Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-6/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Matteo Manarin, odvjetnik u Rijeci, Vatroslav Lisinski 6, protiv tužene NG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Neven Knežević, odvjetnik u Rijeci, Ribarska 4, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-535/2024-3 od 18. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-535/2024-3 od 18. rujna 2024. i sudi se:

"Usvaja se tužba tužitelja OG, [adresa], radi činidbe s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj tj. NG, da u roku od 30 dana na obiteljskoj stambenoj zgradi sagrađenoj na z.č.br. [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 142 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, sagradi vanjske stepenice sa prostora terase iznad šterne na prvom katu, kojima će dolaziti do svoje garsonjere na II katu opisane nekretnine.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 6.442,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15. dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom zatraženog parničnog troška u iznosu od 5.250,44 eura. "

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 1.322,40 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužba OG, [adresa], radi činidbe s tužbenim zahtjevom koji glasi: " Nalaže se tuženoj tj. NG, da u roku od 30 dana na obiteljskoj stambenoj zgradi sagrađenoj na z.č.br. [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 142 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, sagradi vanjske stepenice sa prostora terase iznad šterne na prvom katu, kojima će dolaziti do svoje garsonjere na II katu opisane nekretnine.

Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja I. st. presude pa do isplate, u visini kamatne stope od 7,68 % godišnje pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po kamatnoj stopi u skladu s odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Tužitelj OG, [adresa], dužan je tuženoj NG, [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.658,73 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 937,50 eura, te trošak sudske pristojbe na žalbu po odluci suda.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude i rješenja povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Međutim, opravdano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, donoseći prvostupanjsku presudu prvostupanjski sud je zauzeo pogrešna pravna stajališta i na tako pogrešna pravna stajališta pogrešno je primijenio materijalno pravo.

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi ispunjenja, ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice i to nekretnine i k.č.br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina] od 19. srpnja 2016. i to, preuzete su obveze izgradnje vanjskih stepenica od terase na cisterni s prvog kata do garsonijere na drugom katu, te se tužena obvezala izgraditi vanjske stepenice sa prostora terase iznad šterne na prvom katu kojima će dolaziti do svoje garsonijere na drugom katu, sve s rokom izvedbe od godinu dana, odnosno do 19. srpnja 2017.. Kako tužena nije postupila na navedeni način, to je tužitelj bio prisiljen podnijeti tužbu radi ispunjenja ugovorom preuzete činidbe na izgradnju vanjskih stepenica.

8. Nakon što je tužena ispunila svoju ugovornu obvezu, po proteku ugovorenog roka (zbog čega je tužitelj bio prisiljen podnijeti ovu tužbu) prvostupanjski sud je donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da u konkretnom slučaju ne postoji pravo koje bi tužitelj mogao ostvariti kada bi se usvojio tužbeni zahtjev jer je do toga već došlo, pa s obzirom na tu činjenicu očito je da bi to bila bitna povreda postupka jer bi se radilo o neprovedivoj sudskoj odluci. Stoga prvostupanjski sud nalazi da nema uvjeta za usvajanjem tužbenog zahtjeva jer ne postoji više pravo koje bi tužitelj ostvario i zaštitio, radi čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Pored toga, prvostupanjski sud je istakao da tužitelj nema aktivnu legitimaciju, a niti je tužena pasivno legitimirana, a u takvim slučajevima se donosi meritorna odluka.

9. Neosnovano prvostupanjski sud smatra da tužitelj nema aktivnu legitimaciju, a niti tužena pasivnu legitimaciju, pa je stoga opravdano donošenje presude kojom se tužbeni zahtjev odbija.

10. Suprotno navodima prvostupanjskog suda, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda donošenjem presude kojom se tužbeni zahtjev usvaja, ne bi se radilo o neprovedivoj sudskoj odluci, već o sudskoj odluci na temelju koje tužitelj ne bi mogao pokrenuti ovršni postupak budući je tužena već postupila sukladno izreci prvostupanjske presude.

11. Naime, ukoliko je tužena udovoljila tužbenom zahtjevu tužitelja nakon podnošenja tužbe, kao u konkretnom slučaju tada nema razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva, već je isti trebalo usvojiti i tužitelju dosuditi parnični trošak, a ne tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i tužitelja obvezati na snošenje parničnog troška.

12. Što se tiče pravnog interesa za podnošenje tužbe ovdje je potrebno istaknuti da pravni interes za podnošenje tužbe je procesna pretpostavka samo kod tužbe za utvrđenje u smislu odredbe članka 187. ZPP-a, dok kod tužbe radi činidbe, dakle kod kondemnatornog tužbenog zahtjeva, kao u konkretnom slučaju, ZPP ne propisuje pravni interes kao osnovu za podnošenje takvog zahtjeva.

13. Dakle, odbacivanje kondemnatorne tužbe moguće je samo prema odredbi članka 194. ZPP-a ako postoji litispendencija, odnosno ukoliko je o istom zahtjevu već pravomoćno presuđeno u nekom drugom sudskom postupku. U konkretnom slučaju o zahtjevu tužitelja prema tuženoj nije presuđeno u nekom drugom sudskom postupku, niti u istoj stvari teče drugi parnični postupak, pa prema tome ovdje nisu postojali razlozi za odbacivanje tužbe tužitelja, kako je to tijekom ovog postupka učinio prvostupanjski sud i to zbog nedostatka pravnog interesa, kao ni za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka i utvrđene činjenice iz kojih nedvojbeno proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

14. Kada je sud, kao u ovom slučaju, izvodio dokaze tijekom postupka tada ne postoji mogućnost da sud zbog nedostatka pravnog interesa odbaci tužbu tužitelja već je dužno meritorno odlučiti o njegovom zahtjevu s obzirom da je izvođenjem predloženih dokaza utvrdio činjenično stanje, a iz kojeg proizlazi, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

15. Kako je u ovom konkretnom slučaju činjenično stanje za donošenje meritorne odluke pravilno utvrđeno, ali na isto je pogrešno primijenjeno materijalno pravo to je valjalo pozivom na odredbu članka 373. točka 2. i 3. ZPP-a žalbu tužitelja prihvatiti kao osnovanu, a prvostupanjsku presudu preinačiti i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

16. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 2., u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a preinačiti i odluku o parničnom trošku.

17. U ovoj parnici tužitelj je imao opravdan trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to trošak za sastav tužbe 500,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 23. listopada 2018., ročištu 8. travnja 2019., ročištu 30. rujna 2019., ročištu 4. svibnja 2021., ročištu 28. ožujka 2022. i ročištu 5. ožujka 2024., ukupno 6 ročišta za svako po 500,00 eura, odnosno ukupno 3.000,00 eura, trošak sastava 3 obrazložena podneska svaki po 500,00 eura, odnosno ukupno 1.500,00 eura, što sve ukupno iznosi 5.000,00 eura + 25 % na ime PDV-a, što iznosi 1.250,00 eura, pored toga tužitelj je imao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 192,00 eura, a što sve zajedno iznosi 6.442,00 eura, a koji trošak mu je i dosuđen ovom presudom.

18. Kako je tužitelj potraživao ukupan trošak od 11.692,44 eura, s preostalim dijelom troška za iznos od 5.250,44 eura, zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan budući taj trošak nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka, a u bitnom radi se o vrlo kratkim, neobrazloženim i nepotrebnim podnescima, irelevantnimm za donošenje meritorne odluke u predmetnom sporu.

19. Kako je tužitelj uspio sa svojom žalbom to mu je valjalo dosuditi žalbeni trošak za sastav žalbe u iznosu od 937,50 eura, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 384,90 eura, odnosno ukupno 1.322,40 eura.

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić