Poslovni broj: Us I-2233/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog opunomoćeniku Petru Bačiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26A, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja sa opunomoćenikom i odsutnosti tuženika, 10. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se poništava se rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/24-01/24, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. srpnja 2024. godine i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-416-02/2023-006/106, URBROJ: 513-07-17/23-02 od 22. prosinca 2023. godine i to u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga za 2014. godinu.

II. U preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje zastare prava na naplatu poreznog duga za 2015., 2016. i 2020. godinu, tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje osporenih rješenja navedenih pod točkom I. izreke ove presude, se odbija.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja isplati tužitelju iznos od 500,00 eura na ime troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410- 23/24-01/24, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. srpnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je u oba osporena rješenja iznijeto shvaćanje da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon iz 2016. (NN br. 115/16) i njegova odredba članka 108, a ne odredba ranijeg Općeg poreznog zakona iz 2008. (NN br.147/2008), jer da se primjenjuju važeće odredbe zakona koji je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga; da je navedeni pravni stav neosnovan jer bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe onog zakona koji je bio na snazi u vrijeme kad se konkretni slučaj dogodio i svo naredno vrijeme do nastupa zastare za taj slučaj, ukoliko je vrijeme zastare već nastupilo po tom zakonu; da navedeno proizlazi iz Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o poreznim dugovima za razdoblje od 2014. do 2016. i za 2000. godinu da se na iste primjenjuje zakon koji je bio na snazi u navedeno vrijeme, a to je Opći porezni zakon iz 2008. godine, obzirom da je novi Opći porezni zakon stupio na snagu 01. siječnja 2017. godine, nakon nastanka (nastupa) zastare za predmetni porezni dug; da je prema Općem poreznom zakonu iz 2008. godine nastupila zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga, kako je navedeno u žalbi. U konkretnom slučaju da je zastara nastupila prije nego je podnesena tužba Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Starom Gradu od 10. veljače 2021. godine u predmetu broj: P- 494/2021 (Republika Hrvatska protiv UG), radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 16. srpnja 2024. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-416-02/2023-006/106, URBROJ:513-07-17/23-02 od 22. prosinca 2023. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.

4. Na ročištu od 31. siječnja 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno primio poziva nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te da u konkretnoj stvari utvrđivanja nastupa zastare treba primijeniti OPZ/08. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju po 100 bodova (ukupno 200 bodova) sve uvećano za PDV od 25 %.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 16. srpnja 204. godine, odgovor na tužbu, te pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga.

7. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 31. listopada 2023. godine prvostupanjskom poreznom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare naplate poreznog duga po rješenjima Urbroj: 513-007-29-01/216-01 i Urbroj: 513-007- 29-01/216-01 navodeći da je sukladno članku 108. Općeg poreznog zakona zastara prava na naplatu nastupila istekom 2022. godine.

8. Među strankama je sporno da li je nastupila zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga do podnošenja tužbe u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu pod brojem P-494/21 (koko se navodi u tužbi, odnosno do isteka 2022. godine kako se navodi u Zahtjevu za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu od 31. listopada 2023. godine.

9. Prema sadržaju spisa te tužbenim navodima proizlazi kao nesporno da se u konkretnom slučaju radi o poreznom dugu iz 2014., 2015., 2016. i 2000. godine.

10. Člankom 197. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16,dalje: „novi OPZ-a“) je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16), u kojima je do 01. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 01. siječnja 2017. godine nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16) dovršiti prema odredbama ovoga Zakona, dakle, odredbama „novog OPZ-a“.

Sukladno članku 197. stavak 2. „novog“ OPZ-a na pitanje zastare u konkretnom slučaju je primijeniti odredbe o zastari utvrđene „novim“ OPZ-om, obzirom da iz spisa proizlazi da je tužitelj dana 31. listopada 2023. godine podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.

11. Člankom 108. stavak 1. „novog OPZ-a je propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

12. Slijedom navedenog zastara prava na naplatu predmetnog poreznog duga, za dug iz 2014. godine zastara je započela teći 01. siječnja 2015. godine, te bi zastara nastupila protekom roka od 6 godina te bi zastara nastupila 01. siječnja 2021. godine, za dug iz 2015. godine zastara je započela teći 01. siječnja 2016. godine te bi zastara nastupila 01. siječnja 2022. godine, za dug iz 2016. godine zastara je započela teći 01. siječnja 2017. godine te bi zastara nastupila 01. siječnja 2023. godine. Navedeno navodi tuženik a čemu se ne protivi tužitelj.

13. Istaći je da do 01. siječnja 2017. godine (kada je stupio na snagu "novi" OPZ) nije nastupila relativna zastara da bi se mogao primijeniti "stari" OPZ („Narodne novine“, broj: 147/08 do 44/16), jer relativna zastara nastupa protekom roka od 3 godine a kako je zastara za dug iz 2014. počela teći 01. siječnja 2015. godine do 01. siječnja 2017. godine nije protekao navedeni zastarni rok, niti su se stekli uvjeti za nastup zastare do 01. siječnja 2017. godine.

Također je istaći da prema odredbama "novog" OPZ-a više nema relativne zastare već samo zastara koja nastupa protekom roka od 6 godina.

14. Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, je za Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu 2021. godine pokrenula parnični postupak protiv tužitelja: 1. UG i HG kći ČG oboje na adresi [adresa], radi pobijanja pravnih radnji tužitelja vezano za sklopljeni Ugovor o darovanju nekretnina, ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Plenković, Stari Grad, pod brojem OV-549/2018 dana 21. veljače 2018. godine i Ugovor o darovanju nekretnina, ovjeren kod javnog bilježnika Jadranke Plenković, Stari Grad, pod brojem OV-242/2019 dana 28. siječnja 2019. godine od 28.

28. siječnja 2019. godine, koji Ugovori su sklopljeni između stranaka ČG kao darovatelj i HG kao daroprimatelja.

15. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu je u navedenom parničnom postupku dana 08. studenog 2023. godine donio presudu broj: 81 P- 494/21, prema kojoj su bez pravnog učinka predmetni ugovori o darovanju nekretnina. Prema stanju spisa proizlazi da navedena presuda još nije pravomoćna i da još nije donijeta odluka po žalbi, dakle da je navedeni postupak u tijeku.

16. Prema stanju spisa proizlazi da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Odjel za naplatu i ovrsi II dana 21. rujna 2020. godine podneskom upućenim Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od istog zatražila da pokrene postupak radi poništavanja tužiteljevih pravnih radnji vezano za sklapanje Ugovora o darovanju nekretnina. Spisu dostavljenom od tuženika ni dostavljena tužba kojom je pokrenut navedeni postupak kod suda pa nije vidljivo kada je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo tužbu Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu. Sudski spor započinje (teče) podnošenje tužbe sudu.

17. Međutim, kako oznaka presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, broj: 81 P-494/21 od dana 08. studenog 2023. godine nosi oznaku P- 494/21, proizlazi da je tužba kojom se osporavaju tužiteljeve pravne radnje u vezi sklapanja predmetnih Ugovora o darovanju nekretnina, Sudu predana u tijekom 2021. godine, nepoznatog dana.

Iz navedenog proizlazi da predmetna tužba sudu nije podnijeta u 2020. godini (kako navodi tuženik a što ne dokazuje), da bi podnošenjem tužbe, sukladno članku 108. stavak 6. „novog" OPZ-a za vrijeme dok se vodi postupak pred sudom, zastara ne bi tekla, slijedom čega po navodima tuženika ne bi nastupila zastara.

18. Slijedom navedenog za porezni dug iz 2014. godine za koji je zastara prava na naplatu počela teći 01. siječnja 2016. godine (kako navodi i tuženik), pa je utvrditi da zastara prava naplate duga iz 2014. godine je nastupila prije podnošenja tužbe sudu, budući da je zastara nastupila protekom roka od 6 godina dana tj. dana 01. siječnja 2021. godine a tužba sudu je podnijeta tijekom 2021. godine.

Za porezni dug koji se odnosi na 2015., 2016. i 2020. godinu nije nastupila zastara prava na naplatu budući da zastara nije nastupila do pokretanja postupka kod presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu (2021.godine), te s obzirom da nakon pokretanja navedenog sudskog postupka zastara ne teče sukladno članku 108. stavak 6. OPZ-a.

19. Sud ocjenjuje da je u postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da nisu pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa se osporena rješenje ne mogu ocijeniti u potpunosti zakonitim, već da su djelomično zakonita. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), dijelom usvojiti tužbeni zahtjev radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke odnosno dijelom odbiti tužbeni zahtjev, radi čega je sukladno članku 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom II. izreke.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Tužitelju je priznat trošak upravnog spora u iznosu od 500,00 eura koji se odnosi na trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi uvećano za PDV od 25 %. Navedeni iznos troška je priznat jer su troškovi opravdani, a sve sukladno stavu 3. članka 144. ZUS-a i Tarifi, obzirom da je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, te obzirom da su troškovi popisani u minimalnom iznosu, pa je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

U Splitu, 10. veljače 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Petru Bačiću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26A,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.