator u kojem se dogodio štetni događaj bio namijenjen za obavljanje higijene i u skladu s mjerama zaštite na radu, i to temeljem iskaza svjedoka i tužitelja te priloženih materijalnih dokaza,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 23. siječnja 2024. proizlazi da postavljeni šator u kojem je tužitelj 16. rujna 2019. pao i zadobio tjelesne ozljede nije bio namijenjen za higijenu,

- da je šator bio namijenjen za dekontaminaciju,

- da se u spisu nalazi dokumentacija koja se odnosi na šator za dekontaminaciju,

- da je isti šator postavila postrojba NBKO (nuklearno-biološku-kemijsku obranu),

- da se nisu poštivali svi sigurnosni zahtjevi jer poslodavac nije osigurao odgovarajući prostor za tuširanje za sve pripadnike vojne vježbe,

- da se dio sudionica vježbe tuširao u zidanom objektu namijenjenom za higijenu, a dio sudionika je tuširanje obavljalo u šatoru koji je bio namijenjen za dekontaminaciju,

- da je podloga u predmetnom šatoru bila od gume,

- da je ista je bila vlažna i skliska,

- da je šator bio postavljen na neravnoj podlozi sa sitnim i krupnim kamenjem,

- da se nije poštivao članak 41. Zakona o zaštiti na radu jer poslodavac nije osigurao da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu,

- da tužitelj nije imao prigovora nalazu i mišljenju vještaka Ekspert d.o.o. dok je tuženik istom prigovorio ističući da su tehnika i oprema koja je korištena pri provedbi predmetne aktivnosti namijenjeni isključivo provođenju takvih zadataka odnosno higijenskom tuširanju ljudi u terenskim uvjetima te osporava da bi tuženik povrijedio kakve sigurnosne zahtjeve ili propustio primijeniti mjere zaštite na radu,

- da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. listopada 2024. vještak Ivica Jurički iskazao da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te je nadalje iskazao da se člankom 4. stavak 2. Zakona o zaštitu na radu isključuje primjena navedenog zakona pri pojedinim poslovima Oružanih snaga RH, no ne isključuje se primjena navedenog zakona u potpunosti,

- da je vještak naveo da se tuširanje ne može smatrati specifičnim poslom u smislu članka 4. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu,

- da bi se specifični poslovi odnosili na poslove koji se primjerice ne mogu obavljati unutar radnog vremena od 8 sati,

- da je prema izjavama svjedoka predmetni šator služio za dekontaminaciju,

- da je šator namijenjen za dekontaminaciju,

- da se na pod pretprostora mogla postaviti dodatna protuklizna podloga s otvorima za odvod vode, da bi ista spriječila pad tužitelja,

- da nakon usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik ostao kod ranije istaknutih prigovora ponavljajući da iz očitovanja Ministarstva obrane proizlazi da je korištena isključivo oprema namijenjena higijenskom tuširanju ljudi,

- da je na okolnost pretrpljenih ozljeda tužitelja izveden dokaz liječničkim vještačenjem po vještaku dr. med. Želimiru Obradoviću koji je u svom pismenom nalazu i mišljenju od 21. ožujka 2024. naveo da su o medicinskoj dokumentaciji kod tužitelja dokumentirane ozljede: uboj leđa i prijelom spinoznih nastavka Th7 i Th9 te da se sudskomedicinski radi o teškoj tjelesnoj ozljedi, da vještak nadalje navodi da su ozljede u direktnoj vezi sa štetnim događajem, te da je ukupno bolovanje trajalo od 20. rujna 2019. do kraja 6. mj. 2020., kao i to da se tužitelj u cijelosti pridržavao protokola liječenja te je moguće pogoršanje tegoba,

- da je nakon štetnog događaja tužitelj otišao u mirovinu,

- da se sudskomedicinski radi o teškoj tjelesnoj ozljedi,

- da je vještak medicinske struke naveo da je tužitelj pretrpio primarni strah lakog do srednjeg intenziteta za vrijeme trajanja štetnog događaja, te sekundarni strah vezan za ishod liječenja srednjeg intenziteta mjesec dana, strah lakog intenziteta u trajanju od mjesec dana, zabrinutost i danas zbog zaostalih tegoba, te je pretrpio bolove jakog intenziteta ukupno u trajanju od tri dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, te bolove lakog intenziteta u trajanju od pet tjedana, a da su povremeni bolovi prešli u trajne posljedice,

- da naruženja nema,

- da je tuđa pomoć bila potrebna prva dva mjeseca tri sata dnevno, za poslove nabave i pripreme hrane, toalete i oblačenja, odlaska na kontrole,

- da je u navedenom slučaju nakon završetka liječenja prijeloma spinoznih nastavaka grudnih kralješaka zaostala bolnost u grudnoj kralješnici i terminalno ograničene kretnje grudnoslabinske kralješnice kod naglih rotacija tijela, kod dužeg hoda i sjedenja, te kod nošenja težeg tereta, što ograničava tužitelja u svakodnevnim aktivnostima i zbog čega mora ulagati pojačane napore, te se zbog navedenog ukupne trajne posljedice ocjenjuje s 3 %,

- da stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju vještaka Želimira Obradovića te ga prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća kao stručno i obrazloženo,

- da je pretrpljeni strah prvostupanjski sud pravilno dosudio iznos od 2.200,00 eura,

- da je uvažavajući intenzitet i trajanje fizičkih bolova tužitelja dosuđena primjerena naknada za jake bolove u iznosu od 225,00 eura, za srednje bolove u iznosu od 930,00 eura, te za slabe bolove u iznosu od 500,00 eura,

- da cijeneći ukupne trajne posljedice od 3 %, prvostupanjski sud primjerenim iznosom smatra pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, sukladno nalazu i mišljenju liječničkog vještaka, u iznosu od 500,00 eura,

- da je primjeren iznos na ime naknade ukupne neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 4.355,00 eura

- da tužitelj ima pravo i na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a uvažavajući nalaz i mišljenje liječničkog vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći, te opsegu i trajanju iste ukupno 450,00 eura, sukladno zahtjevu tužitelja (2,50 eura po satu dnevno).

10. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, te primjenom odredbi članka 25. stavak 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR), te odredbi članka 1100. stavak 1., 1095., stavak 1. i članka 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), a imajući u vidu i odredbu članka 193. stavak 6. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 783/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 155/23, 158/123 i 14/24), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao djelomično osnovan, te kada je odlučio kao pod točkom I. i II. izreke presude, o čemu je dao valjane i dostatne razloge.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio za vrijeme provođenja vježbe "SAVA STAR 19" na vojnom poligonu "Crvena zemlja" Knin, dok je bio zaposlenik Ministarstva obrane RH, a koja se šteta sastojala u povredi prava osobnosti, kao posljedici tjelesne ozljede koju je tužitelj pretrpio uslijed pada u šatoru tijekom tuširanja.

12. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kada je analizom svih provedenih dokaza utvrdio i zaključio da tijekom predmetnog štetnog događaja nije korišten šator specifikacije koju je tuženik dostavio u spis podneskom od 24. listopada 2022.

13. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da tužitelj nije pridonio nastanku predmetnog štetnog događaja budući je tuženik taj koji je trebao osigurati odgovarajući prostor za tuširanje za sve pripadnike vojne vježbe, a što se moglo osigurati postavljanjem u šator dodatne protuklizne podloge, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu, a čiji vještački nalaz tuženik tijekom postupka nije osporio, a niti je eventualno predložio vještačenje po drugom vještaku.

14. Stoga neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete u ovom postupku irelevantan navod iz mišljenja vještaka zaštite na radu da postupanje tuženika kao poslodavca predstavlja povredu članka 41. ZZR-a, jer tuženik navodno nije osigurao da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu.

15. U odnosu na ovaj žalbeni navod tuženika potrebno je odgovoriti da su svjedoci saslušani tijekom postupka ZK, JK i UK sa sigurnošću iskazali da se u konkretnom slučaju ne radi o šatoru prema specifikacijama dostavljenim u spis, a vještak zaštite na radu konkretno je naveo da se štetni događaj mogao izbjeći postavljanjem dodatne protuklizne podloge, pa su stoga neutemeljeni žalbeni navodi tuženika o korištenju primjerene opreme za higijenu, odnosno tuširanje.

16. Nadalje, točno je da je odredbom članka 4. stavak 2. i stavak 3. ZZR-a propisano da se odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju prilikom obavljanja pojedinih poslova na koje se zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturječnosti s odredbama ovoga Zakona, zakon na njih ne može u cijelosti primijeniti, kao što su poslovi oružanih snaga RH, policijski poslovi, poslovi zaštite i spašavanja, poslovi zaštite osoba i imovine, te poslovi vatrogasaca i pirotehničara, te da se zaštita na radu pri obavljanju poslova iz stavka 2. ovoga članka uređuje posebnim propisima.

17. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu sasvim jasno proizlazi, a životno je i logično da se obavljanje higijene, odnosno tuširanje ne bi moglo smatrati pojedinim poslovima s takvim posebnostima ili neizbježnim proturječnostima sa ZZR-om u smislu odredbe članka 4. stavak 2. ZZR-a, zbog kojih bi bila isključena primjena odredaba ZZR-a. Konačno tuženik tijekom postupka nije predložio provođenje novog vještačenja po drugoj osobi vještaka zaštite na radi, a niti eventualnu dopunu vještačenja po istom vještaku, pa stoga nema mjesta zaključku o utemeljenosti prigovora tuženika, koji je isti isticao kako tijekom postupka, tako i sada u žalbi.

18. Dakle, kako iz iskaza naprijed navedenih svjedoka ZK, KK i UK, kao i svjedoka PK, u dijelu u kojemu isti opisuju uvjete u šatoru prilikom tuširanja, te nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu proizlazi da tuženik nije osigurao odgovarajući prostor za tuširanje za sve pripadnike vojne vježbe, a što je mogao osigurati postavljanjem u šator dodatne protuklizne podloge, tuženik je temeljem odredbe članka 25. stavak 1. ZZR-a kojom je propisano da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, odgovoran je za štetu koju je tužitelj pretrpio prilikom štetnog događaja 16. rujna 2019., dok pak tuženik nije podnio nikakve dokaze na okolnost da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, a zbog kojih okolnosti bi bilo mjesta oslobođenju odgovornosti tuženika ili umanjenju iste (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

19. Tuženik dakle, nije dokazao da tužitelj prilikom kretanja po šatoru i pada nije upotrijebio onu pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljiv i savjestan čovjek, imajući u vidu sve okolnosti u kojima je do štetnog događaja došlo (klizava i neravna podloga).

20. Neosnovano tuženik osporava i visinu dosuđene naknade štete budući je prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i to: intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, zatim intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, trajne posljedice zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, tako da upravo dosuđeni iznosi predstavljaju karakter realne i pravične novčane naknade za sve tegobe koje je tužitelj imao zbog predmetnog štetnog događaja. Dosuđeni iznosi neimovinske štete u skladu s odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH.

21. Pravilna je visina dosuđene imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, u skladu je s odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a, te opsegom i trajanjem iste utvrđene nalazom i mišljenjem liječničkog vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći.

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

23. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV.

24. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić