REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4576/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, radi isplate iznosa od 2.168,50 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3428/2023-15 od 23. rujna 2024., 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3428/2023-15 od 23. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3428/2023-15 od 23. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.168,50 eura sa zateznim kamatama te zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan (točka I. izreke); naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 eura (točka II. izreke); naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi umješaču troškove postupka u iznosu od 500,00 eura (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer konkretnoj situaciji shvaćanje o predmnijevanoj krivnji pravne osobe koja upravlja autocestom nije moguće primijeniti i na nalet ptice na vozilo koja činjenica nije bila sporna među strankama. Sud nalazi da primjenom načela predmnijevane krivnje propisano odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 148/13; dalje: ZC) nije moguće odlučiti o propustima tuženika u održavanju ceste s obzirom na odredbe Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, i 25/15; dalje: Pravilnik) i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) jer žičana ograda postavljena uz autocestu ne može spriječiti nalet ptica na vozilo koje se kreće autocestom. Kako tužitelj nije ukazao na konkretne propuste u održavanju autoceste sud je zahtjev ocijenio neosnovanim. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku kao i čl. 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 68,14 eura.

4. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno, odredbu čl. 50. ZC-a u vezi s odredbama čl. 1045. st. 1., čl. 1063. i čl. 963. ZOO-a zbog čega je pogrešno zaključio o nepostojanju tuženikove odgovornosti te je posljedično tome donio i nezakonitu presudu. Naime, tužitelj ističe kako se na autocesti postižu velike brzine pa izbjegavanje divljači na kolniku može imati kobne posljedice zbog čega je tuženik dužan poduzimati i mjere koje su veće od onih na koje se poziva prvostupanjski sud u svom obrazloženju. Smatra da tuženik odgovara po načelu uzročnosti zbog čega sami dolazak divljači na autocestu predstavlja odgovornost tuženika, dok tuženik s druge strane nije dokazao postojanje nekog od ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. ZOO-a. Činjenica da se divljač nalazila na kolniku autoceste znači da tuženik nije poduzeo sve radnje radi sprečavanja nastanka prometnih nezgoda. Tužitelj, nadalje, ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer je sud neizvođenjem predloženih dokaza tužitelja onemogućio u raspravljanju pred sudom. Budući da prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja nije izveo predložene dokaze radi utvrđenja sporne činjenice postojanja tuženikove odgovornosti, pobijana presuda ne sadrži dostatne razloge za ocjenu njene zakonitosti i pravilnosti, čime je prvostupanjski sud prema mišljenju tužitelja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Odluku o troškovima postupka tužitelj pobija zbog odluke o glavnoj stvari.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je neosnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati. Također, odbijanje dokaznog prijedloga nije nezakonito postupanje suda i time tuženiku nije onemogućeno raspravljanje (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a), već je to procesno ovlaštenje suca ako smatra da je na temelju provedenih dokaza spor sazrio za donošenje odluke ili ako smatra da izvođenje predmetnog dokaza nije odlučno za utvrđivanje bitnih činjenica, odnosno ako se one mogu utvrditi na temelju već izvedenih dokaza. U takvim slučajevima prvostupanjski sud je dužan obrazložiti zašto izvođenje određenog dokaza nije bilo potrebno, što je prvostupanjski sud i učinio.

10. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora 2.168,50 eura radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a), to se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.168,50 eura s osnove isplaćene osigurnine prema ugovoru o kasko osiguranju zbog štete nastale tužiteljevom osiguraniku naletom na fazana na autocesti kojom upravlja tuženik.

12. Iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na pticu fazana došlo na predjelu autoceste kojom upravlja tuženik. Po logici stvari postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu odnosno naletu na vozilo koje se kreće autocestom. Stoga ne postoji Pravilnikom propisan način sprječavanja preleta ptica koje bi spriječile nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste. Osoba koja upravlja cestom dužna je održavati cestu u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a tužitelj ne navodi da je do naleta došlo na neki od načina koji propisuje odgovornost tuženika. Stoga se radi o šteti koja je prouzročena slučajem i stoga nedostaje kumulativno ispunjenje pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema krivnje tuženika niti uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Pž-2176/2024 od 22. svibnja 2024. i poslovni broj Pž-3635/2024 od 27. rujna 2024.).

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

14. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 10. veljače 2025.

Sudac

Branka Šabarić Zovko