Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-972/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri, Split, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4166/2018 od 3. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4166/2018 od 3. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

I. "Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ČČ iznos od 276.000,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi sukladno čl.29. stav 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim koja teče na pojedinačne iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate.

2. Dužna je tužena nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ČČ iznos od 109.389,15 kn uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi sukladno čl. 29. stav 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim koja teče na pojedinačne iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate.

2. Dužna je tužena nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadit tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.981,68 EUR/30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 03. studenoga 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava od 01.08.2015 do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, te dosudi tužiteljici parnični trošak, ili podredno da ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 650,00 eura + 25 % na ime PDV-a i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 1.000,00 eura.

3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužiteljice i tuženika, i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji se poziva tužiteljica.

8. Predmet spora je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim kao vlasnica stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], koji je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], Zu-19519, označen kao 11. etaža 106/1007 dijela, u naravi stan u potkrovlju 2,(zapad) ukupne površne 84,31 m2, koji se sastoji od kuhinje, wc-a, spreme i hodnika, te pripadajućeg balkona (sjever) površne 8,12 m2 i balkona (jug) površne 13,26 m2, zahtjeva isplatu iznosa od 276.000,00 kuna (glavni zahtjev), odnosno 109.389,15 kuna (podredni tužbeni zahtjev), s kamatama na pojedinačne iznose i s početkom tijeka kako je to pobliže označeno u točkama I. i II. izreke pobijane presude.

9. Predmetni stan stekla je pok. majka tužiteljice u postupku povrata imovine oduzete njezinom pokojnom ocu, sve temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine. Pokojna majka tužiteljice stan je tužiteljici darovala Ugovorom o darovanju od 30. travnja 1998., a u predmetnom stanu stanuje zaštićeni najmoprimac VČ sa svojom obitelji.

10. Iz dokumentacije na temelju koje je izvršen upis prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu u zemljišnim knjigama proizlazi da je pravo vlasništva stekla na temelju ugovora o darovanju. U trenutku kada je tužiteljica sklopila ugovor o darovanju, u predmetnom stanu već je stanovala zaštićena najmoprimateljica VČ, koja je činjenica tužiteljici, kao ugovornoj strani i daroprimatelju bila poznata.

11. Sustav zaštićenog najma uveden je Zakonom o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98,dalje ZNS), kojim se vlasnicima stanova, u kojima žive zaštićeni najmoprimac, nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, što predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva i što vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, a što je protivno odredbi članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je ratificirana 05. studenoga 1997., kao i odredbama članka 48. stavak 1., uz ograničenje prema članak 50. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Iz navedenoga bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva ali samo u slučaju da je tužiteljica, trenutkom stupanja na snagu ZNS-a, već bila vlasnikom stana u odnosu na koji joj je država nametnula prekomjerni teret i samom tom činjenicom nije imala mogućnost izbora.

12. U konkretnom slučaju tužiteljica je 30. travnja 1998., znajući da u stanu živi zaštićena najmoprimateljica, pristala na darovanje predmetnog stana, pristala je na primanja iznosa zaštićene najamnine a ne tržišne, pri čemu ona ne tvrdi, niti dokazuje da je mogla razumno očekivati da će se sustav zaštićenog najma ukinuti u razumnom vremenu nakon stjecanja vlasništva (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova stupio je na snagu 04. kolovoza 2018. (Narodne novine br. 68/18). Dakle, nedostaje uzročno posljedična veza između postupanja tuženice i eventualne štete koju tužiteljica trpi u vidu razlike između zaštićene i tržišne najamnine. Tužiteljici, kao vlasnici koja je opterećeni stan stekla na temelju pravnoga posla ne pripada pravo na naknadu štete jer joj, kao takvom vlasniku država nije nametnula prekomjerni teret i nemogućnost izbora, već je sama imala izbor hoće li primiti ili ne takav dar.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, pravilno je prvostupanjski sud i primjenom odredbi članka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu neosnovanosti tužbenih zahtjeva tužiteljice, kako glavnog tako i podrednog.

14. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno raspravio prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice, istaknut od strane tužene kao osnovan, zbog čega nije bilo potrebno raspravljati o drugim prigovorima tužene.

15. Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP- a, a koju ocjenu tužiteljica neosnovano osporava, preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.

16. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

17. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

18. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

19. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

20. Tužiteljici nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić