REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-398/2015

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužiteljice (ime u nominativu) HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Nada Mikulandra odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 14A, protiv tuženika FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Igor Svilar odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 06. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Marije Antonie Rodin odvjetnice u OU Nade Mikulandra i punomoćnika tuženika, na ročištu objave odluke dana 10. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice (ime u nominativu) HZ rođena RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) HZ rođena RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest dana iznos od 10.000,00 eura (deset tisuća eura) zajedno sa ugovorenom godišnjom kamatom u visini kamate koja se obračunava na štedne uloge na rok od godinu dana kod Raiffeisenbank Austria d.d. koja teče od dana 01. ruina 2012. godine do dana 05. veljače 2014. godine, a od 06. veljače 2014. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužiteljici (ime u nominativu) HZ rođena RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.687,50 eura (tisuću šesto osamdeset sedam eura i 50/100 euro centa), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u tužbi, podnesenoj kao protutužbi u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-1985/2023 iz kojeg je razdvojena rješenjem dana 06. ožujka 2015. godine, te tijekom raspravljanja navodila da je kao zajmodavac dana 01. rujna 2012. godine zaključila s tuženikom kao zajmoprimcem ugovor o pozajmici osnovom kojeg da je tuženiku pozajmila iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a s ugovorenom godišnjom kamatom koja se obračunava na štedne uloge na rok od godinu dana kod Reiffeisenbank Austria d.d ., s rokom vraćanja od pet godina u šezdeset jednakih mjesečnih anuiteta u visini svakog od 188,71 eura.

2. Tužitelj da nije tuženoj isplatio niti jedan jedini mjesečni anuitet slijedom čega da mu je ista dana 08. siječnja 2014. godine uputila opomenu pred utuženje, po kojoj tuženik da nije postupio uvjetujući ispunjenje svoje obveze priznavanjem tužbenog zahtjeva u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-1985/2013, naknadno P- 730/2018), koji zahtjev tužena da smatra neosnovanim.

3. Sukladno utanačenjima predmetnog ugovora tužena da je ovlaštena za slučaj da zajmoprimatelj, ovdje tuženik, ne isplati dva mjesečna anuiteta tražiti naplatu cjelokupne tražbine slijedom čega je predložila sudu usvojiti iskazani tužbeni zahtjev, a tuženiku naložiti plaćanje parničnog troška.

4. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio traženju tužiteljice, predložio je odbiti isto kao neosnovano, a tužiteljici naložiti plaćanje parničnog troška tuženiku.

5. Ugovor na kojem da je tužiteljica utemeljila postavljeni zahtjev da je prividan pravni posao bez učinaka. Isti ugovor da nikada nije konzumiran, niti da je tuženik ikada primio iznos iz predmetnog ugovora. Među strankama da nije bilo stvarne pozajmice, niti da je tužiteljica raspolagala sredstvima kojima bi mogła ispuniti svoju obvezu iz utuženog ugovora.

6. Podnošenje predmetne tužbe da je, nakon prekida veze stranaka, samo reakcija na tužiteljev zahtjev postavljen u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P- 1985/2013.

7. U dokaznom postupku pregledan je spisa ovog suda pod poslovnim brojem P- 1985/2013 (naknadno P-730/2018), pročitan je Ugovor o pozajmici s nadnevkom od 01. rujna 2012. godine, pregledana je opomena pred tužbu s nadnevkom od 08. siječnja 2014. godine, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 11. listopada 2022. godine s iskazom tuženika FZ, te svjedoka ZZ, RZ, ŽZ, DZ, CZ i KZ, pregledana je preslika radne knjižice SZ, te pročitana izjava tužiteljice od dana 12. svibnja 2023. godine (Ov-3138/2023 od 12. svibnja 2023. godine vršitelja dužnosti javnog bilježnika u Šibeniku Nevena Nakića), a odbijen je prijedlog tuženika da se u dokaznom postupku sasluša svjedok IZ.

8. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud na temelju po tužiteljici predloženih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice koje bi snažile postavljeni zahtjev iste, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

11. Naime, odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Tužiteljica činjeničnim obrazlaganjem predmetne tužbe, nastavno postavljenim tužbenim zahtjevom, tvrdi da je s tuženikom zaključila ugovor o pozajmici dana 01. rujna 2012. godine osnovom kojeg da je tuženiku kao zajmoprimcu dala 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, tj. ukupno 74.600,00 kuna, s ugovorenom kamatom i rokom otplate od pet godina, koji iznos da joj tuženik u ugovorenom roku i na utanačeni način nije vratio. 13. Odredbom stavka 1. članka 499. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, a stavkom 1. članka 500. ZOO-a je određeno da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

14. U smislu stavka 1. članka 501. ZOO-a određeno je da je zajmodavac dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da pravo zajmoprimca zahtijevati predaju ugovorenih stvari zastarijeva za tri mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora.

15. U konkretnoj pravnoj stvari nedvojbeno je da su stranke dana 01. rujna 2012. godine zaključile pisani ugovor o pozajmici i na istom ovjerile svoje potpise pod poslovnim brojem Ov-8885/12 dana 18. listopada 2012. godine kod javnog bilježnika u Šibeniku Ljiljanke Malenica, ali iako su tako utanačile citirani ugovor stranke nisu solemnizirale kako bi stekao svojstvo izvršne isprave (o potvrdi dokaza nije bilo).

16. Ugovorom navedenim u točki 15. ovog obrazloženja ovdje tužiteljica kao zajmodavac utanačila je sa ovdje tuženikom kao zajmoprimcem, pozajmicu u iznosu od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 01. rujna 2012. godine u visini od 7,46 kuna za 1,00 euro.

16.1. Stranke su predmetnim ugovorom utanačile ugovorenu godišnju kamatu koja se obračunava na štedne uloge na rok od godinu dana kod Raiffeisenbank Austria d.d., te se sporazumjele da je zakonska zatezna kamata 12,00% godišnje.

16.1.2. Utuženim ugovorom stranke su dogovorile rok vraćanja utanačene pozajmice od pet godina (šezdeset mjeseci) u jednakim mjesečnim anuitetima od po 188,71 eura mjesečno, te obvezu zajmoprimatelja (tuženika) anuitete uplaćivati najkasnije do petnaestog dana u mjesecu na devizni račun zajmodavatelja (tužiteljice) kod ranije navedene banke.

16.1.2.3. Konačno predmetnim ugovorom stranke su utanačile da ukoliko tuženik kao zajmoprimatelj ne isplati dva mjesečna anuiteta tužiteljica kao zajmodavatelj ima pravo „zatražiti klauzulu ovršnosti javnog bilježnika i naplatu cjelokupnog preostalog potraživanja“.

17. Dakle, po ocijeni ovog suda, prije svega valja naglasiti da bi temelj za eventualnu afirmaciju ovako iskazanog tužbenog zahtjeva bila činjenica koju je ovdje tužiteljica trebala dokazati u smislu propisa citiranih u točkama 13. i 14. ovog obrazloženja, a ta je da je doista tuženiku isplatila utanačeni iznos predmetne pozajmice. Iz ugovora s nadnevkom od 01. rujna 2012. godine ta činjenica nije razvidna, pače, istim ugovorom se ni na koji način ne ukazuje (potvrđuje) da je tužiteljica dala tuženiku sporni iznos koji je trebao biti isplaćen u kunskoj protuvrijednosti 10.000,00 eura po tečaju HNB-a na navedeni datum, niti tužiteljica kakvim drugim pismenom (dokumentom) snaži svoju tvrdnju da je tuženiku predala ili da je potonji primio iznos utanačene pozajmice. Samo utanačenje pozajmice s elementima vraćanja iste nije i ne može biti dokaza i njezine isplate.

18. Nastavno obrazloženom treba istaknuti da se niti iz iskaza saslušanih svjedoka nije moglo sa sigurnošću utvrditi da je tužiteljica predala ili da je tuženik primio iznos predmetne pozajmice. U tom smislu posebno je za naglasiti da ovaj sud nije prihvatio navode svjedokinje RZ, po vlastitom kazivanju dobre dugogodišnje tužiteljičine prijateljice (čak istog prezimena kao što je rođeno prezime tužiteljice, što je razvidno iz preslike radne knjižice potonje), o tome da joj je tužiteljica pričala „da je dala novac tuženiku i da su stranke bile kod bilježnika ovjeriti da je tužiteljica dala novac tuženiku“, relevantnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari. To stoga, jer je nedvojbeno da stranke nisu bile kod javnog bilježnika „ovjeriti da je tužiteljica dala novac (predmetnu pozajmicu) tuženiku“, budući da iz predmetnog ugovora takvo što (predaja novca) ne proizlazi, pa ako je tužiteljica to kazala svjedokinji RZ, očito joj ista nije kazivala istinu. Pače, svjedokinja RZ je navela da joj je tužiteljica već 2012. godine odmah nakon nastanka predmetnog ugovora predala primjerak istog, iskazujući da je to tužiteljica učinila „jer su prijateljice, te kao svojevrsni dokaz, budući je ista otišla u Kanadu, da će tuženik vratiti tužiteljici novac“. Smislenost (životnost) iznesenih navoda svjedokinja RZ ničim nije okrijepila, pače, tužiteljica je osobno 06. svibnja 2015. godine pokrenula ovu parnicu (izjavljujući protutužbu u predmetu P- 1985/2013 ovog suda u kojoj je ovdje tuženik kao tužitelj pravomoćno podlegao sa svojim zahtjevom na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji zaključenog s ovdje tužiteljicom kao tuženom dana 15. prosinca 2011. godine), pa joj predaja predmetnog ugovora svjedokinji RZ „odmah nakon činjenja istog“ kao kakav dokaz za bilo što, posebice ne i „da će tuženik vratiti tužiteljici kakav novac“, očito nije bio potreban, ali je svjedokinja RZ tim navodima nesumnjivo „konstruirala“ razlog svog posjedovanja predmetnog ugovora, tako time otklonila potrebu obrazlaganja kako je saznala za isti ugovor te da je isti dobila možda na drugi način, sve kako bi upoznavši detalje predmetnog ugovora, mogla osnažiti tužbenu tvrdnju da je tužiteljica doista dala utuženi iznos tuženiku i da je tuženik u obvezi taj novac vratiti, o čemu nije imala osobnih saznanja i što je po vlastitim navodima saznala od tužiteljice.

18.1. Izneseno potvrđuje navod svjedokinje RZ da „nije vidjela da bi tužiteljica dala neki novac tuženiku“, stoga su njezine tvrdnje da je to čula od tužiteljice, po ocijeni ovog suda, takve dokazne snage kao i navod same tužiteljice iz pisane izjave od 12. svibnja 2023. godine (Ov-3138/2023 vršitelja javnog bilježnika Nevena Nakića u Šibeniku) o tome da je „tuženiku dala iznos predmetne pozajmice“, dakle, s logikom „tvrdim i svojom tvrdnjom dokazujem istinitost toga što tvrdim“.

19. Ovdje je za istaknuti u svezi sa izjavom tužiteljice od 12. svibnja 2023. godine to da je sud na ročištu 11. listopada 2022. godine pozvao tužiteljicu da u roku od narednih trideset dana navede kada će boraviti u [adresa] kako bi se odredilo ročište na kojem bi se ista saslušala kao stranka, nastavno čemu je tužiteljica podneskom od dana 27. travnja 2023. godine obavijestila sud da će u Hrvatskoj boraviti od 10. svibnja 2023. godine (u večernjim satima) do 16. svibnja 2023. godine, predlažući sudu tako time da u roku od pet dana (11. do 15. svibnja) odredi ročište glavne rasprave i uredno pozove suprotnu stranku na isto, da bi već 12. svibnja 2023. godine ovjerila svoju izjavu i dana 16. svibnja 2023. godine dostavila je sudu, čime u bitnom (zbog kratkoće raspoloživog vremena) objektivno onemogućila postupanje suda, a svoj iskaz „prezentirala“ u unaprijed pripremljenoj izjavi.

20. Pored obrazloženog za ukazati je na nelogičnost postupanja tužiteljice u svezi sa vrlo strogim utanačenjima uvjeta vraćanja dogovorene pozajmice, iako ne i (za sam ugovor bitnih) datuma isplate i početka vraćanja, te za slučaj neisplate dva mjesečna anuiteta dogovara svoje pravo naplate ukupne tražbine, sve to u odnosu na tužiteljičine tvrdnje da tuženik do izjavljivanja ove tužbe, dakle, do dana 06. svibnja 2015. godine ili 32 mjeseca nakon zaključenja predmetnog ugovora nije po istom isplatio tužiteljici ništa, kao što tužiteljica u istom razdoblju nije poduzela ništa kako bi svoju navodnu tražbinu naplatila, čime je i „ozbiljnost“ opisanog utanačenja o dospijeću ukupnosti „tražbine“ nakon dvomjesečne neisplate anuiteta dovedena u pitanje, tj. implicira sumnju u postojanje isplate pozajmice.

21. Niti iz iskaza ostalih tijekom parnice saslušanih svjedoka ZZ, ŽZ, DZ, CZ i KZ, koji su u bitnom iskazivali svoja saznanja o detaljima zajedničkog života i rada stranaka u razdoblju od 2010. do 2012. godine, nije se sa sigurnošću moglo utvrditi je li, kada i na koji način je tužiteljica isplatila (dala) tuženiku novčani iznos naveden kao pozajmica u ugovoru od 01. rujna 2012. godine, stoga je ocijenjeno da navodi iskaza spomenutih svjedoka nisu bili od značaja za suđenje u ovoj parnici, susljedno čemu je sud otklonio i daljnje saslušanje svjedoka BZ čije je saslušanje u dokaznom postupku predložio upravo tuženik i to na okolnost da nije od tužiteljice primio utuženi iznos.

22. Slijedom svega obrazloženog, s ocjenom da tužiteljica nije dokazala postojanje tražbine prema tuženiku, tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim, zato je isti odbijen i suđeno je kao u izreci ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tuženiku koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 10.000,00 eura, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav odgovora pisanog na (protu)tužbu 100,00 bodova, te za tri zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 11. listopada 2022. godine, 25. travnja i 06. prosinca 2024. godine, ukupno 300,00 bodova (3X100,00 bodova), te još 175,00 bodova za popisanih sedam sati izbivanja iz pisarnice (7X25,00 bodova po satu), kao i za sastav podneska od 11. studenog 2021. godine 100,00 bodova, sveukupno 675,00 bodova, sve sukladno Tbr. 9. stavka 1., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1., te Tbr.39 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.350 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 337,50 eura, sveukupno 1.687,50 eura, koliko je tuženiku dosuđeno troška, a tužiteljici naloženo platiti istog.

23.1. Sud tuženiku nije obistinio trošak sastava podneska od dana 14. ožujka 2022. godine s ocjenom da isti nije bio potrebit za vođenje postupka, kao niti popisane putne troškove cestarine s ocjenom da je tuženik imao mogućnost izbora više desetaka odvjetnika na području sjedišta ovoga suda, pače, do dana 10. studenog 2021. godine usluge jednog od takvih odvjetnika i koristio u ovoj parnici.

U Šibeniku, dana 10. veljače 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

po zapisniku o objavi strankama.