Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-80/2018-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optuženog GT, zbog kaznenog djela iz članka 211. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-283/16 od 25. siječnja 2018., nakon javne rasprave održane 10. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu, Darija Pejina, optuženog GT i branitelja optuženika, odvjetnika Franje Šebijana, dana 12. veljače 2025. objavio je, a dana 10. veljače 2025. donio je te,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi GT, OIB [osobni identifikacijski broj], sin G i ST, rođ. S, rođen **.**.1953., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], profesionalni vozač, umirovljenik , udovac, otac jedne punoljetne kćeri, državljanina Republike Hrvatske, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 31. ožujka 2016., na eksploatacijskom polju „Prudnica“, uz rijeku Dravu, u Općini Mali Bukovec, kao vlasnik [obrt] i prijevozničkog obrta [obrt], obavljao rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine građevinskog pijeska i šljunka, vađenjem iz ležišta izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta eksploatacije i oplemenjivanja građevinskog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“ iz rujna 2004., dopunjenog Dopunskim rudarskim projektima iz prosinca 2006. i travnja 2009., odnosno bez odgovarajuće koncesije za eksploataciju mineralne sirovine, a što je suprotno članku 11. stavku 6., članku 75. stavku 1. točki 9. i članku 99. stavku 2. Zakona o rudarstvu, pri čemu je iskopao 100.123 m[3] građevinskog pijeska i šljunka, na koji način je prouzročio štetu Republici Hrvatskoj u visini od 1.813.230,00 kuna/240.656,98 eura,

dakle, protivno propisima nadležnih državnih tijela obavljao eksploataciju rudnog blaga i time prouzročio znatnu štetu,

čime je počinio kazneno djelo protiv okoliša – protupravnom eksploatacijom rudnog blaga – opisano i kažnjivo po članku 211. stavku 1. KZ/11.

II. Optuženi GT se temeljem članka 211. stavka 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom GT se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Utvrđuje se da novčani iznos od 1.813.230,00 kuna(milijun osamsto trinaest tisuća dvjesto trideset kuna)/240.656,98 eura (dvjesto četrdeset tisuća šesto pedeset šest eura i devedeset osam eurocenti), predstavlja imovinsku korist koju je optuženi GT ostvario kaznenim djelom iz članka 211. stavka 1. KZ/11.

V. Utvrđuje se da je novčani iznos od 1.813.230,00 kuna(milijun osamsto trinaest tisuća dvjesto trideset kuna)/240.656,98 eura (dvjesto četrdeset tisuća šesto pedeset šest eura i devedeset osam eurocenti) imovina Republike Hrvatske.

VI. Nalaže se optuženom GT da Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 1.813.230,00 kuna (milijun osamsto trinaest tisuća dvjesto trideset kuna)/240.656,98 eura (dvjesto četrdeset tisuća šesto pedeset šest eura i devedeset osam eurocenti) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi GT dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura (sto eura) te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 3.322,32 (tri tisuće tristo dvadeset dva eura i trideset dva eurocenta) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je 25. siječnja 2018. uvodno citiranu optužnicu kojom se optuženom GT stavlja na teret da bi počinio kazneno djelo protiv okoliša – protupravnom eksploatacijom rudnog blaga opisano i kažnjivo po članku 211. stavku 1.KZ/11. Dana 10. veljače 2025. zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu na raspravi je izmijenio činjenični opis na način da je precizirao iznos štete prouzročene Republici Hrvatskoj.

2. Optuženik upitan kakav stav zauzima prema optužbi, izjavio je da se u odnosu na optužbu ne smatra krivim. Tijekom dokaznog postupka branio se šutnjom, nije iznosio obranu i nije želio odgovarati na pitanja.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao: Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, KLASA: 310-09/15-01/425, URBROJ: 526-12-02-01/5-16-2 od 12. siječnja 2016., zapisnik o inspekcijskom nadzoru, KLASA: UP/I-310-09/16- 01/01, URBROJ: 526-12-02-01/5-16-3 od 8. travnja 2016., situacijski nacrt i račun kubatura, uz tehničko izvješće „Geomjer“ Sesvete, Lokacijska dozvola Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/15-01/000185, URBROJ: 531- 06-1-1-2-16-0007 od 16. ožujka 2016.; rješenje Ministarstva gospodarstva, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora nadzora u području rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA: UP/I-310-09/16-01/01, URBROJ: 526-12-02-01/5-16-1 od 15. siječnja 2016.; rješenje Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinskopravne poslove, Odjela za imovinskopravne poslove, poslove rudarstva, poljoprivrede i šumarstva, KLASA: UP/I-310-01/16-01/3 DTB, URBROJ: 2186-01-02- 02-16-2 od 18. travnja 2016.; glavni rudarski projekt eksploatacije i oplemenjivanja građevinskog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“ izrađen po trgovačkom društvu Premur d.o.o., od rujna 2004.; dopunski rudarski projekt eksploatacije građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju „Prudnica“, izrađen po trgovačkom društvu Premur d.o.o., od travnja 2009.; dopunski rudarski projekt eksploatacije i oplemenjivanja građevnog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“, izrađen po trgovačkom društvu Premur d.o.o., od prosinca 2006.; pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka HT od 17. studenog 2016.; Ugovor o kupoprodaji nekretnine između GT i HT od 23. listopada 2014.; Aneks I. Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa i daljnjoj suradnji između HT i GT od 21. svibnja 2015.; Sporazum o uređenju međusobnih odnosa i daljnjoj suradnju između HT i GT od 30. rujna 2014.; Ugovor o zajmu sa zasnivanjem založnog prava na pokretnini između HT i GT od 17. rujna 2010.; Sporazum o uređenju međusobnih odnosa između HT i GT od 29. svibnja 2015.; dopis HT Ministarstvu gospodarstva od 10. lipnja 2016., Elaborat procjene vrijednosti broda – plovnog bagera po trgovačkom društvu Bilić promet d.o.o. (list 440 – 456); dopis Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta od 7. kolovoza 2019.; dopis Ministarstva financija od 22. srpnja 2019., dokumentacija predana od strane obrane na raspravi 14. siječnja 2021., dopis Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 28. siječnja 2021., dokumentacija predanu od strane obrane na raspravi od 9. lipnja 2021., dopis Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 6. rujna 2021., dopis Trgovačkog suda u Varaždinu od 18. siječnja 2022., izvršen je u dokumentaciju iz spisa Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-187/2020 koja je priložena uz zapisnik od 21. veljače 2022. i to nalaz i mišljenje vještaka Gorana Mazije te presuda Visokog Trgovačkog suda od 2. studenog 2021. te presuda Trgovačkog suda u Varaždinu P-187/2020-55 od 25. studenog 2020., pročitan je Dopuna Nalaza i mišljenja od 12. svibnja 2022. sa priloženom dokumentacijom na listovima 658 do 673 spisa, izvršen je uvid u dokumentaciju predanu od strane obrane uz podnesak od 30. lipnja 2022. te dokumentaciju predanu uz podnesak od 26. rujna 2022., Odluka Ustavnog suda U-

III/953/2022. Nadalje, sud je pročitao iskaz sudskih vještaka Siniše Dunde i Trpimira Kujundžića od 14.1.2021. (list 504-506) te je u svojstvu svjedoka ispitao UT (list 794- 795 spisa).

3.1. Druge dokaze sud nije provodio jer je na temelju dokaza provedenih u tijeku dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

4. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 odbio je kao odugovlačeći prijedlog obrane za provođenjem novog vještačenja s obzirom na to da je vještačenje provedeno u skladu s pravilima struke, vještaci su usmeno obrazložili nalaz i mišljenje, dopunilo vještačenje sukladno nalogu suda te je sud smatrao da je prijedlog za novo vještačenje, usmjereno isključivo na odugovlačenje ovog postupa.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi GT kao vlasnik [obrt] i prijevozničkog obrta „ [obrt]“ imao koncesiju za eksploataciju građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju „Prudnica“. Isto tako nije sporno da je optuženik platio sve nužne naknade vezano za eksploataciju građevinskog pijeska i šljunka. Nadalje, nije sporno da je eksploatacija vršena unutar eksploatacijskog polja te nije sporno da je eksploatacija vršena dublje i šire nego je to koncesija dopuštala.

5.1. U postupku je bilo sporno je li eksploatacijom koja je vršena dublje i šire nego je koncesija dopušta, iako je vršena unutar eksploatacijskog polja i iako su plaćene sve naknade, protivna članku 11. stavku 6., članku 75. stavku 1. točki 9. i članku 99. stavku 2. Zakona o rudarstvu, je li na taj način iskopano 100.123 m[3] građevinskog pijeska i šljunka, te je li na taj način Republici Hrvatskoj optuženik prouzročio štetu u visini od 1.813.230,00 kuna/240.656,98 eura.

6. Svjedok UT iskazao je (list 794- 795 spisa) da je obavio nadzor na eksploatacijskom polju Prudnica, te je izvršio uvid u dokumentaciju [obrt] i prijevoznički obrt " H", vlasnik obrta GT. Pritom je utvrdio da je izvršena eksploatacija izvan granica određenih koncesijom. Nakon toga je naložio da vlasnik obrta putem ovlaštenog mjernika izvrši mjerenje, da snimi novu situacijsku kartu koju će preklopiti sa kartom iz 2012. godine kako bi se moglo izračunati količinu mineralne sirovine koja je eksploatirana izvan granica koncesije. Granice koncesije su određene projektom, lokacijskom dozvolom i katastarskom česticom na kojoj je dozvoljena eksploatacija. Naveo je da je GT postupio po nalogu i dostavio mu izračun eksploatirane mineralne sirovine. Ovlašteni geodet je izračunao točnu količinu eksploatirane sirovine, te je onda on navedenu količinu umanjio za količinu popravnog koeficijenta i za iznos eksploatacijskih gubitaka, te je isto tako uvećao za koeficijenta rastresitosti i na taj način je dobio koliko se sjeća količinu protupravno eksploatirane mineralne sirovine, građevnog pijeska i šljunka, oko 110.000 m3 u rastresitom stanju. Na pitanje da li je branitelja je li GT u to vrijeme imao zaposlenu osobu u smislu čl.82. Zakona o rudarstvu svjedok je iskazao da pretpostavlja da je, jer da nije imao morao bi mu zabraniti daljnju eksploataciju. Dodao je da to sigurno piše u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru. Nadalje je naveo da on nije kontaktirao s odgovornim voditeljem eksploatacije već da on kao inspektor komunicira s vlasnikom obrta i on je stranka u postupku tog inspekcijskog nadzora. Nakon što je izradio zapisnik dostavio ga je na očitovanje GT koji je imao mogućnosti očitovati se na taj zapisnik. Imao je mogućnosti i tražiti od voditelja eksploatacije da se očituje. ON kao inspektor ne može tražiti od voditelja eksploatacije očitovanje s obzirom da ta osoba nije stranka u postupku koji on provodi, već se on kao inspektor može obratiti isključivo vlasniku obrta i ne može ići "preko" njega do njegovih zaposlenika. Zaposlenici obrta, pa tako i voditelj eksploatacije odgovaraju odgovornoj osobi u obrtu, dakle vlasniku, a stranka u postupku nadzora je vlasnik obrta. Dodao je da je stranka, odnosno gosp. GT imao mogućnost i tražiti rok za očitovanje na zapisnik, isto tako imao je mogućnost i angažirati odvjetnika u tu svrhu. Odgovorna osoba u vezi eksploatacije je voditelj eksploatacije, on je nadležan za tehnički dio i mora poštovati rudarsku dokumentaciju, te je odgovoran za izvođenje rudarskih radova. No svjedok je dodao da on ne zna niti može znati kakva je interna komunikacija između vlasnika obrta i tehničkih osoba, odnosno voditelja eksploatacije.

6.1. Sud je cijenio iskaz svjedoka kao istinit, objektivan i uvjerljiv jer isti svjedoči o onome što je utvrdio u obavljanju svog posla kao višeg rudarskog inspektora u Ministarstvu Gospodarstva. Isti nije osobno zainteresiran za ishod ovog postupa već je izvršio nadzor nad stanjem rudarskih radova kod obrta [obrt] i prijevoznički obrt „ [obrt]“ te je svjedočio o onome što je utvrdio u okviru svog posla. Navedeni iskaz je sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu i to zapisniku o inspekcijskom nadzoru, KLASA: 310-09/15-01/425, URBROJ: 526-12-02-01/5-16-2 od 12. siječnja 2016., zapisniku o inspekcijskom nadzoru, KLASA: UP/I-310-09/16-01/01, URBROJ: 526-12- 02-01/5-16-3 od 8. travnja 2016., situacijskom nacrtu i račun kubatura, uz tehničko izvješće „Geomjer“ Sesvete, lokacijskoj dozvoli Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/15-01/000185, URBROJ: 531-06-1-1-2-16-0007 od 16. ožujka 2016. koja dokumentacija je izdana od ovlaštenih osoba, u granicama ovlasti stoga ju je sud cijenio kao vjerodostojnu. Iz navedene dokumentacije proizlazi da je u vrijeme inspekcijskog nadzora od 15.12.2015. do 12.1. 2016. (list11-14 spisa) utvrđeno da se radovi na eksploataciji vrše na južnom dijelu eksploatacijskog polja plovnim bagerom „Lomnica 2“, uvidom u odobrenu projektnu dokumentaciju i u situacijsku kartu sta stanjem svibanj 2012. i lipanj 2015. utvrđeno je da se eksploatacija vrši izvan granica obuhvata dodijeljene koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina odnosno bez koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina potrebne temeljem članka 76. i 78. Zakona o rudarstvu. Nadalje, iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, KLASA: UP/I-310-09/16-01/01, URBROJ: 526-12-02-01/5-16- 3 od 8. travnja 2016. (list 15- 16 spisa) proizlazi da je bespravna količina mineralne sirovine pijesak i šljunak 100.123 m[3] u sraslom stanju.

7. Iznoseći usmeno Nalaz i mišljenje od 21. rujna 2016. sudski vještaci Siniša Dunda i Trpimir Kujundžić naveli su da da su radovi za koje se okrivljenik tereti izvođeni unutar eksploatacijskog polja, izvan granica obuhvata. Naveli su da su prilikom izračuna nužnih troškova koristili propise iz Dokumenta Uprave za energetiku i rudarstvo Vlade Republike Hrvatske koordinacije za gospodarstvo temeljem spisa Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, a postupanjem po zaključku Povjerenstva za imovinu Vlade Republike Hrvatske. U tim dokumentima je propisana vrijednost mineralnih sirovina i način obračuna nužnih troškova. Napomenuli su da prema novoj Uredbi Vlade iz 2014. godine prilikom protupravne eksploatacije se uopće ne priznaju nužni troškovi koje je imao primatelj koncesije što po njima nije pravilno jer se na taj način izjednačavaju i oni koji su ishodili sva potrebna odobrenja i time imali mnogobrojne troškove sa onima koji nisu takva odobrenja ishodili. Na pitanje čime je određeno na što se odnose nužni troškovi eksploatacije naveli su da je u Uredbi iz 2004. godine navedeno da su nužni troškovi eksploatacije troškovi koji obuhvaćaju iskop mineralne sirovine iz stijenskog masiva uz transport iste do oplemenjivačkog postrojenja i plaćena naknada za koncesiju, a svi ostali troškovi koji su navedeni u nalazu na strani 12 Nalaza i mišljenja iz rujna 2016. ne ulaze u nužne troškove eksploatacije. Na upit savjetnika ODO Varaždin da li je konkretna eksploatacija vršena izvan granica glavnog rudarskog projekta naveli su da nije sva eksploatacija bila izvan tog projekta već dio koji je upisan u nalazu i mišljenju i to sve na temelju izmjere na ležištu koju je radila firma GEOMJER.

7.1. Što se tiče toga je li za Republiku Hrvatsku nastupila šteta ili nije nastupila šteta, kako to tijekom cijelog postupka osporava branitelj optuženika valja navesti da je sud prihvatio mišljenje vještaka Kujundžića i Dunde. Vlasnica mineralnih sirovina je Republika Hrvatska i ona je odredila da prosječnu prodajnu cijenu čvrstih neprerađenih mineralnih sirovina, koje se eksploatiraju, a što vrijedi za bespravnu eksploataciju cijena od 30 kn/m3 građevnog pijeska i šljunka. Ako se radi o bespravnoj eksploataciji u cijenu od 30 kn/m3 ne treba uračunati nužne troškove-olakšice. Ali ako je rudarskom subjektu odobreno eksploatacijsko polje, treba mu priznati obračun nužnih troškova-olakšica, koji se odnose na iznos plaćene naknade za eksploataciju mineralnih sirovina, te za prosječne materijalne troškove same eksploatacije mineralne sirovine. Nadalje, iz dopunskog nalaza i mišljenja izrađenog po istim vještacima (list 658-673 spisa) proizlazi da je optuženik bespravno uzeo 100.123 m[3] mineralne sirovine u cjelini građevinskog pijeska i šljunka bez odobrenja Republike Hrvatske, izvan granice odobrene koncesijom. Nadalje, utvrđeno je da ukupna vrijednost bespravno eksploatirane mineralne sirovine iznosi 3.003.690.00 kuna. Sveukupna olakšica koja se odnosi na plaćenu naknadu za eksploataciju mineralne sirovine iznosi 151.185,00 kuna. Nadalje utvrđeno je da nužni troškovi eksploatacije koji se priznaju kao olakšica pri bespravnoj eksploataciji mineralnih sirovina (kada je rudarskom subjektu odobreno eksploatacijsko polje) ne predstavljaju ukupne troškove eksploatacije. Nužni troškovi eksploatacije odnose se samo na troškove vezane uz radnje dobivanja. Brojni troškovi, npr. troškovi izrade tehničke dokumentacije, razne naknade, tehnička sanacija i biološka rekultivacija te posebice oplemenjivanje, ne ubrajaju se u nužne troškove eksploatacije. Nadalje, utvrđeno je da nužni materijalni troškovi – olakšice s kojima je potrebno korigirati vrijednost mineralne sirovine, prema podacima iz projektne dokumentacije, iznose 34,6% cijene proizvoda. Potom su vještaci izračunali da olakšica koja se odnosi na nužne troškove eksploatacije iznosi 1.039.277,00 kuna. Kada se od ukupne vrijednost mineralne sirovine u iznosu od 3.003.690.00 kuna oduzme olakšica koja se odnosi na plaćenu naknadu za eksploataciju mineralne sirovine u iznosu od 151.185,00 kuna i olakšica koja se odnosi na nužne troškove eksploatacije u iznosu od 1.039.277,00 kuna, dobije se vrijednost bespravno eksploatirane mineralne sirovine na eksploatacijskom polju Prudnica u razdoblju od svibnja 2012. do ožujka 2016. u iznosu od 1.813.230,00 kuna. Sud je iskaze sudskih vještaka i Dopunski nalaz i mišljenje cijenio kao vjerodostojne, stručno izrađene i detaljno obrazložene, te je ocijenio da su isti uvjerljivi, logični i napravljeni u skladu s pravilima struke i važećim propisima.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka te prethodnog utvrđivanja nespornih i spornih činjenica sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi GT u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 31. ožujka 2016., na eksploatacijskom polju „Prudnica“, uz rijeku Dravu, u Općini Mali Bukovec, kao vlasnik [obrt] i prijevozničkog obrta [obrt], obavljao rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine građevinskog pijeska i šljunka, vađenjem iz ležišta izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta eksploatacije i oplemenjivanja građevinskog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“ iz rujna 2004., dopunjenog Dopunskim rudarskim projektima iz prosinca 2006. i travnja 2009., odnosno bez odgovarajuće koncesije za eksploataciju mineralne sirovine, te je pritom iskopao 100.123 m[3] građevinskog pijeska i šljunka. Opisanim postupanjem optuženika, a koje je protivno članku 11. stavku 6., članku 75. stavku 1. točki 9. i članku 99. stavku 2. Zakona o rudarstvu, jer je isti vršio eksploataciju izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta eksploatacije i oplemenjivanja građevinskog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“ iz rujna 2004., dopunjenog Dopunskim rudarskim projektima iz prosinca 2006. i travnja 2009., odnosno bez odgovarajuće koncesije za eksploataciju mineralne sirovine. Navedenim postupanjem je optuženik prouzročio štetu Republici Hrvatskoj u visini od 1.813.230,00 kuna. Navedeni iznos štete u kunama sud je podijelio s fiksnim tečajem eura 7.5345 te je dobio iznos od 240.656,98 eura. Dakle sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik protivno propisima obavljao eksploataciju rudnog blaga i time prouzročio znatnu štetu, čime je počinio kazneno djelo iz članka 211. stavak 1. KZ/11.

8.1. Optuženik je znao da se na spornom eksploatacijskom polju nalazi rudno blago, kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, jer je već koristio koncesiju duži niz godina, dakle, znao je da se rudno blago koje je u vlasništvu Republike Hrvatske smije iskorištavati samo pod uvjetima i na način određeni rudarskim projektom i na temelju dobivene koncesije, ali unatoč tome, obavljao rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine građevinskog pijeska i šljunka, vađenjem iz ležišta izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta eksploatacije i oplemenjivanja građevinskog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“ iz rujna 2004., dopunjenog Dopunskim rudarskim projektima iz prosinca 2006. i travnja 2009., odnosno bez odgovarajuće koncesije za eksploataciju mineralne sirovine, a što je potvrđeno materijalnom dokumentacijom (preklapanje karata), inspekcijskim nadzorom, te provedenim vještačenjima te iskazom svjedoka - rudarskog inspektora UT koji je obavio nadzor i uočio da se eksploatacija ne obavlja u skladu s projektima.

9. Optuženiku se stavlja na teret da je postupio protivno članku 11. stavku 6. Zakona o rudarstvu (“Narodne novine broj 75/09), kojim je opisano da je eksploatacija mineralnih sirovina dozvoljena je samo unutar utvrđenog eksploatacijskog polja mineralnih sirovina i u granicama provjerenog rudarskog projekta na temelju kojeg je dana koncesija. Nadalje, odredbom članka 99. stavka 2. Zakona o rudarstvu propisano je da protupravno postupa rudarski gospodarski subjekt koji prilikom eksploatacije radi izvan granica otkopavanja/pridobivanja određenih sukladno provjerenom glavnom i/ili dopunskom rudarskom projektu. Rudarskim projektom su predviđene granice otkopavanja i one predstavljaju granice eksploatacije koje se definiraju koncesijom za eksploataciju, a svaka eksploatacija (vađenje mineralne sirovine) izvan granica definiranih koncesijom o eksploataciji je protupravna eksploatacija. Kako je provedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je optuženik je vršio iskapanje i vađenje mineralne sirovine – građevnog pijeska i šljunka izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta eksploatacije i oplemenjivanja građevinskog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“ iz rujna 2004., dopunjenog Dopunskim rudarskim projektima iz prosinca 2006. i travnja 2009., odnosno bez odgovarajuće koncesije za eksploataciju mineralne sirovine, sud je utvrdio da je na taj način postupio protivno članku 211. stavka 1. KZ/11.

10. Naime, člankom 211. stavak 1. KZ/11. određeno je da će se kazniti tko protivno propisima obavlja eksploataciju rudnog blaga i time prouzroči znatnu štetu.

11. Nema sumnje da je optuženik u inkriminirano vrijeme, vršio iskapanje i vađenje mineralne sirovine – građevnog pijeska i šljunka izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta eksploatacije i oplemenjivanja građevinskog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“ iz rujna 2004., dopunjenog Dopunskim rudarskim projektima iz prosinca 2006. i travnja 2009., odnosno bez odgovarajuće koncesije za eksploataciju mineralne sirovine, na način kako se tereti optužnicom, čime je prouzročio štetu Republici Hrvatskoj u visini 1.813.230,00 kuna odnosno 240.656,98 eura kako je to nedvojbeno utvrđeno provedenim dopunskim vještačenjem, slijedom čega je ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 211. stavka 1. KZ/11. Pri tome je optuženik postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela protupravne eksploatacije rudnog blaga, svjesni da je njegovo djelo zabranjeno, bio je ubrojiv, jer njegova ubrojivost ničim nije dovedena u pitanje, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Takve zaključke suda potvrđuje i okolnost da je optuženik imao svu potrebnu dokumentaciju za eksploataciju mineralne sirovine u kojoj su predviđene granice obuhvata te je unatoč tome vršio iskapanje i vađenje mineralne sirovine – građevnog pijeska i šljunka izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta eksploatacije i oplemenjivanja građevinskog pijeska i šljunka u odobrenom eksploatacijskom polju „Prudnica“ iz rujna 2004., dopunjenog Dopunskim rudarskim projektima iz prosinca 2006. i travnja 2009., odnosno bez odgovarajuće koncesije za eksploataciju mineralne sirovine.

12. Obrana je nastojala prikazati da za Republiku Hrvatsku nije nastupila šteta, iz razloga što je optuženik uredno plaćao koncesiju i platio davanja u Proračun. Međutim, ovdje valja istaknuti da je vlasnica mineralnih sirovina, Republika Hrvatska odredila da je prosječna prodajna cijena čvrstih neprerađenih mineralnih sirovina, koje se bespravno eksploatiraju 30 kn/m3, a ako takvu eksploataciju vrši rudarski subjekt s koncesijom, njemu se priznaju svi njegovi troškovi koji se odnose na iznos plaćene naknade za eksploataciju mineralnih sirovina, te za prosječne materijalne troškove same eksploatacije mineralne sirovine, a razliku predstavlja šteta za Republiku Hrvatsku, dakle, takvom bespravnom eksploatacijom je nastupila šteta za Republiku Hrvatsku u visini 1.813.230,00 kuna odnosno 240.656,98 eura što predstavlja znatnu štetu.

13. Prilikom utvrđivanja kaznene sankcije optuženiku, sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost što je do sada neosuđivan, što je kroz cijelo vrijeme eksploatacije plaćao naknadu za eksploataciju, te činjenicu da nije kazneno osuđivan dok je kao otegotna okolnost utvrđena činjenica da je eksploataciju protivno rudarskoj koncesiji vršio duže vremensko razdoblje od skoro četiri godine zbog čega je za Republiku Hrvatsku nastupila znatna šteta u iznosu od 1.813.230,00 kuna odnosno 240.656,98 eura. Stoga je sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine s rokom kušnje od tri godine. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznenom sankcijom postići svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

14. Odredbom članka 5. KZ/11 propisano je da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom. Sud je u provedenom postupku nedvojbeno utvrdio da iznos od 1.813.230,00 kuna odnosno 240.656,98 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi GT ostvario kaznenim djelom iz članka 211. stavka 1. KZ/11 te da je navedeni iznos imovina Republike Hrvatske. Odredbom članka 77. stavak 1. KZ/11 propisano je da će se imovinska korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Stoga je naloženo optuženom GT da Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 1.813.230,00 kuna odnosno 240.656,98 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

15. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi GT dužan je platiti troškove ovog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, kao paušal, u iznosu od 100,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir broj održanih ročišta, te težinu predmeta, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 3.322,32 eura prema rješenjima (list 396 i 722-723 spisa), na ime rudarsko-geološkog vještačenja vještaka RGN fakulteta.

U Varaždinu 10. veljače 2025.

Sudac

Matea Bulka

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude, pismeno u dovoljnom broju primjeraka, a o kojoj žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1.ODO u Varaždinu, na broj K-DO-283/16

2.Optuženi GT, [adresa]

3. Branitelja optuženika, odvjetnik Franjo Šebijan