Poslovni broj P-2424/2022-119
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivu Gregovu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gregov & Gregov j.t.d. Zadar, protiv tuženika ad.1 ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2 RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.3 EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici ad.1 i ad.3 zastupani po punomoćniku Denisu Klarendiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja, predaje u posjed i suposjed te zaštite od uznemiravanja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, tuženika ad.1 i ad.3 i punomoćnika tuženika ad.1 i ad.3 te izočnosti uredno pozvanog tuženika ad.2, 10. veljače 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima da tužiteljici u roku od 15 dana predaju u suposjed i to predajom ključeva ulaznih vrata na kući (na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označena kao „glavna kućna vrata“) i predajom ključeva ulaznih vrata na drvarnici
- najsjeverniju sobe u prizemlju, koja se nalazi do kupaonice (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ od 16. studenog 2018. označena kao "SPAVAĆA SOBA P=9,26 m2“, a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označena kao "sporna soba u prizemlju"), na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- hodnik u prizemlju (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ od 16. studenog 2018. označen kao "HODNIK P=6,16 m2", a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označen kao "hodnik u prizemlju"), na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- drvarnicu koja se nalazi na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], a koja je naslonjena na vanjski, jugoistočni zid zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ označena kao "DRVARNICA P=5m2", dok je na skici sudskog očevida vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označena kao "drvarnica" i obojana plavom bojom);
dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži predaju u isključivi posjed, slobodan od osoba i stvari, najsjevernije sobe u prizemlju i drvarnice.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Utvrđuje se naspram tuženika da temeljem Ugovora o darovanju od 10.05.2011. god. sklopljenog između prednika svih stranaka iz ove parnice pok. JĆ RĆ kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimateljice, tužiteljica SĆ ima jače pravo na posjed najsjevernije sobe u prizemlju, koja se nalazi do kupaonice (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ od 16. studenog 2018. označena kao "SPAVAĆA SOBA P=9,26 m2“, a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označena kao "sporna soba u prizemlju") i pravo na suposjed hodnika u prizemlju (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ od 16. studenog 2018. označen kao "HODNIK P=6,16 m2", a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označen kao "hodnik u prizemlju"), sve u kući čest. 74/2 k. o. [katastarska općina], te jače pravo na posjed drvarnice koja se nalazi na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], a koja je naslonjena na vanjski, jugoistočni zid zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ označena kao "DRVARNICA P=5m2", dok je na skici sudskog očevida vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka označena kao "drvarnica" i obojana plavom bojom), što su tuženici dužni priznati.“
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženicima da se ubuduće kane ometanja tužiteljice u njenom isključivom posjedu predmetne sobe i drvarnice kao i suposjedu opisanog hodnika.“
IV. Nalaže se tuženicima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 1.128,14 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica SĆ iz [adresa] (dalje: tužitelj) 23. studenog 2017. ovom sudu podnosi tužbu radi utvrđenja, predaje u suposjed i zaštite od uznemiravanja protiv tuženika MĆ (dalje: tuženik ad.1) i VĆ (dalje: tužena ad.2) u kojoj navodi da su stranke najbliža rodbina, da je tužena ad.2 majka tužiteljici i tuženiku ad.1 odnosno da su tuženik ad.1 i tužiteljica brat i sestra, djeca istih roditelja. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj O-3009/15 od 27. listopada 2015. stranke da su proglašene nasljednicima iza zajedničkog prednika (oca i supruga) pok. JĆ i to na ostavinskoj imovini koja se sastoji od prava korištenja grobnice na [adresa] i nešto novaca na bankovnom računu ostavitelja, dok da drugu imovinu u trenutku smrti ostavitelj nije imao, budući je za svog života sve svoje nekretnine i dvije brodice darovao tuženiku ad.1, a tužiteljici da je darovao bitno manje vrijedan dio svoje imovine. Ugovorom o darovanju od 21. siječnja 2010. otac da je tužiteljici darovao brodicu tipa "Pasara" reg. oznake [registarska oznaka]; Ugovorom o darovanju od 09. veljače 2011. otac da je tuženiku IĆ darovao stan u [adresa] na adresi [adresa], na čest. 3708 zk. ul. [broj ZK uloška]; Ugovorom o darovanju nekretnine i zasnivanju prava doživotnog stanovanja s pravom plodouživanja od 10. veljače 2011. otac da je darovao sinu IĆ realne dijelove kuće u [adresa] kat. oznake 74/2 k. o. [katastarska općina], s tim što da je u Ugovoru pogrešno označeno da se radi o čest. 74/1); Ugovorom o darovanju od 10. svibnja 2011. otac da je darovao tužiteljici preostale dijelove iste kuće u [adresa] oznake čest. 74/2 k. o. [katastarska općina]; Ugovorom o darovanju od 28. listopada 2011. otac da je darovao sinu IĆ zemljište-vrt oznake čest. 136/1 k. o. [katastarska općina]; Ugovorom o darovanju od 20. veljače 2012. otac da je darovao sinu IĆ svoju drugu brodicu tipa "Pasara" reg. oznake [registarska oznaka]; Ugovorom o darovanju nekretnine od 11. travnja 2012. otac da je darovao sinu IĆ većinu svojih zemljišta na otoku [adresa] ukupne površine preko 20.000 m2. Osim ovih darovnih ugovora koji su taksativno navedeni u obrazloženju rješenja o prekidu ostavinskog postupka, da su sastavljena još dva darovna ugovora i to Ugovor o darovanju od 10. svibnja 2011. kojim je otac JĆ darovao kćerki SĆ manje vrijedna poljoprivredna zemljišta na [adresa] ukupne površine ispod 4.000 m2 i Ugovor o darovanju od 12. travnja 2012. kojim je otac darovao tuženiku IĆ i drugi svoj stan u [adresa], na adresi [adresa]. Tužiteljica pojašnjava da je ostavinski postupak iza zajedničkog prednika pok. JĆ bio prekinut zbog parnice poslovni broj P-252/14 koju je tužiteljica vodila protiv ovdje tuženika 1. IĆ, radi pobijanja darovnih ugovora, međutim, koju da je tužbu povukla pa je doneseno rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe. Dakle, svi nasljednici pok. UĆ, koji su stranke u ovoj parnici, da su priznali sva darovanja ostavitelja tako da u ostavinsku imovinu nisu ušle nekretnine koje je ostavitelj za svog života darovao djeci ovdje tužiteljici i tuženiku IĆ. Tužiteljica pojašnjava da u odnosu na obiteljsku kuću na [adresa] na čest. 74/2 k. o. [katastarska općina], postoje dva darovna ugovora kojima je ostavitelj realne dijelove te kuće darovao sinu IĆ i kćerki SĆ, pa da je tako sinu IĆ darovao u prizemlju: hodnik, kupaonicu sa wc, konobu do kupatila na sjevernoj strani kuće, dnevni boravak s kuhinjom i sobu do kuhinje s južne strane, a na katu: dvije najveće sobe s lijeve strane hodnika na južnoj strani kuće dok je kćeri SĆ darovao u prizemlju: sobu sa sjeverne strane koja se nalazi do kupaonice i drvarnicu sa južne strane kuće, naslonjenu na kuću, a na katu: dvije sobe sa sjeverne strane i hodnik sa stepenicama. Istim darovnim ugovorima otac da je darovao strankama i vrt uz tu kuću i to sinu IĆ južnu stranu, a kćerki SĆ sjevernu stranu, koja podjela vrta da je bila logična jer je tužiteljica tijekom 2010. godine po dopuštenju oca na tom sjevernom dijelu vrta za sebe izgradila vanjske stepenice za kat, radi pristupa do onih dijelova te kuće, koje joj je otac usmenim darovanjem ranije prepustio, a potom i formalno darovao ugovorom od 10. svibnja 2011. Početkom ljeta 2016. tuženici da su započeli ometanje tužiteljice u korištenju zajedničkog hodnika u prizemlju predmetne kuće, u korištenju sobe u prizemlju iste te kuće i u korištenju drvarnice, pa da su tako promijenili bravu na ulaznim vratima u prizemlju čime su tužiteljici onemogućili pristup u ulazni zajednički hodnik u prizemlju, a time i pristup u njenu sobu u prizemlju. Ujedno tuženici da su tužiteljicu onemogućili i u korištenju njene drvarnice time što su sakrili ključ ulaznih vrata. Tužiteljica da je na to reagirala na način da je dok su ulazna vrata bila otključana ušla u kuću te kroz hodnik u prizemlju došla do svoje sobe i onda sa unutarnje strane blokirala vrata sobe i izašla kroz prozor, te je tako neko vrijeme to ljeto 2016. godine koristila tu svoju sobu ulazeći i izlazeći kroz prozor. Također, tužiteljica da je promijenila bravu drvarnice i na taj način si omogućila korištenje iste. Tuženici da su na ovo reagirali tužbom za smetanje suposjeda pa da je u rujnu 2016. godine postignut usmeni dogovor temeljem kojeg je tužiteljica omogućila tuženicima suposjed te sobe u prizemlju i drvarnice, nakon čega su tuženici povukli tužbu, a tuženica ĐĆ predala tužiteljici ključ ulaznih vrata kuće nakon čega nije bila ometana sve do kraja kolovoza 2017. godine kada da su krajem kolovoza 2017. godine, dok su sin i nevjesta tužiteljice koristili sobu u prizemlju cijeli tjedan, tuženici njima onemogućili nastavak korištenja te sobe, na način da su zaključali ulazna vrata, povodom čega je uredovala policija koja je istima omogućila nastavak korištenja sobe u prizemlju. Međutim, krajem ljeta 2017. godine tuženici da su ponovno promijenili bravu na ulaznim vratima kuće u [adresa] i time tužiteljici ponovno onemogućili pristup u zajednički hodnik u prizemlju kojim se dolazi do tužiteljičine sobe, nakon čega da tužiteljica nema mogućnosti koristiti istu. Ističe kako su 04. studenog 2017. tuženici izbacili sve tužiteljičine stvari iz drvarnice, a za što da je tužiteljica, koja inače živi u [adresa], saznala po dojavi, nakon čega je došla u [adresa] i ponovno vratila svoje stvari u svoju drvarnicu. Tužiteljica ističe kako temeljem Ugovora o darovanju do 10. svibnja 2011. ima jače pravo na isključivi posjed sobe i drvarnice te pravo na sukorištenje zajedničkog hodnika u prizemlju, dok da tuženici nemaju pravni osnov da bi držali posjed ili suposjed ove sobe i drvarnice, a niti pravni osnov za isključivi posjed zajedničkih prostora (hodnika i unutarnjih stepenica). Zbog svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da tužiteljica naspram tuženika temeljem Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011. sklopljenog između prednika stranaka pok. JĆ kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimateljice ima jače pravo na posred sobe u prizemlju sa sjeverne strane koja se nalazi do kupaonice i jače pravo na posjed drvarnice sa južne strane kuće naslonjene na kuću te pravo na suposjed zajedničkih dijelova kuće među kojima su unutarnje stepenice koje povezuju te hodnike, sve ovo u kući oznake čest. 74/2 k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati te da sud naloži tuženicima da predajom ključeva ulaznih vrata kuće omoguće tužiteljici pristup opisanim zajedničkim dijelovima kuće i time pristup opisanoj sobi u prizemlju te da joj predaju sobu i drvarnicu u prizemlju u isključivi posjed, slobodne od osoba i stvari te da se ubuduće kane ometanja tužiteljice u njenom isključivom posjedu predmetne sobe i drvarnice u prizemlju kuće kao i u suposjedu opisanih zajedničkih dijelova kuće, sve pod prijetnjom novčanog kažnjavanja za svako izvršeno ometanje. Tužiteljica traži i naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 27. prosinca 2017. tuženici se u cijelosti protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu pri čemu u podnesku dostavljenom sudu 05. siječnja 2018. navode da tužiteljica nikada nije bila u posjedu sobe u prizemlju kuće već da je ova soba oduvijek bila u posjedu i vlasništvu tužene 2. ĐĆ i njezina pok. supruga JĆ. Darovni ugovor kojim je pokojni otac raspolagao predmetnom sobom u korist tužiteljice da je ništetan, a zbog činjenice da joj predmetna soba nikada nije bila predana u posjed, a ugovor da nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta. Darovni ugovor da je sačinjen u svibnju 2011. godine, a otac da je preminuo **.**.2013. te da je, unatoč izvršenom darovanju, koristio ovu sobu sa svojom suprugom i nakon darovanja, a po njegovoj smrti sobu da koristi isključivo tužena ĐĆ i to kao jedinu prostoriju u čitavoj obiteljskoj kući. Podredno tuženici navode da je tužena ĐĆ temeljem bračne stečevine suvlasnica predmetne sobe pa da sa njezinim dijelom pok. suprug nije ni mogao raspolagati. Tužiteljica da prema tuženoj ĐĆ nikada nije imala jače pravo na posjed predmetne sobe jer da je ova soba u najmanju ruku suvlasništvo ĐĆ za ½ dijela te da je ista u posjedu sobe za cijelo. Tuženik IĆ, a s obzirom da je otac predmetnu sobu i njemu darovao, ističe da do smrti svoje majke ne želi tražiti predaju posjeda, jer pravo na isto do tog vremena da nema. U odnosu na drvarnicu, tužena ĐĆ stavlja prigovor da je ista bračna stečevina te ističe da je ona drvarnicu sama izgradila 70tih godina prošlog stoljeća. Tuženici navode da vandalska postupanja tužiteljice prema tuženicima traju godinama, da je tužiteljica obijanjem vrata nasilno ušla u obje prostorije zbog čega da se vodila parnica radi smetanja posjeda u kojoj da je tužba povučena jer se tužena nadala da će tužiteljica prestati s nasilničkim ponašanjem.
3. U podnesku od 08. veljače 2018. tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu, u bitnom navodeći da su tuženici u ostavinskom postupku priznali punu važnost darovnog ugovora od 10. svibnja 2011., a tužena ad.2 da je ovjerenom izjavom od 18. lipnja 2014. u potpunosti priznala ugovore o darovanju u korist sina i kćeri. Ističe i to da je tužena ad.2 dala ovjerenu izjavu od 18. lipnja 2014. kojom se izričito usuglasila sa raspolaganjem svog supruga pok. JĆ te navela da ne traži nikakvo izdvajanje s osnova bračne stečevine iz ostavinske mase.
4. Na pripremnom ročištu održanom 12. lipnja 2018. tužiteljica podnosi prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere, kojem su se prijedlogu tuženici usprotivili, svoje protivljenje detaljno obrazlažući u podnesku dostavljenom sudu 13. lipnja 2018., a kako je o prijedlogu tužiteljice za osiguranje sud odlučio rješenjem poslovni broj P-2080/2017-12 od 24. srpnja 2018. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1721/2018-2 od 27. rujna 2018. to sud u ovoj odluci nije iznosio navode prijedloga za osiguranje određivanjem privremene mjere niti očitovanja tuženika na taj prijedlog. 5. Po zaprimanju skice sudskog očevida izrađene po stalnom sudskom vještaku mjerniku Tomislavu Ćurku i zaprimanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka BĆ, tužiteljica u podnesku dostavljenom sudu 23. studenog 2018. navodi da nema prigovora na nalaze vještaka te sukladno rezultatima istih uređuje tužbeni zahtjev na način da tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi spram tuženika da temeljem Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011. sklopljenog između prednika svih stranaka iz ove parnice pok. JĆ kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimateljice, tužiteljica ima jače pravo na posjed najsjevernije sobe u prizemlju, koja se nalazi do kupaonice (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ od 16. studenog 2018. označena kao "SPAVAĆA SOBA P=9,26 m2“, a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označena kao "sporna soba u prizemlju") i pravo na suposjed hodnika u prizemlju (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ od 16. studenog 2018. označen kao "HODNIK P=6,16 m2", a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označen kao "hodnik u prizemlju"), sve u kući čest. 74/2 k. o. [katastarska općina], te jače pravo na posjed drvarnice koja se nalazi na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica], a koja je naslonjena na vanjski, jugoistočni zid zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. BĆ označena kao "DRVARNICA P=5m2", dok je na skici sudskog očevida vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka označena kao "drvarnica" i obojana plavom bojom), što su tuženici dužni priznati; da sud naloži tuženiku ad.1 (koji drži ključeve ulaznih vrata i drvarnice) da preda tužiteljici SĆ u isključivi posjed, slobodne od osoba i stvari, opisanu najsjeverniju sobu i opisanu drvarnicu te u suposjed opisani hodnik u prizemlju kuće i to predajom ključeva ulaznih vrata na kući (na skici sudskog očevida vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka označena kao "glavna kućna vrata") i predajom ključa ulaznih vrata na opisanoj drvarnici; te da naloži tuženiku ad.1 da se ubuduće kani ometanja tužiteljice u njenom isključivom posjedu predmetne sobe i drvarnice kao i suposjedu opisanog hodnika.
6. Kako je tijekom postupka tuženik ad.1 umro, sud je rješenjem poslovni broj P- 2080/2017-87 od 02. lipnja 2022. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i pozvao zakonske nasljednike tuženika ad.1, ŠĆ (dalje: tužena ad.1), RĆ (dalje: tuženik ad.2) i EĆ (dalje: tužena ad.3) na preuzimanje postupka.
7. Tužiteljica je na ročištu glavne rasprave održanom 06. ožujka 2023. povukla tužbu u odnosu na tuženu ad.4 ĐĆ, a kako je tužena ĐĆ pristala na takvo povlačenje tužbe, to je sud rješenjem poslovni broj P-2424/2022-97 od 28. ožujka 2023. utvrdio da je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na tuženu ad.4 ĐĆ.
8. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj O-3009/2015 od 27. listopada 2015. (list spisa 8-9), rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj O-1774/2013 od 27. veljače 2015. (list spisa 10-11), Ugovor o darovanju motornog plovila od 21. siječnja 2010. (list spisa 12), Ugovor o darovanju sklopljen 09. veljače 2011. (list spisa 13), Ugovor o darovanju nekretnine i zasnivanju prava doživotnog stanovanja s pravom plodouživanja sklopljen 10. veljače 2011. (list spisa 14-15), Ugovor o darovanju sklopljen 10. svibnja 2011. (list spisa 16-17), Ugovor o darovanju sklopljen 28. listopada 2011. (list spisa 18), Darovni ugovor čamca od 20. veljače 2012. (list spisa 19), Ugovor o darovanju sklopljen 11. travnja 2012. (list spisa 20), Ugovor o darovanju sklopljen 10. svibnja 2011. (list spisa 21), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 22-24), geodetski snimak s uklopom u katastarski plan (list spisa 25), crno-bijele fotografije (list spisa 26), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 400,00 kn (list spisa 29), zapisnik poslovni broj O-1774/13, UPP/OS-295/13 od 27. ožujka 2014. (list spisa 38), zapisnik Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1774/13 od 06. lipnja 2014. (list spisa 39), izjavu ĐĆ od 18. lipnja 2014. (list spisa 40), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 8.500,00 kn (list spisa 47), iskaz tužiteljice SĆ (list spisa 49), iskaz tuženika IĆ (list spisa 49), izjavu tužene ĐĆ (list spisa 64- 66), zapisnik o očevidu održanom 27. rujna 2018. (list spisa 67-74), skicu sudskog očevida izrađenu po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Tomislavu Ćurku s fotografijama (list spisa 82-84), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka BĆ dipl. ing. građ. od 16. studenog 2018. (list spisa 88-94), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka Tomislava Ćurka od 11. prosinca 2018. (list spisa 109), promet po računu (list spisa 117), iskaz svjedoka DĆ (list spisa 131-132), iskaz svjedoka TĆ (list spisa 132), iskaz svjedoka FĆ (list spisa 132), iskaz svjedoka ĆĆ (list spisa 142- 143), iskaz svjedoka ČĆ (list spisa 144), iskaz svjedoka KĆ (list spisa 148-149), iskaz svjedoka HĆ (list spisa 149), iskaz svjedoka AĆ (list spisa 156-157), iskaz tužiteljice SĆ (list spisa 160-162, 186-187), iskaz tuženika IĆ (list spisa 187-189), iskaz tužene ĐĆ (list spisa 189-191) i potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za presudu u iznosu od 400,00 kn (list spisa 224) te je saslušao tužiteljicu SĆ (list spisa 326-327), tuženu ad.1 ŠĆ (list spisa 327-328) i tuženu ad.3 EĆ (list spisa 328-329). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka GĆ i SĆO budući je tužiteljica, koja je predložila izvođenje ovih dokaza, u podnesku od 05. studenog 2019. povukla ove dokazne prijedloge. Sud nije izveo dokaz čitanjem izjave ĐĆ od 18. ožujka 2015. (list spisa 105), izjave NĆ od 29. rujna 2016. (list spisa 108), Aneksa Ugovora o darovanju nekretnine i zasnivanju prava doživotnog stanovanja s pravom plodouživanja sklopljenog 28. listopada 2011. (list spisa 106-107, 285-287) ni Ugovora o darovanju dijela nekretnine sklopljenog 22. svibnja 2018. (list spisa 120-122), ovo jer su tuženici čitanje ovih isprava kao dokaza u sporu predložili tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a sud nije našao, obzirom na datum nastanka ovih isprava (prethodno zaključenju prethodnog postupka) te činjenicu da je raniji tuženik ad.1 stranka ovih Ugovora poradi čega je ispravama nedvojbeno raspolagao od trenutka sklapanja istih (prethodno zaključenju prethodnog postupka), da tuženici ove isprave nisu mogli predložiti kao dokaz bez svoje krivnje najkasnije do zaključenja prethodnog postupka pa sukladno čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) sud ove isprave nije uzeo u obzir. Zbog identičnog razloga sud nije izveo niti dokaz saslušanjem svjedoka PĆ, LĆ, OĆ, ZĆ i CĆ, koje saslušanje predlažu tuženici ad.1 i ad.3 na ročištu glavne rasprave 11. listopada 2023. na okolnost da predmet spora tužiteljici nije faktički predan u posjed budući su tuženici sukladno čl. 215. ZPP stupili u procesnu poziciju ranijeg tuženika ad.1, a isti je trenom zaključenja prethodnog postupka prekludiran u iznošenju novih dokaza koja se prekluzija predlaganja dokaza prenosi i na tuženike koji stupaju u procesnu poziciju svog pravnog prednika ranije tuženika ad.1, a sud je u postupku izveo dokaze koje je raniji tuženik ad.1 pravodobno predložio izvesti na okolnost faktičke predaje predmeta spora u posjed tužiteljici. Osim toga, a zbog razloga koji se detaljno obrazlažu u nastavku obrazloženja, sud je ocijenio da je činjenica predaje u posjed pri sklapanju pravnog posla darovanja irelevantna za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu poradi čega bi svako daljnje izvođenje dokaza na ovu okolnost bilo i protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka. Konačno, sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽĆ, čije su saslušanje predložili tuženici, a budući je sud pravno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu ocijenio dovoljno raspravljenim temeljem izvedenih dokaza pa bi saslušanje ovog svjedoka, čije je saslušanje pri tome predloženo na okolnost predaje u posjed predmeta spora tužiteljici, koja činjenica prema ocjeni suda nije bila relevantna za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka, ovo posebno imajući u vidu činjenicu da je sud ovog svjedoka više puta pozvao na sudsko ročište, a isti je odbio pristupiti navodeći da to nije u mogućnosti zbog poslovnih obveza. Valja ovdje istaknuti to da je sud dokaze koji su prethodno u postupku izvedeni pred drugim raspravnim sucem obnovio čitanjem čemu se stranke nisu protivile, dakle, s čime su stranke bile suglasne budući na glavnoj raspravi koja je 16. prosinca 2024. počela iznova zbog izmjene uređujućeg suca stranke nisu predlagale da sud ponovno sasluša svjedoke koji su ranije saslušani u tijeku postupka niti da ponovno provede očevid na licu mjesta (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 1095/2013-2 od 18. ožujka 2015.) već su tuženici ad.1 i ad.3 samo predložili da sud (ponovo) sasluša parnične stranke, a što je sud na tom ročištu i učinio.
9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
9.1. Tužbom tužiteljica traži kao prvo, utvrđenje da ona spram tuženika temeljem Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011. sklopljenog između prednika svih stranaka pok. JĆ kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimateljice ima jače pravo na posjed dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to najsjevernije sobe u prizemlju (detaljno specificirane u izreci ove presude) i dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to drvarnice (detaljno specificirane u izreci ove presude) te pravo na suposjed dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to hodnika u prizemlju (detaljno specificiranog u izreci ove presude); kao drugo, predaju u isključivi posjed najsjevernije sobe u prizemlju i drvarnice (detaljno specificiranih u izreci ove presude) te predaju u suposjed hodnika u prizemlju (detaljno specificiranog u izreci ove presude); te kao treće, zaštitu od ometanja tužiteljice u njenom isključivom posjedu najsjevernije sobe u prizemlju i drvarnice te suposjedu hodnika u prizemlju; pa je tako predmet ovog spora utvrđenje jačeg prava na posjed odnosno suposjed realno određenih dijelova nekretnine, predaja u posjed odnosno suposjed tih dijelova nekretnine te zaštita od uznemiravanja.
9.2. Odredba čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima pri čemu sukladno st. 2. tog članka u granicama iz stavka 1. tog članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.
9.3. Odredba čl. 166. st. 1. ZV propisuje da onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.
9.4. Sukladno čl. 166. st. 2. ZV predmnjevanom vlasniku će na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.
9.5. Pri tome, sukladno odredbi čl. 166. st. 4. ZV predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; pri čemu se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.
9.6. U svezi navedenog valja istaknuti da odredba čl. 161. st. 1. ZV propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari pri čemu čl. 162. st. 1. ZV propisuje da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
9.7. Nadalje, odredba čl. 167. st. 1. ZV propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Pri tome, sukladno st. 4. tog članka pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari pri čemu se na pravo na zaštitu predmnjevanoga vlasnika na odgovarajući način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanoga vlasnika.
9.8. Iz citiranih odredbi čl. 166. ZV u svezi čl. 161. ZV te čl. 167. ZV proizlazi da u slučaju kada predmnijevani vlasnik tvrdi da tuženik posjeduje određenu stvar, a za to posjedovanje nema pravni temelj odnosno kada tvrdi da mu je tuženik neosnovano oduzeo (su)posjed stvari, on pravo na (su)posjed može štititi tzv. vlasničkom tužbom predmnjevanog vlasnika iz čl. 166. ZV dok zaštitu od uznemiravanja tzv. tužbom za zaštitu od uznemiravanja iz čl. 167. ZV predmnijevani vlasnik može zahtijevati samo u onim slučajevima kada ga tuženik uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu stvari na drugi način, a ne oduzimanjem su(posjeda) stvari. Iz navedenog kao nedvojbeno proizlazi da zahtjev za zaštitu predmnjevanoga vlasništva iz čl. 166. st. 1. ZV (zahtjev na predaju u (su)posjed) činjenično isključuje zahtjev za zaštitu od uznemiravanja iz čl. 167. st. 1. ZV budući zahtjev za predaju stvari u (su)posjed može biti osnovan isključivo ukoliko predmnjevani vlasnik uopće nije u (su)posjedu stvari dok zahtjev za zaštitu od uznemiravanja podrazumijeva činjenicu da tuženik predmnjevanog vlasnika uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, dakle, da je predmnjevani vlasnik u (su)posjedu stvari. Kako u ovom postupku već iz činjeničnih navoda tužbe kao i dalje iz navoda tužiteljice iznesenih tijekom postupka kao i navoda tuženika koji ne osporavaju da tužiteljica nije u (su)posjedu predmeta spora, proizlazi da tužiteljica nema posjed odnosno suposjed predmetnih dijelova čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne da je uznemiravana na drugi način različit od oduzimanja (su)posjeda stvari, to je sud zahtjev tužiteljice za zaštitu od uznemiravanja budućim ometanjem tužiteljice u isključivom posjedu predmetne sobe i drvarnice te suposjedu predmetnog hodnika ocijenio neosnovanim te je tužbeni zahtjev odbio u onom dijelu kojim tužiteljica traži da sud naloži tuženicima da se ubuduće kane ometanja tužiteljice u njenom isključivom posjedu predmetne sobe i drvarnice te suposjedu predmetnog hodnika.
10. Među strankama u postupku nije sporno da su JĆ kao darovatelj i IĆ kao daroprimatelj, ranije tuženik ad.1 sada pravni prednik tuženika, 10. veljače 2011. sklopili Ugovor o darovanju nekretnine i zasnivanju prava doživotnog stanovanja s pravom plodouživanja od 10. veljače 2011. (list spisa 14-15), a uvidom u koji sud utvrđuje da JĆ svom sinu IĆ daruje dio kuće (kućni broj 17) na kat. čest. [katastarska čestica], ukupne površine 86m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dio koji u naravi predstavlja prizemno hodnik, kupatilo i zahod, konobu koja se nalazi do kupatila na sjevernoj strani kuće, dnevni boravak sa kuhinjom i sobu do kuhinje sa južne strane; na prvom katu dvije sobe s lijeve strane hodnika na južnoj strani kuće; te vrt koji se nalazi na južnoj strani kuće i to dio koji se proteže lijevo od razine hodnika pa do kraja čestice na toj strani; kao i da daroprimatelj zasniva pravo doživotnog stanovanja s pravom korištenja nekretnine na ime i korist darovatelja i njegove supruge ĐĆ odnosno pravo doživotnog stanovanja s pravom plodouživanja nekretnine na ime i korist darovatelja i njegove supruge ĐĆ. U svezi navedenog valja istaknuti da tužiteljica već u tužbi navodi da je omaškom u ovom Ugovoru o darovanju navedeno da se radi o čest. 74/1 k. o. [katastarska općina] jer da se radi o čest. 74/2 k. o. [katastarska općina], pri čemu sud uvidom u zapisnik o očevidu održanom 27. rujna 2018. (list spisa 67-74) i skicu sudskog očevida izrađenu po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Tomislavu Ćurku s fotografijama (list spisa 82-84) utvrđuje da se kuća dio koje je predmet Ugovora o darovanju od 10. veljače 2011. (list spisa 14-15) nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je to navedeno u Ugovoru.
10.1. Također, među strankama nije sporno niti to da su JĆ kao darovatelj i IĆ kao daroprimatelj, ranije tuženik ad.1 sada pravni prednik tuženika, 28. listopada 2011. sklopili Ugovor o darovanju od 28. listopada 2011. (list spisa 18), uvidom u koji proizlazi da je JĆ svom sinu IĆ darovao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 22m2 i pašnjak površine 100m2.
10.2. Nadalje, u postupku nije sporno da su JĆ kao darovatelj i SĆ ovdje tužiteljica kao daroprimateljica 10. svibnja 2011. sklopili Ugovor o darovanju od 10. svibnja 2011. (list spisa 16-17), a uvidom u koji sud utvrđuje da JĆ svojoj kćeri SĆ daruje dio kuće na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 50m2, koji u naravi predstavlja na prvom katu kuće dvoje sobe sa sjeverne strane i hodnik sa stepenicama; u prizemlju kuće sobu sa sjeverne strane koja se nalazi do kupatila te drvarnicu sa južne strane kuće naslonjene na samu kuću; te vrt koji se nalazi ispred kuće i to polovicu vrta na sjevernoj strani; kao i da daroprimatelj zasniva pravo doživotnog stanovanja s pravom korištenja nekretnine odnosno pravo doživotnog plodouživanja nekretnine koja je predmet tog Ugovora.
10.3. Soba sa sjeverne strane koja se nalazi do kupatila, a koja je predmet ovog spora, je po tužiteljici pokazana tijekom očevida na licu mjesta, kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu održanog 27. rujna 2018. (list spisa 67-74) te sud utvrđuje da je predmetna soba na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Tomislavu Ćurku (list spisa 82-84) označena točkama i likom M-N-O-G-M površine 14m2. Nadalje, drvarnica sa južne strane kuće naslonjena na samu kuću, a koja je također predmet ovog spora, je po tužiteljici pokazana tijekom očevida na licu mjesta, kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu održanog 27. rujna 2018. (list spisa 67-74) te sud utvrđuje da je predmetna drvarnica na skici sudskog očevida izrađena po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Tomislavu Ćurku (list spisa 82-84) označena točkama i likom F-H-I-J-F površine 7m2 i plavom bojom. Konačno, hodnik u prizemlju koji je također predmet ovog spor, a koji je po tužiteljici pokazan tijekom očevida na licu mjesta, kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu održanog 27. rujna 2018. (list spisa 67-74), prema utvrđenju suda je na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Tomislavu Ćurku (list spisa 82-84) označen točkama 14-15-24-25-14 površine 5m2. Istaknimo pri tome da je sud prigovor tuženika iznesen na skicu sudskog očevida izrađenu po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Tomislavu Ćurku (list spisa 82-84), prigovor da površina sporne sobe ne iznosi kako to vještak navodi 14m2 već 9,26m2 kako da to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka BĆ dipl. ing. građ. od 16. studenog 2018. (list spisa 88-94) nije cijenio osnovanim i to jer je u svom pisanom očitovanju od 11. prosinca 2018. (list spisa 109) stalni sudski vještak Tomislav Ćurko pojasnio da je navedena površina od 14m2 tlocrtna površina koja uključuje i širinu vanjskih zidova stare kuće katnice čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a osim čega sud ističe kako je površina sobe od 14m2 označena na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Tomislavu Ćurku (list spisa 82-84) u biti irelevantna, a obzirom tužiteljica tužbeni zahtjev precizira upravo prema površinama označenim u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka BĆ dipl. ing. građ. od 16. studenog 2018. (list spisa 88-94), na koji pak nalaz i mišljenje tuženici nisu iznijeli prigovore.
10.4. Iako među strankama nije sporna sama činjenica sklapanja Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011. (list spisa 16-17), tuženici tijekom postupka osporavaju valjanost ovog Ugovora o darovanju navodeći da je ovaj Ugovor ništetan zbog činjenice da tužiteljici soba koja je predmet Ugovora nikada nije bila predana u posjed, a Ugovor da nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta. Valja pri tome istaknuti i to da sud sukladno čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) na ništetnost ugovora pazi po službenoj dužnosti.
11. Odredba čl. 322. st. 1. ZOO propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11.1. Sukladno čl. 479. st. 1. ZOO ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati pri čemu čl. 480. st. 1. ZOO propisuje da se darovati mogu sadašnje i buduće stvari, prenosiva imovinska prava te sadašnja i najviše polovina buduće imovine.
11.2. Sukladno čl. 482. st. 1. ZOO ugovor o darovanju nekretnine se sklapa u pisanom obliku, a sukladno st. 2. tog članka ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
11.3. Nadalje, sukladno čl. 2. st. 1. ZV predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne pri čemu čl. 2. st. 3. ZV propisuje da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drugačije određeno.
11.4. Sukladno čl. 5. st. 1. ZV objekt prava vlasništva je pojedinačno određena stvar pri čemu čl. 9. st. 1. ZV definira da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a kada je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.
11.5. Dakle, kada je objekt stvarnog prava nekretnina, to može biti isključivo pojedinačna nekretnina kako ju određuju norme važećeg stvarnog prava te pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i st. 3. ZV, zgrade i druge nekretnine dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV). Sukladno citiranom čl. 2. st. 3. ZV pojedinačnu nekretninu čini čestica zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, a sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, 128/22) zemljište je dio zemljine površine koji je u katastru označen posebnim brojem i imenom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica).
11.6. Kako su predmet darovanja iz Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011., a koji Ugovor tužiteljica ističe kao temelj svog jačeg prava na posjed sobe u prizemlju i drvarnice odnosno temelj prava na suposjed hodnika u prizemlju, soba sa sjeverne strane koja se nalazi u prizemlju do kupatila te drvarnica sa južne strane kuće naslonjena na samu kuću, dakle, jedna prostorija koja se nalazi u sastavu prizemlja stambenog objekta izgrađenog na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te prizemni objekt u naravi drvarnica izgrađen na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka BĆ dipl. ing. građ. od 16. studenog 2018. (list spisa 88-94), pri čemu sud ističe da na samo mišljenje ovog vještaka stranke nisu imale prigovora te ga je sud cijenio detaljnim, potpunim i sastavljenim sukladno pravilima struke, jasno proizlazi da sporna soba u prizemlju ne može biti samostalna etažna cjelina budući je dio funkcionalne i uporabne cjeline preostalog dijela prizemlja te da sporna drvarnica može biti (samo) pripadak samostalnih etažnih cjelina, dakle, ne i samostalna uporabna cjelina; utvrđenje je ovog suda da Ugovor o darovanju od 10. svibnja 2011. u onom dijelu kojim se tim Ugovorom tužiteljici daruje predmet ovog spora - soba sa sjeverne strane koja se nalazi u prizemlju do kupatila te drvarnica sa južne strane kuće naslonjena na samu kuću, nije valjan i to iz razloga što se sukladno čl. 479. st. 1. ZOO mogu darovati stvari ili imovinska prava, a jedna prostorija koja se nalazi u sastavu prizemlja stambenog objekta izgrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može biti predmet prava vlasništva jer ista nije nekretnina u smislu odredbe čl. 2. u svezi čl. 9. ZV niti to ikada samostalno može biti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x-657/2016 od 03. listopada 2017. u kojoj izražava shvaćanje da se ne može s uspjehom tražiti utvrđenje stjecanja prava vlasništva dijela građevinskog objekta i posebnog dijela zgrade (sobe, hodnika, garaže…) ako taj posebni dio ne čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan) dok za prizemni objekt u naravi drvarnicu izgrađenu na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica u ovom postupku nedvojbeno ne dokazuje da isti može biti objekt prava vlasništva u smislu čl. 2. u svezi čl. 9. ZV budući nedvojbeno ne dokazuje, a obzirom na nespornu činjenicu da je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi izgrađeno zemljište, da li se dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u naravi drvarnica i predmet darovanja može parcelirati u smislu odredbi primjenjivog Zakona o prostornom uređenju i time postati pojedinačna samostalna zemljišna (katastarska) čestica (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-2029/2018-5 od 25. rujna 2019.), ovo jer ukoliko dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je predmet darovanja ne može postojati kao samostalna stvar tj. kao pojedinačna nekretnina i posebna zemljišnoknjižna čestica, tada ovaj dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može biti niti objektom prava vlasništva (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-1966/2018-36 od 15. studenog 2018.).
11.7. Valjanost ugovora o darovanju kojim se raspolaže dijelom građevinskog objekta potrebno je cijeniti obzirom na postojeće stanje nekretnine koja je predmet darovanja odnosno obzirom na činjenicu da li darovani dio nekretnine u naravi predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu kojom darovatelj u trenutku darovanja može raspolagati kao objektom prava vlasništva, a ne stanje koje bi jednom eventualno moglo postojati na nekretnini (uslijed poduzimanja građevinskih radova u vidu spajanja prostorija na različitim katovima objekta). Iz postojećeg stanja, a kako to sud utvrđuje temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka BĆ od 16. studenog 2018. (list spisa 88-94), proizlazi da sporna soba u prizemlju nije povezana sa katom kuće pa ista nedvojbeno ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu kao sastavi dio kata kuće koji je Ugovorom od 10. svibnja 2011. također darovan tužiteljici (a koji kat kuće zajedno sa pripadajućim vanjskim stepeništem predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu). Pri tome pitanje da li je namjera darovatelja pri sklapanju predmetnih Ugovora o darovanju bila da hodnik u prizemlju i ulazna vrata u prizemlje (kao i unutarnje stepenište i hodnik na katu) predstavljaju zajednički dio nekretnine, nije od značaja budući niti uz činjenicu da hodnik u prizemlju i ulazna vrata u prizemlje predstavljaju zajednički dio nekretnine, predmetnu sobu u prizemlju ne čine niti samostalnom uporabnom cjelinom niti dijelom samostalne uporabne cjeline koju čini dio kata kuće sa vanjskim stepeništem (koji je darovan tužiteljici) već ona i dalje predstavlja dio funkcionalne cjeline preostalog dijela prizemlja s kojim tvori jednu etažnu cjelinu.
11.8. Temeljem utvrđenja da Ugovor o darovanju od 10. svibnja 2011. u onom dijelu kojim se tim Ugovorom tužiteljici daruje predmet ovog spora - soba sa sjeverne strane koja se nalazi u prizemlju do kupatila te drvarnica sa južne strane kuće naslonjena na samu kuću, nije valjan, sud utvrđuje da Ugovor o darovanju od 10. svibnja 2011. ne predstavlja (valjani) pravni temelj za stjecanje predmeta ovog spora, a stoga niti pravni temelj koji bi tužiteljici u odnosu na tuženike davao jače pravo na posjed najsjevernije sobe u prizemlju na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u nalazu sudskog vještaka građevinske struke BĆ od 16. studenog 2018. označena kao "SPAVAĆA SOBA P=9,26 m2“, a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označena kao "sporna soba u prizemlju" i drvarnice koja se nalazi na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] koja je naslonjena na vanjski jugoistočni zid zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u nalazu sudskog vještaka građevinske struke BĆ označena kao "DRVARNICA P=5m2", a na skici sudskog očevida vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označena kao "drvarnica" i obojana plavom bojom odnosno pravni temeljem koji bi tužiteljici davao pravo na suposjed hodnika u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu sudskog vještaka građevinske struke BĆ od 16. studenog 2018. označen kao "HODNIK P=6,16 m2", a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označen kao "hodnik u prizemlju"; poradi čega je sud ovom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje da naspram tuženika tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011. sklopljenog između prednika svih stranaka pok. JĆ kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimateljice ima jače pravo na posjed opisane najsjevernije sobe u prizemlju i opisane drvarnice u prizemlju te pravo na suposjed opisanog hodnika u prizemlju.
11.9. U potpunosti su pri tome irelevantni navodi tužiteljice da su zakonski nasljednici pok. JĆ u ostavinskom postupku vođenom iza smrti pok. JĆ izrijekom priznali valjanost Ugovora o darovanju koje je JĆ sklopio za svog života (poradi čega da imovina koja je predmet tih Ugovora o darovanju nije niti utvrđena kao ostavinska imovina JĆ) pa tako i valjanost ovdje spornog Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011., a obzirom priznanje ugovora kao valjanog od strane jedne ugovorne strane te pravnih slijednika druge ugovorne strane ne može otkloniti uzrok ništetnosti (nevaljanosti) samog ugovora. Drugim riječima, priznanje učinjenih darovanja od strane zakonskih nasljednika JĆ u sklopu rasprave o tome što čini njegovu ostavinsku imovinu nije dovelo niti je sukladno pozitivnim propisima moglo dovesti do konvalidacije Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011. (list spisa 16-17), koji Ugovor tužiteljica ističe kao osnovu jačeg prava na posjed odnosno kao osnovu prava na suposjed predmeta ovog spora.
11.10. Također, uslijed navedenih utvrđenja se prema ocjeni ovog suda u postupku ukazala irelevantnom činjenica da li su pri sklapanju Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011. (list spisa 16-17) tužiteljici predani u posjed odnosno suposjed predmetni dijelovi nekretnina odnosno da li je tužiteljica od sklapanja ovog Ugovora bila u posjedu odnosno suposjedu predmetnih dijelova nekretnina, kao činjenica koja bi bila od značaja za ocjeni da li je označeni Ugovor o darovanju ništetan zbog nedostatka zakonom propisane forme (oblika).
12. Međutim, iako je sud kao nedvojbeno utvrdio da Ugovor o darovanju od 10. svibnja 2011. ne predstavlja valjani pravni temelj (za stjecanje dijelova nekretnina koje su predmet ovog spora) po osnovi kojeg bi tužiteljica kao predmnijevani vlasnik temeljem čl. 166. ZV od tuženika mogla tražiti predaju predmetnih dijelova nekretnina u posjed odnosno suposjed, sud je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed predmetne najsjevernije sobe u prizemlju i drvarnice u prizemlju odnosno predaju u suposjed predmetnog hodnika u prizemlju ocijenio djelomično osnovnim budući je sud temeljem činjeničnog stanja utvrdio da tužiteljica ima pravo na suposjed predmetnih dijelova čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12.1. Naime, kako Ugovor o darovanju od 10. svibnja 2011. u onom dijelu kojim se tim Ugovorom tužiteljici daruje predmet ovog spora - soba sa sjeverne strane koja se nalazi u prizemlju do kupatila te drvarnica sa južne strane kuće naslonjena na samu kuću, nije valjan, a iz materijalnih dokaza izvedenih u ovom postupku ne proizlazi da je pok. SE ovim dijelovima nekretnine pravnim poslom za života raspolagao na drugi (valjani) način, to su prema utvrđenju suda predmetna soba i drvarnica u trenutku smrti SE (nesporno pravnog prednika stranaka) predstavljali njegovu imovinu, a što znači da su trenom njegove smrti postali njegova ostavinska imovina. Nadalje, njegovu ostavinsku imovinu prema utvrđenju ovog suda čini i preostali dio prizemne stambene jedinice na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovo stoga što niti Ugovor o darovanju nekretnine i zasnivanju prava doživotnog stanovanja s pravom plodouživanja sklopljen 10. veljače 2011. (list spisa 14-15) nije valjan u onom dijelu kojim SE kao darovatelj IĆ (ranijem tuženiku ad.1 te pravnom predniku ovdje tuženika) daruje prizemno hodnik, kupatilo i zahod, dnevni boravak sa kuhinjom i sobu do kuhinje s južne strane i time (u odnosu na predmetnu sobu sa sjeverne strane preostali) dio prizemnog stana na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovo stoga što se sukladno čl. 479. st. 1. ZOO mogu darovati stvari ili imovinska prava, a dio građevinskog objekta i posebnog dijela zgrade (soba, hodnik, garaža…) predstavlja nekretninu u smislu čl. 2. u svezi čl. 9. ZV samo ako taj posebni dio čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x-657/2016 od 03. listopada 2017.), što prema utvrđenju suda ovaj dio prizemnog stana koji je predmet Ugovora o darovanju od 10. veljače 2011. ne predstavlja budući isti obuhvaća i hodnik te ulazna vrata u objekt, a koji su (kako je to konstatirano na zapisniku s očevida provedenog na licu mjesta) jedini ulaz u prizemni stan te jedini hodnik kojim se pristupa i sobi sa sjeverne strane koja je dio prizemnog stana, a nije predmet Ugovora o darovanju od 10. veljače 2011. Cijeneći činjenicu da se stanom u smislu samostalne uporabne cjeline smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz u svezi s mišljenjem sudskog vještaka BĆ iz nalaza i mišljenja od 16. studenog 2018. (list spisa 88-94), a kojem mišljenju stranke ne prigovaraju, da je soba sa sjeverne strane u prizemlju dio funkcionalne i uporabne cjeline preostalog dijela prizemlja sa kojim tvori jednu etažnu cjelinu, ovo nedvojbeno jer prizemni stan ima samo jedan poseban ulaz i pristup ovoj sobi, sud utvrđuje da dio prizemnog stana koji je predmet Ugovora o darovanju od 10. veljače 2011. (budući isti ne obuhvaća i sobu sa sjeverne strane koja ne može biti samostalna uporabna cjeline, a obuhvaća ulazna vrata i hodnik kojim se pristupa ovoj sobi) ne može biti samostalna uporabna cjelina prikladna za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, što ovaj Ugovor o darovanju od 10. veljače 2011. čini nevaljanim u dijelu kojim SE kao darovatelj IĆ daruje prizemno hodnik, kupatilo i zahod, dnevni boravak sa kuhinjom i sobu do kuhinje s južne strane.
12.2. Kako pri tome iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj O-3009/2015 od 27. listopada 2015. (list spisa 8-9) proizlazi kao prvo, da su temeljem oporuke ostavitelja od 29. siječnja 2007. (kojom je ŠE stan u [adresa] i svu ušteđevinu ostavio ĐĆ, a kuću na Milatu i sve ostale nekretnine i stvari na tri jednaka dijela ostavio zakonskim nasljednicima ĐĆ, IĆ i SĆ) te suglasnog izdvajanja ½ dijela iz ostavinske imovine s osnova bračne stečevine koja pripada ĐĆ nasljednicima pok. JĆ na ostavinskoj imovini - grobnici na mjesnom groblju na otoku [adresa] proglašeni supruga ĐĆ za 4/6 dijela, IĆ za 1/6 dijela te SĆ za 1/6 dijela te kao drugo, da je temeljem oporuke nasljednicom pok. JĆ na ostavinskoj imovini - na neutvrđenom novčanom iznosu na računu kod Nove banke d.d. proglašena ĐĆ za cijelo, a iz čega proizlazi da je tužiteljica oporučna i zakonska nasljednica pok. SE za 1/3 dijela osim na onoj imovini kojom je isti oporučno raspolagao u korist supruge ĐĆ (te nedvojbeno onoj imovini kojom je nakon sastavljanja oporuke valjano raspolagao u korist drugih osoba); to sud utvrđuje da tužiteljica po osnovi nasljeđivanja predmeta ovog spora, ovo sukladno čl. 38. ZV, ima pravo na suposjed predmetne sobe i drvarnice kao i pravo na suposjed predmetnog hodnika u prizemlju.
12.3. Obzirom na u postupku nespornu činjenicu da su od trena podnošenja tužbe 2017. godine pa sve do zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari u posjedu predmeta spora ranije pravni prednik tuženika (raniji tuženik ad.1) odnosno od njegove smrti ovdje tuženici, dakle, da tužiteljica nije niti u posjedu niti u suposjedu predmeta spora, to je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev na predaju u posjed odnosno suposjed na način da je temeljem čl. 161. ZV tuženicima naložio da tužiteljici predaju u suposjed, predajom ključeva ulaznih vrata kako to tužiteljica traži, najsjeverniju sobe u prizemlju na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi do kupaonice koja je u nalazu sudskog vještaka građevinske struke BĆ od 16. studenog 2018. označena kao "SPAVAĆA SOBA P=9,26 m2“, a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. kao "sporna soba u prizemlju"), hodnik u prizemlju na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu sudskog vještaka građevinske struke BĆ od 16. studenog 2018. označen kao "HODNIK P=6,16 m2", a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označen kao "hodnik u prizemlju" i drvarnicu koja se nalazi na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] koja je naslonjena na vanjski jugoistočni zid zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u nalazu sudskog vještaka građevinske struke BĆ označena kao "DRVARNICA P=5m2", dok je na skici sudskog očevida vještaka geodetske struke Tomislava Ćurka od 27. rujna 2018. označena kao "drvarnica" i obojana plavom bojom.
13. Sud u ovoj odluci nije obrazlagao o navodima koji su tijekom postupka istaknuti od strane ranije tužene ĐĆ pa tako primjerice o navodu da spram ĐĆ tužiteljica nema jače pravo na posjed predmeta spora, a budući je tijekom postupka pravomoćno utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženu ĐĆ poradi čega navodi kojima se tužena ĐĆ branila od zahtjeva tužiteljice nisu bili od značaja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prema (sada) tuženicima u sporu.
14. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP koja propisuje da sud može, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, budući je obzirom na činjenicu da je tužbeni zahtjev djelomično odbijen (u dijelu kojim se tražilo utvrđenje jačeg prava na posjed i dijelu kojim se tražila zaštita od uznemiravanja ubuduće te predaja u isključivi posjed), a djelomično prihvaćen (tako što je naložena predaja predmeta spora u suposjed tužiteljici), ocjena ovog suda da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima (budući je tužbeni zahtjev na utvrđenje u biti bio samo osnova za traženje predaje u posjed odnosno suposjed) poradi čega svaka stranka snosi svoj parnični trošak, osim materijalnih troškova koji su tužiteljici nastali po osnovi provođenja očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskih vještaka i izrade nalaza i mišljenja, a koji bi trošak u ovom iznosu nastao i u slučaju da je tužiteljica u ovom postupku postavila samo onaj tužbeni zahtjev s kojim je u sporu konačno i uspjela, a slijedom čega je sud tuženicima naložio da tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplate iznos od ukupno 1.128,14 Eura, sa zatraženom i temeljem čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
U Zadru, 10. veljače 2025. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženicima ad.1 i ad.3 po punomoćniku,
3. Tuženiku ad.2.
