Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: P-438/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Heleni Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja MISERICORDIA, turistička agencija, društvo s ograničenom odgovornošću za turizam i usluge, OIB: 14927048054, Vukovarska 123, Split, protiv tuženika GRAD MAKARSKA, OIB: 53515145212, Obala kralja Tomislava 1, Makarska, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tonia Vukičevića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se nedopustivom ovrha određena temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, br.Ovr 3963/2021 od 15.12.2021. g. kojim se nalaže pljenidba i prijenos sredstava tužitelja u korist tuženika u dijelu koji se odnosi na naplatu duga u ukupnom iznosu od 61.863,75 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća svakog od naznačenih računa pa do isplate."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj protiv njega podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. listopada 2016., a radi prisilne naplate tražbine u iznosu od 61.863,75 kuna/8.207,15 eura, na temelju kojeg je prijedloga Općinski sud u Splitu 15. prosinca 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj OVR-3989/2021. Nadalje navodi da je povodom žalbe koju je izjavio protiv spomenutog rješenja o ovrsi, zaključkom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3983/2021 od 8. lipnja 2022. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga koje je izjavio u žalbi. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom parničnom sudu nadalje obrazlaže da je s tuženikom 17. listopada 2016. uistinu sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u svrhu obavljanja djelatnosti turističke agencije, ali da djelatnost nije mogao obavljati s obzirom da poslovni prostor nije imao uporabnu dozvolu. Nadalje navodi da je tuženik, svjestan navedene problematike, stornirao dio računa izdanih na temelju navedenog Ugovora o zakupu, ali da je ovrha određena rješenjem poslovni broj OVR-3989/2021 od 15. prosinca 2021. nedopuštena iz razloga što je tužitelj trpio velike poslovne gubitke čak i nakon što je mogao početi koristiti predmetni poslovni prostor, a to jer je izgubio poslovne partnere koji su u razdoblju dok nije mogao obavljati svoju djelatnost trebali puniti njegove kapacitete gostima, jer je odgodio kupnju broda na ime koje je kupnje već ranije dao kaparu te jer je dio poslovne aktivnosti prebacio u Split.

2. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom traži od ovog parničnog suda da proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj OVR-3989/2021 te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka.

3. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio da sud pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je dostavio u spis, da pribavi spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj OVR-3989/2021 te da sasluša zastupnika po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da je s tužiteljem zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora na razdoblje od 17. listopada 2016. do 17. listopada 2021. te da tuženik nije odmah po sklapanju navedenog ugovora mogao započeti obavljati svoju djelatnost u navedenom poslovnom prostoru i to iz razloga što isti nije imao uporabnu dozvolu. Međutim, da je tuženik, svjestan problema kojima je bio izložen tužitelj zbog nemogućnosti korištenja predmetnog poslovnog prostora, donio Zaključak o oslobađanju plaćanja zakupnine za razdoblje od 17. listopada 2016. do 31. kolovoza 2018. Temeljem navedenog zaključka da je storniran dospjeli dug tužitelja s osnova neplaćene zakupnine u ukupnom iznosu od 97.924,83 kuna. Nadalje, navodi da je rješenje o izvedenom stanju koje zamjenjuje uporabnu dozvolu doneseno 25. travnja 2018. od strane upravnog tijela za prostorno uređenje i graditeljstvo, a nakon čega je tužitelj mogao obavljati svoju djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru. Tuženik apostrofira da je tužitelj imao pravo tražiti raskid predmetnog ugovora o zakupu, a što nije učinio.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz odgovora na tužbu, tuženik je predložio sudu pregledati i pročitati isprave i dokumentaciju koju je dostavio u spis.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: ugovora o kupoprodaji brodice broj 02/2018 od 21. veljače 2018., sporazumni raskid ugovora o kupoprodaji brodice broj 2/2018, rješenja o izvedenom stanju grada Makarske, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: UP/I-361-02/18-01/6, ur.broj: 2147/01-05-01/1-18-9 od 25. travnja 2018., zaključka o oslobađanju od obveze plaćanja zakupnine zakupnika Misericordia, Turistička agencija, društva s ograničenom odgovornošću za turizam i usluge po ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 17. listopada 2016., klasa: 372-03/15-01/17, ur.broj: 2147/05-04-12/1-16- 07 od 24. siječnja 2019. Sud je izvršio i uvid u spis Općinskog sud u Splitu poslovni

7. Sud nije izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, smatrajući takve dokazne prijedloge tužitelja irelevantnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama, dakle, nije bilo sporno da su 17. listopada 2016. sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa]. Nije bilo sporno ni to da ovdje tužitelj, kao zakupoprimac, nije odmah po zaključenju navedenog ugovora u poslovnom prostoru mogao početi obavljati svoju djelatnost, a to iz razloga što tuženik, kao zakupodavac, nije raspolagao uporabnom dozvolom za isti. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik, zbog navedenog, oslobodio tužitelja plaćanja zakupnine za razdoblje od 17. listopada 2016. do 31. kolovoza 2018.

10. Među strankama je sporno bilo ima li tužitelj pravo na naplatu mjesečne zakupnine nakon 31. kolovoza 2018., a to u svjetlu navoda tužitelja da je zbog vremenskog perioda koji je bio potreban da se ishodi uporabna dozvola za poslovni prostor, izgubio brojne poslovne partnere, raskinuo ranije sklopljene ugovore i općenito imao povećane rashode.

11. Iz ugovora o zakupu poslovnog prostora, solemniziranog od strane javnog bilježnika Ante Pejkovića pod poslovnim brojem OV-5022/16 dana 19. listopada 2016., ovršnog dana 27. siječnja 2021. proizlazi da su stranke istog sklopile u odnosu na poslovni prostor ukupne površine 23,40 m2 na adresi [adresa] u [adresa] te da su odredile da će zakupnik (ovdje tužitelj) prostor koristiti isključivo za turističku agenciju. Nadalje, proizlazi da je navedeni poslovni prostor dan u zakup na određeno vrijeme od pet godina i to od 17. listopada 2016. do 17. listopada 2021. Proizlazi da se za korištenje predmetnog poslovnog prostora zakupnik (ovdje tužitelj) obvezao zakupodavcu (ovdje tuženiku) plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 3.299,40 kuna uvećano za PDV. Napokon, proizlazi da je zakupnik (ovdje tužitelj) izričito izjavio da je suglasan i da pristaje da sva dospjela, a nepomirena potraživanja na ime zakupnine, naknade, troškova, uključujući i zakonske zatezne kamate, zakupodavac (ovdje tuženik) namiri neposredno putem prisilne ovrhe na njegovoj cjelokupnoj imovini.

12. Iz Zaključka o oslobađanju od obveze plaćanja zakupnine zakupnika Misericordia, Turistička agencija, društva s ograničenom odgovornošću za turizam i usluge po ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 17. listopada 2016., klasa: 372- 03/15-01/17, ur.broj: 2147/05-04-12/1-16-07 od 24. siječnja 2019. proizlazi da je ovdje tužitelj oslobođen od plaćanja zakupnine do 31. kolovoza 2018. zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti turističke agencije u predmetnom poslovnom prostoru, a koja se djelatnost ne može obavljati jer je zgrada u kojoj se nalazi navedeni poslovni prostor nelegalna pa nije bilo moguće ishoditi uporabnu dozvolu. Također proizlazi da su se, po zaprimanju pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju, 4. kolovoza 2018., a koje rješenje zamjenjuje uporabnu dozvolu, stvorili osnovni preduvjeti za obavljanje djelatnosti turističke agencije u predmetnom prostoru. Također proizlazi da je Upravnom odjelu za financije i proračun Grada Makarske naloženo storniranje ispostavljenih računa, odnosno nezaduživanje zakupnika (ovdje tužitelja) zakupninom u razdoblju sukladno ovom Zaključku.

13. Iz Ugovora o kupoprodaji brodice br. 02/2018 proizlazi da je ovdje tužitelj, kao kupac, istog sklopio s tvrtkom Aliskaf d.o.o., kao prodavateljem, 21. veljače 2018., a radi kupoprodaje brodice za prijevoz putnika po cijeni od 1.322.025,00 kuna. Nadalje, proizlazi da je ugovoreno da će kupac prodavatelju platiti kaparu u iznosu od 265.100,00 kuna do 15. ožujka 2018.Također proizlazi da je za slučaj da kupac odustane od kupnje brodice radi bilo kojeg razloga prodavatelj dužan stornirati sve izdane račune i vratiti kupcu eventualno više uplaćeni iznos od visine kapare.

14. Iz sporazumnog raskida ugovora br. 2/2018 proizlazi da je kupac (ovdje tužitelj) podnio zahtjev za raskid Ugovora o kupoprodaji brodice, da je taj zahtjev prihvaćen od strane prodavatelja te da su stranke postigle suglasnost da je kupac dužan isplatiti prodavatelju iznos od 212.080,00 kuna uvećano za PDV za vrijednost izgubljene kapare te iznos od 64.500,00 kuna uvećano za PDV za zadržavanje prvenstva pri kupnji brodice.

15. Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3983/2021 ovaj sud je utvrdio da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) 17. studenog 2021. protiv ovršenika (ovdje tužitelja) podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. listopada 2016., solemniziranog od strane javnog bilježnika Ante Pejkovića pod poslovnim brojem OV-5022/16 dana 19. listopada 2016., ovršnog dana 27. siječnja 2021., a radi prisilne naplate tražbine u iznosu od 61.863,75 kuna/8.207,15 eura, na temelju kojeg je prijedloga Općinski sud u Splitu 15. prosinca 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj OVR-3989/2021. Protiv navedenog rješenja ovršenik da je podnio žalbu, a povodom koje žalbe je odlučivao Županijski sud u Zadru. Odlukom navedenog suda poslovni broj Gž Ovr-227/2022 od 1. lipnja 2022. da je odbijena kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3983/21 od 15. prosinca 2021., osim u dijelu u kojem je izjavljena iz žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavkom 1. točkom 10. Ovršnog zakona te da je predmet vraćen Općinskom sudu u Splitu da sa žalbom ovršenika, u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanog u članku 50. stavku 1. točci 10. Ovršnog zakona, postupi u skladu s odredbom članka 52. istog zakona. Nadalje je utvrđeno da je Općinski sud u Splitu 8. lipnja 2022. zaključkom uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga koje je izjavio u žalbi, odnosno zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 10. Ovršnog zakona.

16. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020; dalje: OZ-a) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

17. Odredbom članka 52. stavka 1. OZ-a propisano je da će sud prvog stupnja, ako je žalba izjavljena, među ostalim, i iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 10. toga Zakona, dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana. Odredba članka 52. stavka 3. propisuje da će sud prvoga stupnja, ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Na pokretanje i vođenje te parnice, a kako je to određeno odredbom članka 52. stavka 5. OZ-a, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o panici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka, odnosno odredbe članka 55. OZ-a. Odredbom članka 55. stavka 3. OZ- a propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

18. U konkretnom slučaju tužitelj, ranije ovršenik, predmetnu tužbu uistinu temelji na razlozima koje je istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi, dakle da zbog nedostatka uporabne dozvole za prostor u odnosu na koji je sklopljen ugovor o zakupu, istog nije mogao koristiti duže vrijeme, a zbog čega da je trpio veliki poslovni gubitak kojeg nije mogao sanirati ni nakon što je za predmetnu nekretninu ishođena spomenuta dozvola, a to jer je izgubio poslovne partnere koji su trebali prethodne dvije sezone njegove kapacitete puniti gostima; jer je odgodio potpisivanje ugovora o kupnji brodice za koju je već bio platio kaparu i jer je dio svoje aktivnosti paralelno morao obavljati u Splitu.

19. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj: 125/2011., 641/2015.; dalje: ZZKPP-a) propisano je da se tim zakonom uređuje zasnivanje i prestanak zakupa poslovnog prostora te međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika neovisno o tome tko je zakupodavac, odnosno zakupnik.

20. Odredbom članka 8. istog Zakona propisano je da je zakupodavac dužan zakupniku predati poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom (stavak 1.), a ako ugovorom nije utvrđeno u kakvom stanju zakupodavac predaje zakupniku poslovni prostor smatra se da je poslovni prostor predan u stanju prikladnom za obavljanje djelatnosti predviđene ugovorom (članak 10.).

21. Odredbom članka 10. stavka 1. ZZKPP-a propisano je da zakupnik ima pravo, ako mu zakupodavac ne preda poslovni prostor u stanju utvrđenim ugovorom, odnosno tim zakonom, raskinuti ugovor o zakupu, ili tražiti razmjerno sniženje zakupnine, ili na teret zakupodavca sam dovesti poslovni prostor u takvo stanje, ako to nije učinio zakupodavac nakon što ga je zakupnik na to pozvao i ostavio mu za to primjereni rok. Odredba stavka 2. istog članka propisuje da u slučaju iz stavka 1., zakupnik ima pravo na naknadu štete.

22. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi kojim pravima se može koristiti zakupnik za slučaj da zakupodavac ne ispuni svoju obvezu predati poslovni prostor u stanju utvrđenom ugovorom ili stanju prikladnom za obavljanje djelatnosti predviđene ugovorom.

23. Kako u predmetnom ugovoru o zakupu poslovnog prostora nije utvrđeno u kakvom stanju zakupodavac predaje zakupniku poslovni prostor, sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi članka 8. ZZKPP-a, smatra se da je poslovni prostor predan u stanju prikladnom za obavljanje djelatnosti predviđene ugovorom. Međutim, u ovom postupku među strankama uopće nije bilo sporno da poslovni prostor u formalnom smislu ipak nije bio prikladan za obavljanje djelatnosti predviđene ugovorom (djelatnosti turističke agencije) sve do 25. travnja 2018., kada je u odnosu na isti ishođeno rješenje o izvedenom stanju, iz čega proizlazi da zakupodavac (ovdje tuženik) zaista nije ispunio svoju zakonsku obvezu predaje poslovnog prostora u stanju prikladnom za obavljanje djelatnosti predviđene ugovorom.

24. Sukladno odredbi članka 10. stavka 1. ZZKPP-a, uvažavajući okolnost da poslovni prostor nije bio prikladan za obavljanje djelatnosti, jer zgrada u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor nije bila legalna, tužitelj (zakupnik) je konkretno mogao raskinuti ugovor o zakupu ili tražiti razmjerno sniženje zakupnine. Međutim, zakupodavac ne da je zakupniku snizio zakupninu već ga je svojom jednostranom odlukom od 24. siječnja 2019. u potpunosti oslobodio plaćanja zakupnine za razdoblje od sklapanja ugovora o zakupu do 31. kolovoza 2018.

25. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da ni takvo postupanje tuženika (zakupodavca), nije bilo dovoljno da sanira poslovne gubitke kojima je bio izložen zbog nemogućnosti obavljanja svoje djelatnosti u zakupljenom poslovnom prostoru u razdoblju od sklapanja ugovora o zakupu do ishođenja rješenja o izvedenom stanju već da mu tuženik (zakupodavac) nije trebao naplaćivati zakupninu ni u razdoblju nakon ishođenja rješenja o izvedenom stanju, odnosno da je ovrha radi prisilne naplate tražbine s tog osnova nedopuštena.

26. Takvo shvaćanje tužitelja ovaj sud ne može prihvatiti, a to iz razloga što je, a kako je to naprijed navedeno, bio ovlašten raskinuti ugovor, a to nije učinio pa je sukladno odredbama članka 16. ZZKPP-a bio dužan plaćati zakupodavcu (tuženiku) ugovorom utvrđeni iznos zakupnine za razdoblje za koje ga zakupodavac (tuženik) nije oslobodio plaćanja iste, pri čemu je za naglasiti da su u razdoblju za koje zakupodavac (tuženik) nije oslobodio zakupoprimca (tužitelja) obveze plaćanja zakupnine, bili ispunjeni svi uvjeti za obavljanje djelatnosti predviđene ugovorom.

27. Naime, odredba članka 16. stavka 1. ZZKPP-a propisuje da je zakupnik dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni iznos zakupnine u roku utvrđenom ugovorom, dok odredba stavka 2. istog članka propisuje da je zakupnik, ukoliko je zakupodavac Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, dužan zakupninu plaćati mjesečno unaprijed i to najkasnije do 10. dana u mjesecu.

28. Na koncu je posebno za naglasiti da naknada štete koju je zakupnik (tužitelj) eventualno pretrpio u vezi s nemogućnošću obavljanja svoje djelatnosti u zakupljenom poslovnom prostoru nije predmet ovog postupka, a ista ga u svakom slučaju ne oslobađa obveze plaćanja zakupnine za razdoblje iz prijedloga za ovrhu.

29. Shodno svemu navedenom, tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe na temelju ovršne isprave – predmetnog Ugovora o zakupu je u cijelosti neosnovan, a zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Split, 10. veljače 2025.

Sutkinja

Helena Silić Ivanković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku uz pristojbu presude

- tuženiku

- u spis