REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj Pn-94/2022-21

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marijani Bilić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 22. ožujka 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati na ime imovinske štete ukupan iznos od 1.220,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, dakle u dijelu u kojem predlaže da mu tuženik na ime imovinske štete isplati iznos od 1.220,19 eura sa zateznim kamatama od 29. travnja 2022. do isplate, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 936,75 eura, sa zateznim kamatama od 11. veljače 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 31. prosinca 2021. dogodila prometna nezgoda u Puli na Vidikovcu, koju je uzrokovao osiguranik tuženika GF upravljajući automobilom Kia Ceed registarskih oznaka [registarska oznaka], na način da je zbog neprilagođene brzine udario u stražnji kraj vozila tužitelja (Audi A4 registarskih oznaka [registarska oznaka]), koji se neposredno prije sa sporedne uključio na glavnu prometnicu i njome vozio sigurno 12 metara. Na opisani način došlo je do oštećenja stražnjeg dijela vozila tužitelja. Ističe da je vozač GF na licu mjesta pred svjedokinjom PF, suvozačicom tužitelja, priznao krivnju za počinjenje prometne nezgode, pa začuđuje da to priznanje nije naknadno iznio tuženiku. Također napominje da na izričitu molbu osiguranika tuženika nije spornog dana pozvao policiju, već mu je osiguranik tuženika priznao krivnju potpisom na sastavljenom Izvješću o prometnoj nezgodi.

1.1. S obzirom na sve navedeno, tužitelj se kao oštećenik obratio tuženiku s vansudskim zahtjevom za naknadu štete, kojeg je tuženik odbio zbog proturječne izjave svog osiguranika. Zbog osporavanja odgovornosti tuženika, tužitelj je sam popravio vozilo o svome trošku, a s obzirom na to da je osiguranik tužitelja isključivi krivac za predmetnu prometnu nezgodu, od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu do 18.387,11 kuna / sada 2.440,39 eura sa zateznim kamatama od 29. travnja 2022.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da nije sporno da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, a ne osporava ni visinu štete.

2.1. Međutim, osporava odgovornost za nastanak prometne nezgode. Prema izjavi vozača vozila osiguranog kod tuženika, GF, do štetnog događaja je došlo na način da je tužitelj izvršio radnju uključivanja na glavnu cestu po kojoj se kretao osiguranik tuženika, čime je osiguraniku tuženika oduzeo prednost prolaska. Stoga, ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak prometne nezgode, jer je tužitelj oduzeo prednost prolaska osiguraniku tuženika. Predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 13. listopada 2023., nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničke struke, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, potražujući od tuženika naknadu imovinske štete u iznosu od 2.196,35 eura sa zateznim kamatama od 29. travnja 2022. do isplate, a to uzimajući u obzir doprinos tužitelja za nastanak štete.

3.1. Navedeno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, međutim kako tuženik nije pristao na povlačenje (čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud nije utvrdio da je tužba djelomično povučena te je odlučivao o tužbenom zahtjevu naznačenom u tužbi.

4. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, provedeno je prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Saši Monasu (listovi 63-84), izveden je dokaz uviđajem na kojem je saslušan tužitelj AF (list 60 spisa) te svjedoci PF (list 58 spisa), GF (list 59 spisa) i BF (listovi 56-57 spisa).

5. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete kao posljedice oštećenja njegovog motornog vozila u štetnom događaju – prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. prosinca 2021. u Puli, na način da je u stražnji kraj vozila tužitelja, koje se kretalo glavnom prometnicom u Rizzijevoj ulici u Puli, udarilo vozilo Kia Ceed registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao GF i koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, kao ni visina nastale štete.

8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom na prigovor tuženika da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran upravo tužitelj, koji je neposredno prije nastanka nezgode izvršio radnju uključivanja sa sporedne na glavnu prometnicu, oduzevši prednost prolaska osiguraniku tuženika.

9. Radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode, smjera i brzine kretanja oba sudionika prometne nezgode te utvrđenja mogućnosti međusobnog uočavanja i izbjegavanja prometne nezgode, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometno – tehničke struke Saše Monasa. Ujedno je na uviđaju izveden dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka BF, PF i GF.

10. Saslušan na uviđaju, svjedok BF je u bitnome naveo da je u vrijeme prometne nezgode šetao psa ispred svoje zgrade. Trenutak nastanka prometne nezgode nije vidio te se ne sjeća detalja, ali to se prema njemu dogodilo otprilike ispred mesnice Sergio. Nakon sudara nije prilazio bliže, a u trenutku sudara se nalazio ispred zgrade na raskrižju Rizzijeve i Heiningerove ulicu te je prelazio cestu u Rizzijevoj ulici i krenuo u smjeru suprotnom od mjesta prometne nezgode. Ne zna kojom su se brzinom kretali sudionici prometne nezgode, on je čuo udarac i potom se okrenuo prema mjestu događaja. Kada je prešao cestu vozači su već bili izašli iz automobila, nisu ih pomaknuli, a njihov razgovor nije čuo. Nije zvao policiju već je kontaktirao tužitelja kojeg poznaje s posla. U trenutku sudara nije prepoznao njega i njegov automobil, nego mu je tužitelj kasnije ispričao da je imao prometnu nezgodu na tom mjestu pa mu postalo jasno o kojem događaju je riječ.

10.1. Iz iskaza navedenog svjedoka sud nije utvrdio činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer imenovani svjedok nije vidio trenutak prometne nezgode te se ne sjeća točnih detalja u vezi iste.

11. Svjedokinja PF u svom je iskazu navela da je spornog dana bila suvozač u automobilu tužitelja. Kretali su se iz Heiningerove ulice, stali na znak "stop" pa se uključili na glavnu cestu u Rizzijevoj ulici u smjeru desno. Kada su stigli do prometnog znaka ograničenja brzine 30 km/h, udario ih je automobil u stražnju stranu njihova vozila. U trenutku prometne nezgode izvan jugozapadnog ruba kolnika Rizzijeve ulice se nalazilo prometno ogledalo koje služi za provjeru preglednosti nailaska vozila iz smjera jugoistoka. Vozilo tužitelja je prije početka uključivanja na glavnu cestu bilo zaustavljeno na kolniku Heiningerove ulice na način da je njegov prednji kraj bio na zamišljenoj liniji koja odvaja glavnu prometnicu od sporedne. U trenutku uključivanja na glavnu cestu ona nije primijetila vozilo na koje bi eventualno trebala reagirati, a radnja uključivanja odvijala se normalnom brzinom i dinamikom. Ne sjeća se brzine kretanja vozila u kojem se nalazila nakon uključivanja na glavnu cestu. Nakon sudara, sudionici su pomaknuli vozila s ceste, zaustavili se neposredno prije mesnice Sergio i ispunili Europsko izvješće, kojom prilikom je osiguranik tuženika rekao da je on kriv za prometnu nezgodu, da nema potreba zvati policiju te je na upit svjedokinje i tužitelja rekao da je popio pivo, dva. Bilo je oko 18,00 ili 19,00 sati, nije padala kiša, bio je mrak i javna je rasvjeta bila upaljena.

11.1. Iz iskaza svjedoka GF, osiguranika tuženika, proizlazi da je spornog dana dolazio iz smjera jugoistoka od poliklinike Peharec, Rizzijevom ulicom, kada je tužitelj izašao na glavnu cestu te se sudar dogodio negdje kod pješačkog prijelaza kojeg je pokazao na licu mjesta. Nakon sudara su on i tužitelj pomaknuli automobile na parking kod kioska Tisak, nasuprot mesnice Sergio. Tužitelj mu je rekao da je on kriv, da nema potrebe za zvanjem policije te su potom ispunili Europsko izvješće. Izvješće je ispunio tužitelj dok je on stajao pored auta. Potvrdio je da je potpisao izvješće i upisao svoj broj mobitela, ali nije pročitao izvješće jer je vjerovao tužitelju. Tvrdi da je smatrao da ne treba zvati policiji te da toga dana nije konzumirao alkohol. Prema njegovoj procjeni, u trenutku sudara kretao se brzinom od 55-60 km/h i nije imao mogućnost izbjeći vozilo tužitelja. Prije sudara se kretao sredinom prometne trake, ali ne može prikazati međusobne položaje dvaju automobila, svojeg i tužiteljevog, kada se ovaj uključio na glavnu cestu, jer su to bili trenuci. Nije stigao zakočiti pa je naletio na automobil tužitelja na mjestu odmah nakon križanja Rizzijeve sa sporednom Heiningerovom ulicom. Ne sjeća se kojom brzinom se tužitelj uključio na glavnu cestu, navodi da je samo odjednom vidio automobil pred sobom. U odnosu na vremenske uvjete naveo je da kolnik nije bio suh zbog vlage, misli i da je padala kišica, a procjenjuje da se sve to zbilo oko 17,00- 18,00 sati popodne.

11.2. Tužitelj AF je u svojem iskazu naveo da se predmetni događaj zbio 31. prosinca 2021. oko 18,00 sati. Uključivao se na glavnu cestu iz Heiningerove ulice i dolaskom na raskrižje je vidio vozilo osiguranika tuženika. Smatra da se mogao uključiti na glavnu cestu bez problema, a da je osiguranik tuženika bio bliže, udario bi ga bočno, a ne iza. Prema njegovoj procjeni se udarac dogodio otprilike kod prometnog znaka ograničenja brzine 30km/h. Prije uključivanja na glavnu prometnicu zaustavio se na sporednoj prometnici na način da je prednji kraj njegovog vozila bio na zamišljenoj liniji koja odvaja glavnu od sporedne prometnice. Izvršio je provjeru u lijevu stranu i vidio je vozilo osiguranika tuženika na mjestu koje je predočio na uviđaju sudu i vještaku. Prilikom uključivanja se kretao normalno u smjeru sjeverozapada. Nakon udarca su se zaustavili na parkingu preko puta mesnice Sergio. Osiguranik tuženika mu je rekao da je popio dva piva u Vrxu (obližnjem kafiću), a on je žurio u Rijeku pa su odlučili ispuniti Europsko izvješće te nisu zvali policiju. Ne može procijeniti kojom brzinom se kretao u trenutku sudara. Upravo je on predao zahtjev za naknadu štete, ali mu je osiguranje odbilo isplatiti štetu uz obrazloženje da se njihov osiguranik ne smatra krivim. Auto uvijek popravlja i servisira tamo gdje ga je i kupio te je od Porsche Istra dobio račun kojeg je platio. 11.3. Analizirajući iskaze tužitelja, svjedoka GF te svjedokinje PF, sud je utvrdio da u njihovim iskazima, glede dinamike nastanka prometne nezgode, nema značajne nepodudarnosti. Imenovani su u bitnom suglasno iskazivali o načinu nastanka prometne nezgode, dok se njihovi iskazi razlikuju u pogledu točnog mjesta na kojem je došlo do sraza (za nekih 20 m), što je, po stavu suda, rezultat odmaka vremena od same nezgode do sudskog uviđaja na kojem su pokazali mjesto nastanka nezgode. Stoga je sud njihove iskaze u pogledu dinamike nastanka prometne nezgode ocijenio istinitima jer su u pogledu odlučnih činjenica u bitnom suglasni. Njihovi iskazi dijametralno su suprotni u dijelu u kojem iskazuju o priznanju krivnje nakon nastanka prometne nezgode. Naime, dok tužitelj i svjedokinja PF (suvozačica) navode da je osiguranik tuženika GF odmah priznao krivnju, imenovani svjedok isto navodi za tužitelja. Njihovi iskazi su u tom dijelu zasigurno motivirani uspjehom u sporu pa ih sud u tom dijelu nije ni cijenio, jer će odluku o krivnji donijet sud na temelju rezultata dokaznog postupka. Ujedno se ukazuje da se iz dostavljenog Europskog izvješća također ne može iščitati odgovornost za štetni događaj, već samo dinamika koja među strankama nije ni sporna.

12. Stalni sudski vještak prometno - tehničke struke Saša Monas izradio je nalaz i mišljenje na temelju podataka pribavljenih na uviđaju, fotografija oštećenja vozila te iskaza tužitelja i svjedoka o mjestu nastanka prometne nezgode. Prethodno je na uviđaju utvrdio da s mjesta uključivanja tužitelja u smjeru nailaska vozila osiguranika tuženika, preglednost kolnika iznosi više od 200 m, kako direktnom provjerom u lijevu stranu u smjeru jugoistoka, tako i provjerom preko prometnog ogledala koje se nalazi s jugozapadne strane raskrižja na pješačkom nogostupu. Također, iako je na uviđaju naveo da je na predmetnom raskrižju vrijedilo ograničenje brzine od 40 km/h, u nalazu i mišljenju je taj navod ispravio, pojasnivši da ograničenje brzine iznosi 50 km/h (list 72 spisa).

12.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se osiguranik tuženika, svjedok GF, predmetne zgode kretao svojim vozilom Kia Ceed glavnom prometnicom Rizzijevom ulicom iz smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada (iz smjera Polikinike Peharec u smjeru mesnice Sergio), dok je tužitelj svojim vozilom Audi A4 vršio radnju uključivanja u desno iz sporedne Heininegerove ulice u Rizzijevu ulicu, u smjeru sjeverozapada, odnosno u smjeru mesnice Sergio. U kritičnom trenutku, nakon što se tužitelj svojim vozilom uključio na glavnu prometnicu te se nastavio kretati ravnim cestovnim potezom Rizzijeve ulice u smjeru sjeverozapada, došlo je do naleta prednjeg čeonog dijela vozila osiguranika tuženika (Kia Ceed) u stražnji centralni dio vozila tužitelja (Audi A4), sve prikazano u situacijskom planu na listu 84 spisa. Na temelju nastalih oštećenja na predmetnim vozilima proizlazi da su njihove uzdužne osi u trenutku sudara zatvarale kut od 180°.

12.2. S obzirom na to da sudionici prometne nezgode nisu spornog dana pozvali policiju pa o samoj prometnoj nezgodi nema materijalne dokumentacije (zapisnika o očevidu, skice ni fotodokumentacije mjesta prometne nezgode), vještak prometno tehničke struke je sačinio dvije varijante nalaza i mišljenja, uzimajući u obzir, s jedne strane, navode tužitelja i svjedokinje PF o mjestu nastanka prometne nezgode (kod prometnog znaka ograničenja brzine 30 km/h na udaljenosti 43 m od PTM u smjeru sjeverozapada – u Situacijskom planu označeno brojem 2), a s druge strane navode osiguranika tuženika GF (na početku pješačkog prijelaza na kolniku Rizzijeve ulice, na udaljenosti 21,7 m od PTM u smjeru sjeverozapada – u Situacijskom planu označeno brojem 1).

12.3. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da, ako se prometna nezgoda dogodila na početku pješačkog prijelaza u Rizzijevoj ulici (na mjestu koje je u Situacijskom planu označeno brojem 1), a do kojeg položaja je vozilo tužitelja, koje se uključilo u desno iz sporedne prometnice Heiningerove ulice u Rizzijevu ulicu, od zamišljene crte koja odvaja glavnu od sporedne prometnice prešlo put od oko 17,5 m, proizlazi da je brzina kretanja vozila tužitelja Audi A4 u trenutku sudara iznosila oko 30,2 km/h. Od trenutka početka uključivanja vozila tužitelja Audi A4 iz sporedne Heiningerove ulice u glavnu Rizzijevu ulicu, sa zamišljene crte koja odvaja glavnu od sporedne prometnice, pa do trenutka sudara proteklo je vrijeme od 4,2 s. Uzimajući u obzir obim i položaj zaostalih oštećenja na vozilima sudionika prometne nezgode, međusobna razlika sudarnih brzina iznosila je oko 25 km/h pa proizlazi da je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila od oko 55,2 km/h. U trenutku ulaska vozila tužitelja Audi A4 u glavnu prometnicu u Rizzijevoj ulici iz sporedne Heineingerove ulice, tijekom njegovog uključivanja u desno, a što je vremenski prethodilo sudaru za oko 4,2 s, vozilo osiguranika tuženika, Kia Ceed se nalazilo u položaju koji prethodi mjestu sudara, uz uvjet da se prije sudara kretalo brzinom od 55,2 km/h, za oko 64,3 m. U trenutku ulaska vozila tužitelja Audi A4 u glavnu prometnicu u Rizzijevoj ulici iz sporedne Heiningerove ulice, međusobna udaljenost sudionika prometne nesreće je iznosila 50,8 m. S mjesta uključivanja vozila tužitelja Audi A4 u smjeru nailaska vozila svjedoka Kia Ceed i obrnuto, preglednost kolnika iznosi više od 200 m, pa je navedeno omogućavalo pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće. Budući da je međusobna udaljenost sudionika prometne nesreće iznosila 50,8 m, proizlazi da tužitelj AF u ovoj prometnoj situaciji nije poštivao pravilan uvjet uključivanja sa sporedne na glavnu prometnicu, koji zahtjeva propuštanje svih vozila koja se kreću glavnom prometnicom i nalaze se na manjoj međusobnoj udaljenosti od 83,4 m. Navedenom radnjom od strane tužitelja došlo je do narušavanja prednosti prolaza vozila u glavnom toku Rizzijeve ulice. U ovoj prometnoj situaciji vozilo osiguranika tuženika Kia Ceed je imalo prednost prolaska. Na raspoloživom putu od 64,3 m moguće je zaustaviti vozilo osiguranika tuženika, Kia Ceed, za sve brzine njegova kretanja koje su manje od oko 82,4 km/h. Iz navedenog proizlazi da osiguranik tuženika, svjedok GF, u ovoj prometnoj situaciji, ili uopće nije poduzeo radnju kočenja svog vozila Kia Ceed prije naleta na stražnji dio vozila tužitelja Audi A4, ili je njegova brzina kretanja prije sudara bila veća od 55,2 km/h.

12.4. Prema drugoj varijanti, ako se prometna nezgoda dogodila na mjestu koje su pokazali tužitelj i svjedokinja PF, kod prometnog znaka ograničenja brzine 30 km/h (na mjestu koje je u Situacijskom planu označeno brojem 2), proizlazi da bi do navedenog položaja vozilo tužitelja koje se uključivalo iz sporedne na glavnu ulicu, od zamišljene crte koja odvaja glavnu od sporedne prometnice, prešlo put od oko 39 m, a da je brzina vozila tužitelja u trenutku sudara iznosila 35 km/h. Od trenutka početka uključivanja vozila tužitelja Audi A4 iz sporedne Heiningerove ulice u glavnu Rizzijevu ulicu, sa zamišljene crte koja odvaja glavnu od sporedne prometnice, pa do trenutka sudara proteklo je vrijeme od 6,4 s. Uzimajući u obzir obim i položaj zaostalih oštećenja na vozilima sudionika prometne nezgode, međusobna razlika sudarnih brzina iznosila je oko 25 km/h pa proizlazi da je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila od oko 60 km/h. U trenutku ulaska vozila tužitelja Audi A4 u glavnu prometnicu u Rizzijevoj ulici iz sporedne Heineingerove ulice, tijekom njegovog uključivanja u desno, a što je vremenski prethodilo sudaru za oko 6,4 s, vozilo osiguranika tuženika Kia Ceed se nalazilo u položaju koji prethodi mjestu sudara, uz uvjet da se prije sudara kretalo brzinom od 60 km/h, za oko 106,9 m. U trenutku ulaska vozila tužitelja Audi A4 u glavnu prometnicu Rizzijevoj ulici iz sporedne Heiningerove ulice, međusobna udaljenost sudionika prometne nesreće je iznosila 72,4 m. S mjesta uključivanja vozila tužitelja Audi A4 u smjeru nailaska vozila svjedoka Kia Ceed i obrnuto, preglednost kolnika iznosi više od 200 m, pa je navedeno omogućavalo pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće. Budući da je međusobna udaljenost sudionika prometne nesreće iznosila 72,4 m, to proizlazi da tužitelj AF u ovoj prometnoj situaciji nije poštivao pravilan uvjet uključivanja sa sporedne na glavnu prometnicu, koji zahtjeva propuštanje svih vozila koja se kreću glavnom prometnicom i nalaze se na manjoj međusobnoj udaljenosti od 83,4 m. Navedenom radnjom od strane tužitelja došlo je do narušavanja prednosti prolaza vozila u glavnom toku Rizzijeve ulice. U ovoj prometnoj situaciji vozilo osiguranika tuženika Kia Ceed je imalo prednost prolaska. Prema iskazu tužitelja AF na uviđaju, on je izvršio provjeru u lijevu stranu i vidio je vozilo osiguranika tuženika koje se prema pokazivanju tužitelja nalazilo u položaju koji je udaljen od PTM u smjeru jugoistoka za 45,9 m, iz čega proizlazi da je njihova međusobna udaljenost tada iznosila 53,9 m. Na raspoloživom putu od 106,9 m (udaljenost vozila Kia Ceed od mjesta sudara, vremenski 6,4 s prije sudara) moguće je zaustaviti vozilo osiguranika tuženika Kia Ceed za sve brzine njegova kretanja koje su manje od oko 110,9 km/h. Iz navedenog proizlazi da osiguranik tuženika, svjedok GF u ovoj prometnoj situaciji, ili uopće nije poduzeo radnju kočenja svog vozila Kia Ceed prije naleta na stražnji dio vozila tužitelja Audi A4, ili je njegova brzina kretanja prije sudara bila veća od 60 km/h.

13. Tužitelj je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga objektivnim, potpunim i stručnim, ali smatrajući da je vještak mogao izvesti potpuniji zaključak, odnosno uzeti u obzir i odgovornost osiguranika tuženika koji očito nije poštivao ograničenje brzine niti poduzeo nužnu radnju kočenja kada je uočio vozilo tužitelja. Smatra da se na temelju nalaza i mišljenja može jasno utvrditi podijeljena odgovornost tužitelja i osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Iako u obje prikazane inačice predmetnog događaja proizlazi da je tužitelj djelomično odgovoran za nastanak prometne nezgode, on smatra da je njegova odgovornost minimalnog udjela, jer je na takvoj udaljenosti odstupanje od izračuna vještaka neznatno, svega 10 metara po iskazu tužitelja i svjedokinje. Takvu udaljenost prostim okom tužitelj nije mogao pravilno ocijeniti pa se isključivo vodio time da se vozilo koje se kreće glavnom prometnicom nalazi na sigurnoj udaljenosti prije njegova uključivanja. Ističe da je, slijedom navedenoga, veći doprinos šteti proizašao iz radnji osiguranika tuženika koji je nedvojbeno vozio iznad ograničenja te nije ni započeo radnju kočenja koju je bio dužan poduzeti kada je uočio da se vozilo tužitelja uključilo u promet. Do štetnog događaja ne bi došlo da je osiguranik tuženika poduzeo radnju kočenja pa je stav tužitelja da njegova odgovornost iznosi minimalno 80 %.

14. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, osim u dijelu u kojem vještak iznosi pretpostavke o brzini kretanja vozila osiguranog kod tuženika neposredno prije trenutka nastanka sudara. Tvrdi da iz obje inačice opisa predmetnog događaja proizlazi isključiva odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, a sve to s obzirom na činjenicu da je tužitelj u svom iskazu i potvrdio kako je uočio vozilo osigurano kod tuženika u kretanju pa ga je i bio dužan propustiti.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga objektivnim i stručnim. Vještak je u cijelosti postupio po povjerenoj mu zadaći, a svoja utvrđenja je valjano, jasno i detaljno obrazložio, u skladu s pravilima struke. Osim toga, ni stranke nisu isticale primjedbe na nalaz i mišljenje, osim što iz nalaza i mišljenja izvode različite zaključke o odgovornosti sudionika za predmetni štetni događaj, a o čemu će konačnu ocjenu dati sud.

15.1. Vještak je pravilno, s obzirom na razlike u iskazima parničnih stranaka, sačinio dvije varijante nalaza i mišljenja jer, s obzirom na nedostatak materijalnih dokaza, zaista nije bilo moguće utvrditi točno mjesto na kojem je došlo do prometne nezgode. Iz dviju opisanih inačice nastanka prometne nezgode proizlazi da je brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku sudara iznosila 30,2 – 35 km/h, da je od početka uključivanja vozila tužitelja sa sporedne ceste do trenutka sudara prošlo vrijeme od 4,2s – 6,4s, da je brzina kretanja osiguranika tužitelja u trenutku sudara iznosila oko 55,2 km/h – 60km/h, da s mjesta uključivanja vozila tužitelja preglednost kolnika iznosi više od 200 m, dok je međusobna udaljenost sudionika nesreće iznosila 50,8 m - 72,4 m, da tužitelj nije poštivao pravilan uvjet uključivanja na glavnu prometnicu jer prije uključivanja nije propustio vozilo tuženika koje se kretalo glavnom prometnicom, dok je tuženik vozio iznad dopuštene brzine (ograničenje na tom dijelu prometnice iznosi 50 km/h) te je kod njega izostala radnja kočenja.

16. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio postojanje podijeljene odgovornosti sudionika (tužitelja i osiguranika tuženika) za nastanak predmetnog štetnog događaja. Po stavu suda tužitelj je povrijedio pravilo propuštanja vozila i prednosti prolaska iz čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, dalje u tekstu: ZOSPC) kojim je propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, a što proizlazi iz činjenice da se uključio na glavnu prometnicu bez da je propustio vozilo osiguranika tuženika, a imao ga je mogućnosti uočiti (i sam navodi da ga je uočio) i omogućiti mu prolazak. Nadalje, odredbom čl. 58. st. 1. ZOSPC propisano je da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju. Provedbom dokaza i njihovom zasebnom, ali i pojedinačnom ocjenom sud je utvrdio da tužitelj nije posvetio dovoljnu pažnju prilikom uključivanja na glavnu prometnicu s obzirom na činjenicu da prije samog uključivanja nije uvjerio da je navedena radnja moguća bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Sve to potvrđuje nalaz i mišljenje vještaka prema kojemu je tužitelj mogao vidjeti automobil osiguranika tuženika na 50,8 m – 72,4 m, iz čega se da zaključiti da bi tužitelj odustajanjem od radnje uključivanja na glavnu prometnicu, odnosno vožnjom u skladu s gore navedenim čl. 57. st. 4. i čl. 58. st. 1. ZOSPC, izbjegao štetni događaj Stoga po stavu ovoga suda njegov doprinos štetnom događaju iznosi 50%.

16.1. Osiguranik tuženika je također doprinio nastanku štetnog događaja i to upravo zbog nepoštivanja pravila ograničenja brzine propisane gore navedenim zakonom, odnosno zbog ne poduzimanja radnje kočenja, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno zaključeno da se vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženik kretalo brzinom većom od dopuštene. Upravo čl. 53. st. 1. ZOSPC propisuje da se na cesti u naselju (a što mjesto nezgode nesporno i je) vozač ne smije kretati brzinom većom od 50 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje. Također, čl. 51. st. 1. ZOSPC propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Naime, uzimajući u obzir činjenicu da je od trenutka uključivanja do sudara prošlo najmanje 4,2 s, kako to vještak obrazlaže i kad se to dovede u svezu s činjenicom da je šteta na automobilu tužitelja nastala na stražnjem dijelu, a ne bočnom lijevom dijelu, dakle vozila sudionika su u trenutku sudara zatvarala kut od 180°, razvidno je da osiguranik tuženika nije pravodobno reagirao u smislu započinjanja radnje kočenja, odnosno prilagođavanja brzine kretanja. Navedeno potvrđuje i iskaz samog osiguranika tuženika koji tvrdi da se automobil tužitelja samo stvorio pred njim zbog čega nije stigao zakočiti. Po stavu ovog suda do štetnog događaja ne bi došlo da je osiguranik tuženika vozilom upravljao dozvoljenom brzinom te da je poduzeo radnju kočenja uočivši vozilo tužitelja. Stoga doprinos osiguranika tuženika štetnom događaju iznosi 50 %.

17. Odredbom čl. 1072. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

17.1. U smislu citirane odredbe, ocjena je ovog suda je štetni događaj prouzročen obostranom krivnjom vozača sudionika prometne nezgode te da je svaki sudionik, kako je gore obrazloženo, kriv za predmetni štetni događaj u omjeru od 50 %. Navedeni omjer proizlazi iz utvrđenog tužiteljevog nepropisnog uključivanja na glavnu prometnicu te iz nepoštivanja propisane brzine kretanja osiguranika tuženika odnosno zbog izostavljanja radnje kočenja, prilagodbe brzine ili izbjegavanja sudara.

17.2. Slijedom iznesenog, tuženik je obvezan tužitelju naknaditi štetu u omjeru od 50 %.

18. Visina štete među strankama nije sporna, s obzirom na to da je tužitelj o svom trošku popravio štetu prema računu kojeg je izdao ovlašteni serviser u iznosu od 20.430,13 kuna. Tužitelj u tužbi potražuje iznos od 18.387,11 kuna / sada 2.440,39 eura, ističući da je kao obveznik PDV-a koristio oslobođenje od 50 % poreza na dodanu vrijednost, za koji iznos je umanjio račun za popravak. Navedeni iznos imovinske štete tuženik nije osporio.

18.1. Kada se imovinske štete na vozilu tužitelja od 2.440,39 eura umanji za 50% zbog tužiteljevog doprinosa nastanku štetnog događaja, pripadajuća naknada štete iznosi 1.220,20 eura, koji iznos je tužitelju dosuđen.

19. Prema čl. 1086. ZOO/05 obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete čime je osnovan zahtjev tužitelja isplatu zateznih kamata počevši od 29. travnja 2022. s obzirom na to da je toga datuma tužitelju ispostavljen račun za popravak automobila kojeg je platio.

20. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično prihvaćen te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime imovinske štete isplati iznos od 1.220,20 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. travnja 2022. do isplate. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, dakle za iznos od 1.220,19 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan. 21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj će, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21.1. Analizirajući kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu ovaj sud je sud utvrdio da je tužitelj osnovano pokrenuo predmetni parnični postupak pa se smatra da je uspio u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva (100 %), dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 50 % pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi 75 %, dok uspjeh tuženika iznosi 25 %. Tuženik je stoga, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 50 % (75 % - 25 %).

21.2. Trošak je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje: Tarifa).

21.3. Tužitelju pripada joj iznos od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife), za zastupanje na ročištima 10. studenog 2022., 31. ožujka 2023. (uviđaj) i 22. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) te za sastavljanje podneska od 13. listopada 2023. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8.1. Tarife), ukupno 500 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 1.250,00 eura. Također, tužitelju je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za izlazak suda na lice mjesta i provedbu vještačenja u iznosu od 517,20 eura (ostatak predujma od 13,69 eura će tužitelju biti vraćen), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 70,86 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 35,43 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 70,86 eura, a tužitelj ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 35,43 eura). Ukupni trošak tužitelja, slijedom navedenog, iznosi 1.873,49 eura.

21.4. Priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.873,49 eura tuženik je dužan naknaditi tužitelju u omjeru od 50 %, dakle u iznosu od 936,75 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

21.5. Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njegovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužitelja.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Puli 10. veljače 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku