Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-223/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Želimiru Pajkoviću, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženice LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić iz Varaždina, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. veljače 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha pokrenuta kod Financijske agencije dana 15. studenog 2019. zahtjevom za izravnu naplatu tuženice LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013. za zaplijenjeni i preneseni iznos od 2.471,55 eur, dok se u preostalom dijelu u kojem tužitelj PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zahtjeva proglasiti predmetnu ovrhu nedopuštenom preko iznosa od 2.471,55 eur tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženici LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 502,65 eur (petsto dva eura i šezdeset pet centi), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je zaključkom Općinskog suda u Varaždinu Ovr-16/2023-8 od 11. travnja 2023. upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka sukladno čl. 50 st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, da je tuženica na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/13-8 od 14. listopada 2013. pred Financijskom agencijom [adresa] dana 15. studenog 2019. u 11:37 sati pokrenula ovršni postupak protiv tužitelja podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu, da je na službenom obrascu zahtjeva za izravnu naplatu tuženica zatražila da se tražbina po osnovi zakonskog uzdržavanja temeljem gore naznačene presude isplati u cijelosti, da je Financijska agencija [adresa] prihvatila zahtjev tuženice kao osnovan te je započela sa pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja na tekući račun tuženice, da je tuženica bila dužna toj agenciji predati specifikaciju o primitku iznosa uzdržavanja prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu kako bi agencija utvrdila točan iznos tražbine koji se treba naplatiti po pravomoćnoj odluci suda, da je u sudskom postupku opoziva uvjetne osude radi neplaćanja uzdržavanja tuženici provedeno sudsko vještačenje kako bi se utvrdilo da li je tužitelj izvršavao svoju zakonsku obvezu i koliki je iznos namirio na ime uzdržavanja, da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka u tom postupku, a koji je bio prihvaćen i na raspravi od strane zastupnika tuženice, proizlazi da je prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženice dragovoljno i djelomično namirio iznose uzdržavanja prema tuženici prije nego što je ona podnijela zahtjev za izravnu naplatu, i to iznos od 2.187,92 kn dana 16. travnja 2019., 10.956,00 kn u razdoblju od 17. rujna 2018. do 14. lipnja 2019., 1.095,60 kn dana 15. srpnja 2019., te 4.382,40 kn u razdoblju od 20. kolovoza 2019. do 15. studenog 2019., da tuženica, a niti njena zakonska zastupnica, nisu prijavile te uplate po osnovi pravomoćne presude Financijskoj agenciji [adresa] tako da Financijska agencija zbog prešućivanja uplata na ime uzdržavanja tuženice provodi ovrhu i na djelu tražbine koja je namirena od strane tužitelja, da je tuženica LH rođena **.**.2000. i u vrijeme podnošenja zahtjeva za prisilnu naplatu bila je punoljetna osoba, a da je tužitelj bio u zakonskoj obvezi da uzdržava tuženicu do punoljetnosti i godinu dana nakon toga, osim ako je tuženica nastavila školovanje nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, da nije upoznat sa činjenicom da li je tuženica nastavila školovanje u statusu redovitog studenta i da li je udovoljila svim zahtjevima prema programu Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, da osporava svoju obvezu plaćanja uzdržavanja tuženici nakon punoljetnosti, budući da tuženica nije tužitelju predočila pravno valjani osnov kojim bi dokazala nastavak školovanja na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, kao i da je tužitelj do sada platio sve iznose uzdržavanja sa zakonskim kamatama do stjecanja punoljetnosti tuženice, te godinu dana nakon toga.

2. U odgovoru na tužbu tuženica u bitnome navodi da je u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu ukupno dospjelo dugovanje bilo je nenamireno u cijelosti, a s obzirom da je tužitelj uplatama na koje ukazuje u historijatu tužbe, te koje su obuhvaćene u nalazu i mišljenju vještaka u kaznenom predmetu koji se vodio pod brojem KZD-51/2018 namirivao tekuću obvezu, dakle, ne i zaostatke sukladno samoj presudi, da je tužitelju dobro bilo poznato da plaća tekuću alimentaciju, a ne stari dug, da je nesporno bio obaviješten o statusu tužene kao redovnog studenta, da tuženica i nadalje ima status redovnog studenta Fakulteta političkih znanosti, te je zakonska obveza ovdje tužitelja da uzdržava istu sve do dovršetka školovanja, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života, da je iznos od 2.187,92 kn, a na koji ukazuje tužitelj tužbom kao podmiren tuženoj, zapravo plaćen Centru za socijalnu skrb na ime povrata duga s osnova privremenog uzdržavanja tužene, a da je ostalim, tužbom navedenim iznosima, zatvarana tekuća obveza tužitelja, s obzirom na status tuženice kao redovnog studenta, da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-51/18-7 od 4. srpnja 2019. ovdje tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, te mu je izrečena kazna, uz posebnu obvezu da oštećenoj, ovdje tuženici, nadoknadi štetu počinjenu kaznenim dijelom u iznosu od 70.757,40 kn, da je sukladno nalazu i mišljenju vještaka za računovodstvo i financije, izrađenog u okvirima navedenog kaznenog postupka, a nakon proteka roka iz uvjetne osude, dug tužitelja prema tuženici na dan 14. lipnja 2021. iznosio 46.295,04 kn, kao i da prema obračunu tužene dug tužitelj s osnova alimentacije (radi kojeg se i provodi ovršni postupak) zaključno s 06/2023 iznosi 4.663,98 eura,

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak (list 8-11 spisa), elektronički zapis o statusu studenta (list 18 spisa), dokumentaciju Financijske agencije (list 28-102 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić (list 105-129 spisa), očitovanje (list 141-143 spisa), dopis Fakulteta političkih znanosti (list 164-165 spisa), iskaz stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić (list 167-168 spisa), te u ovosudne spise broj Kzd-51/18, Ovr-16/2023 i P Ob-181/20.

4. Valja napomenuti da su na ročištu održanom dana 28. siječnja 2025. stranke suglasno odustale od dokaznog prijedloga za saslušanjem tuženice, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženice.

5. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom izvansudske ovrhe pokrenute kod Financijske agencije dana 15. studenog 2019. zahtjevom za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013. iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ), odnosno iz razloga što je tražbina tuženice prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik, ovdje tužitelj, više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

7. Između stranaka je nesporno da je tuženica podnijela zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije dana 15. studenog 2019. temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013.

8. Između stranaka je sporan nepodmireni iznos novčane tražbine tuženice iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013. u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu dana 15. studenog 2019., odnosno je li tuženica osnovano zatražila od Financijske agencije prisilno namiriti cjelokupni iznos iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013.

9. Sukladno čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu a

ko je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

10. Sukladno čl. 52. st. 1. i st. 3. OZ ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ zbog kojeg je izjavio žalbu.

11. Uvidom ovosudni spis broj Ovr-16/2023 sud je utvrdio

- da je tuženica kao ovrhovoditeljica 15. studenog 2019. podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu P-252/13-8 od 14. listopada 2023., a kojim je zahtjevom zatražila naplatu tražbine iz navedene ovršne isprave u cijelosti prema ovršnoj ispravi,

- da je tužitelj kao ovršenik 5. siječnja 2023. ovome sudu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu od 15. studenog 2019. temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu P-252/13-8 od 14. listopada 2023. nedopuštenim, a u kojem prijedlogu u bitnome navodi da je tražbina iz presude Općinskog suda u Varaždinu P-252/13-8 od 14. listopada 2023. u cijelosti namirena,

- da je rješenjem i zaključkom ovoga suda broj Ovr-16/2023-8 od 11. travnja 2023. odbijen prijedlog ovdje tužitelja podnesen ovom sudu 5. siječnja 2023. za donošenje rješenja kojim se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava na temelju zahtjeva za naplatu ovdje tuženice podnesenog 15. studenog 2019. Financijskoj agenciji kojim se zahtijeva izravna naplata na temelju ovršne odluke suda, presude Općinskog suda u Varaždinu P-252/13-8 od 14. listopada 2013., kao neosnovan, te je ovdje tužitelj upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga zbog kojeg je podnio prijedlog, i to da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, sukladno čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

12. Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Varaždinu P-252/13-8 od 14. listopada 2023. sud je utvrdio da je istom određena obveza ovdje tužitelja za uzdržavanje ovdje tuženice, rođene **.**.2000., doprinositi iznos od 1.095,60 kuna mjesečno počevši od 12. veljače 2013. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

13. Odluku o spornoj činjenici sud temelji na nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić koja u svom nalazu od 30. travnja 2024., u očitovanju od 1. srpnja 2024., te u iskazu od 28. siječnja 2025. navodi da je Financijska agencija povodom zahtjeva za izravnu naplatu tužene od 15. studenog 2019. podnesenog temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013. obračunala obvezu tužitelja za razdoblje od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019. u iznosu od 11.942,89 eura s osnova glavnice i u iznosu od 3.045,98 eura s osnova pripadajuće zatezne kamate obračunate do 15. studenog 2019., da Financijska agencija nije obračunavala tekuće dospijevajuće mjesečne obroke uzdržavanja nakon 15. studenog 2019., da su u razdoblju od 4. rujna 2018. do 15. studenog 2019. izvršene uplate dospjelih iznosa uzdržavanja u iznosu od 2.471,55 eura, pri čemu je vještakinja u podmirene iznose uračunala iznose koji su bili plaćeni u okviru kaznenog postupka Kzd-51/18, odnosno sve uplate koje su bile učinjene, da iznos od 2.471,55 eur predstavlja razliku između visine tražbine koju je obračunala Financijska agencija povodom zahtjeva za izravnu naplatu od 15. studenog 2019., a temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013., i visine tražbine koja u odnosu na dospjele iznose uzdržavanja na dan 15. studenog 2019. proizlazi iz nalaza i mišljenja, da je Financijska agencija obvezu tužitelja utvrdila u većem iznosu od onog nepodmirenog iz razloga što uz zahtjev za prisilnu naplatu nisu bili priloženi dokazi o izvršenom plaćanju iznosa od 2.471,55 eura koje je izvršeno prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, da na dan podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 15. studenog 2019. mjesečni iznosi uzdržavanja od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019. nisu bili pomireni, već da su bili podmirivani nakon 15. studenog 2019., kao i da nije bila podmirena pripadajuća zatezna kamata u iznosu od 574,43 eur, ali da je na dan 15. studenog 2019. bila podmirena zakonska zatezna kamata u iznosu od 2.471,55 eura, da je Financijska agencija već zaplijenila i ustegla iznos kamate od 2.471,55 eura i isplatila ga tuženici, da Financijska agencija i nadalje provodi izvansudsku ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja povodom zahtjeva za izravnu naplatu od 15. studenog 2019., da je na dan izrade nalaza od 29. travnja 2024. ostatak neplaćene glavnice s osnova uzdržavanja dospjelog za razdoblje od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019. iznosio 4.932,44 eura, da na dan 28. siječnja 2025. Financijska agencija ima evidentiranu obvezu tužitelja u iznosu od cca 3.000,00 eura, kao i da su mjesečni obroci uzdržavanja za razdoblje od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019. prema izračunu vještakinje podmireni u cijelosti.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić, a s obzirom da je isti izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, te sudu jasno i nedvojbeno prikazuje na koji je način vještakinja izračunala preplaćeni iznos od 2.471,55 eura, pri čemu je vještakinja na pitanja suda i punomoćnika stranaka na ročištu održanom dana 28. siječnja 2025. dala detaljna i jasna obrazloženja, a same stranke nisu imale prigovor na nalaz i mišljenje vještakinje.

15. Slijedom navedenog, sud je temeljem nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić utvrdio da na dan 15. studenog 2019., odnosno na dan podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, nisu bili podmireni mjesečni obroci uzdržavanja za razdoblje od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019. ni pripadajuća zatezna kamata u iznosu od 574,43 eur, no da je u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu bila podmirena zatezna kamata na obroke uzdržavanja u iznosu od 2.471,55 eura, a što tuženica nije iskazala u zahtjevu za izravnu naplatu, a koji je iznos Fina zaplijenila i prenijela na račun tuženice, pri čemu se postupak izravne naplate i nadalje provodi kod Financijske agencije, iako su na dan 28. siječnja 2025. zaduženi mjesečni obroci uzdržavanja za razdoblje od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019. podmireni u cijelosti.

16. Polazeći od gornjih utvrđenja, sud zaključuje da je obveza tužitelja iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013. na dan pokretanja izvansudske ovrhe 15. studenog 2019., a koju je Financijska agencija utvrdila na način da je obračunala mjesečne obroke uzdržavanja za razdoblje od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, djelomično bila ispunjena na način da je tužitelj nakon donošenja predmetne ovršne isprave podmirio iznos od 2.471,55 eura, a za koji iznos sud postupak izravne naplate povodom zahtjeva za izravnu naplatu od 15. studenog 2019. temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-252/2013-8 od 14. listopada 2013. utvrđuje nedopuštenim u smislu čl. 50. st. 1. toč 9. OZ, iz kojeg je razloga odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

17. U preostalom dijelu sud predmetnu izvansudsku ovrhu nije utvrdio nedopuštenom, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a s obzirom da iz nalaza stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić proizlazi da na dan 15. studenog 2019., odnosno na dan podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, mjesečni obroci uzdržavanja za razdoblje od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019. nisu bili podmireni, već su bili podmireni nakon 15. studenog 2019., kao i da nije bila podmirena pripadajuća zatezna kamata u iznosu od 574,43 eur, a da je na dan 15. studenog 2019. isključivo bila podmirena zakonska zatezna kamata u iznosu od 2.471,55 eura.

18. U odnosu na navode tužitelja da bi njegova obveza uzdržavanja prestala iz razloga što je tuženica postala punoljetna, valja napomenuti da se u konkretnom slučaju izvansudska ovrha pokrenuta zahtjevom od 15. studenog 2019. vodi radi namirenja dospjelih obveza uzdržavanja u razdoblju od 12. veljače 2013. do 15. studenog 2019., a kako to i proizlazi iz nalaza stalne sudske vještakinje Ksenije Špoljarić, odnosno da se izvansudska ovrha provodi radi namirenja obroka uzdržavanja dospjelih u razdoblju kad je ovdje tuženica, rođena **.**.2000., bila još uvijek maloljetna, odnosno bila redovni student, a kako to i proizlazi iz dopisa Fakulteta političkih znanosti od 8. studenog 2024. (list 164-165 spisa) iz kojeg je razvidno da je tužena studirala na sveučilišnom prijediplomskom studiju Politologija u razdoblju od akademske godine 2019./2020. do 2022./2023., odnosno da je upisala prijediplomski studij 19. srpnja 2019., a završila 12. srpnja 2013. u redovitom statusu bez ponavljanja godine, da je akademske godine 2023./2024. upisala sveučilišni diplomski studij Politologija 28. rujna 2023. u redovitom statusu, te da je trenutnu akademsku godinu 2024./2025. upisala 19. rujna 2024. u redovitom statusu, položila sve ispite i treba obraniti diplomski rad.

19. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, sukladno kojem ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U smislu čl. 154. st. 2. ZPP sud utvrđuje da je tužitelj s tužbenim zahtjevom uspio s 16,49% (2.471,55 eura - iznos za koji je ovrha proglašena nedopuštenom/14.988,87 eur (11.942,89 eura + 3.045,98 eura) - iznos koji je obračunala Financijska agencija i provodila ovrhu), dok je tuženica uspjela s 83,51%, te da razlika postotka uspjeha u sporu iznosi 67,02% u korist tuženice.

21. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tuženici priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur po tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima održanima dana 28. studenog 2023. i 28. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi koja se primjenjivala na dan poduzimanja radnje u iznosu od 150,00 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur.

22. Slijedom navedenog, sud je tuženici dosudio troškove ovog postupka u iznosu od 502,65 eur (750,00 eur x 0,6702).

23. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 10. veljače 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužitelj, po punomoćniku Želimiru Pajkoviću, odvjetniku iz Varaždina 2/ Tuženica, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić iz Varaždina