REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. P-1842/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CRO-MARES, d.o.o. Split, Ostravska 14, OIB: 55855414382, koga zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva: ANIĆ & ANIĆ odvjetničko društvo d.o.o. Split, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: MAĐARIĆ & LUI – odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 22. siječnja 2025.g., danom objave 10. veljače 2025.g.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 109,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.05.2020.g. pa nadalje, i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 isplatiti tužitelju CRO-MARES, d.o.o. Split, Ostravska 14, OIB: 55855414382 iznos od 437,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.05.2020.g. do 31.12.2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 naknaditi tužitelju CRO-MARES, d.o.o. Split, Ostravska 14, OIB: 55855414382 parnični trošak u iznosu od 351,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na teretnom vozilu marke i tipa RENAULT MAGNUM 480.18T TEGLJAČ, reg. [registarska oznaka], br. šasije:

VF617GKA000026049, godine proizvodnje 2012.g., u vlasništvu PBZ-LEASING d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 44, osiguranom kod tuženika policom za osiguranje automobilskog kaska br. 020708128384 nastala 05.05.2020.g. šteta koja je istog dana prijavljena tuženiku, te da je PBZ-LEASING d.o.o. kao davatelj leasinga na temelju Ugovora o financijskom leasingu br. 100-22128 od 26.09.219.g., primatelju leasinga, ovdje tužitelju, predao na korištenje navedeno teretno vozilo (objekt leasinga), kao i da je s tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju prava 12.08.2020.g., prema kojem je tužitelju ustupio svoja prava kao osiguranika za predmetnu štetu, uslijed čega je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe.

2. Tužitelj ističe da uslijed nastalih oštećenja vozilo nije bilo u voznom stanju, te je tužitelj tegljenje i popravak vozila povjerio specijaliziranoj servisnoj radionici VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. koji je vlasniku vozila PBZ-LEASING d.o.o. izdao račun br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g, na iznos od ukupno 16.773,93 kn za uslugu tegljenja (prijevoza do servisa), te za izvršene radove popravka oštećenog vozila, sukladno tuženikovom izvidu štete.

3. Tužitelj navodi da se radi likvidacije štete obratio tuženiku odmah nakon nastanka štete i da je tuženik priznao postojanje svoje obveze povodom predmetne štete, ali da u pogledu visine nije priznao cijeli iznos računa VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. (tužitelj pogrešno navodi da je tuženik procijenio ukupnu visinu štete u iznosu od 11.912,44 kn i da je uplatio ovaj iznos od 11.912,44 kn po računu za popravak jer je iz potvrde o izvršenoj transakciji Sberbank d.d. od 23.06.2020.g. na l. 36 razvidno - da je uplaćen iznos od 9.529,95 kn, a što su u daljnjem tijeku postupka suglasno iskazale obje stranke), te navodi da je tuženik odbio isplatiti trošak popravka u cijelosti zbog nepriznavanja cijene ulja koje je navodno bilo amortizirano 50%, nepriznavanja troška filtera ulja u cijelosti i djelomičnog osporavanja cijene troškova tegljenja vozila, a ovaj iznos koji tuženik osporava je vlasnik vozila, PBZ- LEASING d.o.o. prefakturirao tužitelju s osnove sudjelovanja u šteti.

4. Tužitelj navodi da tuženik neosnovano navodi da je ulje amortizirano 50% i onda po toj osnovi priznaje iznos od 593,48 kn + PDV od 148,37 = 741,85 kn jer je pregledom računa VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0746/20/6 od 28.10.2019.g. za redovno održavanje – razvidno da prijeđena kilometraža na taj dan iznosi 821.028 km dok je na prijavi štete od 05.05.2020.g. razvidno da je vozilo na taj dan prešlo 842.600 km, tj. od promjene ulja 28.10.2019.g. pa do nastanka štete 05.05.2020.g., oštećeno vozilo je prešlo 21.572 km, a preporučeni servisni interval izmjene ulja za predmetno vozilo je 74.000 km pa tužitelj navodi da je za zaključiti da ulje u trenutku nastanka štetnog događaja nije moglo biti amortizirano 50% s obzirom da je predmetno vozilo u međuvremenu prešlo 21.572 km od mogućih 74.000 km, a iz čega proizlazi da je ulje amortizirano 30% (točnije 29,15%) pa kako tužitelj navodi da ako se u obzir uzme da je ulje amortizirano 30%, tuženik bi bio u obvezi naknaditi trošak ulja barem 70% od ukupne cijene ulja s PDV-om, tj. 1.038,58 kn (iznos od 830,87 kn + PDV) pa navodi da je u tom dijelu sporna razlika od ukupno 296,73 kn (1.038,58 kn - 741,85 kn).

5. Također tužitelj navodi da je tuženik u cijelosti osporio trošak izmjene uljnih filtera u iznosu od 487,28 kn + PDV i 308,43 kn + PDV, odnosno ukupno trošak u iznosu od 795,71 kn + PDV = 994,63 kn, a da se prema preporučenom servisnom intervalu, ulje mijenja zajedno s filterima pa navodi, kada se uzme u obzir amortizacija od 30% prema prijeđenoj kilometraži od posljednjeg uljnog servisa, da bi tuženik svakako bio u obvezi naknaditi trošak izmjene filtera ulja, barem 70% od ukupnog troška, tj. barem u iznosu od 556,99 kn (70% od 795,71 kn) + PDV = 696,24 kn.

6. U odnosu na tuženikovo priznanje troška tegljenja vozila od mjesta nastanka štete do servisa u iznosu od 1.000,00 kn + PDV, umjesto 3.500,00 kn + PDV prema računu VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. (za koju uslugu tegljenja, tužitelj navodi da je također plaćena po računu tog servisa), tužitelj ističe da je tuženik neosnovano odbio isplatiti razliku od 3.125,00 kn (2.500,00 kn + PDV).

7. Stoga, tužitelj potražuje od tuženika, kako navodi, neosnovano uskraćeni iznos po navedenom računu od sveukupno 4.117,97 kn (296,73 kn + 696,24 kn + 3.125,00 kn = 4.117,97 kn) i navodi da upravo iznos plaćenog računa, uz priznato umanjenje za stopu amortizacije ulja i uljnih filtera od 30% predstavlja stvarnu štetu koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju s osnove automobilskog kaska, navodi da je sporan samo obujam nastale štete i da je tuženik proizvoljno i paušalno odredio i procijenio iznos odštete koji ne pokriva stvarnu štetu, te da je polazeći od načela potpune naknade prema odredbi čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima, u vezi s odredbom čl. 1085. st. 1. i čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik dužan naknaditi utuženi iznos prema računu za popravak, a kojim popravkom je vozilo dovedeno u prvobitno stanje pa predlaže da sud presudom obveže tuženika na plaćanje.

8. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak osiguranog slučaja i odgovornost, a spori kako navodi, osnovu i visinu potraživanja, te navodi da je 23.06.2020.g. vlasniku vozila PBZ-LEASING d.o.o. isplatio iznos od 9.529,95 kn na ime naknade osigurnine i smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema osiguraniku (tužitelju kao korisniku leasinga), navodi da ovaj iznos, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, predstavlja potpunu naknadu štete nastale na osiguranom vozilu u predmetnom osiguranom slučaju.

9. Tuženik spori visinu potraživanja, i to troška PDV-a po računu br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. - iz razloga što je PBZ-LEASING d.o.o. kao vlasnik osiguranog vozila u prethodnom mirnom postupku dostavio tuženiku račun popravka br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. na iznos od 13.419,14 kn + PDV, odnosno sveukupno na iznos od 16.773,93 kn, a kao obveznik PDV-a, PBZ- LEASING d.o.o. ostvaruje pravo na povrat poreza temeljem godišnje porezne prijave pa smatra da mu kao vlasniku vozila, odnosno tužitelju kao korisniku leasinga - ne pripada pravo na naknadu štete u vidu poreza na dodanu vrijednost po ispostavljenom računu servisa VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. jer sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, isti odbija kao pretporez i navodi da bi naknadom štete i za navedeni porez, zapravo osiguranik bio dvostruko obeštećen (svaki je štetnik dužan oštećenom nadoknaditi štetu samo u visini potrebnoj da se njegovo materijalno stanje dovede u ono koje je bilo prije nezgode).

10. Također tuženik spori visinu potraživanja zbog amortizacije 50% motornog ulja, te navodi da račun servisa VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. nije u skladu s izvidom štete, te da je tuženik u skladu s utvrđenjima iz izvida štete naknadio vlasniku vozila štetu prema računu popravka br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. - uz umanjenje za amortizaciju motornog ulja od 50% (593,48 kn) jer je motorno ulje potrošni dio vozila i potrebno ga je mijenjati u propisanim/određenim intervalima, a tužitelj nije dokazao da bi se u vozilu na dan osiguranog slučaja nalazilo novo, zamijenjeno ulje.

11. Osim toga, tuženik spori visinu potraživanja i u pogledu utuženog troška tegljenja vozila i navodi da je priznao tužitelju opravdani trošak tegljenja vozila od 1.000,00 kn dok ga je s viškom do potraživanih 3.500,00 kn odbio jer je trošak tegljenja vozila priznat prema cjeniku Hrvatskog autokluba, uzimajući u obzir udaljenost od mjesta nastanka osiguranog slučaja do servisa gdje se vozilo popravlja, navodi da ne može odgovarati za neopravdanu naplatu tužitelju po cijeni višestruko većoj od tržišne.

12. Isto tako, tuženik spori visinu potraživanja, i to troška zamjene filtera ulja long life u iznosu od 487,28 kn i troška filtera ulja by-pass u iznosu od 308,43 kn, s obzirom da, kako navodi, isti nisu bili oštećeni niti ih je trebalo mijenjati, a posebno zbog toga i što potreba zamjene filtera nije utvrđena niti je odobrena izvidom štete.

13. Podneskom od 15.02.2022.g. tužitelj povlači tužbu za iznos od 823,59 kn koji se odnosi na potraživanje poreza na dodanu vrijednost (navodi da je tuženik u pravu da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u vidu PDV-a), te navodi da nije sporno da je tuženik 23.06.2020.g. vlasniku vozila, PBZ-LEASING d.o.o. isplatio iznos od 9.529,95 kn, no da ovaj iznos ne predstavlja potpunu naknadu štete po predmetnom štetnom događaju jer je i dalje ostala nepodmirena razlika u iznosu od 3.889,19 kn no da tužitelj ne potražuje tu razliku u cijelosti jer je ovaj iznos od 3.889,19 kn umanjio (cijenu ulja - 50% je priznao tuženik, a tužitelj potražuje razliku do 70% jer je ulje bilo amortizirano 30% na dan nastanka štetnog događaja), tj. potražuje razliku u iznosu od 237,39 kn, a u odnosu na trošak filtera ulja u ukupnom iznosu od 795,71 kn (filter ulja long life u iznosu od 487,28 kn + filter ulja by-pass u iznosu od 308,43 kn) – koji trošak tuženik nije priznao uopće, a tužitelj ga potražuje uvažavajući amortizaciju od 30% (jednako 30% kao i kod zamjene ulja), tj. potražuje 70% ovog troška, odnosno iznos od 556,99 kn dok u odnosu na trošak tegljenja vozila, tužitelj potražuje spornu razliku u iznosu od 2.500,00 kn (ponavlja da je tuženik potpuno paušalno priznao samo trošak u iznosu od 1.000,00 kn od ukupnog troška tegljenja vozila u iznosu od 3.500,00 kn), te tužitelj ukupno potražuje iznos od 3.294,38 kn (237,39 kn + 556,99 kn + 2.500,00 kn).

14. U odnosu na navode tuženika da tužitelj ničim nije dokazao da bi se u vozilu na dan osiguranog slučaja nalazilo novo ulje (pa da je stoga tužitelju priznat trošak od 50%), tužitelj je naveo da tužitelj ni ne tvrdi da se u vozilu na dan štetnog događaja nalazilo novo ulje nego je naveo da je ulje promijenjeno 28.10.2019.g., a od kojeg dana do dana prijave štete (05.05.2020.g.) je predmetno vozilo prešlo ukupno 21.572 km od 74.000 km, koliko iznosi preporučeni servisni interval promjene ulja za konkretno vozilo pa navodi da iz navedenog nesporno proizlazi da je ulje u trenutku nastanka štetnog događaja bilo amortizirano 30%, a u pogledu troška izmjene filtera ulja, tužitelj navodi da se filteri sukladno servisnom planu mijenjaju prilikom svake izmjene motornog ulja, pa tužitelj ponavlja da uvažavajući amortizaciju od 30%, potražuje iznos 70% ukupnog troška zamjene filtera ulja (tuženik uopće nije priznao taj trošak) dok je u odnosu na navode tuženika da je tužitelju trošak tegljenja predmetnog vozila priznat u skladu sa cjenikom Hrvatskog autokluba u iznosu od 1.000,00 kn, tužitelj istaknuo da su takvi navodi paušalni i pogrešni jer Hrvatski autoklub uopće nema kapacitete za prijevoz motornih vozila N3 kategorije (vozila namijenjena za prijevoz tereta čija najveća dozvoljena masa prelazi 12 tona) - kakvo je predmetno oštećeno vozilo pa navodi da je jasno da je tuženik potpuno paušalno tužitelju priznao trošak u iznosu od svega 1.000,00 kn i odbio isplatiti preostalu utuženu razliku u iznosu od 2.500,00 kn.

15. Također, tužitelj ističe i to da tuženik nije ovlašten utjecati na cijenu koju je slobodno, sukladno prilikama na tržištu servisiranja, tegljenja, popravka motornih vozila - formirao VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. kao specijalizirana servisna radionica, a koji je kod formiranja svog cjenika uzeo u obzir brojne čimbenike, posebno stručnost i educiranost osoblja, troškove rada i sredstava rada, ali i to što nudi određene usluge koje ne nudi čak ni Hrvatski autoklub (kao npr. tegljenje teretnih vozila N3 kategorije, kao što je predmetno vozilo).

16. U podnesku od 13.01.2025.g. tužitelj usklađuje zahtjev s promjenom valute i potražuje iznos od 437,24 EUR (ranije 3.294,38 kn).

17. Na ročištu 22.01.2025.g. stranke su ostale kod svojih navoda, te je na tom ročištu glavna rasprava zaključena.

18. Provedeni su dokazi uvidom u izvid štete br. 2020/000939/001 od 06.05.2020.g. (l. 5 i 44), u plan godišnjeg servisiranja i intervala ulja za razdoblje od 2017.g. do 2022.g. za klijenta CRO-MARES, d.o.o. za razdoblje od 2017.g. do 2022.g. (l. 6-9), u policu za automobilska osiguranja br. 020708128384 od 07.10.2019.g. – za razdoblje od 11.10.2019.g. do 11.10.2020.g. (l. 10, 45), u e- mail korespondenciju između PBZ-LEASINGA d.o.o. i TRIGLAV OSIGURANJA d.d. od 29.06.2020.g., 26.06.2020.g. i od 15.06.2020.g. (l. 11-15), u račun VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. (l. 16-18), u račun PBZ-LEASING d.o.o. br. 49403-1-1 od 29.06.2020.g. (l. 19), u prometnu dozvolu za vozilo reg. [registarska oznaka] (l. 20-21), u prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska od 05.05.2020.g. za osiguranika PBZ LEASING d.o.o. (l. 22-23), u detalje transakcije IB74067106 Raiffeisenbank Austria d.d. – podatke o plaćanju od 28.07.2020.g. za uplatitelja CRO-MARES, d.o.o. (l. 24), u ugovor o ustupanju prava od 12.08.2020.g. sklopljen između PBZ-LEASING d.o.o. i CRO- MARES, d.o.o. (l. 25), u ugovor o financijskom leasingu br. 100-22128 od 07.10.2019.g. sklopljen između PBZ-LEASING d.o.o. i CRO-MARES, d.o.o. (l. 26), u račun VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0746/20/6 od 28.10.2019.g. (l. 27-28), u potvrdu o izvršenoj transakciji Sberbank d.d. od 23.06.2020.g. (l. 36), u Opće uvjete TRIGLAV OSIGURANJA d.d. za osiguranje automobilskog kaska (l. 37-43), u procjenu štete TRIGLAV OSIGURANJA d.d. br. 2020/0009394/001 od 06.05.2020.g. (l. 44), u e-mail korespondenciju između CRO-MARES, d.o.o. i Hrvatskog autokluba (l. 57).

19. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a svaki posebno i u svojoj međusobnoj vezi.

20. Tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u podnesku od 15.02.2022.g. je osnovan.

21. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu osigurnine, i to za cijenu ulja – iznos od 237,39 kn - koji predstavlja razliku u odnosu na priznati iznos od strane tuženika, a isto tako i u odnosu na visinu amortizacije koju priznaje tuženik, s obzirom da je tuženik priznao 50% amortizacije, a tužitelj potražuje 70% ove cijene ulja jer navodi da se radi o amortizaciji – ne 50% (koju priznaje tuženik) nego 30% pa od ukupne cijene od 1.186,96 kn potražuje 70% tj. iznos od 830,87 kn – umanjen za priznati i plaćeni iznos od 593,48 kn, tj. potražuje iznos od 237,39 kn za ulje, zatim potražuje cijenu filtera ulja long life u iznosu od 487,28 kn + filter ulja by-pass u iznosu od 308,43 kn, tj. ukupno 795,71 kn koji iznos umanjuje za 30% na ime amortizacije (kao i kod samog ulja) i potražuje 70% ovog iznosa, tj. 556,99 kn, te konačno potražuje nepriznati i neplaćeni dio troška tegljenja predmetnog vozila u iznosu od 2.500,00 kn s obzirom da je ukupni trošak iznosio 3.500,00 kn – bez PDV-a, a kako je tuženik priznao i platio s te osnove iznos od 1.000,00 kn, to tužitelj potražuje razliku od 2.500,00 kn za tegljenje vozila.

22. Među strankama nije sporan štetni događaj od 05.05.2020.g. (kako je to razvidno iz prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska od 05.05.2020.g. za osiguranika PBZ LEASING d.o.o. na l. 22-23 spisa), nije sporna odgovornost tuženika po polici za automobilska osiguranja br. 020708128384 od 07.10.2019.g. – za razdoblje od 11.10.2019.g. do 11.10.2020.g. (l. 10, 45), aktivna legitimacija tužitelja s obzirom na ugovor o ustupanju prava od 12.08.2020.g. sklopljen između PBZ-LEASING d.o.o. kao davatelja financijskog leasinga za predmetno vozilo i CRO-MARES, d.o.o. kao primatelja ovog leasinga, prema čijem članku 2. je davatelj leasinga ustupio sva svoja prava kao osiguranika za štetu br. 2020/0009394 (predmetna šteta) koja se vodi kod tuženika, TRIGLAV OSIGURANJA d.d. (l. 25), nije sporno da je tuženik isplatio osigurninu vlasniku vozila PBZ-LEASING d.o.o. u iznosu od 9.529,95 kn, a kako je to razvidno i iz potvrde o izvršenoj transakciji Sberbank d.d. od 23.06.2020.g. (l. 36).

23. Sporna je osnova i visina štete u potraživanom dijelu u kojem isplata osigurnine nije priznata i isplaćena po tuženiku kao osiguravatelju.

24. Iz uvida u račun ovlaštenog servisa VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. (l. 16-18) je razvidno da je isti ispostavljen na iznos od 16.773,93 kn, tj. na iznos od 13.419,14 kn bez PDV-a i da je njime između ostalog obračunata cijena ulja - motornog VDS-4.5 10W30 u iznosu od 1.186,96 kn bez PDV-a, a od čega je nesporno plaćeno 593,48 kn, tj. 50% od ovog iznosa dok je iz uvida u račun VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0746/20/6 od 28.10.2019.g. (l. 27-28) razvidno da je dana 28.10.2019.g. ovim računom obračunato pa sukladno tome i mijenjano "ULJE MOTORNO VDS-4.5 10W30" (u neto iznosu od 866,16 kn), a u pogledu prijeđene kilometraže, navodi se u ovom računu da prijeđena kilometraža na taj dan iznosi 821.028 km dok se na dan nastanka štete, 05.05.2020.g., tj. na prijavi štete od 05.05.2020.g. navodi prijeđena kilometraža od 842.600 km pa je razvidno da je od servisa 28.10.2019.g. pa do štetnog događaja vozilo ukupno prešlo 21.572 km, a kako je tužitelj naveo da je preporučeni servisni interval izmjene ulja za predmetno vozilo

- 74.000 km, koju činjenicu tuženik nije osporio u ovom sporu male vrijednosti, te protivno čl. 219. ZPP-a, nije dostavio dokaz da bi preporučeni servisni interval izmjene ulja bio različit od ovog koji navodi tužitelj, to sud prihvaća ove navode tužitelja, a iz kojih je onda razvidno da se radi o amortizaciji od 30% (21.572 km od 74.000 km = 29,15 %) pa kako tužitelj potražuje ovu neplaćenu razliku (od 50% do 70%) cijene ulja, to je ovaj dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 31,51 EUR / 237,39 kn (70% od 1.186,96 kn = 830,87 kn – 593,48 kn = 237,39 kn) – osnovan, a ista je situacija u pogledu amortizacije i postotka amortizacije filtera ulja od 30% - čija cijena je obračunata računom VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. – u iznosu od ukupno 795,71 kn (filter ulje long life u iznosu od 487,28 kn + filter ulje by-pass u iznosu od 308,43 kn) pa je zahtjev tužitelja od 70% ove obračunate cijene – osnovan, tj. osnovano je potraživanje iznosa od 73,93 EUR / 556,99 kn (70% od 795,71 kn), te u pogledu ovog postotka amortizacije i s njim u vezi - i ovdje vrijedi ono što je rečeno u pogledu dostave dokaza od strane tuženika - da bi preporučeni servisni interval izmjene ulja bio različit od onog koji navodi tužitelj i da se uljni filteri ne bi mijenjali zajedno s uljem u intervalima koje navodi tužitelj.

25. U pogledu troška tegljenja, tuženik nije osporio činjenicu koju je naveo tužitelj – da Hrvatski autoklub uopće nema kapacitete za prijevoz motornih vozila N3 kategorije (vozila namijenjena za prijevoz tereta čija najveća dozvoljena masa prelazi 12 tona) i da ne nudi tegljenje teretnih vozila N3 kategorije, kao što je predmetno vozilo, a osim toga tuženik protivno čl. 219. ZPP-a nije niti dostavio kao dokaz za svoje navode, cjenik Hrvatskog autokluba, a kako je od strane servisa VOLVO GROUP CROATIA d.o.o. br. 0347/20/7 od 29.05.2020.g. obračunata cijena ovog tegljenja u iznosu od 3.500,00 kn, te kako su troškovi popravka u cijelosti naknađeni vlasniku PBZ-LEASING d.o.o. (od strane tužitelja

– preostali iznos od 4.861,49 kn, prema podacima o plaćanju - detaljima transakcije IB74067106 Raiffeisenbank Austria d.d. od 28.07.2020.g. na l. 24), to je i ovaj dio potraživanja tužitelja osnovan, i to za neplaćeni dio od 331,81 EUR / 2.500,00 kn – od strane tuženika (s obzirom da je tuženik platio 1.000,00 kn).

26. Stoga je tužitelju dosuđen utuženi iznos od ukupno 437,24 EUR = 31,51 EUR + 73,93 EUR + 331,81 EUR (3.294,38 kn = 237,39 kn + 556,99 kn + 2.500,00 kn) temeljem ugovora o osiguranju i čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), u vezi sa čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 15. st. 3. Općih uvjeta tuženika za osiguranje automobilskog kaska (l. 37-43), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.05.2020.g., tj. dana izdavanja računa servisa VOLVO GROUP CROATIA d.o.o., a s obzirom da su najkasnije na taj dan bili izvršeni predmetni popravci, tj. sanirana šteta, a što je u skladu i s odredbom čl. 943. st. 1 ZOO-a i čl. 16 navedenih Općih uvjeta).

27. Tužitelj je u tužbi potraživao iznos od 4.117,97 kn, a podneskom od 15.02.2022.g. je potraživao iznos od 3.294,38 kn (povukao je tužbu za iznos od 823,59 kn), tako da je uspio s 80% u tom času, što znači da je uspjeh tuženika u času podnošenja odgovora na tužbu - 20% pa kada se sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a od 80% oduzme 20%, to je tužitelj uspio sa 60%, a kako je imao trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 7 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), te pdv- a 25% u iznosu od 25,00 EUR ili ukupno 125,00 EUR, to mu je toliko za sastav tužbe i dosuđeno ili 75,00 EUR (80%).

28. Od podneska 15.02.2022.g. je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a kako je imao trošak sastava podneska od 15.02.2022.g. u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 8 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23 – očitovanje na navode odgovora na tužbu, obrazloženi podnesak), zastupanja na ročištu 22.01.2025.g. u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), pdv-a 25% u iznosu od 50,00 EUR, te sudske pristojbe na tužbu u plaćenom i potrebnom iznosu od 13,27 EUR (50% e komunikacija), te na ovu presudu u istom iznosu od 13,27 EUR (50% e komunikacija), to mu je ovaj trošak i dosuđen temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. veljače 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog koji se ona ne može podnijeti bit će odbačena, kao nedopuštena (čl. 467. st. 1., 3., 4. i 5. ZPP-a).

DNA:

tužitelju po pun

tuženiku po pun