Poslovni broj: Pr-15/2022-30
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Merica Miše, odvjetnica u Trogiru, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA, za Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB: 186831136487, koju zastupa ODO, Građansko-upravni odjel u Šibeniku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. siječnja 2025.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objeve odluke od dana 10. veljače 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj: Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju: EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], bruto iznos od 13.157,84 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, a od 01.01.2016.g. do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve za utuženi period i to:
- na iznos od 374,81 Eura od 10.10.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 560,94 Eura od 10.11.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 348,04 Eura od 10.12.2011.g. pa do isplate,
- na iznos od 321,27 Eura od 10.1.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 508,67 Eura od 10.2.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 224,38 Eura od 10.3.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 588,99 Eura od 10.4.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 392,66 Eura od 10.5.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 460,95 Eura od 10.6.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 420,71 Eura od 10.7.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 348,04 Eura od 10.8.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 180,10 Eura od 10.9.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 414,23 Eura od 10.10.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 463,11 Eura od 10.11.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 511,06 Eura od 10.12.2012.g. pa do isplate,
- na iznos od 394,50 Eura od 10.1.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 308,74 Eura od 10.2.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 502,99 Eura od 10.3.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 491,83 Eura od 10.4.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 336,10 Eura od 10.5.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 480,04 Eura od 10.6.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 521,38 Eura od 10.7.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 213,35 Eura od 10.8.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 352,14 Eura od 10.10.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 428,70 Eura od 10.11.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 352,14 Eura od 10.12.2013.g. pa do isplate,
- na iznos od 140,06 Eura od 10.1.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 294,73 Eura od 10.2.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 462,19 Eura od 10.3.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 440,18 Eura od 10.4.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 406,61 Eura od 10.5.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 406,61 Eura od 10.6.2014.g. pa do isplate,
- na iznos od 397,58 Eura od 10.7.2014.g. pa do isplate.
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.850,00 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na isti iznos teče od dana presuđenja pa do isplate.
Obrazloženje:
1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da posjeduje Rješenje Ministarstva obrane RH kojim je raspoređen na dužnost O.D. Zapovjednik destine u ustrojbenu cjelinu Zapovjedništvo za potporu, Bojna za opskrbu, Posredište za skladištenje MI-Trbounje, Desetina za održavanje klasičnog UBS-a, da je temeljem čl. 27.st.5. Zakona o humanitarnom razminiranju propisano da Pirotehničari tijekom radnog vremena na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana, a temeljem istog čl. st.6. pri ostvarivanju prava na plaću i druga prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, da se radno vrijeme iz st.5. tog članka smatra punim radnim vremenom. Tužitelj navodi da je na predmetnim poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida u vojno skladišnom kompleksu " E" [adresa] provodio više od 5 sati dnevno i to čak 8, pa čak i 12 sati dnevno, a da mu za taj rad poviše 5 sati nije obračunavan pekovremeni rad. Tužitelj navodi da je u periodu od 1.11.2011.g. do 10.7.2013.g. bio i pasivno dežuran (zapovijeđena mjera pripravnosti) a koje radno vrijeme da se ima smatrati prekovremenim radom temeljem čl. 97. Zakona o službi u oružanim snagama (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, no tako ostvareni prekovremeni sati da mu nisu isplaćeni, pa da se stoga se dana 4.3.2025.g., temeljem čl. 186.s ZPP- a i obratio nadležnom državnom odvjetništvu s kojim da nije postignuta nagodba. Tužitelj nadalje navodi da je bio radni kolega pok. KĆ koji da je upravo prilikom obavljanja dužnosti pirotehničara izgubio svoj život, zbog nekontrolirane eksplozije zaostalog minsko – eksplozivnog sredstva koje se nalazilo u visokom raslinju prilikom čišćenja/sanacije terena prostora VSK „Pađene“, te daje isti faktično obavljao poslove u odnosu na koje se primjenjuje Zakon o humanitarnom razminiranju, u odnosu na koje prilaže Rješenje Ureda državne uprave, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-562-02/13-04/14, Ur.br.: 2181-04-03/07-13-07 o pravu na status članova smrtno stradalog pirotehničara KĆ i pravo na obiteljsku invalidninu temeljem kojeg je utvrđeno da uz ono što je Rješenjem određeno, korisnici imaju i ostala prava pod uvjetima predviđenim Zakonom o humanitarnom razminiranju, a da je u očitovanju Ministarstva obrane, Oružane snage RH, potpisanom od stranke zapovjednika pukovnika IĆ, Klasa: 562-01/13-01/01, URBROJ: 3520-S1-13-// od 21. studenog 2013.g. utvrđeno kako je pok. KĆ u trenutku stradavanja bio na dužnosti pirotehničara tehničke službe - voditelja skupine. Tužitlej nadalje kao dokaz prilaže i Policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja ugovorenu kod Croatia Osiguranja od strane Ugovaratelja (ovdje tuženika) Ministarstva obrane u korist Osiguranika – Djelatnika OSRH koji rade na poslovima razminiranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), a na kojim točno poslovima da je radio i tužitelj zajedno sa svojim radnim kolegama, kao i dvije prijave nesretnog slučaja koje su potpisane od strane poslodavca, odnosno, Ministarstva obrane RH, a d se u navedenom radi o dva pravomoćno okončana postupka u korist tužitelja koji su vođeni pred Naslovnim sudom i to: Pr-122/16 tužitelja ŠĆ i Pr-123/16 tužitelja AĆ protiv istog tuženika kao i u ovosudnom predmetu i oba tužitelja da su prilikom provođenja zadaće razminiranja pretrpili teže tjelesne ozljede i dodatno ističe i činjenicu kako je postupak povodom tužbe JĆ, kolege tužitelja, pravomoćno okončan usvajanjem tužbenog zahtjeva, prvostupanjskom presudom Naslovnog suda pod posl. br. Pr-95/2019 od 26. svibnja 2021.g., a potvrđenu drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž R-764/2022 od 10. prosinca 2021.g. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu tužitelja te tužbeni zahtjev preciziran sukladno nalazu vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, uz obvezu tužene na snošenje parničnog troška.
2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti navodeći da tužitelj kao osposobljeni pirotehničar nije obavljao poslove razminiravanja u VSK Pađene jer da isto nije bilo minsko polje već da je obavljao poslove pirotehničkog pregleda prostora i sanacije i čićenja njemu poznatih neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS) koji da su se nakon tehnološke nesreće nalazili razbacani na površini terena u promjeru od 3500 m od samog skladišnog kompleksa, a da iz priložene dokumentacije je razvidno da postoji sadržajna razlika u obavljanju poslova razminiravanja koje provode pioniri-pirotehničari (razminiravanje namjerno psotavljenih nepoznatih mina neprijatelja u minskom polju sa svrhom zaustavljanja i uništavanja protivnika) i poslova pirotehničara tehničke službe (čišćenja i pregleda terena na VSK nakon tehnološke eksplozije pod poznatih UbS-a), pa das e provedba zapovijeđene zadaće na kojj je tužitlej bi angažiran od 8. srpnja 2014.g. ne može smatrati razminiravanjem i na istog se ne primjenjuje Zakon o humanitarnom razminiravanju, te da je istome omogućeno korištenje slobodnih dana. Tužena navodi da je 26.6.2013.g. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 73/13), te daje istim i podzakonskim propisima u cijelsoti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada, te prava na dodatke i iznos dodatka na plaću na pojedine oblike rada, kao i Odluka o rasporedu radnog vremena iz 2014.g. kojom da je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu i sl., nego da ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću, djelatnih vojnih osoba propisane Pravilnikom iz 2014.g. , a da je tužitelju isplaćivan u razdoblju od ožujka 2012.g. do svibnja 2014.g. dnevni pirotehnički dodatak II. kategorije i zapovjedni dodatak, a u razdoblju od lipnja 2014.g. do ožujka 2015.g. i dodatak za vojnu službu. Tužena nadalje navodi da točno da je propisano da pirotehničari tijekom radnog vremena mogu provesti na poslovima razminiranja najviše 5 sati tijekom jednog radnog dana te da im se isto vrijeme smatra punim radnim vremenom, međutim, poslove humanitarnog razminiranja vojnih objekata da obavljaju osobe osposobljene za vojno stručnu specijalnost Pionir pirotehničar (VSSp 17A) raspoređeni u inženjerijske postrojbe Hrvatske kopnene vojske, te da se radi o postupku pronalaženja i uklanjanja protupješačkih i protuoklopnih mina i kazetnih bombi postavljenih u pravilu ispod zemlje te njihovom uklanjanju. Pravilnikom o obuci i osposobljavanju pripadnika Oružanih snaga RH za obavljanje poslova humanitarnog razminiranja vojnih objekata ("Narodne novine" broj: 56/10), preslika u privitku, a je propisano da poslove humanitarnog razminiranja vojnih objekata obavljaju pripadnici inženjerijskih postrojbi. Međutim, iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka i očitovanja zapovjednika snaga za sanaciju satnika TĆ da je razvidno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na dužnost Pirotehničar tehničke struke u Zapovjedništvu za potporu, Bojna za opskrbu, Desetina za održavanje klasičnog UBS-a, a koji da je pripadnik Oružanih snaga RH koji je osposobljen i ovlašten za samostalni rad pri izvršenju zadaća prepoznavanja streljiva, granata, bombi, mina itd. te za skladištenje i čuvanje, prevoženje i održavanje zaliha UBS-a, a da je tužitelj bio angažiran na zadaći sanacije i čišćenja terena u VSK "Pađene", dakle ostvario je oblik rada na terenu što da je vidljivo i iz oznake TR u dnevnim evidencijama radnog vremena, te mu je za ovaj oblik rada i ostvarenih prekovremenih sati omogućeno korištenje slobodnih dana a koji su također razvidni iz dostavljenih evidencija. Nadalje, iz dostavljene kartice naknade za rad na terenu da je razvidno da je imenovanom isplaćivan terenski dodatak, te ističe da je radno vrijeme tužitelja kao djelatne vojne osobe regulirano podzakonskim propisima Ministarstva obrane RH donesenim temeljem lex specialis, a ne Zakonom o humanitarnom razminiranju koji da se primjenjuje isključivo na pionire- pirotehničare inženjerijskih postrojbi, te istima radno vrijeme traje redovnih 8 sati dnevno. Dakle, tužitelj da nije radio na poslovima razminiranja već isključivo na drugim zadaćama i poslovima na terenu, te da se na istog ni u kom slučaju ne mogu primijeniti niti odredbe Zakona o humanitarnom razminiranju koje reguliraju način i oblik rada pionira-pirotehničara, već da su se na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, glede radnog vremena i isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis. U utuženom razdoblju, od rujna 2011. do srpnja 2015. da su se primjenjivali podzakonski propisi doneseni na temelju tada važećeg Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (" Narodne novine" , broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07) i to Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj: 50/08, 142/08, 118/09, 99/12), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15), Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09), Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" 66/14, 23/15, 84/15), pa da jedino temeljem navedenih propisa, koji se kao lex specialis primjenjuju na predmetnog tužitelja, se može izraditi nalaz i mišljenje a što da je sud u cijelosti zanemario. Iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka da je razvidno cjelokupno opterećenje i način rada tužitelja kao i broj slobodnih dana koje je ostvario i iskoristio temeljem ostvarenog rada odnosno, sati redovnog rada, sati godišnjeg odmora i bolovanja, državnih blagdana i slično kao i oznaka službe koju je imenovani obnašao npr. TR- teren, Pd-plaćeni dopust, ali i oznaka sd-slobodni dani koje je tužitelj, temeljem ostvarenog rada i iskoristio, te s tim u vezi ukazuje na presudu Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž- 1239/13-2 od 30. travnja 2014., potvrđenu rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-1504/14-2 u kojoj je zauzeto stajalište da slobodne dane koji su faktički iskorišteni treba odbiti od ukupno ostvarenih sati prekovremenog rada bez obzira na činjenicu ne donošenja pisanih rješenja o slobodnim danima, nadalje presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-1865/19 od 9. listopada 2020. je jasno zauzet stav da je tužitelj dužan dokazati da je slobodne dane dobio i koristio po nekoj drugoj osnovi. Također tužena ukazuje i na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr 1520/12 kojim je potvrđeno stajalište iz presude Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-772/12 da, u slučaju kada su u evidencijama radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj koristio, iste dane treba uzeti u obzir prilikom obračuna prekovremenih sati, te da je tužitelj taj koji je trebao dokazati da su mu isti slobodni dani bili dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi i ponovno naglašava da drži pogrešnim što je sud, uspoređujući presudu iz drugog predmeta dao u zadatak vještaku da isti postupak primjeni i prilikom izrade nalaza u naslovnom predmetu, koristeći metodologiju izračuna tužene, potpuno zanemarujući dostavljenu dokumentaciju i pozitivne propise koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i koji su se kao lex specialis primjenjivali i na prednika tužiteljice i skreće pažnju da je, u predmetu istog tužitelja (JĆ) koji se vodio po tužbi za isplatu dnevnog pirotehničkog dodatka pred Općinskim državnim odvjetništvom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu pod brojem Pr-21/2015, sud jasno i nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije obavljao poslove razminiranja te ne prihvaća iskaze svjedoka ZĆ i CĆ. Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu presudom Pr-21/2015, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-R-995/17, da jasno zauzima stajalište da tužitelj JĆ nije bio osposobljen za poslove razminiranja, da nije radio na poslovima razminiranja, da sukladno odredbama Pravilnikom o obuci i osposobljavanju pripadnika Oružanih snaga RH za obavljanje poslova humanitarnog razminiranja vojnih objekata ("Narodne novine" broj 56/10) poslove humanitarnog razminiranja vojnih objekata obavljaju pripadnici inženjerijskih postrojbi te da postoji znatna razlika u obavljanju poslova razminiranja koje provode pioniri-pirotehničari i poslova koje obavljaju pirotehničari tehničke službe te se Zakon o humanitarnom razminiranju definitivno ne može primijeniti na oblik i način rada tužitelja. naposljektu da drži da je sud trebao dati uputu vještaku da, primjenjujući navedeni lex specialis, utvrdi koliko je tužitelj ostvario prekovremenog rada na terenu, da od istog broja sati odbije iskorištene slobodne dane koji su vidljivi iz evidencije o radu, da uzme u obzir isplaćenu naknadu za rad na terenu, te tek tada da izračuna eventualno neisplaćene sate prekovremenog rada na terenu.
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem rješenja Ministarstva obrane, Oružene snage RH, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za uravljanje osobljem broj Klasa: UP/I 805-03/12-01/2050, Ur.br.: 3522-0502-13-4 od 1.2.2013.g., zahtjeva za mirno rješenje spora od 4.3.2015.g, spisa i presude Općinskog suda u Šibeniku, posl.br. Pr-95/19 od 26. svibnja 2021.g., presude Županijskog suda u Splitu, pod posl.br. Gž R- 764/2021 od dana 10. prosinca 2021.g., evidencije radnog vremena, kartice i kartice isplaćene naknade za rad na terenu tužitelja za razdoblje od rujna 2011.g. do lipnja 2014.g., popisa djelatnika angažiranih na sanaciji VSK "Pađene", Zapisnika o očevidu od 16.7.2013.g., Zapisnika o vanjskom izgledu i obdukciji od 11.7.2013.g., Rješenja od 22.10.2013.g. broj: Klasa: UP/I-562- 02/13-04/14, Ur.br.:2181-04-03/07-13-07, Očitovanja Zapovjedništva za potporu VP 3520 Velika Buna broj Klasa:562-01/13-01/01, Urbroj: 3520-S1-13- 11 od 21.11.2013.g., Polica osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, No 020621015260 od 29.01.2013.g., prijave nesretnog slučaja za ŠĆ od dana 2. listopada 2013.g., prijave nesretnog slučaja za AĆ od dana 2. listopada 2013.g., financijskog vještva obrata Vještačenja Bijelić od 16.9.2024.g. i očitovanja istog od 27.11.2024g., te suglasnošću stranaka čitanjem iskaza saslušanog tužitleja i saslušanih svjedoka u istovrsnom predmetu Pr-95/2019 (ranije oznake Pr-79/2015), UĆ, TĆ i ČĆ.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Pregledom rješenja Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem broj Klasa: UP/I 805-03/12- 01/2050, Ur.br.: 3522-0502-13-4 od 1.2.2013.g. utvrđeno je da je tužitelj kao narednik, raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Zapovjedništva za potporu, Bojna za opskrbu, Podsredište za skladištenje MI Trbounje, Desetinu za održavanje klasičnog UBS-a na dužnost OD Zapovjednik desetine, ustrojstveni čin stožerni narednik, ustrojbena VPD:D 31PD5a, na mjesto službe Trbounje.
6. U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio angažiran na zadaći sanacije i čišćenja terena u VSK „Pađene", da je ostvario oblik rada na terenu, a što je vidljivo iz oznake TR u dnevnim evidencijama radnog vremena.
7. Prema odredbama čl. 27. st. 5. i 6. Zakona o humanitarnom razminiranju (dalje u tekstu: ZHR) na poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, a koje poslove je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao, može provesti najviše pet sati u tijeku jednog radnog dana, dok se radno vrijeme od pet sati u minskom polju računa kao puno radno vrijeme.
8. U postupku je utvrđeno da je tužitelj na prethodno navedenim poslovima u utuženom razdoblju proveo više od pet sati dnevno, da je u utuženom razdoblju od 14. rujna 2011. do 20. lipnja 2014. proveo ukupno 1.428 prekovremenih sati na poslovima razminiranja, u vrijednosti od 13.157,84 Eura bruto ili po mjesecima kako je to prikazano u tabeli Vještačenja Bijelić (list 62. spisa), s dospijećem svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od 10-og u mjesecu za prethodni mjesec.
9. Sukladno odredbi čl. 2. st. 2., 3. i 4. Zakona o humanitarnom razminiranju (dalje u tekstu: ZHR) poslovi humanitarnog razminiranja su poslovi općeg i tehničkog izvida, izrade projektne dokumentacije, pretraživanja, razminiranja, nadzora, te poslovi po naravi povezani s njima.
10. Poslovima humanitarnog razminiranja smatraju se i poslovi razminiranja vojnih objekata koje obavlja za to osposobljena i opremljena postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske.
11. Poslovima humanitarnog razminiranja, u smislu toga Zakona, smatraju se i hitne intervencije stručno osposobljenih i opremljenih službenika za protueksplozijsku zaštitu Ministarstva unutarnjih poslova, koje se poduzimaju na miniranim i minski sumnjivim područjima i/ili građevinama.
12. Odredbom čl. 3. ZHR-a propisano je da se poslovima humanitarnog razminiranja, u smislu toga Zakona, ne smatraju poslovi onesposobljavanja ili uništavanja pronađenih minsko-eksplozivnih sredstava (u daljnjem tekstu: MES) kada se radi o hitnim intervencijama koje su vezane za sigurnost ljudi, na područjima i/ili građevinama koje nisu minski sumnjive sukladno odredbama toga Zakona ili na minski podvodnim područjima. Ukoliko nadležne službe Ministarstva unutarnjih poslova ili postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske prilikom obavljanja poslova iz stavka 1. toga članka utvrde da se radi o minski sumnjivom području izvijestit će Hrvatski centar za razminiranje (u daljnjem tekstu: HCR).
13. Nadalje, odredbom čl. 27. st. 5. i 6. ZHR-a propisano je da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana.
14. Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, radno vrijeme iz stavka 5. toga članka smatra se punim radnim vremenom.
15. Odredbom čl. 2. alineje 10. Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja ("Narodne novine" broj 53/07, 111/07 i 141/11, dalje u tekstu: Pravilnik), propisano je da je minski sumnjivo područje za koje postoji sumnja da je zagađeno MES-om i NUS-om i koje je kao takvo definirano od strane HCR-a.
16. Odredbom članka 97. stavak 1. ZOSOS-a propisano je da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni općim propisima, dok je stavkom 2. cit. odredbe propisano da se na prekovremeni rad tj. rad dulji od punog radnog vremena ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima.
17. Odredbom članka 168. stavak 1. ZOSOS-a propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.
18. Čanak 14. ZOSOS-a upućuje na supsidijamu primjenu propisa o državnim službenicima i namještenicima, te opće propise o radu na odnose koji nisu regulirani ZOSOS-oni.
19. Nadalje, odredbom članka 39. st.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog propisano je uvećanje na plaće po osnovi za noćni rad 40 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad subotom 25 %, nedjeljom 35 %, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjence ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni za 10 %, a za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sata 10 %: Odredbom stavka 2. tog članka propisano je da se dodaci međusobno ne isključuju, a stavka 3. da ukoliko službenik i namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene Zakonom, te ukoliko radi na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 50 %.
20. Kolektivni ugovor sklopili su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika uz obveznu primjenu prava i obveza iz rada zaposlenika u tijelima državne vlasti.
21. Odredbom članka 194. Zakona o radu (dalje: ZR) propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.
22. Nadalje, odredbom članka 9. ZR je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu i sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se na radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom nije drugačije određeno.
23. Odredbom članka 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama RH (dalje: ZID ZOSOS-a) izmijenjena je odredba članka 97. ZOSOS-a tako da je u st. 1. točka 5. brisana, a dodan stavak 7. kojim je izričito propisano da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a. dodaci za dežurstvo posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.
24. Odredba o prekovremenom radu, odnosno o ograničavanju prekovremenog rada nema za intenciju uskratiti radniku pravo na isplatu za izvršeni prekovremeni rad, nego zaštiti radnika od prekomjernog fizičkog iscrpljivanja na način da poslodavcu ograniči prekovremeni radni angažman tužitelja, te propisuje obvezu poslodavca da o prekovremenom radu obavijesti inspektora rada.
25. Dakle, ove odredbe propisane su radi sprječavanja štetnog utjecaja prekovremenog rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika i poduzimanja propisanih mjera, sve do zabrane prekovremenog rada ako inspektor, nakon dostave nalaza i mišljenja ovlaštenog liječnika, ocijeni da prekovremeni rad štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Ove odredbe ne isključuju pravo radnika da mu poslodavaca za odrađeni prekovremeni rad isplati plaću, odnosno dodatak na plaću za prekovremeni rad.
26. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja potrebno je utvrditi je li tužitelj obavljao poslove iz čl. 27. st. 5. ZHR-a, te predstavlja li VSK "Pađane" minski sumnjivo područje u smislu prethodno citiranje odredbe čl. 2. alineje 10. Pravilnika.
27. Što se tiče razminiranja, odredbom članka 27. Zakona o humanitarnoin razminiranju, konkretno, odredbom stavka 6. tog Zakona je propisano da pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, radno vrijeme iz stavka 5. ovoga članka smatra se punim radnim vremenom. Odredbom stavka 5. je propisano da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja T1T poslovima tehničkog izviđa, mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana. Najzad, pirotehnički dodatak iz članka 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske ne isključuje pravo ne plaću za prekovremeni rad, te se smatra dodatkom i nije sastavni dio plaće.
28. Iz iskaza tužitelja EĆ, saslušanom u istovrsnom predmetu u spisu kolege mu JĆ, proizlazi da su radili zajedno na poslovima razminiranja u utuženom razdoblju, a njihovi poslovi da su se sastojali od tehničkog izvida terena, izrade projektne dokumentacije, pretraživanja terena i onesposobljavanja i uništavanja pronađenih sredstava prilikom razminiranja, i ne samo mina nego i svih streljiva koja su pronađena, a da se radilo o jako opasnim poslovima, te da su imali i smrtnih slučajeva među kolegama i ranjavanja istih. U početku radno vrijeme da im nije bilo definirano, nego da se radilo prema zapovijedi zapovjednika, a da su radili , tj. znali raditi i do 12 sati dnevno, i to da je bilo do stradavanja pok. LĆ, a poslije njegovog stradavanja da se primjenjivalo radno vrijeme od 5 sati kako je predviđeno zakonom i iza toga razdoblja da više nisu radili preko 5 sati, a prije toga razdoblja da su imali prekovremenih sati i oni da im se nisu isplaćivali, a slobodne dane da bi koristili ako bi imali preko osam sati, a to na način da bi dva tjedna radili, a jedan bili slobodni, da je bila napravljena križaljka od strane načelnika glavnog stožera, koji je izdao zapovijed i po tome da bi slobodne dane dobili kako bi koga dopalo, a o tome da se vodila, naravno i evidencija. navodi da im nije bio plaćen onaj rad od 5 do 8 sati, te da su radili u timovima, a upravo zbog opasnosti i specifičnosti tog posla, a u timu da je bilo tri do četiri čovjeka. Što se tiče zaštitne opreme da su imali kompletnu opremu predviđenu zakonom o humanitarnom razminiranju, a sukladno tome da je s njima išao i kompletan liječnički tim sa doktorom, tehničarima i vozačem, a što da dovoljno govori o velikoj opasnosti tog posla.
29. Svjedok UĆ, također kolega tužitelja koji je radio zajedno s tužiteljem na poslovima razminiranja u ovom utuženom razdoblju, i bio djelatna vojna osoba, iskazuje da se po Zakonu o humanitarnom razminiranju može provesti na takvim poslovima najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana, a oni da su radili osam, a nekad i 12 sati dnevno do stradavanja kolege LĆ, a nakon toga da su radili po Zakonu 5 sati, dakle, da je tužitelju ostala neisplaćena naknada za prekovremeni rad preko 5 sati. Inače, na to radno mjesto u Pađane da su došli po zapovjedi, a tu zapovijed da nisu mogli odbiti, a budući da se radi o stvari koja ugrožava građane i imovinu Republike Hrvatske. Također navodi da su koristili kompletnu zaštitnu opremu sukladno Zakonu o humanitarnom razminiranju, a u pratnji da su imali vozilo hitne pomoći.
30. Svjedok TĆ, vezano uz predmet ovog spora, navodi da je poslije havarije u vojno skladišnom kompleksu Pađane, a dana 13. rujna 2011.g., i kada je došlo do razlijetanja ubojitih sredstava u skladištu i oko skladišta, načelnik glavnog stožera, a tada da je to bio general K, donio zapovijed za stanje pune borbene pripravnosti za postrojbe Zapovjedništva za potporu dijelova Hrvatske kopnene vojske i dijelova Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Negdje 14. rujna 2011.g. da su se javili svi pirotehničari koji su nekad radili na havarijama, pa tako i tužitelj, a po zapovijedi načelnika glavnog stožera, a nakon toga temeljni zapovjednici da su pozivali djelatne vojne osobe na zadatak. Tužitelj da je bio pirotehničar, a zadaća pirotehničara da je da pronalazi, prikuplja i zbrinjava ubojita sredstva. Prvi dani da su se radili od 8 sati ujutro do 12 sati, onda da je pauza bila 2 sata i onda da se radilo od 14 do 18 sati, dakle 8 sati dnevno i to da su bili prvi dani. Kada je završilo otvaranje ceste i željezničke pruge, onda da je izrađen plan sanacije i napisane su zapovjedi. Nakon tog da su otišli na odmor i slobodne dane i onda se nastavilo raditi sukladno planu sanacije, raditi puno radno vrijeme od 8 sati, a efektivno da su radili 5 sati što se tiče rada u polju, a druge aktivnosti da su se završavale do 16 sati toga dana. Što se tiče Zakona o humanitarnom razminiranju odredbe tog zakona da se ne odnose na ovaj tip djelatnosti, a za njih je vezan Zakon o službi u oružanim snagama. Po ovome zakonu u prvom ciklusu da je bilo prekovremenih, a kad su se formirali timovi onda da nije bilo prekovremenih, bilo je 8 sati dnevno, s tim da se petak radio do 12 sati, a zbog toga što su djelatnici putovali u razne dijelove Hrvatske, o tome da postoji i evidencija. Navodi da su oni putovali nedjeljom i tada ostvarivali terenski dodatak i slobodne dane, a sukladno o pravilniku i berivima oružanim snagama. Kada je kazao da se u konkretnom ne primjenjuje Zakon o humanitarnom razminiranju to da je naveo stoga što se ovakav tehnički akcident ne može podvesti pod humanitarno razminiranje. Nadalje iskazuje da su bile tada dvije podskupine pirotehničara i to iz inženjerijske pukovnije HKV iz Karlovca i druga skupina pirotehničara tehničke službe iz ZZP i iz HRZ, a tužitelj da je bio iz ZZP-a i sukladno tada važećem pravilniku, a pošto su to namjenske organizirane snage, oni da su isplaćeni po rješenjima po mjestu rasporeda i za to vrijeme su ostvarivali normalnu plaću plus pirotehnički dodatak za svaki dan kada su radili u zagađenom sektoru. Pirotehničari tehničke struke da su imali koeficijent 0,7 %, a pirotehničari inženjerijske pukovnije su imali dodatak 1 %, plus terenski dodatak od polovice terenskog dodatka. Ova razlika dnevnog pirotehničkog dodatka da je zbog razlike u namjeni postrojbe. Inženjerijska pukovnija Hrvatske kopnene vojske da je koncipirana i osposobljena za pokretljivost i protupokretljivost oružanih snaga u obrani i napadu, svojim temeljnim postavljenjem su za to namijenjeni, da otvaraju minska polja u obrani ili u napadu ili u zapriječavanju u slučaju kontra napada, a pirotehničari tehničke struke da su osposobljeni i obučeni za održavanje svih vrsta ubojitih sredstava, sredstva kopnene vojske HRZ ili HRM. Napominje to da su pirotehničar i jedni i drugi bili dragovoljci na toj zadaći i da su uvijek mogli i otići, ukoliko su se smatrali preopterećenima i sl., a da se radilo o vrlo opasnom poslu i u pratnji da je bila uvijek nazočna i hitna pomoć, koja je pratila te timove. Naposljetku navodi da je, po njemu, svim djelatnicima po rješenjima i isplaćena plaća sukladno pravilnicima i nije ostalo neisplaćenih prekovremenih sati, da on tako misli, ali da ne može biti siguran. Ovaj ciklus da je trajao 3 godine i 8 mjeseci, da se radilo o opasnome poslu, kako je proces odmicao da su uvedeni rasporedi da se radi dva tjedna, a jedan tjedan odmara, jer da je teško zadržati na jednom mjestu i koncentraciju na duži period. Zadaća da je ovo visokog rizika pa da je bilo i poginulih djelatnika i ranjenih. Navodi da su djelatnici inženjerijske pukovnije bili zajedno u grupama sa pirotehničarima i radili na prikupljanju i zbrinjavanju ubojitih sredstava u prvoj fazi, a nakon toga, u drugoj fazi, da ostaju samo pirotehničari, jer ovi iz inženjerijske nisu dovoljno obučeni za taj daljnji rad na sanaciji čišćenja. Navodi da je prije eksplozije bilo 1700 tona ubojitih sredstava, a oni da su nakon eksplozije prikupili, zbrinuli i uništili do 350 tona ubojitih sredstava, mada se na terenu svašta nađe, pa i onih iz II. svjetskog rata, tako da kad se uđe u teren nikad da se ne zna što se može naći. Pirotehničari da su nalazili ta sredstva, obilježavali ih, onesposobljavali i uništavali ih, a voditelji timova da su donosili procjenu što se može, a što ne može ukloniti ili uništiti na licu mjesta i to da se zove pretraživanje.
31. Svjedok ČĆ navodi da je tužitelj bio zaposlenik Ministarstva obrane i radio na poslovima pirotehničara, a sa kojim da se i susretao u vojno skladišnom kompleksu Pađene, a nakon sanacije tehničke nesreće koja se dogodila. Vezano uz predmet spora navodi prvenstveno da postoje propisi koji reguliraju radno vrijeme pripadnika oružanih snaga, da je propisano isto tako kada i pod kojim uvjetnima pripadnik može koristiti slobodne dane odnosno naknadu za prekovremeni rad. Evidenciju radnog vremena da vode neposredni zapovjednici odnosno rukovodioci, a da postoje službe koje su dužne nadzirati evidenciju radnog vremena kao i ostvarivanje materijalnih prava na osnovi rada a na osnovi te evidencije. Koliko je njemu poznato, a svi nadzori da su to potvrdili, da nije bilo propusta u vođenju evidenciji niti korištenju slobodnih dana ukoliko su pripadnici radili prekovremeno. U konkretnom slučaju 5 sati rada da proističe iz Zakona o humanitarnom razminiranju po kojem se 5 sati neposrednog rada u minskom polju smatra punim radnim vremenom. Taj zakon da se odnosi na inženjerijske postrojbe HV koje provode poslove humanitarnog razminiranja u vojnim objektima. Tužitelj da je bio pirotehničar tehničke službe pa dakle da nije bio pripadnik inženjerijske postrojbe što znači da se na njega odnose propisi o radnom vremenu u oružanim snagama, a ne ovaj zakon na koji se on poziva. U konkretnom slučaju kad se desila nesreća u Pađenima, da je došlo do razbacivanja velikog broja neeksplodiranog streljiva i trebalo je na udaljenosti od nekoliko kilometara od mjesta eksplozije u što kraćem vremena pristupiti uklanjanju tog neeksplodiranog streljiva a kako bi se prije svega zaštitilo civilno stanovništvo. Zbog toga da je odredio satnika TĆ da okupi potreban broj pirotehničara i krenu u sanaciju odnosno uklanjanje tog streljiva, prije svega kako bi se omogućio promet po državnoj cesti, željezničkoj pruzi i drugim objektima gdje se očekivalo okupljanje ili boravak većeg broja civilnog stanovništva. Prvih nekoliko dana, dok se nisu u potpunosti organizirali da se radilo duže a da li je to duže od 5 ili 8 sati da ne može tvrditi, ali nakon toga da su uspostavili sustav gdje se radilo do 5 sati dnevno a nekad i kraće ovisno o vremenskim uvjetima. Uvijek da je inzistirao da svi pripadnici moraju ostvariti svoja materijalna prava sukladno propisima, pa tako i u konkretnom slučaju. Nikad da ga niti jedna služba unutar oružanih snaga nije upozorila da je bilo kršenja tih propisa, jer bi u protivnom sigurno poduzeo odgovarajuće mjere, a ono što zna da jeste to da je satnik TĆ vodio evidenciju i da je djelatnicima davao odgovarajući broj slobodnih dana sukladno radu, a ponekad i više od toga pogotovo ako im je trebao neki slobodni dan iz nekih privatnih razloga, te dodaje i to da nitko od pirotehničara nije na zadaći bio po osnovi prisile ili zapovijedi jer svaki pirotehničar je dužan prije nego što krene na zadaću osobno potpisati jedna obrazac u kojem on izjavljuje da se osjeća sposobnim izvršiti zadaću. U ovoj akciji E da su sudjelovale dvije različite postrojbe i dvije različite djelatnosti. Prvo inženjerijska postrojba da po svojoj namjeni je osposobljena za uklanjanje minskog polja, a minsko polje da je unaprijed planirana i postavljena eksplozivna zapreka o kojoj pioniri pirotehničari ne znaju o kojoj vrsti mina se radi. S druge strane pirotehničari tehničke službe da su osposobljeni za održavanje, skladištenje, čuvanje i uklanjanje ubojnih sredstava koje se nalazi u skladištima oružanih snaga. Dakle to da je njima poznato streljivo i znaju kako ga zbrinuti a da pri tome ne ugroze sebe ili druge oko sebe. S obzirom na kratko vrijeme i veliku površinu u Pađenima da su zatražili pomoć od inženjerijske postrojbe Hrvatske kopnene vojske, te su formirane grupe u kojim su se nalazili pioniri tehničari, nekoliko njih te jedan pirotehničar tehničke službe, a to zato što pioniri pirotehničari nisu bili osposobljeni za uklanjanje streljiva koje se nalazilo u skladištu. Inače, prilikom uklanjanja streljiva uz timove uvijek da je bilo i jedno medicinsko vozilo,a to stoga što postoji pravilnik o medicinskom zbrinjavanju gdje je jasno propisano koja vojna zadaća zahtijeva određenu vrstu medicinske potpore, a u konkretnom da je djelovao puni zdravstveni tim i ponekad jedan a ponekad više timova obzirom na opasnost i propis koji je zahtijevao takvu organizaciju zdravstvene potpore. Cijelo vrijeme trajanja te akcije da su djelovali ti zdravstveni timovi i to pune tri godine i sedam mjeseci, a ukoliko iz nekog razloga zdravstveni tim nije mogao biti nazočan onda da se taj dan nije radilo. Navodi i da su periodično imali i psihološke procjene timova pirotehničara a kako bi se utvrdila i sa stručne strane njihova sposobnost, a opet da je odluka bila na pirotehničaru da li će taj dan pristupiti izvršenju zadaće.
32. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio djelatna vojna osoba, da se, prema odredbama Zakona o humanitarnom razminiranju i to čl. 27.st. 5. i 6. Zakona, na poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, a koje poslove je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao, može provesti najviše pet sati u tijeku jednog radnog dana, a radno vrijeme od 5 sati u minskom polju da se računa kao puno radno vrijeme upravo na temelju st.5. čl. 27 Zakona, a da je tužitelj proveo na tim poslovima u utužeom razdoblju i više od tih 5 sati dnevno.
33. Budući da se vrijeme provedeno na poslovima humanitarnog razminiranju u trajanju od 5 sati se smatra punim radnim vremenom (čl. 27. st. 6. ZHR), to u smislu citiranih odredaba znači da svako vrijeme provedeno na radu preko tog vremena u jednom danu predstavlja prekovremeni u slučaju kad je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka.
34. U takvoj situaciji, rad od pet sati na poslovima humanitarnog razminiranja dnevno ekvivalentan je redovnom radu na ostalim poslovima od osam sati dnevno, te iz toga proizlazi da svaki rad na ostalim poslovima, odrađen nakon pet sati dnevnog rada na humanitarnom razminiranju predstavlja prekovremeni rad, u smislu citiranih odredaba, o čemu je i u konkretnom slučaju riječ.
35. Temeljem navedenog, kao i svih propisa koji su bili na snazi kroz utuženo razdoblje, te regulirali predmetnu materiju, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju poslove koji se mogu smatrati poslovima humanitarnog razminiranja iz čl. 27. st. 5. Zakona o humanitarnom razminiranju i Pravilnika o obavljanju poslova humanitarnog razminiranja ("Narodne novine" br. 53/07, 111/07, 141/11, 110/15, 45/16 ), prema Pravilniku o obavljanju poslova humanitarnog razminiranja na minski sumnjivom području za koje postoji sumnja da je zagađeno MES-om i NUS-om i koje je kao takvo definirano od strane HCR-a (čl. 2. al.10.), te da VSK "Pađene", odnosno, područje na kojem je tužitelj radio dok je bio raspoređen u postrojbenoj jedinici u Slunju, je minski sumnjivo područje u smislu citirane odredbe Pravilnika, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i tužiteljev navedeni rad se ocijenjuje kao prekovremeni rad i za to mu valja dosuditi neisplaćene dodatke na plaću, visina kojih je utvrđena od strane [obrt], a kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom i temeljem kojeg je tužitelj i prezicirao svoj tužbeni zahtjev koji ovaj sud nalazi osnovanim.
36. Što se tiče same visine postavljenog tužbenog zahtjeva, tužitelj je istu postavio sukladno financijskom vještačenju sačinjenom po obrtu za usluge [obrt], kojem nalazu i mišljenju ovaj sud poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom a iz kojeg proizlazi da je vještačenjem utvrđen broj dana provedenog na terenskom radu (TR) na poslovima razminiravanja koristeći podatke iz Dnevne evidencije radnog vremena, Popisa djelatnika angažiranih na zadaći sanacije terena u VSK Pađene i Mjesečnog izvješća o ostvarenim satima posebnih dodataka a koji sati su isplaćeni prema uvidu u platne liste po osnovu dnevnog pirotehničkog dodatka. U izračunu su obračunati samo prekovremeni sati za rad dulji od 5 sati dnevno do redovnih 8 sati, dakle za 3 sata razlike kad je tužitelj bio na terenskom radu na poslovima razminiravanja. U slučaju da je tužitelj radio dulje od 8 sati ili ako je radio neradnim danom, taj višak sati mu je utvrđen u Mjesečnim evidencijama radnog vremena kao prekovremeni rad i već je isplaćen kao prekovremeni rad za mjesece kad je ostvarivao te sate, te ti sati nisu korišteni u ovom izračunu za utvrđivanje razlike neplaćenih prekovremenih sati. U tabeli na listu 62. spisa je utvrđeno da je tužitelj proveo 1.428 prekovremenih sati na poslovima razminiravanja u vrijednosti od 13.157,84 Eura bruto, a broj prekovremenih sati je utvrđen kao razlika više od 5 sati rada u jednom danu, jer se 5 sati rada, sukladno čl.27.st.5. Zakona o humanitarnom razminiranju, smatra kao puno radno vrijeme od 8 sati rada, te je naposljetku temeljem iznijetog vještak dao mišljenje da je tužitelj EĆ u utuženom razdoblju od 14.09.2011.g. do 30.06.2014.g., proveo ukupno 1.428 prekovremenih sati na poslovima razminiravanja u vrijednosti od Eura bruto ili po mjesecima kako je to prikazano u tabeli (list 62. spisa) s dospijećem svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od 10-og u mjesecu za prethodni mjesec.
37. Iz očitovanja Vještačenja Bijelić od 27.11.2024.g. proizlazi da je vještak postupio po nalogu suda koristeći i presudu iz umetnutog spisa iz drugog predmeta na koju je upućivao i sud, pod posl.br. Pr-95/2019 tužitelja JĆ, a koji je radio na istim poslovima i u isto vrijeme kao i ovaj tužitelj, te da je broj prekovremenih sati utvrđen kao razlika više od 5 sati rada u jednom danu, jer se 5 sati rada sukladno čl.27.st.5. Zakona o humanitarnom razminiranju smatra kao puno radno vrijeme od 8 sati rada. Drugi prekovremeni sati iznad redovnog radnog vremena od 8 sati dnevno da nisu niti sporni, niti ih je tužitelj isticao u tužbenom zahtjevu, jer da su tužitelju nadoknađeni kroz korištenje slobodnih dana, pa da primjedbe tužene da tužitelj, kao pirotehničar tehničke službe, nije nikada obavljao poslove razminiranja, pa niti na VSK „ I", te da je tužitelj bio angažiran na zadaći sanacije i čišćenja terena u VSK „Pađene, dakle ostvario oblik rada na terenu što je vidljivo i iz oznake TR u dnevnim evidencijama radnog vremena, te mu je za ovaj oblik rada i ostvarenih prekovremenih sati omogućeno korištenje slobodnih dana, a što je sve razvidno iz dostavljenih evidencija radnog vremena.
38. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti kao osnovan I presuditi kao u toč. I. izreke.
39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.151., čl.154.st.1. i 164. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tužitelju priznat trošak koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eura, za zast. na osam ročišta - 1.600,00 Eura, za sastav četiri obrazložena podneska - 800,00 Eura, odnosno ukupno 2.600,00 Eura, a uvećano za 25% PDV od 650,00 Eura i trošak vještačenja od 600,00 Eura, sveukupan parnični trošak tužitelja iznosi 3.850,00 Eura, koji iznos je tužena dužna naknaditi tužitelju na način pobliže opisan u toč. II. izreke.
U Šibeniku, dana 10. veljače 2025.g.
S U D A C :
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena