REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: K-613/2023

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Jasne Ančić Barić kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Tanje Petani i Miroslava Cindoria kao članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Zubčić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika VM, zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. u svezi čl. 263. st. 3. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, u daljnjem tekstu: KZ/97), a pokrenutog po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u u Zadru broj: K-DO-183/05 od 17. ožujka 2005., izmijenjene 6. kolovoza 2015., nakon provedene javne rasprave 5. prosinca 2024. i 5. veljače 2025. uz sudjelovanje zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, CM, okrivljenika i njegovog branitelja Ivice Matasa, odvjetnika iz Šibenika, 10. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Okrivljenik VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. V i pok. C rođene O, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenim elektrotehničkim fakultetom (viši smjer), po zanimanju inženjer elektrotehnike, zaposlen s primanjima od 2.000,00 eura mjesečno, vlasnik stana u obiteljskoj kući u [adresa] te vlasnik cca 15 poljoprivrednih zemljišta od po cca 500 metara kvadratnih, vlasnik automobila, suvlasnik tvrtke TIM Automatika d.o.o., u 2024. ostvario prihod od 30.000,00 eura, vlasnik dionica, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, bez odlikovanja, bez vojnog čina, dobrog imovinskog stanja, neosuđivan

k r i v  j e

što je dana 8. prosinca 2004., u Benkovcu, kao zaposlenik u TD Metalni lijev TCG d.o.o. Benkovac na radnom mjestu rukovoditelja održavanja, ovlašten da osigurava provedbu odredbi čl. 73. Zakona o zaštiti na radu i drugih propisa iz zaštite na radu, s ovlaštenjem da isključi iz uporabe strojeve i uređaje koji nisu ispravni, protivno odredbama čl. 43. Zakona o zaštiti na radu koje nalažu da se neispravan stroj treba isključiti iz uporabe i da je poslodavac dužan osigurati da strojevi u svakom trenutku budu u ispravnom stanju, unatoč navedenome lakomisleno smatrajući da time neće dovesti u životnu opasnost radnika OM na poslovima ljevača, nije isključio iz uporabe stroj za tlačno lijevanje proizvođača IDRA-BRESCIA tip OL 500/SDIG tvorničkog broja [tvornički broj], koji je stroj sa povećanim opasnostima, na kojem pneumatska automatska zaštitna bočna vrata nisu bila spojena na tlak komprimiranog zraka, sigurnosni uređaj za isključenje vratiju kada ista naiđu na prepreku je radio samo djelomično ispravno, gljivasto tipkalo STOP za isključenje stroja u nuždi nije bilo u funkciji, stražnja vrata s mikroprekidačem su isključivala stroj tek kad su potpuno otvorena, na glavnom upravljačkom ormaru nedostajala je ručica glavne sklopke i na samom stroju oznake upozorenja, zabrane i uputstva za rad, pa dok je imenovani zaposlenik pokušavao sam izvaditi odlomljeni komad, nakon loma dijela na stroju u proizvodnom procesu, a da prethodno nije na valjani način isključio automatski rad stroja i pozvao alatničara da izvadi komad, već je ušao u unutrašnjost, kojom prilikom su se vrata stroja automatski zatvorila, nakon čega se stroj automatski pokrenuo, uslijed čega je prikliještio glavu OM, koji je tom prilikom zadobio razdor velikih krvnih žila živaca vrata i stjenke grkljana, od čega je na mjestu događaja preminuo,

dakle, kao odgovorna osoba iz nehaja nije postupio po propisima o mjerama zaštite na radu izazvavši opasnost za život ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano i kažnjivo po čl. 271. st. 4. u svezi čl. 263. st. 3. i 2. KZ/97.

pa se na temelju čl. 271. st. 4. u svezi čl. 263. st. 3. i 2. KZ/97 okrivljenik VM

o s u đ u j e  n a

KAZNU ZATVORA U TRAJANU OD 1 (JEDNE) GODINE.

II.Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenici se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.

III.Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku VM snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 7.398,63 EUR u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je 8. lipnja 2005. podnijelo optužnicu broj K- DO-183/05 od 23. svibnja 2005. protiv okrivljenika VM zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – teško kazneno djelo protiv sigurnosti, opisano i kažnjivo po čl. 271. st. 4. u svezi sa st. čl. 265. st. 3. u svezi st. 2. KZ/97. Optužnica je izmijenjena podneskom od 6. kolovoza 2015.

2. Okrivljenik VM očitujući se o optužnici naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. U svojoj obrani koju je iznosio nekoliko puta u bitnom je naveo je da nije točno da je bio ovlaštenik za obavljanje poslova zaštite na radu u odnosu na radnike. Prema dogovoru s poslodavcem da je jedina njegova briga bila da strojevi u pogonu budu u stanju koje odgovara propisima zaštite na radu. Dolaskom na rad OM niti da je bio nadležan da ispita je li netko za to stručno osposobljen, niti ispunjava li zakonske uvjete. Za to da je bio nadležan netko drugi, a ne on. Napomenuo je da je on bio nadležan jedino za strojeve. O tome da govori i njegova pozicija u poduzeću koja se zove Voditelj održavanja strojeva. Napomenuo je da je radnik išao obavljati posao koji nije smio, a zbog je već ranije protiv njega vođen disciplinski postupak na prijedlog poslovođe IM i direktnog poslovođe UM. Napomenuo je da je inspektor rada u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 15. veljače 2005. zaključio da stroj na kojemu je došlo do nezgode ne zadovoljava sve propisane uvjete i pravila zaštite na radu, ali da navedeni nedostaci nisu mogli bitno utjecati na nastali događaj. Želio je istaći da je stroj prilikom testiranja 14. ožujka 2003. zadovoljavao sve uvjete i atest zaštite na radu, da atest vrijedi 2 godine, a da prilikom pregleda nakon samog događaja nije zadovoljavao. Želio je skrenuti pozornost da je tijekom noći nakon utuženog događaja netko dirao stroj pokušavajući ga onesposobiti, što se može vidjeti po tome što je odmah po događaju napravljena fotografska snimka na kojoj se vidi čašica, koja je idućeg jutra nestala. Bez te čašice da se stroj ne može pokrenuti bez pomoći treće osobe, dakle bez treće osobe da se ne bi moglo dogoditi to što se dogodilo. Na kraju je želio dodati da u firmi ima 230 zaposlenih i 150 strojeva koji strojevi da su u njegovoj nadležnosti i 15 radnika u njegovoj nadležnosti, čiji je zadatak da održavaju strojeve i nitko drugi nije ovlašten ih popravljati, kad zakažu. Ovaj radnik koji je poginuo da nije bio u njegovoj nadležnosti nego svoga poslovođe UM, pa po njemu taj radnik poduzeo posao koji nije bio u njegovoj nadležnosti. Odgovarajuću na postavljena pitanja naveo je da je sa direktorom svoga poslodavca KM razgovarao o poslovima zaštite na radu, da ga je upozoravao da u firmi rade osobe koje nemaju zdravstvenu potvrdu o sposobnosti za rad, da ga je upozoravao na organizacijske propuste. Odgovorio je da je sa gospodinom GM razgovarao o zaštiti na radu kod poslodavca da misli da spisu prileži i zapisnik o tome iz travnja 2004. godine. S njime da je razgovarao o tome kako bi organizacijski trebala izgledati zaštita na radu, štoviše, na tom da je zapisniku i definirano tko za što odgovara u firmi. Njegove ovlasti po aneksu ugovora o radu da su bile evidencija o ispitivanju uređaja s povećanim opasnostima. Zadatak da mu je bio voditi i organizirati taj posao. Osim toga, ovlašten je i dužan bio provoditi mjere zaštite na radu u odnosu na svoje ljude. Dakle, ljude u njegovoj organizacijskoj jedinci – Službi održavanja strojeva. Pokojnog OM nije poznavao. Da nije imao ovlasti u odnosu na organizacijsku jedinicu u kojoj je pokojni OM radio, da je to i fizički nemoguće. Njegove ovlasti svodile da su se samo na njegovu organizacijsku jedincu, odnosno samo na ljude u njegovoj organizacijskoj jedinici. On da nije raspoređivao ljude u drugim organizacijskim jedinicama. Rad ljudi u drugim organizacijskim jedinicama organizirali su drugi poslovođe, dakle poslovođe iz tih organizacijskih jedinca, svaki poslovođa u svakoj organizacijskoj jedinici bio je osposobljen za vođenje poslova ovlaštenika zaštite na radu. U travnju da je dogovoreno i definirano da će oni obavljati te poslove, međutim, nakon što se desila ozljeda radnika TM, da je saznao da ustvari direktor ta ovlaštenja nije prenio na ostale poslovođe, iako da je on to tražio. On da je ustvari jedini poslovođa jedne organizacijske jedinice koji je bio zaista i ovlašten da provodi poslove ovlaštenika zaštite na radu. Kada je stradao pokojni OM da je bio sam doma, da nije radio u toj smjeni. Da je radio jutarnju smjenu. Prije nego što je potpisao aneks ugovora o radu na listu spisa 15 da je radio kod tog poslodavca od veljače 2000. godine. Nakon potpisivanja aneksa u opisu posla da se nije ništa promijenilo. Direktor da mu je naveo kao razlog zašto je potrebno ovog aneksa iz razloga što je on (okrivljenik) u tom trenutku već vodio evidenciju o ispitivanju strojeva s povećanim opasnostima, a ujedno da je i vodio organizaciju u svojoj organizacijskoj jedinici. Da mu je rekao da je logično da se bavim i poslovima ovlaštenika zaštite na radu. Istu stvar da mu je rekla i gospođa koja je vršila nadzor zaštite na radu – gospođa HM. Što se tiče samog aneksa ugovora o radu rekao je da je njega direktor mogao i bez njegove volje postaviti na te poslove ovlaštenika zaštite na radu, dakle nije ni trebao njegov potpis na aneksu ugovora. Na pitanje da li je proučio aneks ugovora o radu i uočio u njemu da se samo jedna od alineja odnosi na strojeve, dok se sve ostale odnose na ljude, dakle, radnike odgovorio je da jest, da ga je proučio i da je svjestan da se njegova ovlaštenja protežu i na ljude, dakle radnike. Međutim da se ta njegova ovlaštenja iz tog aneksa odnose samo na njegovu organizacijsku jedinicu i održavanje strojeva. Ove točke da nisu ništa drugo nego prepisani članak iz Zakona o zaštiti na radu. Na pitanje otkud mu tumačenje da se odredbe iz aneksa ugovora o radu sa lista spisa 15 odnose isključivo na organizacijsku jedinicu – Službu održavanja, a ne i na ljudstvo općenito kod poslodavca, s obzirom da u aneksu ugovora jasno stoji da ga direktor imenuje svojim ovlaštenikom odgovorio je da je već ranije odgovorio da je postojao usmeni dogovor da on te poslove obavlja u svojoj organizacijskoj jedinici – Službi održavanja. Rekao je da ovo što govori se može zaključiti i iz zapisnika kojeg je prethodno spominjao u svojoj obrani. Osim toga, sama logika stvari da kaže da on ne može skrbiti o tome da li radnik ima potrebnu zaštitnu opremu ako primjerice ne radi u toj smjeni niti u toj radnoj jedinici. Na pitanje zastupnice optužbe da li mu je bio poznat akt kojeg vještak spominje u svom nalazu i mišljenju iz lipnja 2004. godine kojim je do tada jedna od ovlaštenica zaštite na radu FM postala voditeljica zaštite na radu kod ovog poslodavca odgovorio je da je njemu poznato da je ona tada bila uključena u poslove zaštite na radu, a ne da je tada prestala biti ovlaštenica zaštite na radu. Rekao je da se u toj odluci koju spominje vještak navodi upravo članak 13. Zakona o zaštiti na radu koji govori o imenovanju baš ovlaštenika zaštite na radu. Na pitanje tko je po njemu bio ovlašten spriječiti radnike kao što je pokojni OM da rade na ovome i ovakvim strojevima u njihovoj organizacijskoj jedinici, a s obzirom da nisu bili osposobljeni za taj rad odgovorio je da je za to bio ovlašten njihov smjenski poslovođa. Na pitanje zastupnice optužbe da li je to u kontradikciji s onim što je prethodno govorio da takve ovlasti nisu prenesene na ostale poslovođe, dakle poslovođe u ostalim organizacijskim jedinicama odgovorio je da jest u kontradikciji, ali da mora reći da je to stvar poslodavca i njegove organizacije poslova, a ne njega. Na pitanje da li se nakon ozljede radnika TM obraćao poslodavcu pisanim putem da se uklone nedostaci koje je uočio povodom ozljeđivanja toga radnika odgovorio je da se obraćao usmeno i to da je konstatirano u zapisniku kojeg je prethodno spominjao. Da se radi o zapisniku od 25. listopada 2004. godine. Na pitanje tko je po njemu, a nakon što je odbor zaključio da bi trebalo zabraniti rad radnicima koji nemaju za to potrebna ovlaštenja i ne ispunjavaju uvjete za rad, bio ovlašten zabraniti rad tim ljudima odgovorio je da je to njemu bio ovlašten poslodavac, konkretno direktor GM. Na pitanje da li je fizički odlazio u prostoriju ljevaonice odgovorio je da jest. Da ne može sad reći baš koliko je to bilo često i redovito, nekad da je odlazio svaki dan, nekad ga tamo nije bilo desetak dana. Razlog da bi on tamo odlazio bio je isključivo ako bi njegovi radnici, dakle radnici iz Službe održavanja „zapeli“ pri svom poslu u ljevaonici. Tad bi pozvali njega i tad bi on došao. Njegovi radnici da bi odlazili u ljevaonicu ako bi došlo do kakvog kvara na strojevima u ljevaonici. Inače, njegovi radnici da su strojobravari ili električari. Tu da ne spadaju alatničari, oni da rade u Odjelu održavanja alata. Na pitanje zastupnice optužbe da li se sjeća da bi se ovaj stoj na kojem je pokojni OM poginuo imao kvarove odgovorio je da je kvarenje strojeva u tvornici normalna stvar. Strojevi se kvare, da li je bilo konkretno problema na ovome stroju, rekao je da se ne sjeća. Na pitanje da li su po njemu smjenske poslovođe prenosile informacije da bi radnici nestručno vadili dijelove proizvoda iz strojeva odgovorio je da nisu, da takvo nešto smjenski poslovođe nisu njemu prenosili, to da naprosto nije bio njegov posao. Samoinicijativno je dodao da može ukratko objasniti kako funkcionira procedura oko prijave kvara na stroju. Radnik da prijavi kvar na stroju svome smjenskom poslovođi, taj smjenski poslovođa da daje obavijest, a koja je ustvari određena vrsta radnog naloga, radniku iz njegovog (okrivljenikovog) odjela, te njegov (okrivljenikov) radnik odlazi vidjeti u čemu je problem sa tim strojem. Ova procedura da je propisana, primjenjuje se još od 2002. godine. Inače, radi se o standardu upravljanja kvalitetom ISO 9001. U situaciji kada je stroj dobio uvjerenje da je ispravan i sa određenim rokom važenja te ispravnosti, kada radnici iz njegovog odjela provjeravaju taj stroj, primjerice, stroj na kojem je stradao pokojni OM, odgovorio je da to ovisi ne samo od stroja do stroja, već i od pojedinog dijela jednog te istog stroja. To da znači da se na ovom konkretnom stroju na kojem je poginuo OM neki dijelovi provjeravaju svakodnevno, neki svakih sedam dana, a neki kasnije. Konkretno, da se ulje za podmazivanje i ulje za hidrauliku pregledava svaki dan. Funkcioniranje zaštitnih vrata da se pregledava svaki tjedan. Mjesečno da se pregledava cijeli sustav podmazivanja stroja, u tom roku da se pregledavaju i brtve, hidraulički sistemi, podmazuju ležajevi. Sve ove kontrole da ovise od uputa proizvođača stroja. Na pitanje zastupnice koliko često se gleda prekidač za zaustavljanje rada stroja tzv. gljiva odgovorio to da se pregledava tjedno. Na pitanje kad je došao u tvornicu nakon ove nesreće odgovorio je da je došao tu večer, da ga je zvao inspektor rada. Da ga je zvao kao osobu koja je vodila evidenciju za taj stroj. On da te prigode je vidio stroj međutim da nije baš obraćao pažnju na svaki detalj na njemu. Kad su došli ujutro ljudi iz Splita koji daju atest za taj stroj, da je on pokušao pokrenuti stroj i da je shvatio da stroj ne radi. Da nije radio jer je falila „čašica“ koju je spominjao u svojoj izjavi. Bez te čašice da ne može raditi taj stroj, jer ste mu na taj način naprosto isključili energiju za pokretanje. Na pitanje da li je bilo još kakvih nedostataka na stroju primijećenih nakon što se desila ova nesreća odgovorio je da je bilo i da je njih naveo vještak u svom nalazu i mišljenju. Dodao je da je bilo pokvareno tipkalo STOP da se radi o prekidaču kojim se svakodnevno jako puno puta stroj gasi. Da nije imao informaciju da je to tipkalo pokvareno, ali ono da se doista moglo s obzirom koliko se puta koristi pokvariti i tada. Da je istina da na stroju nije bilo uputstava za rad, kao ni upozorenja za opasnost, međutim da na stroju naprosto nema mjesta za tako nešto. Sve da je to bilo postavljeno u neposrednoj blizini samog tog stroja, na ormariću pored stroja. Tako da i danas to stoji iz istog razloga. Što se tiče ručice glavne sklopke koja se spominje u nalazu i mišljenju da doista nije znao da je postojao i takav nedostatak. Na pitanje s obzirom da dobro poznaje ovaj stroj, zaključak zašto je OM stradao po njegovoj procjeni bio bi da se radilo o tome da je on pogriješio što nije isključio prekidač za automatski rad stroja. Na pitanje kojim se prekidačem to radi odgovorio je da postoji poseban prekidač kojim se stroj prebacuje iz automatskog rada u ručni rad. Na pitanje da li mu je poznato da li bi obitelj oštećenika dobila kakvu naknadu štete i ako jest od koga i da li se kojim slučajem povodom toga obraćao obitelji oštećenika odgovorio je da je koliko njemu poznato obitelj OM dobila je naknadu štete od njegovog poslodavca. Da ne zna da li je to poslodavac platio izravno ili preko osiguranja. On da se osobno nije obraćao obitelji pok. OM radi naknade štete. Na pitanje da li je poslodavac prema njemu poduzeo kakve disciplinske ili bilo kakve mjere nakon što se na radu ozlijedio radnik TM odgovorio je da nije. Na pitanje da li je stroj predviđen za automatsko otvaranje vrata i ručno otvaranje vrata odgovorio je da jest, da stroj radi u tzv. automatskom sustavu praktički cijelo vrijeme. Jedino na što da radnik može utjecati i odlučiti da li će se drugi ciklus, nakon što je već jedan ciklus proizvodnje završen pokrenuti automatski, to ovisi o njemu. On da može to prepustiti stroju, pa sam stroj pokreće taj ciklus, a da ga može i zaustaviti i sam odlučiti kad će se ponovno pokrenuti taj ciklus. Zaključak iz listopada 2004. da se strogo zabranjuje rad radnicima koji nisu osposobljeni za rad na pojedinim strojevima da je bio obvezujući, takvo da su pitanje čak uputili gospođi HM koja je obavljala nadzor zaštite na radu poslodavca, te da je i ona to potvrdila. U obrani na raspravi dodao je da su i dva dodatna vještačenja, koja su provedena nakon njegove zadnje obrane, potvrdila da je mogao biti ovlaštenik zaštite na radu samo u radnoj jedinici održavanja. Predmetni stroj, na kojem je poginula žrtva OM, da je namjerno pokvaren što je utvrdila inspekcija, a u kojem obimu to nije bilo moguće utvrditi. Što se tiče organizacije službe održavanja kako će ona biti organizirana to da je čisto stvar poslodavca, kakve će procedure biti propisane to da je također stvar poslodavca. Da to nije ni propisano. Da može navesti da je propisane procedure poslodavca u potpunosti poštivao, a da su to utvrdili i vještaci. U vrijeme kad je radnik poginuo da nije bio u smjeni, da je bio doma. To da je njegovo privatno vrijeme i u svoje privatno vrijeme da nema baš nikakve obaveze prema poslodavcu. Na raspravi od 20. listopada 2021. iskazao je da drugostupanjski sud smatra da je znao da je pokojnik nepropisno radio. Oni da taj zaključak izvlače iz činjenice da je on ranije novčano kažnjen, te kroz činjenicu da osoba koja radi kao alatničar radi u službi održavanja. Međutim, iz dopisa LTH Metalni lijev d.o.o. da je vidljivo da ta osoba nije radila u službi održavanja, već u Odjelu alatnice. Dakle, da nije mogao imati takva saznanja. Što se tiče činjenice da li su strojevi u ljevaonici pregledavani da mora naglasiti da jesu. To da tvrdi od početka. O tome da postoji dokumentacija. Po drugostupanjskom sudu ta dokumentacija da je neuredna. Međutim, da mora naglasiti da su službene obrasce na kojima su vođeni podaci o pregledavanju strojeva napravljeni na službenim obrascima koje je propisao poslodavac. Oni da su uredno vođeni. U spisu da postoji i više rukom pisanih isprava o tome. To da su njihovi interni zapisi unutar službe održavanja. Ti zapisi da sadrže sve njima bitne informacije. Da bi se želio osvrnuti na navode drugostupanjskog suda u pogledu vještaka Ožanića. Tako da se u drugostupanjskoj odluci navodi da je vještak Ožanić utvrdio da je postojala velike naslage skučene aluminijske prašine koja se na stroju taložila mjesecima. Da doista ne zna odakle je taj vještak taj podatak izvukao. Takav podatak da ne postoji ni u jednom materijalnom dokazu. Primjerice zapisniku o očevidu, inspekcijskom nalazu i zapisniku o ispitivanju stroja od strane ING ATESTA. U zapisniku o ispitivanju stroja ING ATESTA da se samo navodi da je utvrđeno postojanje na šini nekakvog nakupljenog materijala. Međutim, to da na fotografijama nije vidljivo. Na fotografijama koje prileže spisu da su zaštitne šine, i gornja i donja, čiste i na njima da nema nakupljenog materijala, pogotovo ne na sklopkama. To da se dobro vidi iz fotografija br. 11 (list spisa 29) i broj 1 (list spisa 32). Što se tiče uputa za rad na stroju, za razliku od onoga što je naveo drugostupanjski sud, da mora reći da takve upute ne stoje na stroju iz jednostavnog razloga što one na njemu nemaju gdje stati. Skraćeni oblik tih uputa da se nalazi na ormariću kojih 5 metara dalje od stroja. Cjelokupne upute za rad na tome stroju da su bile dostupne svima. Što se tiče odgovornosti za izradu uputa i za nadzor nad uputama da je drugostupanjski sud naveo nešto što ne stoji, da bi bilo na strani ovlaštenika. Naime, to da je u cijelosti odgovornost poslodavca. Zadaci ovlaštenika da su jasno definirani njegovim aneksom ugovora, ali i čl. 73. Zakona o zaštiti na radu. U njima da ne stoji baš ništa vezano za ovakve upute. Zakon da definira da upute treba izraditi stručna služba zaštite na radu, a to je isključivo odgovornost poslodavca. Da je tvrdnja drugostupanjskog suda da je u uputama pisalo da u slučaju kvara na alatu je radnik trebao stisnuti tipku STOP i pozvati sebi nadređenu osobu. Takvo nešto da ne stoji u uputama. Ni u skraćenoj, ni u proširenoj verziji. Da kao što je prethodno naveo stanje stroja u trenutku nesreće nije poznato. Inspekcija da je utvrdila da su sa stroja skidani dijelovi, a za ostale nedostatke da nije moguće utvrditi putem fotografija jesu li oni postojali u trenutku ovog događaja ili nisu. Da nema fotografija nakon nesreće na kojima bi bilo vidljivo da nedostaje ručica glavne sklopke. Da nema fotografija na kojima bi bilo vidljivo, kao što je već rekao, da bi bio nakupljen materijal na spominjanoj šiji. Na fotografiji iz policijskog spisa da je vidljivo da je stroj ugašen, a to da je u suprotnosti sa navodima vještaka Juričkog koji je rekao da su svi elementi za isključivanje stroja u kvaru, pa da se postavlja pitanje kako je onda moguće da je stroj bio isključen, a da je stroj bio isključen u trenutku kad je došao do njega da je potvrdio i inspektor VMG. Što se tiče tipke STOP da se drugostupanjski sud pozvao da je ona bila pokvarena putem iskaza svjedoka ĆM. Ovaj svjedok da je naveo da je ta tipka bila pokvarena, ali iz njegovog iskaza slijedi da bi on to čuo od radnika koji su radili na tom stroju. Da želi naglasiti da je taj svjedok dobio otkaz kod ovog poslodavca 2 mjeseca prije tragičnog događaja, pa da drži da on nije mogao imati takva saznanja. Da je tijekom postupka ispitano puno radnika i nijedan od njih da nije imao nikakva saznanja o problemima na tom stroju. Posebnoje naglasio da je ispitan i BM, radnik koji je na tom stroju radio svega par sati prije ovog događaja te da on nikad nije uočio bilo kakav nedostatak na tom stroju. Da nikad nije imao nikakve probleme u radu s njime. Prema vještaku Ukušiću da je stroj pregledan tjedan dana prije tragičnog događaja. Tada da je spomenuta tipka bila ispravna. Prema vještaku Juričkom da je obveza svakog radnika da stoj prije početka rada pregleda i u slučaju nedostataka o tome obavijesti nadređene. U roku od 7 dana, dakle otkad je stroj zadnji put pregledan, da je odrađena 21 smjena. Da se promijenilo na tom stroju najmanje 4 radnika, ako nisu mijenjali stroj. Da su vjerojatno stroj obilazili i smjenski poslovođe. Vjerojatno i alatničar. U takvoj situaciji da jednostavno nije moguće da barem netko od svih tih osoba nije vidio nekakav nedostatak. Da je naprosto nemoguće da takvo nešto nije primijećeno. Prema njihovoj internoj dokumentaciji, a pritom da misli na odjel održavanja, gdje su vodili evidenciju o svim prijavljenim kvarovima na strojevima, da nije pronađena nikakva prijava o kvaru na ovome stroju. Viši sud da je u svojoj odluci naveo da nije u djelokrugu rada vještaka tumačiti pravne propise. Međutim, iz nekog razloga da je propustio navesti da je propise u svojoj odluci tumačio i ovaj sud. Da što se tiče navoda višeg suda da direktor GM, odnosno poslodavac, nije mogao nadzirati sve probleme u svim odjelima, da postavlja onda pitanje kako je to onda mogao on (okrivljenik). Da postoji jedna velika razlika između ovlaštenika i poslodavca. Za razliku od ovlaštenika, da je zakonodavac ostavio obavezu poslodavcu da može organizirati poslove zaštite na radu na način da onda funkcionira. Da mu je ostavio mogućnost da može baš svakog poslovođu, iz baš svakog djela firme imenovati ovlaštenikom. On da ga je ograničio da ne može poslovođu jednog djela firme imenovati kao ovlaštenika u drugom djelu firme. U suprotnom da time ne bi riješio ništa. Sve ovo da potvrđuju i vještaci. Direktor firme da je po uputi stručnjaka, dakle ING ATEST, trebao imenovati svakog poslovođu za ovlaštenika u svom odjelu. To da je navedeno i u zapisniku od 23. travnja 2005. Poslodavac da je i poslao poslovođe za osposobljavanje za obavljanje tih poslova, ali da ih je naprosto propustio formalno imenovati. Na koncu, da bi on (okrivljenik) kao ovlaštenik mogao obavljati poslove zaštite na radu prema zakonu da mora biti i osposobljen za to. To da uključuje osposobljavanje za rad na poslovima ovlaštenika, ali i za rad na siguran način i to one vrste poslova za koje obavlja poslove zaštite na radu. Vještak Jurički da je pregledom dokumentacije utvrdio da nije osposobljen za rad na siguran način u ljevaonici i s obzirom na to da ne može vršiti nadzor da li se poslove ljevaonice obavljaju onako kako bi se trebali obavljati. Osposobljavanje za poslove ovlaštenika da traju 7 školskih sati. Osposobljavanje za rad na siguran način u ljevaonici da traje 40 sati. Stoga, da njemu nedostaje tih 40 sati da bi mogao obavljati poslove ovlaštenika u ljevaonici. Za poslove ovlaštenika u ostatku firme da mu onda nedostaje 500 sati. Jedino osposobljavanje za rad na siguran način koje da je prošao da je bilo vezano za službu održavanja. Sve ostalo da je više-manje iznio u prethodnim obranama.

5.a)Tijekom dokaznog postupka pročitani su i razgledani zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 15. veljače 2005. godine (list spisa 5a-11), ugovor o radu za okrivljenika od 1. listopada 2002. godine (list spisa 12-14), aneks ugovora o radu od 23. veljače 2004. godine (list spisa 15), ugovor o radu na neodređeno vrijeme za FM od 1. listopada 2003. godine (list spisa 16-18), odluka o imenovanju voditelja zaštite na radu/civilne zaštite broj 07/2004 od 30. lipnja 2004. godine (list spisa 19), uvjerenje o osposobljenosti ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu od 30. siječnja 2003. godine (list spisa 20, izjava RM od 14. prosinca 2004. godine (list spisa 21), izjava UM od 14. prosinca 2004. godine (list spisa 22), izjava BM od 4. prosinca 2004. godine (list spisa 23), fotografski elaborat (list spisa 24, 26-33),izjava VM od 16. prosinca 2004. godine (list spisa 25), ugovor o radu na određeno vrijeme OM od 1. listopada 2004. godine (list spisa 34- 36), evidencija djelatnika prema zahtjevima njihovih radnih mjesta od 23. listopada 2004. godine (list spisa 37),preslikradne knjižice oštećenika OM (list spisa 38), uputnica za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika (list spisa 39), procjena opasnosti iz travnja 2004. godine s prilozima (list spisa 40-45), ugovor o radu UM od 1. srpnja 1999. godine (list spisa 46-48), uvjerenje od 22. travnja 2004. godine (list spisa 49), svjedodžba o osposobljenosti za rad na siguran način od 16. rujna 1999. godine (list spisa 50), svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 6. prosinca 2004. godine (list spisa 51), izvještaj o oštećenju gravure na ljevačkom alatu TL 7774/1 (list spisa 52), preslik elektronske pošte od 15. studenog 2004. godine (list spisa 53), uvjerenje o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima od 27. ožujka 2003. godine (list spisa 54), zapisnik o ispitivanju stroja i uređaja s povećanim opasnostima od 27. ožujka 2003. godine (list spisa 55-57),uvjerenje o osposobljenosti radnika za pružanje prve pomoći za slučaj ozljede na radu ili izvanredne bolesti od 22. travnja 2004. g. (list spisa 58), potvrda od 7. lipnja 2001. godine (list spisa 59), zapisnik o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima od 9. prosinca 2004. godine (list spisa 60-62), ovjerena izjava ŽM (list spisa 63), ovjerena izjava ČM (list spisa 64), ovjerena izjava ĆM (list spisa 65), ovjerena izjava NM (list spisa 66), liječnička prijava od 8. prosinca 2004. godine (list spisa 70), analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za oštećenika od 23. prosinca 2004. godine (list spisa 84), zapisnik o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima od 9. prosinca 2004. godine (list spisa 87-89), zapisnik o očevidu od 8. prosinca 2004. godine (list spisa 114-117), obdukcijski zapisnik od 12. prosinca 2004. godine (list spisa 120-124), nadzor iz područja zaštite na radu od 22. ožujka 2004. godine (list spisa 140), izvještaj o oštećenju gravure na ljevačkom alatu TL: 7774/1 (list spisa 141), zapisnik sjednice odbora zaštite na radu (list spisa 142-143), dopis Porezne uprave ispostave [adresa] od 22. siječnja 2014. godine (list spisa 170), potvrda o visini dohotka za okrivljenika (list spisa 171), presuda Općinskog suda u Benkovcu posl. br. K-128/04 od 17. studenog 2008. godine (list spisa 206-212), procjena opasnosti iz ožujka 2002. godine (list spisa 221-314), ugovor o radu za okrivljenika od 1. kolovoza 2000. godine (list spisa 315-317), nadzor iz područja zaštite na radu od 25. listopada 2004. godine (list spisa 341), nadzor iz područja zaštite na radu od 15. travnja 2004. godine (list spisa 351-352), dopis LTH d.o.o. od 5. svibnja 2017. (list spisa 454) s privitkom poslovnikom upravljanja kvalitetom i okolišem (list spisa 455-458), zapisnik odbora zaštite na radu od 12. svibnja 2004. (list spisa 473-474 i 577-578), bilješke o održavanju strojeva u ljevaonici (list spisa 475-489), obrazac PL 013 – tjedni pregled strojeva za tlačni lijev (list spisa 490-493), postupak upravljanja procesima (list spisa 494-498), matica radnih funkcija (list spisa 499-519), plan osposobljavanja za 2004. godinu (list spisa 520), poslovnik upravljanja kvalitetom i okolišem (list spisa 521-529), postupak edukacija, osposobljavanja za informiranje (list spisa 530-532), matrica radnih funkcija (list spisa 533-534), uputa edukacija osposobljavanje i informiranje (list spisa 535-543), dopis LTH d.o.o. od 23. studenog 2017. (list spisa 556),ugovori o radu i aneksi ugovora o radu (list spisa 557-576), zapisnik sjednice odbora zaštite na radu od 15. prosinca 2004. (list spisa 579-580), revizija procjene opasnosti iz 2005. godine (privitak spisa), spis Općinskog suda u Kninu posl. br. P-160/08 (privitak spisa), spis Općinskog suda u Benkovcu posl. br. K-128/04 (privitak spisa), fotoelaborat očevida (privitak spisa), dopis LTH Metalni lijev d.o.o. od 11. lipnja 2021. (list spisa 720) s privitcima (list spisa 721-725), dopis PP Benkovac od 1. listopada 2021. (list spisa 735). Temeljem čl. 431. st. 1. toč.8. ZKP/08 pročitani su iskaz svjedoka VMG od 17. kolovoza 2021. (list spisa 730-731) iskaz svjedoka NM od 10. prosinca 2014. (list spisa 204-205) i 8. svibnja 2017. (list spisa 459-460) iskaz svjedoka GM od 18. svibnja 2005. koji je dan kod suca istrage (list spisa 101- 103 ) te se temeljem čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 čita iskaz GM od 4. ožujka 2014. (list spisa 174-175) i 5. srpnja 2017. (list spisa 469-471), iskaz svjedoka ŽM od 6. kolovoza 2015. (list spisa 372- 373) od 5. srpnja 2017. (list spisa 471- 472), iskaz svjedoka ĆM od 6. svibnja 2015. (list spisa 339-340) od 5. listopada 2017. (list spisa 549-550), iskaz svjedokinje HM od 6. svibnja 2015. (list spisa 338- 339), iskaz svjedoka UM od 4. ožujka 2014. (list spisa 175-176) i od 18. svibnja 2005. (list spisa 106-107), iskaz svjedokinje FM od 18. svibnja 2005. (list spisa 104-105) i od 4. ožujka 2014. (list spisa 176-177), iskaz svjedoka MM od 4. ožujka 2014. (list spisa 178) od 18. svibnja 2005. (list spisa 108-109), iskaz svjedoka RM od 4. ožujka 2014. (list spisa 178-179), iskaz svjedoka LM od 6. ožujka 2014. (list spisa 182-183), iskaz svjedoka ČM od 10. prosinca 2014. (list spisa 202-204), iskaz svjedoka ZM od 23. siječnja 2015. (list spisa 318-319), iskaz svjedoka BM od 23. siječnja 2015. (list spisa 319-320), iskaz svjedoka EM od 23. siječnja 2015. (list spisa 321-322), iskaz svjedoka AM od 11. ožujka 2015. (list spisa 332- 333). Temeljem čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ivana Ožanića od 7. ožujka 2018. (list spisa 589-595) iskaz vještaka Ivana Ožanića od 28. svibnja 2018. (list spisa 601-603) i od 25. ožujka 2019. (637-639), nalaz i mišljenje vještaka Ivice Juričkog od 6. srpnja 2015. s prilozima (list spisa 353-369), dopuna nalaza i mišljenja vještaka Ivice Juričkog od 23. srpnja 2015. (list spisa 370). Temeljem čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitani su iskazi vještaka Ivice Juričkog od 30. studenog 2017. (list spisa 581-584), od 28. svibnja 2018. (list spisa 603-604) i od 25. ožujka 2019. (list spisa 637). Pročitan je i nalaz i mišljenje vještaka Maura Ukušića od 10. prosinca 2018. (list spisa 620-628) i temeljem čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 čita se iskaz vještaka Maura Ukušića od 25. ožujka 2019. (list spisa 635-637), tužbu koja je podnesena Općinskom sudu u Zadru po tužitelju ovdje okrivljeniku protiv tuženika LTH METALNI LIJEV d.o.o. radi utvrđenja ništetnosti aneksa ugovora o radu od 23. veljače 2004. te poziv na odgovor na tužbu. Na kraju dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5.b) Temeljem odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za ponovljenim ispitivanjem svih do sada ispitanih svjedoka te za ponovljenim ispitivanjem svih do sada saslušanih vještaka kao i dokazni prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem PM, GM i SM. Nakon detaljno provedenog dokaznog postupka i detaljno ispitanih svjedoka, od kojih su neki ispitivani i višekratno i u prisutnosti stranaka, sud je ocijenio da bi njihovo ponovno ispitivanje bespotrebno odužilo već iznimno dugi kazneni postupak, tako da su prijedlozi ocijenjeni kao odugovlačeći.

6. Svu materijalnu dokumentaciju u spisu sud je ocijenio kao uvjerljivu i vjerodostojnu. Iskaze ispitanih svjedoka sud je cijenio kao dane prema najboljem znanju i sjećanju i u bitnim dijelovima međusobno podudane, a podudarne i sa materijalnom dokumentacijom u spisu temeljem koje se utvrđene nepravilnosti na stroju. Iskazi ispitanih svjedoka vrlo su detaljni i u tome dijelu svaki je svjedok iskazivao o svojim saznanjima i doživljenim iskustvima i u tome dijelu iskazi nisu identični, što zapravo ukazuje na to da su vjerodostojni, jer kada bi iskazi različitih ljudi na različitim funkcijama bili posve identični to bi možebitno ukazivalo na njihovu naučenost. Nalazi i mišljenja nakon provedenih vještačenja, kao i iskazi vještaka također su ocijenjeni kao stručni i kao dani prema svim pravilima struke. Nalazi i mišljenja vještaka također su vrlo iscrpni i očekivano je da oni ne mogu biti identični u svakom detalju, ali sud je onaj koji je trebao razlučiti relevantne činjenice i iz vještačenja koristiti ono što je bitno za odlučivanje, tako da je ocijenjeno da su u onim najbitnijim dijelovima nalazi i mišljenja podudarni, a tiču se utvrđenja kvarova i nedostataka na stroju. Je li okrivljenik bio odgovoran za zaštitu na radu i je li bio odgovoran za zaštitu na radu djelatnika svoje organizacijske jedinice ili svih njih utvrđivao je sud na temelju rezultata provedenog postupka. Obranu okrivljenika, iako je ona čak u bitnim dijelovima podudarna sa materijalnom dokumentacijom, kao prvenstveno usmjerenu za izbjegavanje od kaznene odgovornosti.

7. Okrivljeniku VM se stavljalo na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 271. st. 4. u svezi sa st. čl. 265. st. 3. u svezi st. 2. KZ/97. Stavljalo mu se na teret da je to kazneno djelo počinio 8. prosinca 2004. U tom trenutku za to kazneno djelo je bila propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Od 2. studenoga 2007. (ZID KZ/97, „Narodne novine“ broj 110/07) za to kazneno djelo je bila propisana kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina, što je svakako nepovoljnije za okrivljenika. Stupanjem na snagu Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 18/18, 126/19, 84/21, u daljnjem tekstu: KZ/11) za ovo kazneno djelo je ponovno propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. S obzirom na navedeno KZ/97 nakon izmjena od 2. studenoga 2007. godine, kao ni KZ/11, nisu blaži za okrivljenika, ali evidentno postoji pravni kontinuitet ovoga kaznenog djela.

8. Okrivljeniku VM se stavlja na teret da inkriminiranog dana kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu TCG METALNI LIJEV d.o.o. Benkovac nije postupio po propisima o mjerama zaštite na radu izazvavši konkretnu opasnost po život ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe.

9. Okrivljeniku se stavlja na teret da je postupao protivno čl. 27., 31., 34., 35. i 43. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, u daljnjem tekstu: ZZR) te čl. 3. toč. 1., 16. i 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 25/04, u daljnjem tekstu: Pravilnik).

10. Člankom 27. st. 1. ZZR propisano je da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radnicima koji prethodno nisu osposobljeni da ih obavljaju bez ugrožavanja vlastitog života i zdravlja te života i zdravlja drugih radnika, osim ako iz procjene opasnosti proizlazi da ne postoje opasnosti za njihovu sigurnost i zdravlje. Stavkom 2. istoga članka propisano je da radnicima dok još nisu osposobljeni za rad na siguran način poslodavac mora osigurati rad pod nadzorom radnika osposobljenih za rad na siguran način.

11. Člankom 31. st 1. ZZR propisano je da je poslodavac je dužan radnicima davati odgovarajuće obavijesti i pisane upute koje se odnose na opasnosti i štetnosti po sigurnost i zdravlje u svezi djelatnosti koju obavlja. Stavkom 2. toga članka propisano je da obavijesti iz prethodnog stavka poslodavac može dati i usmeno u iznimnim situacijama kada prijeti iznenadna neposredna opasnost po život i zdravlje.

12. Člankom 34. st. 1. ZZR propisano je da su poslovi s posebnim uvjetima rada prema odredbama toga Zakona poslovi koje mogu obavljati samo radnici koji osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju i posebne uvjete glede dobi života, spola, stručnih sposobnosti, zdravstvenoga, tjelesnog ili psihičkog stanja (u daljnjem tekstu: zdravstveno stanje) te psihofizioloških i psihičkih sposobnosti (u daljnjem tekstu: psihička sposobnost). Stavkom 2. toga članka propisano je da poslodavac ne smije rasporediti radnika na poslove s posebnim uvjetima rada ako prethodno na propisani način nije utvrđeno da radnik ispunjava potrebne uvjete. Člankom 34. st. 3. ZZR propisano je pak da se na izdvojenim mjestima rada u smislu odredaba Zakona o radu ne mogu obavljati poslovi s posebnim uvjetima rada. Na koncu stavkom 4. toga članka propisano je da će ministar nadležan za rad u suglasnosti s ministrom zdravstva propisati poslove s posebnim uvjetima rada, način, sadržaj i rokove provjere sposobnosti radnika za rad na tim poslovima.

13. Člankom 35. st. 1. ZZR propisano je da poslodavac dokazuje odgovarajućom ispravom da radnik ispunjava uvjete glede stručne sposobnosti, zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti. Stavkom 2. toga članka propisano je da radnika raspoređenog na poslove s posebnim uvjetima rada poslodavac upućuje na pregled ovlaštenoj ustanovi, odnosno specijalistu medicine rada u privatnoj praksi s uputnicom koja sadrži podatke o vrsti poslova i drugim okolnostima od utjecaja za ocjenu njegove sposobnosti za obavljanje ovih poslova.

14. Člankom 43. st. 1. ZZR propisano je da, kada nije moguće pravilima zaštite na sredstvima rada ili organizacijskim mjerama otkloniti ili u dovoljnoj mjeri ograničiti opasnosti po sigurnost i zdravlje radnika, poslodavac mora osigurati odgovarajuća zaštitna sredstva i skrbiti da ih radnici koriste pri obavljanju poslova. Stavkom 2. toga članka propisano je da je poslodavac dužan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna sredstva u svakom trenutku budu u ispravnom stanju. Člankom 43. st. 3. ZZR propisano je pak da poslodavac ne smije staviti u uporabu sredstva rada i osobna zaštitna sredstva ako nisu izrađena u skladu s propisima zaštite na radu i ako nisu ispravna. Stavkom 4. toga članka propisano je pak da je poslodavac dužan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobna zaštitna sredstva na kojima nastanu promjene zbog kojih postoji opasnost po sigurnost i zdravlje radnika. Na koncu čl. 43. st. 5. ZZR propisano je da je poslodavac obvezan poduzeti potrebne mjere kako bi se osiguralo da pristup područjima s posebnim opasnostima i štetnostima imaju samo radnici koji su dobili odgovarajuće upute i zaštitna sredstva.

15. Člankom 3. toč. 1., 16. i 18. Pravilnika propisano je da su poslovi s posebnim uvjetima rada: rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima namehanizirani pogon na kojima se ne može primijeniti zaštita od mehaničkih opasnosti; poslovi koji u toku pretežnog dijela punog radnog vremena zahtijevaju teško fizičko naprezanje (manipulacija teretom težim od 25 kg za muškarce ili 15 kg za žene) i poslovi koji se obavljaju u nefiziološkom ili prisilnom položaju tijela; poslovi kod kojih je radnik u toku pretežnog dijela punog radnog vremena izložen fizikalnim ili kemijskim štetnostima i to: nepovoljnoj mikroklimi, buci, vibracijama i potresanjima, povišenom atmosferskom tlaku, ionizacijskom zračenju, neionizacijskom zračenju, nefibrogenim prašinama, fibrogenim prašinama, organskim prašinama, parama, dimovima ili prašinama olova, tetraetil olova, žive, kroma, nikla, mangana, kadmija, vanadija, selena, platine, urana, tvrdog metala, berilija, arsena, fosfora; kiselinama ili lužinama, plinovitim nadražljivcima, fluoru, ugljičnom monoksidu, cijanovodiku, ugljičnom disulfidu, glikolima, parama nafte i derivata nafte, halogenim derivatima ugljikovodika, vinilklorid monomeru, benzenu i homolozima, nitro i amino derivatima benzena, umjetnim smolama i plastičnim masama, organofosfornim, karbamatnim i drugim pesticidima, umjetnim gnojivima i biološkim agensima.

16. Iz ugovora o radu za okrivljenika od 1. listopada 2002. godine (list spisa 12-14). razvidno je da okrivljenik kod ovog poslodavca zasnovao (novi) radni odnos dana 1. listopada 2002. godine i to na neodređeno vrijeme. Raspoređen je na poslove rukovoditelja održavanja (čl. III. ugovora). Okrivljenik je i ranije bio zaposlen na neodređeno vrijeme kod ovog poslodavca, ali na poslovima tehnologa održavanja, što je razvidno iz ugovora o radu za okrivljenika od 1. kolovoza 2000. godine (list spisa 315-317). Analizom ovih dvaju ugovora razvidno je da se u njima ni na jednom mjestu ne spominju poslovi zaštite na radu. Međutim, spisu prileži i aneks ugovora o radu od 23. veljače 2004. godine (list spisa 15). Nije sporno da je tu ispravu potpisao okrivljenik. Ovim aneksom ugovora je, kako je to navedeno u njemu, nadopunjen ugovor o radu zaključen između okrivljenika i TCG METALNI LIJEV d.o.o. Benkovac dana 1. kolovoza 2000. godine. Odmah je potrebno primijetiti da taj ugovor nije mogao biti nadopunjen iz razloga što je naknadno između tih ugovornih stranaka potpisan i zaključen ugovor o radu od 1. listopada 2002. godine, pa je ustvari samo ovaj drugi ugovor mogao biti nadopunjen.

17.Okrivljeniku VM se konkretno stavlja na teret da nije isključio iz uporabe stroj IDRA-BRESCIA tip OL 500/SDIG tvorničkog broja [tvornički broj], na kojem je radio žrtva OM, te nije poduzeo radnju da se njemu zabrani rad na navedenom stroju prije osposobljavanja za rad na siguran način. Stavlja mu se na teret da je bio svjestan da su kod tog poslodavca zbog postupanja suprotnog čl. 73. ZZR dva radnika teže ozlijeđena, ali da je postupao s nehajem odnosno da je lakomisleno smatrao da time neće dovesti u životnu opasnost OM.

18. Nesporno je da je dana **.**.2004. OM smrtno stradao i to u ljevaonici trgovačkog društva TCG METALNI LIJEV d.o.o. u Benkovcu.

19.a) Iz zapisnika o očevidu od 8. prosinca 2004. (list spisa 114-117) jasno slijedi da je pokojni radio na stroju broj 5, da je poginuo u tom stroju, s time što je njegovo tijelo prije očevida izvučeno iz tog stroja. Vidljivo je da je liječnica na samom mjestu događaja konstatirala njegovu smrt. Uvidom u obdukcijski zapisnik od 12. prosinca 2004. (list spisa 120-124) sud je utvrdio da je OM umro nasilnom smrću uslijed razdora velikih krvnih žila i živaca vrata te razdora stjenke grkljana. Smrt je uzrokovala probodna rana vrata, lijevog obraza i lijeve nadlaktice. Sud je utvrdio uvidom u tu ispravu da je šiljak navedenog stroja prodro s desne strane vrata koso prema lijevo i gore razarajući tako velike krvne žile i živce na desnoj strani vrata, lijevu granu donje čeljusti, lijevi obraz i lijevu nadlakticu pokojnika.

19. b) Činjenicu da je sada pokojni OM poginuo u ljevaonici potvrđuju i svi ispitani svjedoci.

19. c) Nije bilo sporno tijekom postupka ni da je pokojni OM bio zaposlenik trgovačkog društva TCG METALNI LIJEV d.o.o. Benkovac. Uostalom to sasvim jasno slijedi i iz Ugovora o radu na određeno vrijeme OM od 1. listopada 2004. (list spisa 34-36). Naime, iz toga ugovora slijedi da je on dana 1. listopada 2004., dakle dva mjeseca i osam dana prije ovog tragičnog događaja, zaposlen kod ovog poslodavca. Zaposlen je na poslove radnog mjesta ljevača (čl. III. ugovora), započeo je s radom danom potpisivanja ugovora, a radni odnos mu je trebao trajati do 31. ožujka 2005..

19. d) Iz preslike radne knjižice za OM (list spisa 38) razvidno je da mu je ovaj posao bilo prvo upisano zaposlenje. Pokojni OM je prošao evaluaciju djelatnika prema zahtjevima njihovih radnih mjesta kod EM, također zaposlenika kod tog poslodavca. Sukladno toj evaluaciji djelatnika prema zahtjevima njihovih radnih mjesta od 23. listopada 2004. (list spisa 37) vidljivo je da je on dobio ocjenu tri za kontrolu procesa lijevanja i otklanjanja smetnji, ocjenu dva za rad na automatskim tlačnim i drugim zahtjevnim tlačnim strojevima i za spretnost kod poluautomatskog stroja. Ocjenu jedan je dobio za upravljanje na proizvodnom stroju za proizvodnju odljevaka pod pritiskom po tehnološkom postupku, za montažu i demontažu alata, za kontrolu odljevaka, za urednost radnog mjesta, skrb za red i čistoću radne okoline, za skrb za održavanje sredstava rada, za obavljanje ostalih poslova i zadaća po uputstvima nadređenih i za sposobnost logičnog zaključivanja kod otklanjanja smetnji u tehnološkom procesu.

19. e) Tijekom postupka utvrđeno je da je OM trijezan upravljao predmetnim strojem u trenutku ovog tragičnog događaja. Naime, analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti od 23. prosinca 2004. godine (list spisa 84) nije utvrdila postojanje alkohola u njegovoj krvi ili mokraći.

19. f) Tijekom postupka sud je izvršio uvid u uputnicu za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika (list spisa 39) pokojnika. Taj dokument je datiran 29. rujnom 2004. godine. Dakle, nastao je prije nego što je pokojni OM počeo s radom, ali usprkos tome nema dokaza da bi barem ta njegova zdravstvena sposobnost bila utvrđena. Međutim, bez obzira na to evidentno je on započeo i radio na radnom mjestu ljevača dva mjeseca i 8 dana.

19. g) Nitko od ispitanih svjedoka nije vidio sam trenutak pogibije pok. OM. On je po njima naprosto pronađen u stroju što bi dalje značilo da je on, usprkos činjenici da nije osposobljen samostalno raditi na siguran način na predmetnom stroju i da ne postoji dokaz da je zdravstveno sposoban raditi na tom mjestu, radio na njemu samostalno, bez ikakvog nadzora. To je svakako protivno prethodno citiranim propisima.

19. h) Poslodavac je dužan dokazati odgovarajućim ispravom na temelju čl. 35. st. 1. ZZR da je radnik, u ovom slučaju pok. OM, imao ove sposobnosti. Takve isprave evidentno poslodavac nije pribavio, a dopustio je da ovaj radnik samostalno radi na tim poslovima. Kao što je navedeno pokojni OM ne samo da nije smio samostalno, nego nije smio ni uopće raditi na tim poslovima.

20. Uvidom u zapisnik o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima od 9. prosinca 2004. (list spisa 60-62) sud je utvrdio da je izvršeno ukupno 25 pregleda i provjera. Od njih 25 u osam slučajeva pronađene su primjedbe. U ostalih 17 slučajeva predmetni stroj je zadovoljio. Što se tiče primjedbi uvidom u ovu ispravu sud je utvrdio da prilikom pregleda stroj nije bio u funkciji. Utvrdio je da pneumatska zaštitna bočna vrata stroja nisu bila uredno spojena na tlak komprimiranog zraka. Da je ventil za redukciju tlaka odnosno donja posuda za skupljanje kondenzata bila skinuta, pa se pneumatski cilindar za zatvaranje i otvaranje vrata nije mogao uredno napajati s komprimiranim zrakom. Nadalje, sud je utvrdio iz ove isprave da sigurnosni mikroprekidač na vratima koji daje signal zatvorenosti prednjih vrata i sprječava izvršenje opisanih radnji na stroju ispravno funkcionira. Sigurnosni uređaj s mikroprekidačem za isključenje vrata kad naiđu na prepreku samo je djelomično ispravno radio. Iz te isprave slijedi da se uredno aktivira samo donji mikroprekidač, a da se gornji ne može aktivirati jer je osjetilni lim s oprugama u gornjem dijelu blokiran (zbog nakupine materijala). Iz te isprave nadalje slijedi da gljivasto tipkalo STOP za isključivanje stroja u nuždi nije bilo u funkciji. Stražnja vrata s mikroprekidačem da isključuju stroj tak kad su potpuno otvorena, a što je neprihvatljivo. Opasne radnje na stroju da se trebaju isključiti čim se zaštitna vrata imalo otvore, a da je alternativa da se zaštitna vrata blokiraju u zatvorenom položaju i osiguraju vijcima od otvaranja. Nadalje, slijedi da na glavnom upravljačkom ormaru nedostaje ručica glavne sklopke i da je nju potrebno kompletirati. Iz te isprave zatim slijedi da je potrebno pričvrstiti rasklimani upravljački pult te na koncu da na stroju nisu uočene oznake upozorenja, zabrane i upute za rad.

24. Samo stradavanje pok. OM, kako je već navedeno, nitko nije vidio. Svjedoci – radnici koji su se u inkriminirano vrijeme našli na mjestu događaja u ljevaonici su ZM (list spisa 318-319), JM (list spisa 372, 373), LM (list spisa 182-183) i DM (list spisa 178-179). Analizom njihovih iskaza razvidno je da su oni nakon nekog vremena otkrili da se u stroju nalazi pokojnikovo tijelo. Nitko od njih nije vidio što se ustvari zbilo.

25. Spisu prileži ovjerena izjava svjedoka ŽM od 14. ožujka 2005. (list spisa 63). Ovaj svjedok je ukazao na nekoliko po poslodavca vrlo problematičnih stvari. Prije svega na činjenicu da mu baš nitko, osim o osnovama samog stroja, nije objašnjavao ništa o opasnostima koje su povezane sa strojem u ljevaonici. Nadalje, u ovoj izjavi ukazao je da, kako se izrazio, mu se stroj nikako nije sviđao. Da je stvarao buku, vrućinu i zagušljivost. Da je čuo priče da je stroj kod tog poslodavca već nanosio ozljede radnicima (otkidanje prsta, paljenje po leđima, poklapanje vratima). Iz izjave slijedi da je i sam imao problema sa strojem (zbog kvara klipa) i da je prema njemu prskao tečni aluminije. Ono što je svakako važno jest da je ovaj svjedok u ovoj svojoj izjavi jasno naveo da je o problemima upozoravao poslovođu, ali da je ozbiljne reakcije poslodavca izostalo. Sud je, s obzirom na sadržaj ove izjave, u ponovljenom postupku još jednom ispitujući ovoga svjedoka i to upravo na okolnosti ove izjave. Međutim, sud je utvrdio ispitujući ovog svjedoka da on i pok. OM nisu radili na istom stroju.

26. I svjedok ČM je sastavio jednu ovakvu izjavu (list spisa 64). Izjava ovoga svjedoka vrlo je slična izjavi svjedoka ŽM. I on je ukazao na nedostatke na pojedinim strojevima u ljevaonici. Tako je naveo da je nedostataka bilo na stroju broj 1 te na stroju broj 9. Na prvom je ukazao na nedostatke sa vratima, na drugome na električni udar. I iz njegovog iskaza vidljivo je da je on poslodavcu ukazivao na probleme, ali i da je to neozbiljno, kako i kod svjedoka ŽM, shvaćeno. Ni jedan od ova dva stroja ustvari nije stroj u kojem je poginuo OM. On je poginuo u stroju broj 5, kako to slijedi iz izjave NM.

27. Uz ove dvije izjave spisu prileži i izjava ĆM (list spisa 65). Ovaj svjedok je u inkriminirano vrijeme radio kod navedenog poslodavca na stroju broj 7. Iz njegove izjave razvidno je da se i on žalio na nedostatke na stroju na kojem je radio (prskanje vrućeg aluminija, prskanje vrućeg ulja i rashladne vode prema njemu). Iz njegove izjave slijedi da je nedostatke prijavljivao poslovođi, alatničaru, međutim ne i okrivljeniku VM. Ono što valja primijetiti iz ove izjave jest da je upravo ovaj svjedok na neki način obučavao pokojnog OM. Naime, u njegovoj izjavi stoji da mu je on pokazivao dva dana kako se radi na stroju. Ovaj svjedok je običan radnik, svakako ne stručna i iskusna osoba koja bi mogla nekoga obučiti za rad na stroju na siguran način. To najbolje ilustriraju njegove riječi da je pokojnom OM prenio samo što zna. Dakle, ova izjava vrlo dobro pokazuje kako je od strane poslodavca pokojni OM naprosto prepušten samom sebi da se snalazi na predmetnom stroju. Najvažnije stvari koje se mogu zaključiti iz ove izjave jesu prije svega ono što su u svojim izjavama već naveli i prethodni svjedoci, a to je neozbiljnost, ili kako je to ovaj svjedok nazvao – nestručnost i neodgovornost smjenskih poslovođa, ali i da on nije radio na stroju na kojem je radio pokojni OM. Kako on nije radio na njegovom stroju on naprosto nije imao saznanja o nedostacima na tom stroju koja bi unio u tu svoju izjavu. U ponovljenom postupku ovaj svjedok je ponovno davao svoj iskaz. Nakon što mu je predočena ova njegova izjava on je potvrdio njen sadržaj općenito, a posebice da nije radio na stroju na kojem je radio pokojni OM. Izjavio je i da je bilo nedostataka i na stroju na kojem je pokojni OM radio. Ovaj svjedok je iskazao da je na stroju na kojem je poginuo OM bilo problema s tzv. gljivom. To se svakako podudara s onim što je sud utvrdio na temelju provedenih vještačenja. Ovaj svjedok je o tome imao samo posredna saznanja, to je istina, međutim ona se u cijelosti slažu s provedenim vještačenjima u tome pogledu. U svom iskazu ovaj svjedok je otkrio i praksu radnika u ljevaonici da ne postupaju po uputama svojih smjenskih poslovođa. Naime, u slučaju zaglavljenja odljevka uputa smjenskih poslovođa je bila svima da zaustave stroj i zovu njih. Svjedok je bio jasan da se nije tako postupalo i da su sami radnici vadili odljevke iz stroja. Razlog tome je bila propisana norma. Očito je, dakle, radnicima bilo važno ostvariti normu, a samim time i osigurati zaradu plaće, po cijenu opasnosti. Ovakvo postupanje i samih radnika, očito i pokojnog OM, ali i poslodavca (strogo normiranje), svakako je doprinijelo nesreći koja se desila. Međutim, to samo po sebi ne dovodi u pitanje da je taj stroj trebalo isključiti iz procesa proizvodnje i rada. Ovaj svjedok je izjavio da nije viđao okrivljenika VM, ili radnike iz njegovog odjela održavanja, kako redovito obilaze strojeve u ljevaonici. On ih je viđao samo u slučaju kvara na kojem stroju.

28. Posljednja izjava je ona od NM (list spisa 66). I iz njegove izjave je razvidno da je općenito na strojevima u ljevaonici bilo problema. Taj svjedok je, kako stoji u ovoj izjavi, radio na stroju broj 7, dakle ne na stroju na kojem je poginuo OM. On je doživio različite probleme s tim strojem u toj mjeri da je tražio od poslovođe da ga premjesti na drugi stroj. Ono što je svakako značajno iz ove njegove izjave jest da je on u jednom trenutku bio prebačen upravo na stroj u kojem je poginuo OM (broj 5). Iz izjave jasno slijedi da je na tom stroju također imao problema. Oni su se sastojali u tome što su mu zaštitna vrata uhvatila ruku, od čega je ozlijeđen, što se svakako poklapa s onim što je čuo i iskazao svjedok I (problemi s tzv. gljivom). Kao i svi ostali svjedoci koji su sastavili ove izjave i on ukazuje na neozbiljnost smjenskih poslovođa u shvaćanju primjedbi radnika. Ovo samo ukazuje da je organizacija rada, posebice zaštite na radu u ljevaonici, kod ovog poslodavca u inkriminirano vrijeme bila iznimno loša. Radnici su ukazivali svojim neposredno nadređenim osobama na probleme sa strojevima, a osobe koje su bile zadužene ozbiljno to shvatiti su to evidentno ignorirale. Evidentno je poslodavcu, preko smjenskih poslovođa, bilo stalo da se postigne što bolji učinak uz što manje zaustavljanje procesa rada. Shodno tome su se primjedbe na nedostatke, pa i one opasne, očito ignorirale. Svjedok NM je i ispitan u prvom ponovljenom postupku. Već je navedeno da je ovaj svjedok u svojoj pisanoj izjavi naveo da je i sam imao problema s strojem u kojem je poginuo OM. Međutim, u svome iskazu od 8. svibnja 2017. tu svoju izjavu ovaj svjedok je relativizirao. Iz njegovog iskaza slijedi da je on radio na stroju na kom se desila nesreća dan ili dva prije nesreće i da je taj stroj bio tada ispravan. To bi moglo značiti da je nedostatak koji je on spominjao u svojoj izjavi datiran od ranije, potencijalno da je u međuvremenu saniran, međutim, ipak valja spomenuti da je to njegovo spominjanje problema na stroju, koliko god paušalno bilo, u skladu s rezultatima provedenih vještačenja. Iz njih jasno slijedi da predmetni stroj u inkriminirano vrijeme naprosto nije bio siguran za rad i da se na njemu nije smjelo raditi.

29. Svjedok UM (list spisa 106-107, 175-176) je bio smjenski poslovođa u pogonu ljevaonice. Ono što je pak razvidno iz iskaza ovog svjedoka jest da bi po njegovu mišljenju uzrok tragedije bilo to što je pokojnik sam išao vaditi iz stroja odlomljeni komad lijeva, ili možda samo provjeriti, iako to nije smio. Ovakva pretpostavka ovog svjedoka je u skladu s zapisnikom o očevidu od 8. prosinca 2004. godine (list spisa 114-117). Naime, iz tog zapisnika razvidno je da je brojem 6 označen odljevak srebrnkaste boje dio kojem je nedostajao dio koji se nalazio na poziciji označenoj brojem 7 u stroju. Sve navedeno je vidljivo i iz fotografskog elaborata (list spisa 24, 26-33), primarno slike broj 9 (list spisa 28). Da je došlo do loma odljevka te da je pokojnik pokušao sam izvaditi odlomljeni komad zaključak je i zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 15. veljače 2005. godine (list spisa 5a-11). Iz te isprave slijedi da pokojnik nije isključio automatski rad stroja, da su se iz tog razloga vrata sama zatvorila iza njegovih leđa te se automatski pokrenuo alat te prikliještio njegovu glavu. I sam okrivljenik VM pretpostavlja da je neisključivanje automatskog rada razlog zašto je pok. OM stradao.

30. Svjedok GM u svome je iskazu pojasnio da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio ovlaštenik zaštite na radu. Iako je prvotno iskazao da je okrivljenik bio ovlašten isključiti radnika iz proizvodnje iz razloga njegove neosposobljenosti za rad, kasnije je taj dio iskazao izmijenio i naveo da okrivljenik osobno nije bio ovlašten isključiti radnika iz proizvodnje iz razloga njegove neosposobljenosti za rad. Oštećenika da je bio ovlašten isključiti iz proizvodnog procesa odnosno rada na stroju, bio njegov smjenski poslovođa odnosno druga osoba nadređena smjenskom poslovođi. U firmi su po zakonu morali imati ovlaštenika zaštite na radu, pa je te poslove vrlo kvalitetno obavljao okrivljenik. On je imao dobru suradnju sa ING Atestom, također uz pomoć kadrovske službe koja je u tom trenutku bila u formiranju. Što se tiče da je siguran da je on imao obuku za rad na stroju, ali da mu se čini da nije položio ispit zaštite na radu svojom krivnjom. Ne sjeća se da je imao bilo kakav usmeni dogovor s okrivljenikom mimo njegovog ugovora o radu i aneksa ugovora. Okrivljenik da je bio prva osoba koja je položila zaštitu na radu, a ne sjeća se da bi ga okrivljenik tražio da ovlaštenja zaštite na radu prenese i na smjenske poslovođe, ali da mu takav dogovor ne djeluje kao nelogičan. Sklapajući s okrivljenikom aneks ugovora o radu nije mijenjao njegovo radno mjesto i nadalje je nastavio raditi kao voditelj održavanja. Okrivljenik je u trenutku potpisivanja aneksa ugovora o radu u pogledu poslova zašite na radu bio ovlašten samo u odnosu na svoj odjel, dok je u odnosu na održavanje strojevima bi ovlašten za cijelu firmu.

31. Sam stroj, kako bi se na taj način utvrđivalo jesu li utvrđeni nedostaci utjecali na predmetnu tragediju, nije bilo moguće ispitati, obzirom je prema podacima iz spisa predmeta završio na odlagalištu sirovina. Međutim, uočavanje nedostataka na samom stroju dan poslije nesreće, svakako ukazuje na to da su nedostaci postojali i u vrijeme inkriminiranog događaja (nesreće).

32. Sud je tijekom postupka proveo tri vještačenja iz područja zaštite na radu. Štoviše, u nekoliko navrata je i ispitao vještake te im je konačno na raspravi od 25. ožujka 2019. omogućio da se i usmeno očituju na eventualne razlike u mišljenjima. Navedeni dokazi su provedeni radi sigurnosti, s obzirom na nastupjelu posljedicu i razmimoilaženja vještaka u nekim pogledima. Prvo od tih vještačenja jest ono koje je proveo vještak Ivan Ožanić 7. ožujka 2018. (list spisa 589-595). Ovo vještačenje je u potpunosti u suglasju s prvim vještačenjem kako u pogledu sposobnosti pokojnog OM da radi na predmetnom stroju, tako i u pogledu nedostataka na stroju. I iz ovoga vještačenja sasvim jasno slijedi da pokojni OM nije bio stručno osposobljen za rad na stroju u ljevaonici te da nije imao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za rad na tom stroju. Isto tako, i iz ovoga vještačenja slijedi da pokojni OM nije bio osposobljen za rad na siguran način. Dakle, i iz ovoga vještačenja slijedi da pokojnik nije smio uopće raditi na stroju na kojem je radio, a čak i da je smio, onda to nije smio samostalno, bez nadzora. I po drugom vještačenju stroj na kojem je poginuo pokojni OM je bio u trenutku pregleda, dakle dan poslije nesreće, neispravan. Istina u vještačenju se izrijekom navodi da je bio neispravan i na sam dan nesreće što svakako nije neprihvatljivo s obzirom da je pregled održan vrlo brzo. I po ovom vještaku dakle takav stroj naprosto nije smio biti u radu. Kao i iz prvog vještačenja i iz ovoga vještačenja je razvidno da nije moguće sa sigurnošću utvrditi zašto je došlo do zatvaranja vrata na stroju sa pokojnim OM unutar njega, a time i do tragedije. Ono se također poklapa s prvim vještačenjem u kojem je jasno objašnjeno zašto danas više nije moguće do utvrđenja te činjenice doći i vještačenjem samog stroja. To svakako otežava utvrđivanje postojanja uzročne veze između nedostataka na stroju i same nesreće. Ni nakon provedenog trećeg vještačenja zaštite na radu (po vještaku Mauru Ukušiću) prethodno navedene činjenice nisu dovedene u pitanje. Naprotiv, i iz nalaza i mišljenja vještaka Maura Ukušića, kao i iz njegovog usmenog iskaza, jasno slijedi pokojni OM nije bio osposobljen za rad na stroju u kojem je stradao. I iz ovoga vještačenja slijedi da poslodavac žrtvi nije organizirao izobrazbu za rad na stroju u ljevaonici, kako stručnu, tako ni onu koja se tiče rada na siguran način, te da nije žrtvu uputio na zdravstveni pregled za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za rad na tom stroju. Kako su sva tri vještačenja u tome pogledu potpuno suglasna nema nikakve dvojbe da pokojni OM nije smio raditi na tome stroju uopće, a čak i da je smio, primjerice da je bio stručno osposobljen i zdravstveno sposoban, to je mogao raditi samo uz nadzor radnika koji je obučen raditi na siguran način, jer on sam nije bio ni obučen raditi na siguran način. Stoga nema nikakve dvojbe da je pokojnog OM trebalo isključiti iz procesa rada. Osnovno pitanje i najspornija činjenica tijekom postupka je bila tko je to bio dužan učiniti – sam poslodavac, predstavljen putem zakonskih zastupnika, ili okrivljenik VM, s obzirom na aneks ugovora o radu koji je potpisao. Što se tiče nedostataka na stroju i na temelju provedenog trećeg vještačenja sud je utvrdio da su oni postojali. Ovaj vještak je napravio jasnu distinkciju u pogledu predmetnog stroja u odnosu na njegovu ispravnost u tehnološkom smislu naspram njegove ispravnosti u smislu rada na siguran način. Vještak je naveo da je stroj bio ispravan u tehnološkom smislu jer je proizvodio odljevke, što ustvari i nije sporno. Međutim, jasno je naveo da nije bio siguran za rad, a to s obzirom na nedostatke koji su zamijećeni na njemu. Ovakvo preciziranje nije u proturječju s prva dva vještačenja. Sva tri vještačenja su sasvim jasno ukazala na nedostatke stroju.

33. Sva tri vještačenja su suglasna da stroj na kojem je pokojnik radio nije bio siguran za one koji rade na njemu i da ga je trebalo isključiti iz procesa proizvodnje. Pokojni OM je poginuo u njemu. Nedostaci na stroju su uočeni odmah po nesreći. Sve to ukazuje da postoji izravna povezanost između stradavanja pokojnog i nedostataka na tome stroju. Postojanje nedostataka svega dan poslije same nesreće i sama nesreća naprosto ukazuju da daje stroj bio neispravan u trenutku kad je pokojni OM radio na njemu i da on nije smio biti uključen u proces rada i radnici raditi na njemu.

34. Sud je analizom materijalne dokumentacije u spisu, provedenih vještačenja i iskaza ispitanih svjedoka utvrdio da su nedostaci i kvarovi na stroju uzrok predmetne nesreće.

35. Tijekom postupka sud je utvrđivao je li okrivljenik VM poduzeo sve što je bio dužan kako bi se opisani nedostatci na stroju otkrili i uklonili. On je kao voditelj odjela održavanja, kako to i sam u svojoj obrani navodi, bio zadužen i za strojeve u ljevaonici, međutim jasno nije mogao iste sekunde otkriti nedostatak na stroju kad se on desi. Opasniji nedostaci su mogli postojati od znatno ranije prije nesreće i ako je okrivljenik za njih znao, a ništa nije poduzeo, onda je nesreća uzročno posljedično mogla biti vezana za taj njegov propust. Međutim, ukoliko on nije znao za njih, a poduzimao je sve po protokolima za održavanje tih strojeva, onda te uzročno posljedične veze nema. Iz prethodno navedenih pisanih izjava pojedinih radnika vidljivo je da su se oni znali žaliti na nedostatke na strojevima u ljevaonici svojim smjenskim poslovođama. Također, iz prethodno izloženih pisanih izjava, ali i jednog iskaza, vidljivo je da se spominju nedostaci i sa predmetnim strojem, strojem u kojem je poginuo OM. On nedvojbeno u trenutku nesreće nije bio siguran. Nema dvojbe da su unutar ovog poslodavca bile predviđene procedure za održavanje strojeva. Odjel održavanja, kojemu je na čelu nesporno bio okrivljenik, bio je dužan redovito pregledavati strojeve u ljevaonici.

36. Tijekom postupka sud je utvrdio da alatničar nije osoba koja je u inkriminirano vrijeme radila u odjelu održavanja, u istom odjelu kao i okrivljenik. To jasno slijedi iz dopisa TD LTH Metalni lijev d.o.o. od 11. lipnja 2021. (list spisa 720). Ta osoba je radila u posebnom odjelu (odjelu alatnice),

37. Postupanje okrivljenika VM prema strojevima u ljevaonici bilo je i predmet sva tri vještačenja odnosno usmenih iskaza vještaka. Iz bilješki o održavanju strojeva u ljevaonici (list spisa 475-489), obrazac PL 013 – tjedni pregled strojeva za tlačni lijev (list spisa 490-493), postupak upravljanja procesima (list spisa 494-498), matica radnih funkcija (list spisa 499-519), plana osposobljavanja za 2004. godinu (list spisa 520), poslovnik upravljanja kvalitetom i okolišem (list spisa 521-529), postupka edukacija, osposobljavanja za informiranje (list spisa 530-532), matrica radnih funkcija (list spisa 533-534) i uputa edukacija osposobljavanje i informiranje (list spisa 535- 543), razvidno je da su se vršili redoviti tjedni i mjesečni pregledi strojeva vršili. Međutim, vještak Jurički je potvrdio da su redoviti pregledi strojeva u ljevaonici vršeni, ali je upozorio da brojnost nedostataka na predmetnom stroju, koji po njemu nisu mogli nastati odjednom, ukazuje da tim pregledima nije moglo ostati neuočeno da predmetni stroj nije u ispravnom stanju. To je u suprotnosti s iskazom svjedoka NM, koji je iskazao da je dan do dva prije nesreće bio ispravan. Stroj je nedvojbeno radio, proizvodio. Činjenica da je on radio i proizvodio doista može zavarati onoga tko radi na njemu. Problem je bio u njegovoj sigurnosti. Kad će se činjenica da je nesiguran za onoga tko radi na njemu i manifestirati u stvarnosti može biti produkt čiste sreće odnosno nesreće.

38. Tijekom dokaznog postupka provedena su tri vještačenja. Ono što je sud utvrdio kao relevantno je da su se sva trojica vještaka suglasila da su nedostaci na predmetnom stroju bili veliki i da nisu nikako mogli ostati nezamijećeni. Sud je tijekom postupka utvrdio da su vršeni pregledi, o tome uostalom postoji i dokumentacija u spisu, međutim, utvrđuje se da su oni vršeni samo kako bi se zadovoljila forma, da nisu vršeni tako da bi istinski doveli do uočavanja kvarova, onakvih kakve je imao stroj na kojem je nažalost poginuo pok. OM. Činjenica da u bilješkama nisu navedeni kvarovi koji po vještacima nisu mogli ostati neuočeni jasno pokazuje da ozbiljnog, suštinskog, periodičkog pregledavanja strojeva ipak nije bilo. Ovo posebno jer su o kvarovima i nedostacima ne samo na predmetnom stroju nego i drugim strojevima iskazivali svjedoci, a i svi su vještaci suglasno naveli da su oni bili takvi da nisu mogli ostati neprimijećeni i neevidentirani.

39. Sve ove izjave i svi ovi iskazi jasno upućuju da je bilo nedostataka, neispravnosti i kvarova na strojevima u ljevaonici, ali i predmetnom stroju, i da su se pojedini radnici iz tog dijela toga trgovačkog društva na to žalili, pa je čak i životno nelogično da okrivljenik kao rukovoditelj održavanja zadužen za strojeve tako nešto ne bi uočio, pogotovo s obzirom na utvrđene činjenice da nije bilo riječ o jednom kvaru, da nije bilo rije o kvaru na jednom striju, a i da s se morale vršiti kontrole i pregledi, na kojima su po mišljenjima stručnih osoba vještaka ti kvarovi i nepravilnosti morali biti uočeni.

40. Tijekom postupka utvrđeno je da je okrivljenik kao voditelj odjela održavanja, kako to i sam u svojoj obrani navodi, bio zadužen i za strojeve u ljevaonici. Odjel održavanja, kojemu je na čelu nesporno bio okrivljenik, bio je dužan redovito pregledavati strojeve u ljevaonici.

41. Iz provedenih dokaza (vještačenja, isprava, iskaza i pisanih izjava) nije moguće zaključiti da je okrivljenik VM, kao osoba koja je vodila odjel održavanja i brinula za ispravnost strojeva, poduzimao mjere da se strojevi održavaju i ispravno stanju. Uzročna veza postoji između neosposobljenosti pok. OM za rad na tom stroju, dakle na poslu s posebnim uvjetima rada, i tragedije koja se dogodila. Da je kojim slučajem on bio pod nadzorom osobe koja je osposobljena za rad na tim poslovima ili da je bio sam osposobljen uvelike bi se smanjila mogućnost nastanka ove nesreće. On se naprosto ne bi upustio u poduzimanje radnje vađenja zaglavljenog komada iz stroja, jer je to evidentno bilo zabranjeno. Nije zanemarivo reći da je, kako je to već ranije izneseno, o pokojniku sastavljana evaluacija djelatnika prema zahtjevima njihovih radnih mjesta od 23. listopada 2004. (list spisa 37). Taj radnik je u velikom broju segmenata dobio ocjenu jedan, što sve ukazuje da se na njegov rad i naročito trebalo paziti. Svjedok BM (list spisa 319-320), također osoba koja je radila na ovom i ostalim strojevima u ljevaonici, jasno je iskazao da se takva radnja nije smjela poduzimati. Tako nešto im je zabranjivao smjenski poslovođa. I drugi radnik u ljevaonici JM potvrdio je da je postojala takva zabrana od strane poslodavca, ali je ipak naveo da su radnici na tim strojevima, radi ostvarivanja norme, sami ulazili u stroj i otklanjali takav nedostatak. Očito se to na neki način toleriralo od poslodavca, iako je to evidentno bilo zabranjeno. Bez obzira na tu nemarnost u provođenju zabrane od strane poslodavca pok. OM nije smio ulaziti u stroj i može se reći da je njegovo stručno neosposobljavanje za rad na predmetnome stroju i za rad na siguran način jedan od osnovnih uzroka što se on upustio u tu zabranjenu i evidentno opasnu radnju. Činjenica je da u spisu ne postoji nikakva isprava u smislu čl. 35. ZZR, a jedino putem nje takvu stručnu osposobljenost radnika poslodavac dokazuje. Sud zaključuje da su nekakve upute radnici dobivali. To svjedoči svjedok BM iz čijeg iskaza slijedi da ih je smjenski poslovođa upoznavao s pojedinim strojem. Vrlo slično svjedoči i svjedok JM, s time što je iz njegovog iskaza vidljivo da se ta obuka sastojala samo od pokazivanja kako se radi te odmah prepuštanja radu na samom stroju. Tako nešto se nikako ne može nazvati obukom za rad na siguran način. Iz iskaza ovog svjedoka razvidno je da se od njega kod ovog poslodavca uopće nije tražilo uvjerenje da je zdravstveno sposoban za rad na ovome stroju. Kad se to poveže s činjenicom da je i pok. OM radio bez takvog uvjerenja nedvojbeno je da se kod ovog poslodavca u inkriminirano vrijeme zaista malo marilo za pojedine odredbe ZZR, pogotovo na one koje zabranjuju rad radnicima bez dobivenog uvjerenja o stručnoj osposobljenosti, osposobljenosti za rad na siguran način i zdravstvenoj osposobljenosti.

42. Analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je postojala uzročna veza između neosposobljenosti pok. OM i nesreće. Odnosno između nezabranjivanja rada radniku za kojeg ne postoji dokaz da je stručno i zdravstveno sposoban za poslove tog radnog mjesta. Međutim, s obzirom na neispravnost stroja postoji mogućnost da bi se nesreća desila i nekom drugom, zdravstveno sposobnom i stručno osposobljenom radniku.

43. Tijekom postupka bilo je sporno je li okrivljenik VM bio taj koji je bio dužan skrbiti o provedbi ZZR kod ovoga poslodavca u cijelom tom trgovačkom društvu. Okrivljenik tijekom postupka tvrdi da je on bio ovlašten poslove zaštite na radu provoditi samo u okviru svoje organizacijske jedinice – Službe održavanja strojeva.

44. Spisu prileži Ugovor o radu za okrivljenika VM od 1. listopada 2002. godine (list spisa 12-14). Uvidom u taj ugovor razvidno je da okrivljenik kod ovog poslodavca zasnovao (novi) radni odnos dana 1. listopada 2002. i to na neodređeno vrijeme. Raspoređen je na poslove rukovoditelja održavanja (čl. III. ugovora). Okrivljenik je i ranije bio zaposlen na neodređeno vrijeme kod ovog poslodavca, ali na poslovima tehnologa održavanja, što je razvidno iz ugovora o radu za okrivljenika od 1. kolovoza 2000. (list spisa 315-317). Analizom ovih dvaju ugovora razvidno je da se u njima ni na jednom mjestu ne spominju poslovi zaštite na radu.

45. Iz aneksa ugovora o radu od 23. veljače 2004. (list spisa 15) slijedi da je nadopunjen ugovor o radu zaključen između okrivljenika i TCG METALNI LIJEV d.o.o. Benkovac dana 1. kolovoza 2000. Odmah je potrebno primijetiti da taj ugovor nije mogao biti nadopunjen iz razloga što je naknadno između tih ugovornih stranaka potpisan i zaključen ugovor o radu od 1. listopada 2002., pa je ustvari samo ovaj drugi ugovor mogao biti nadopunjen. Ovim aneksom ugovora određena su dodatna prava i dužnosti okrivljeniku VM. Njega se imenuje ovlaštenikom poslodavca za obavljanje poslova zaštite na radu. Samim aneksom su određena prava i dužnosti ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu. Pažljivom analizom dodanog čl. XIX. razvidno je da je on zaista sadržajno identičan ovlaštenjima ovlaštenika iz čl. 73. ZZR.

96. Člankom 73. ZZR propisano je da ukoliko poslodavac sam ne provodi mjere zaštite na radu, dužan je svojim ovlaštenicima dati ovlaštenja za poduzimanje mjera u okviru njihovog djelokruga, kojima se osigurava provedba ovoga Zakona i drugih propisa iz zaštite na radu, a naročito za to: - da se na poslove ne rasporedi radnik koji nije osposobljen za rad na siguran način, - da se na poslove s posebnim uvjetima rada ne rasporedi radnik za kojeg na propisani način nije utvrđeno da ispunjava tražene uvjete, odnosno da se radnik koji tražene uvjete više ne ispunjava ne zadrži na poslovima s posebnim uvjetima za rad, - da se malodobnicima, ženama i radnicima sa smanjenom radnom sposobnošću ne dozvoli rad na poslovima koji bi mogli na njih štetno utjecati,

- da isključi iz uporabe strojeve i uređaje te osobna zaštitna sredstva koja nisu ispravna, - da radnici rade sukladno odredbama ovoga Zakona, propisa donesenih na temelju njega, drugih propisa zaštite na radu, uputa poslodavca, odnosno proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari, te da koriste propisana osobna zaštitna sredstva, - da radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno odredbi iz prethodnog podstavka, - da osigura potreban broj radnika osposobljenih za evakuaciju i spašavanje kao i za pružanje prve pomoći te da im stavi na raspolaganje svu potrebnu opremu, - da osigura da se za vrijeme rada ne piju alkoholna pića te uzimaju druga sredstva ovisnosti, odnosno da zabrani rad radnicima koji su na radu pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti te da ih udalji s rada.

46. Tijekom postupka utvrđeno je da je okrivljenik je u inkriminirano vrijeme bio osposobljen za mjesto ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu. To slijedi iz uvjerenja o osposobljenosti ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu od 30. siječnja 2003. (list spisa 20). Uvidom u procjenu opasnosti iz travnja 2004. godine s prilozima (list spisa 40-45) sud je utvrdio da su kao ovlaštenici zaštite na radu navedeni okrivljenik, GM i FM. GM je direktor tog poslodavca. FM je referent za kadrove, a okrivljenik službe održavanja. Uspoređivanjem samo radnih mjesta na koja su ovi ovlaštenici raspoređeni ispada da je jedino okrivljenik VM taj od njih koji se u tom trenutku bavio poslovima koji su se ticali radnika koji se bave samom proizvodnjom, alatima, materijalom i sl. Međutim, i tu valja naglasiti da je on po uvjerenju od 30. siječnja 2003. raspoređen na poslove voditelja održavanja strojeva. Jasno je da odjel održavanja nema svoje strojeve. Iz toga se zaključuje da je on doista vodio brigu o zaštiti na radu radnika u svome odjelu, ali u odnosu na strojeve u cijeloj organizaciji, a ne samo u svom odjelu. To je u skladu s onim i što je sam iznosilo da je postojao usmeni dogovor da brine za strojeve, a ne ljude.

47. Dana 22. ožujka 2004. kod ovoga poslodavca obavljen je nadzor iz područja zaštite na radu. To je razvidno iz isprave koja je povodom toga sastavljana (list spisa 140). Razvidno je da su nadzoru bili prisutni GM, FM i okrivljenik VM (dakle, sve osobe koje su prethodno spomenute kao ovlaštenici zaštite na radu) te HM. Obavljen je sastanak i na njemu je razmatrana problematika zaštite na radu. Posebno je uočena potreba da se 10 radnika osposobi za rad na siguran način, što kasnije, kako je prethodno obrazlagano, ipak nije učinjeno u odnosu na pok. OM. Uz ostalo posebno valja napomenuti da je iz ove isprave razvidno da je zaključeno da postoji potreba imenovanja ovlaštenika iz područja zaštite na radu. Takav zaključak ovog nadzora nameće sam po sebi pitanje čemu potreba imenovanja ovlaštenika zaštite na radu ako on (za cijelu trgovačko društvo) postoji? Ovaj zaključak ide, ali ipak samo djelomično, u prilog tvrdnji okrivljenika da je on bio ovlašten samo za svoju organizacijsku jedinicu. Međutim, to bi se onda odnosilo samo u pogledu ovlasti za ljude (radnike), ne za strojeve.

48. U istom sastavu, uz ĐM, navedenog kao voditelja proizvodnje, obavljen je sastanak 25. listopada 2004. U povodu njega sastavljana je i isprava naslovljena zapisnik sjednice odbora zaštite na radu (list spisa 142-143). Dakle, nema dvojbe da je okrivljenik VM sudjelovao u radu ovoga trgovačkog društva kao ovlaštenik za poslove zaštite na radu. Na ovome sastanku raspravljalo se upravo o problemima zaštite na radu na nivou cijelog trgovačkog društva. Utvrđena je teška ozljeda jednog radnika (ŠM) te je zaključeno, među ostalim, da se strogo zabrani rad djelatnika koji nisu obavili liječnički pregled i stručno osposobljeni za rad na siguran način na svim radnim mjestima.

49. Utvrđeno je da je okrivljenik VM jedini pozivan na sjednice odbora zaštite na radu jer je jedini u tome trenutku bio imenovan na tu poziciju. Ta situacija ovome sudu ipak ne ukazuje na činjenicu da je okrivljenik bio ovlašten poduzimati bilo kakve radnje prema radnicima u drugim odjelima u pogledu zaštite na radu, nego da, s obzirom na rezultate nadzora od 22. ožujka 2004. godine gdje je ukazivana potreba da se takvi ovlaštenici imenuju i za druge organizacijske jedinice, sam poslodavac, fizičke osobe koje su njime upravljale, nije poduzimao sve ono što je organizacijski potrebno, a to je da imenuje dovoljno ovlaštenika za zaštitu na radu koji bi imali takva ovlaštenja prema radnicima. Da je kojim slučajem postojao imenovan ovlaštenik za zaštiti na radu u drugim organizacijskim jedinicama s takvim ovlastima i da oni nisu pozivani na ovakve sjednice tek tada bi ovome sudu to moglo ukazivati da se posao okrivljenika u pogledu zaštite na radu s ovlastima prema radnicima odnosio na cijelo trgovačko društvo. S druge strane, što se tiče ovlaštenja okrivljenika da se iz procesa proizvodnje isključe strojevi, to ne bi bilo tako. Kao osoba koja je osposobljena za poslove zaštite na radu, koja radi na poslovima održavanja strojeva, koja tvrdi da je postojao usmeni dogovor da brine o strojevima, a ne ljudima, okrivljenik je imao ovlast u bilo kojem odjelu bilo koji stroj isključiti iz procesa proizvodnje ukoliko je isti neispravan i nesiguran za radnika.

50. Okrivljenik VM, zajedno s HM, na sastanku od 25. listopada 2004. jasno je izjavio da još uvijek nisu pismeno prenesena ovlaštenja iz područja zaštite na radu ostalim poslovođama, iako su oni duže vrijeme osposobljeni za te poslove. Na sastanku je odlučeno da se to učini u što kraćem roku. Ova izjava okrivljenika VM je zaista značajna. Njenom analizom sud ocjenjuje da se iz nje može zaključiti da su ovlaštenja za ove poslove prenošena partikularno za pojedine organizacijske jedinice. Postojala je volja da svi smjenski poslovođe budu ovlaštenici ovih poslova i da oni budu ovlašteni isključivati ljude iz procesa rada. To jasno slijedi iz ove isprave. Međutim, iz nekog razloga nisu još bili imenovani. Sve to ukazuje da je okrivljenik zaista bio imenovan samo za svoju organizacijsku jedinicu i da je u pogledu nje imao puna ovlaštenja iz aneksa i čl. 73. ZZR. Očito su sve poslovođe trebali biti takvi ovlaštenici, ali samo formalno nisu za to imenovani, za razliku od okrivljenika koji jest. Međutim, njegove ovlasti u pogledu strojeva, već iz onoga što je iskazao u svojoj obrani, nisu ograničene samo na njegov odjel. Njegova dužnost je brinuti za strojeve, njih ima u svim odjelima, i nema razloga mu ne vjerovati da su se njegove ovlasti (izvan njegovog odjela) svodile na strojeve, iako ne na ljude.

51. Analizom vještačenja koje je provedeno sud je utvrdio da su formalno GM, FM i okrivljenik VM, sukladno prethodno navedenoj procjeni opasnosti, bili imenovani ovlaštenicima za poslove zaštite na radu. Okrivljenik je nedvojbeno održavao strojeve i u ljevaonici. Vršeni su periodički pregledi tih strojeva. Očito nedovoljno kvalitetno da bi se uočili kvarovi na predmetnom stroju, jer ih se nije moglo ne uočiti. Nema nikakve dvojbe stoga da on u takvim uvjetima, kao ovlaštenik zaštite na radu, jest imao ovlaštenja pojedine, neispravne i nesigurne strojeve za radnike, isključiti iz procesa proizvodnje.

52. Objektivna nemogućnost okrivljenikova obavljanja poslova ovlaštenika zaštite na radu u ljevaonici u odnosu na radnike (njihovo isključenje iz procesa rada) kod ovog poslodavca je činjenica u kojoj su suglasna bila sva tri vještaka. Na okolnosti okrivljenikovih ovlaštenja sud je ispitao veći broj svjedoka ili pročitao njihove iskaze. JM (list spisa 372, 373) je naveo da se on okrivljenika VM ne sjeća. Štoviše, ne sjeća se da ga je uopće vidio kod poslodavca. Nije mogao reći kojim se poslovima bavio. Dakle, iz iskaza ovog svjedoka ne može se zaključiti da je okrivljenik bio dužan provoditi poslove ovlaštenika za zaštitu na radu u cjelokupnom sadržaju iz svoga aneksa ugovora o radu u ljevaonici. Svjedok ĆM (list spisa 339, 340) je također radio u ljevaonici. Okrivljenika VM je viđao kod poslodavca, ali mu nije bio nadređeni. Nije znao koje je poslove obavljao okrivljenik, ali je znao da nije radio u njegovom odjelu. Ni iz iskaza ovog svjedoka se ne može zaključiti da je okrivljenik bio dužan provoditi cjelokupne poslove ovlaštenika za zaštitu na radu u ljevaonici. Svjedok EM (list spisa 321-322) je bio smjenski poslovođa u ljevaonici. Međutim, nije radio u smjeni u kojoj se desila ova tragedija. Što se tiče okrivljenika VM, njega je poznavao u inkriminirano vrijeme. Nije znao je li imao kakve veze s poslovima zaštite na radu. Znao je da je radio na popravcima strojeva. Po ovome svjedoku jedina osoba koja je bila u slučaju povreda propisa o zaštiti na radu zabraniti rad radniku je bio direktor. Dakle, niti ovaj svjedok nije imao značajnijih saznanja o ovoj činjenici. I BM (list spisa 319-320) je bio radnik u ljevaonici. On je za okrivljenika VM izjavio da ga je vidio na otklanjanju kvarova na strojevima. Što se tiče zabranjivanja rada radnicima na strojevima po ovome svjedoku tu je ovlast imao samo smjenski poslovođa. Ovo svakako ide u prilog tome da okrivljenik nije imao objektivnu mogućnost obavljati ovlast ovlaštenika zaštite na radu u njenoj punini u odnosu na radnike. Međutim, ovaj iskaz ne dovodi u pitanje njegovo ovlaštenje da iz procesa proizvodnje isključi pojedine strojeve. ZM (list spisa 318-319) je još jedan radnik u ljevaonici. On je iskazao da u inkriminirano vrijeme nije poznavao okrivljenika VM, pa nije znao je li okrivljenik imao ikakvih ovlaštenja nad pok. OM. Ovaj svjedok je kao ovlaštenika zaštite na radu spominjao osobu imena U, koju evidentno nitko drugi nije spominjao, pa je jasno da je on, zbog proteka vremena, nešto pobrkao. Ni ovaj svjedok nije imao dovoljno saznanja za rasvjetljivanje ove činjenice.Kao i prethodni svjedoci i svjedok ČM (list spisa 202-204) je bio zaposlen u ljevaonici, dakle organizacijskom dijelu u kojem je radio i poginuo OM. Iz iskaza ovog svjedoka razvidno je da se on ne sjeća okrivljenika VM. Ovaj svjedok je spomenuo direktora GM i smjenskog poslovođu EM kao osobe koji su nadzirale rad u ljevaonici i imale ovlasti zabraniti rad radniku. Ono što je posebno zanimljivo iz iskaza ovog svjedoka jest da je on radio do smrti pokojnika bez uvjerenja da je osposobljen za to, ali mu je to zabranjeno odmah po ovoj tragediji. Dakle, reakcija poslodavca uslijedila je naknadno, što ukazuje da se doista malo marilo za provođenje propisa zaštite na radu. Međutim, ni njegov iskaz ne otkriva praktički ništa o okrivljenikovim ovlaštenjima.Isto tako, svjedok NM (list spisa 204-205) je također radio u ljevaonici, s time da je u trenutku tragedije bio na bolovanju. On, kao i neki od ranije spomenutih svjedoka iz ljevaonice, nije znao koje je poslove okrivljenik VM obavljao kod tog poslodavca. Što se tiče njemu nadređenih osoba spomenuo je osobu imena K.U ljevaonici kao ljevač je radio i svjedok LM (list spisa 182- 183). Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je u inkriminirano vrijeme okrivljenik VM radio, kako je to ovaj svjedok rekao, u drugom sektoru. Okrivljenik ovog svjedoka nije poučavao za rad na siguran način. To je po njemu radio smjenski poslovođa, koji ga je i nadgledao.Još jedan svjedok je bio ljevač u ljevaonici. Radi se o RM (list spisa 178-179). Ni ovaj svjedok ne povezuje okrivljenika VM sa bilo kakvim poslovima u ljevaonici. Ovaj svjedok se okrivljenika sjeća, ali kao osobe koja je nešto radila oko strojeva, ali nije znao što. Nije mu bilo poznato tko se bavio poslovima zaštite na radu.

53. Kad se iskazi svih ovih svjedoka, a radi se o osobama koje su radile u ljevaonici, dovedu u međusobnu vezu razvidno je da nitko od njih ne zna da bi okrivljenik VM imao ikakvih ovlasti u pogledu radnika tog dijela ovog trgovačkog društva. Naime, kao osobe koje bi bile ovlaštene nekom zabraniti rad na stroju spominju se ili direktor GM ili EM, smjenski poslovođa. Okrivljenika u tom kontekstu baš nitko ne spominje. Njega se spominje samo u pogledu popravljanja strojeva. UM (list spisa 106-107, 175-176) je također radio u ljevaonici. Štoviše on je bio smjenski poslovođa u ljevaonici u smjeni kad se desila ova tragedija. Za okrivljenika VM ovaj svjedok je jasno naveo da je bio šef održavanja. U ljevaonicu da je dolazio radi održavanja. Sam taj svjedok, kako je to iskazao, nije imao potrebe u okviru posla kontaktirati s okrivljenikom. Nije mu bilo poznato da bi okrivljenik mogao kome zabraniti rad u ljevaonici. Ovaj svjedok je nedvojbeno bio osoba koja je bila osposobljena za rad na siguran način te zdravstveno sposobna za radu ljevaonici. Ne samo to. On je bio osposobljen i za poslove ovlaštenika poslodavca na poslovima zaštite na radu. Sve navedeno slijedi iz njegovog ugovora o radu od 1. srpnja 1999. (list spisa 46-48), uvjerenja od 22. travnja 2004. (list spisa 49), svjedodžba o osposobljenosti za rad na siguran način od 16. rujna 1999. (list spisa 50) i svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti ranika od 6. prosinca 2004. (list spisa 51). On je bio osposobljen za poslove ovlaštenika zaštite na radu od travnja 2004., dakle više od pola godine prije ovog događaja, ali ga poslodavac iz nekoga razloga nije imenovao na taj položaj. I ova činjenica da je imao uvjerenje da je za to zdravstveno sposoban svakako potvrđuje tezu da je svaka organizacijska jedinica trebala imati ovlaštenika zaštite na radu, a ne da bi trebao biti jedan za cijelo trgovačko društvo. Sam poslodavac je očito shvatio prije inkriminiranog događaja da mu je nužno za pravilno funkcioniranje zaštite na radu u cjelokupnom trgovačko društvu da u svakoj organizacijskoj jedinici, pa i u ljevaonici, postoje ovlaštenici za zaštitu na radu, ali očito nije previše mario da bi se to i napravilo. Sva tri vještačenja jasno i suglasno sudu ukazuju da je upravo postupanje poslodavca u organiziranju ovih poslova bilo manjkavo, da je trebalo imenovati ovlaštenike za zaštitu na radu, koji bi mogli skrbiti o radnicima, i u ljevaonici. Dužnost je poslodavca ne samo formalno „obrisati“ odgovornost sa sebe, nego organizirati ove poslove da ih se objektivno smije i može izvršavati. Pri tom ne kršeći prisilne propise i objektivne mogućnosti osobe na koju se ti poslovi prenose. U protivnom odgovornost ne prelazi samo na ovlaštenika zaštite na radu, nego ostaje i na njemu, poslodavcu, odnosno fizičkoj osobi koja upravlja poslodavcem.

54. Iz iskaza svih ovih svjedoka naprosto se ne može zaključiti da bi okrivljenik VM ikad obavljao u ljevaonici bilo kakvo ovlaštenje iz poslova zaštite na radu koji bi se ticao ovlasti prema radnicima. Iz tog razloga su tijekom postupka saslušavani i drugi svjedoci.Svjedok VU (list spisa 108-109, 178) je u tren utku ove nesreće kod ovog poslodavca radio na radnom mjestu voditelja sustava upravljanja kvalitete i okoliša (IMS menedžer). Nije se sjećao tko je bio zadužen za poslove zaštite na radu u trenutku ove nesreće, ali se sjećao što je bilo nakon toga. On je iskazao da je okrivljenik VM nakon ovog događaja bio ovlaštenik zaštite na radu. Spominje ga u kontekstu cijelog trgovačkog društva, s obzirom da govori da su njegove odgovornosti smanjivanje kako su na taj položaj imenovani drugi smjenski poslovođe. Iz njegovog iskaza proizlazi da je on trebao dobiti novi aneks ugovora iz tog razloga, međutim takvog aneksa ugovora, kojim bi se naznačilo da mu se smanjuju ili ograničavaju ovlasti samo na njegovu organizacijsku jedinicu, nema. Nedonošenje tog novog aneksa bi značilo da se ovlasti okrivljenika kao ovlaštenika poslodavca za poslove zaštite na radu nisu promijenile. Da su ostala ista. Dakle, da se ni ranije nisu odnosile na cjelokupno trgovačko društvo, nego isključivo no ono za što je i ranije postojala usmena suglasnost. To bi, u pogledu ljudi (radnika), bila njegova cjelokupna organizacijska jedinica, ali i strojevi u cijelom trgovačkom društvu. Doista je logično da ako su novi ovlaštenici imenovani za pojedine organizacijske jedinice da se donosi novi aneks ugovora za osobu koja je imenovana za cijelo poduzeće. Kako takvog aneksa nema ispada da je onaj stari aneks ugovora napisan samo formalno i da nije baš vjerodostojan oko točnih ovlasti. Svjedokinja HM (list spisa 338, 339) je bila u inkriminirano vrijeme zaposlenica u trgovačkom društvu ING ATEST d.o.o., koje je davalo stručnu pomoć poslodavcu okrivljenika u pogledu zaštite na radu. Iz ranije cijenjene dokumentacije razvidno je da se ona sastajala s okrivljenikom VM u okviru svoga posla. To je i potvrdila u svome iskazu. Međutim, iz njenog iskaza da proizlazi da se okrivljenik VM nije bavio poslovima zaštite na radu, da u svakom slučaju o tome nije s njime razgovarala. Kad su ovoj svjedokinji predočene isprave koje dokazuju da je s okrivljenikom komunicirala i o poslovima zaštite na radu ona je potvrdila svoje potpise na njima, ali je ustvrdila da se radi o sastancima održanim pred više od deset godina i da ih se ne sjeća. Iskaz ove svjedokinje s obzirom da je očito dobar dio stvari zaboravila sud je mogao samo naročito oprezno cijeniti. Ona se okrivljenika sjeća kao koordinatora, poslovođe, ne kao ovlaštenika za zaštitu na radu. Čak i kad se isprave koje su joj na raspravi predočene dovedu u vezu s njezinim iskazom ne može se zaključiti da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme imao kao ovlaštenik za zaštitu na radu u ljevaonici ovlasti za isljučenje radnika iz procesa rada. AM (list spisa 332, 333) je u inkriminirano vrijeme radio kao konzultant u trgovačkom društvu TCG METALNI LIJEV d.o.o. Što se tiče okrivljenika VM za njega je iskazao da je bio voditelj održavanja. Opisao je da to uključuje organizaciju rada u održavanju, raspored radnika u održavanju tekoordinaciju s vanjskim suradnicima. Iskazao je da to radno mjesto nije imalo nikakve veze s ljevačima, dakle ljevaonicom. Nije mu bilo poznato da bi okrivljenik VM imao ikakve veze u inkriminirano vrijeme s poslovima zaštite na radu. Po njemu poslove zaštite na radu u vrijeme ovog nesretnog događaja je vršila kadrovska služba. Nije znao tko je tada bio ovlaštenik zaštite na radu. Što se tiče današnje organizacije zaštite na radu iskazao je da je ona organizira po pojedinim sektorima. Ovaj svjedok se mnogih stvari također nije sjećao, međutim vidljivo je da ni on nema nikakvih saznanja da bi okrivljenik imao ikakve ovlasti u ljevaonici.

55. FM (list spisa 104-105, 176-177) je, kako je to ranije navedeno, osoba koja je po procjeni opasnosti iz 2004. navedena kao ovlaštenik poslodavca za poslove zaštite na radu. Baš kao i okrivljenik VM. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme za FM od 1. listopada 2003. (list spisa 16-18) razvidno je da u tom ugovoru takva ovlaštenja nisu navedena. Međutim, uvidom u odluku o imenovanju voditelja zaštite na radu/civilne zaštite broj 07/2004 od 30. lipnja 2004. godine (list spisa 19) razvidno je da je ona, upravo temeljem čl. 13. st. 2. ZZR, koji se odnosi na imenovanje ovlaštenika zaštite na radu, imenovana voditeljem zaštite na radu. Ova svjedokinja u svom drugom iskazu se nije sjećala okrivljenikovog ugovora o radu, ni aneksa tog ugovora kojim su na njega prenesena ovlaštenja u pogledu poslova zaštite na radu. Međutim, to je na prvi pogled suprotno od onoga što je iskazivala prvi put. Tad je ona iskazala da je okrivljenik VM mogao pokojnom OM zabraniti rad, ali da za to (samo) nije imao razloga, jer je radio pod nadzorom smjenskog poslovođe i jer je imao određeno iskustvo. Valja upozoriti da je ovaj svoj prvi iskaz ova svjedokinja dala nakon što joj je predočen aneks sa lista spisa 15. Ispada da je ta svjedokinja tada istražnom sucu davala svoje mišljenje tumačeći taj aneks ad hoc. Ova svjedokinja je u prvom iskazu ustvrdila da je okrivljenik u trenutku ovog tragičnog događaja bio jedini ovlaštenik zaštite na radu, dok je poslije njega dobio novi aneks ugovora kojim su ti poslovi ograničeni samo na njegovu organizacijsku jedinicu. Već je navedeno da tog novog aneksa nema. Isto tako, nije on bio jedini ovlaštenik za te poslove. Vidljivo je iz prethodno elaboriranih isprava da je to bila i ona, kao i direktor GM. Dakle, moglo bi se zaključiti da je ova svjedokinja sa svojim prvim iskazom pokušala u što je moguće većem opsegu udaljiti odgovornost za ovaj tragični događaj od sebe. U drugom iskazu je navela da nitko osim direktora GM nije mogao ništa odobriti, ni zabraniti u firmi. Iskazala je da joj se čini da je svaki poslovođa bio zadužen za svoje radnike u smislu zaštite na radu. Ovaj njezin drugi iskaz, koji je dijelom proturječan prvom, može se okarakterizirati kao pokušaj smanjenja ili negiranja odgovornosti okrivljenika, ali isto tako i kao iskaz koji više nije opterećen strahom da bi je netko, kao nekadašnju ovlaštenicu za poslove zaštite na radu, mogao izložiti kaznenom progonu i odgovornosti za ovaj tragični događaj. Ne može se iz njenog iskaza, koliko god on djelovao pomalo proturječnim, izvesti zaključak da bi okrivljenik VM bio ovlašten radnicima u ljevaonici zabranjivati rad. To prije svega baš nitko, osim nje u prvom iskazu, ne potvrđuje. Niti jedan radnik u ljevaonici nije tako nešto ni približno iskazao. Njezin drugi iskaz je značajno suglasniji s iskazima svjedoka koji su neposredno radili u ljevaonici, u kojoj ona nije radila. Iskazivanje ove svjedokinje jest opterećeno njezinim položajem u tom trgovačkom društvu u vrijeme ove tragedije, međutim, nije takovo da bi se moglo zaključiti da je okrivljenik imao i mogao izvršavati sva ona ovlaštenja iz navedenog aneksa ugovora o radu. Upravo i njezino navođenje kao ovlaštenika zaštite na radu, a te poslove nije izvršavala, jasno ukazuje da ono što je u tom aneksu navedeno u pogledu sadržaja ovlaštenja nije nužno i točno.

56. Svjedok GM je nedvojbeno bio direktor trgovačkog društva TCG METALNI LIJEV d.o.o. Benkovac. Time je on bio ovlašten zastupati to trgovačko društvo. Analizom njegovog iskaza ipak se ne može zaključiti da je okrivljenik VM bio ovlašten ikome zabraniti rad izvan svoje organizacijske jedinice. Istina, u prvom iskazu je iskazivao u tom smjeru, ali je ujedno i naveo da je okrivljenik bio zadužen samo za strojeve, da je za evidenciju stručne i zdravstvene sposobnost radnika brinula kadrovska služba. U drugom iskazu on je u pogledu te činjenice bio kategoričan. Okrivljenik to nije mogao činiti. Njegov treći iskaz otkriva još jednu dimenziju, a to je formaliziranje poslova ovlaštenika zaštite na radu na uštrb sadržajne funkcionalnosti. Tako ovaj svjedok spominje „glavnog“ ovlaštenika zaštite na radu i nešto što je zakon nalagao. Dakle, evidentno je okrivljenik imenovan ovlaštenikom zaštite na radu samo formalno, bez ikakvih stvarnih ovlaštenja u pogledu radnika izvan svoje organizacijske jedinice (održavanje). Nitko od njega, pa ni ovaj svjedok, nije očekivao da zabranjuje bilo kome rad u drugoj organizacijskoj jedinici (ljevaonici). Očito je aneks ugovora o radu s okrivljenikom potpisan u sadržaju u kojem je opisan, jer je takva forma trebala tome svjedoku, nesporno zakonskom zastupniku poslodavca u inkriminirano vrijeme. Očito su svi unutar poslodavca u inkriminirano vrijeme bili svjesni činjenice, koja slijedi i iz sva tri provedena vještačenja, da okrivljenik nije bio u objektivnoj mogućnosti ovlasti ovlaštenika u odnosu na radnike obavljati i u ljevaonici. Stoga nikad nije ni imao te ovlasti, bez obzira na način na koji je sastavljen aneks ugovora o radu s njime. Međutim, i ovaj svjedok inzistira na okrivljenikovim ovlastima u pogledu strojeva. To potvrđuje i okrivljenik u svojoj obrani.

57. Sud je pri ocjeni ovoga iskaza svakako imao na umu činjenicu da je ovaj svjedok bio zakonski zastupnik poslodavca u inkriminirano vrijeme. Dakle, osoba koja je potencijalno odgovorna ukoliko to nije okrivljenik VM. Stoga je njegov prvi iskaz, kao što je navedeno, svakako dijelom opterećen i bojazni od možebitnog kaznenog progona i odgovornosti. Iz njegova dva posljednja iskaza svakako se vidi njegov jasan i kategoričan stav da okrivljenik nije bio ovlašten poduzeti bilo kakve mjere prema pok. OM (zabraniti mu rad).

58. Tome svakako ide u prilog i činjenica da nitko od prethodno saslušanih osoba koje su radile u ljevaonici nikad nije vidio okrivljenika VM da bi tamo poduzimao ikakve radnje iz poslova zaštite na radu koji bi uključivali zabranjivanja rada radnicima. Stoga je jasno da okrivljenik nije mogao biti odgovoran za potrebu isključivanja radnika iz procesu rada ako ne zadovoljava uvjete za taj rad. Naprosto nitko u inkriminirano vrijeme nije očekivao od njega da te poslove obavlja u drugoj organizacijskoj jedinici (ljevaonici), pa se ne može govoriti niti o njegovom nehajnom postupanju, u tom dijelu, u slučaju ove tragedije.

59. Spisu prileži i presuda Općinskog suda u Benkovcu posl. br. K-128/04 od 17. studenog 2008. (list spisa 206-212). Već je ranije tijekom postupka sud isticao da tu presudu ne smije koristiti kao podatak o ranijoj osuđivanosti okrivljenika VM. Međutim, sud je na ovom mjestu ne želi koristiti u tom pravcu. Naprotiv, želi samo ukazati da je u činjeničnom opisu djela za koje je okrivljenik osuđen on nešto prije inkriminiranog vremena u ovom predmetu kod istog poslodavca označen kao osoba koja je trebala isključiti radnika iz procesa rada u drugom odjelu. Ova presuda sama po sebi nije dovoljna da bi se na temelju nje moglo zaključiti da je okrivljenik zaista i bio ovlašten za obavljanje tih ovlasti u drugim odjelima. To naprosto ne slijedi iz drugih dokaza koji su prethodno cijenjeni. Dakle, ni njenim dovođenjem u vezu s prethodno cijenjenim dokazima sud ne može doći do zaključka da bi okrivljenik bio ovlašten u okviru poslova ovlaštenika zaštite na radu isključivati radnike iz procesa rada izvan svoje organizacijske jedinice te da je to objektivno mogao.

60. Sud zaključuje da je definitivno bilo propusta u organizaciji zaštite na radu, u segmentu ovlasti u odnosu na radnike (mogućnost zabrane i isključivanja iz procesa rada) kod ovog poslodavca u inkriminirano vrijeme. To najbolje upravo pokazuje činjenica da su se radnicima tek nakon ove tragedije ozbiljno počelo zabranjivati rad bez potrebnih uvjerenja. To pokazuje i činjenica da je poslodavac vrlo brzo smjenske poslovođe, koji su bili za to puno ranije osposobljeni, proglasio ovlaštenicima zaštite na radu. Međutim, sve to nije bilo u odgovornosti okrivljenika. Njegova odgovornost za te poslove svodila se na njegovu organizacijsku jedinicu.

61. Iz tih razloga, iako sud zaključuje da je poslodavac trebao isključiti pok. OM iz procesa rada zbog činjenice da nije bio uopće stručno osposobljen za rad na predmetnom stroju, što nije bio osposobljen za rad na siguran način na njemu i nije imao uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti, sud drži da to nije odgovornost okrivljenika. Naprosto, nije dokazano da je bilo koje njegovo postupanje ili nedostatak postupanja prema pokojnom OM bilo traženo i očekivano. Okrivljenik nije imao ovlasti njega isključiti iz procesa rada, zabraniti mu rad i u tom segmentu je postupao koliko je objektivno mogao.

62. Iz toga razloga je sud dijelove koji se odnose ovlasti okrivljenika u odnosu na pokojnog OM, ovlasti za njegovo isključivanje i zabranu rada, izbacio iz činjeničnog opisa djela.

63. Što se tiče ovlasti okrivljenika VM u pogledu strojeva u drugim organizacijskim jedinicama kod ovog poslodavca, pa i stroja na kojem je pokojni OM radio, sud je utvrdio da je on bio ovlašten sve strojeve kod tog poslodavca isključiti iz procesa rada, ukoliko oni nisu sigurni za rad, a to svakako uključuje i stroj u kojemu je pok. OM poginuo. Iz prethodnog dijela obrazloženja je razvidno da je sud utvrdio da je taj stroj u trenutku predmetne nesreće bio neispravan. Nema dvojbe da je neosposobljenost pokojnog OM također uzrokovala da dođe do ove nesreće, ali do nje je došlo i zbog neispravnosti stroja. Sud je na temelju provedenih vještačenja utvrdio da je ovaj stroj u trenutku nesreće imao nekoliko vrlo opasnih kvarova. Pokojnik je stradao upravo u stroju, a jedan od kvarova, kako slijedi iz iskaza vještaka Juričkog, se odnosio na tipkalo kojim se zaustavlja stroj. Ovaj sud prihvaća stav drugostupanjskog suda da je pokojnik mogao misliti da je zaustavio stroj te da je zato ušao u stroj. Neiskustvo pokojnika, pa i neobučenost su svakako utjecali na nastanak ove nesreće, ali isključivo u kombinaciji s kvarovima na ovome stroju, koji su ga činili krajnje nesigurnim.

64. Na temelju svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je postojala uzročna veza između nedostataka koji su nedvojbeno pronađeni da stroju na kojem je pok. OM poginuo i same opasnosti i njegove smrti. Na temelju provedenih vještačenja sud je utvrdio da je okrivljenik VM poduzimao određene periodične provjere i održavanja strojeva, barem se o tome sastavljala dokumentacija. Međutim, sud zaključuje da se radilo o pukoj formi, nikako ne o suštinskom održavanju i provjeri strojeva. Priroda i brojnost nedostatak ukazuje da ti nedostaci na stroju nisu mogli nastati odjednom. Nije dovoljno oslanjati se na dojavu radnika ili smjenskog poslovođe iz drugog odjela da je nastao kvar. Stroj može postati čak i iznimno opasan da se to ne uočava isti mah, jer kad se to uoči to može biti kasno. Zato je bitno kvalitetno i stvarno provođenje pregleda strojeva. Sam okrivljenik je u obrani naveo da je imao ovlasti u pogledu strojeva. To je potvrdio i svjedok GM, a njih dvojica su jedine osobe koje su sudu mogle pojasniti na što se točno odnosila okrivljenikova ovlast zaštite na radu. Iz toga sud zaključuje da se ta ovlast, za razliku one u odnosu na ljude (radnike), odnosila na cijelo trgovačko društvo. Stoga je on bio ovlašten i dužan jedan ovakav stroj isključiti iz procesa proizvodnje i rada. Okrivljenik VM se u okviru svojih ovlasti iz područja zaštite na radu trebao u pogledu strojeva istinski držati važećih protokola, a ne zadovoljavati formu. Kao rukovoditelj održavanja sukladno zaključenom Ugovoru za poslodavcem bio je dužan osigurati provedbi odredbe čl. 73. Zakona o zaštiti na radu kojom je propisano da je dužan isključiti iz uporabe strojeve i uređaje koji nisu ispravni i protivno odredbi čl. 43. Zakona o zaštiti na radu koje nalažu da se neispravan stroj treba isključiti iz uporabe. To znači da je strojeve odnosno njihove dijelove trebao suštinski pregledavati u vremenima predviđenim za to. Ovaj stroj je bio pun kvarova i krajnje opasan. Da je tu ovlast pravilno izvršavao uočio bi te kvarove, isključio stroj iz procesa rada i time bi spriječio ovu tragediju. S obzirom na to on je izazivao konkretnu opasnost za osobu koja je radila na tom stroju. On je trebao uočiti kvarove i promptno reagirati. Prema tome, sud je utvrdio da postoji uzročno posljedična veze između nedostataka na predmetnom stroju i same tragedije, ali i nehajnog postupanja (nepostupanja) okrivljenika. Time je on ostvario zakonska obilježja ovoga kaznenog djela.

65. Nema nikakve dvojbe da okrivljenik VM nije želio da se desi tragična posljedica koja se zbila. Sud nema dvojbe da okrivljenik nije namjeravao niti pok. OM, ili bilo koga drugoga, dovesti u konkretnu opasnost. On je svojim nedovoljno pozornim postupanjem prema strojevima, poglavito konkretnom stroju, propustio uočiti nedostatke na njemu te ga posljedično isključiti iz procesa rada i proizvodnje. Dakle, on je lakomisleno držao da se naprosto ništa neće zbiti. Nažalost nije bilo tako. To čini njegovo postupanje s nehajem. U skladu s tom vrstom krivnje sud ga je i proglasio krivim za predmetno kazneno djelo.

66. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije okrivljeniku VM za kazneno djelo iz čl. 271. st. 4. u svezi čl. 265. st. 3. i 2. KZ/97 imao na umu da do sada nije pravomoćno osuđivan u kaznenim postupcima, što je razvidno iz izvatka iz kaznene evidencije. Te okolnosti je sud ovom okrivljeniku cijenio kao olakotne. Sud je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je okrivljenik otac jednog djeteta. Isto tako, sud je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je od počinjenja ovog kaznenog djela proteklo 21 godina. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da je do ove nesreće došlo dijelom i zbog neorganiziranosti samoga poslodavca u pogledu zaštite na radu. Kao što je razvidno iz prethodnog djela obrazloženja postojao je i cijeli niz drugih razloga zbog kojih je poslodavac bio dužan pok. OM isključiti iz procesa rada. Upravo zbog neorganiziranosti poslodavca, neimenovanja ovlaštenika zaštite na radu, koji bi imao ovlaštenja zabraniti radniku rad, u ljevaonici, djelom je došlo do ove nesreće. Činjenica da su odmah po ovoj nesreći imenovani ovlaštenici zaštite na radu s navedenim ovlastima u svim organizacijskim jedinicama je najbolji pokazatelj toga. Očito je kod ovog poslodavca u inkriminirano vrijeme proces osiguravanja primjene pravila zaštita na radu bio kaotičan. Počinjenjem ovoga kaznenog djela, neisključivanjem predmetnog stroja iz rada i proizvodnje, moglo je doći i do tragičnijih posljedica. Svakako je za okrivljenika olakotnija okolnost, ako se to uopće smije tako istači, da je zbog njegove lakomislenosti poginula samo jedna osoba, a ne njih više. Sud nije našao takvu naročitu okolnost ili zakonsku obvezu za ublažavanje kazne. Naime, sve prethodno navedene olakotne okolnosti nisu takvog značenja, takve posebnosti, da bi im sud dao značenje naročitosti. Ta bi okolnost trebala biti ona koja se po svojim obilježjima ne pojavljuje uobičajeno u kaznenim postupcima i trebala bi imati takvu snagu da se iz njenog postojanja izvlači zaključak da bi takva ublažena sankcija ostvarila svrhu kažnjavanja. Kad se imaju na umu sve iznesene okolnosti, kao i svrha kaznenopravnih sankcija, ovaj sud drži da će svrha kažnjavanja prema okrivljeniku za učin ovog kaznenog djela biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Ovom kaznom utjecati će se na okrivljenika, ali i na društvo u cjelini, ostvarit će se svrha kažnjavanja.

67. Sud je okrivljenika VM proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. To znači da doista postoji pravni osnov da se dosudi oštećenicima imovinsko pravni zahtjev koji su tijekom postupka dostavili. Međutim, da bi se on doista i dosudio potrebno je utvrditi i njegovu visinu. Utvrđivanje visine jednog ovakvog imovinskopravnog zahtjeva, koji u sebi sadrži i imovinsku i neimovinsku štetu, samo bi dodatno oduljilo i učinilo složenijim ovaj ionako dugačak i složen kazneni postupak. S obzirom na to, sud je odlučio da visinu pretrpljene štete ne utvrđuje u ovom postupku. Iz tog razloga sud ih je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

68. Kako je sud okrivljenika VM proglasio krivim za učin kaznenog djela na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naložio mu je snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 EUR, troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u visini od 5.505,04 EUR (obuhvaća troškove ukupno tri vještačenja, uključujući dolaske vještaka na raspravu, troškove četiri svjedoka (putne), troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 u visini od 1.393,59 EUR (obuhvaća trošak zastupanja po opunomoćeniku iz redova odvjetnika na raspravama od 8. ožujka 2017., 8. svibnja 2017., 5. listopada 2017., 30. studenoga 2017., 28. svibnja 2018. i 25. ožujka 2019. te trošak sastava žalbe na presudu (imovinskopravni zahtjev); odbijen je zahtjev u odnosu na trošak za rasprave od 19. siječnja 2017. i 9. srpnja 2018., s obzirom da na tim raspravama nije nazočio opunomoćenik oštećenika), odnosno ukupno 7.398,63 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Sud je visinu paušalnog troška odredio na temelju duljine trajanja i složenosti ovoga kaznenog postupka.

U Zadru, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jasna Ančić Barić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi višem sudu putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj K-DO-183/05

2. Okrivljenik VM, [adresa]

3. Branitelj okrivljenika Ivica Matas, odvjetnik iz Šibenika

4. Opunomoćenica oštećenika Ana Jurić Šimičev, odvjetnica u Zadru