Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-1050/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Slađani Čanković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice i 2. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-828/2023-12 od 23. listopada 2024. na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice i 2. tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-828/2023-12 od 23. listopada 2024.u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-828/2023-12 od 23. listopada 2024. u dijelu pod točkom II. izreke (odluci o troškovima postupka) i u tom dijelu sudi se:

"Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka."

III. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati I- tužiteljici ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 87.597,05 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati II- tužitelju VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 87.597,05 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi I-II tužiteljima troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se I-II tužitelju da naknade tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.909,77 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije Posl. broj: 54-Pn-828/2023-12 2 refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužiteljica i 2. tužitelj (dalje: tužitelji) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i odluči o troškovima cjelokupnog postupka, ili podredno da ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 4.534,06 eura.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o parničnom trošku.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužiteljice i tuženika, i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji se poziva tužiteljica.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju ukazuju tužitelji budući istima nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, kako se to navodi u žalbi, jer su isti saslušani kao stranke tijekom postupka.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete s osnova štetnog događaja od 7.8.1995., a kada su na kolonu izbjeglica u [adresa], na području između mjesta [adresa] – [adresa], naletjeli zrakoplovi koji su svojim borbenim djelovanjem uzrokovali smrt tužiteljeve djece OŠ, rođene 1984. i NŠ, rođenog 1986.

10. U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelji pretrpjeli štetu u štetnom događaju koji se zbio 7. kolovoza 1995., a kojom prilikom su se oni sa svojom djecom kretali u izbjegličkoj koloni iz [adresa] kroz [adresa], te je tom prilikom došlo do zračnog napada na kolonu na području između mjesta [adresa] – [adresa], kada je bilo ranjenih i poginulih, među kojima je poginulo i dvoje djece tužitelja u dobi od 9 i 12 godina,

- da nije sporno da su tužitelji roditelji pok. mlt. OŠ i NŠ,

- da je do smrti djece tužitelja došlo na području [adresa],

- da je nastala šteta izazvana ratnim stanjem koju Republika Hrvatska nije u obvezi naknaditi,

- da iz kaznene prijave protiv NN počinitelja od 11. travnja 2005. proizlazi da je Srpska narodna stranka Županijskom državnom odvjetništvu u Gospiću podnijela kaznenu prijavu protiv NN počinitelja, pripadnika hrvatske vojske i policije, radi osnovane sumnje da su počinili više kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 158. stavak 1. KZ-a, odnosno da je nakon vojno-redarstvene akcije "Oluja" u [adresa] i na području Općine Donji Lapac pobijeno 66 civila,

- da je osnovan prigovor zastare.

11. Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

12. Naime, predmet spora u ovom postupku je zahtjev za naknadu štete koja se prema navodima tužbe, dogodila 7. kolovoza 1995., kada su na kolonu izbjeglica na području između mjesta [adresa] – [adresa], naletjeli zrakoplovi uslijed čijih borbenih djelovanja su poginula djeca tužitelja starosti 9 i 12 godina.

13. Odlučujući o prigovoru zastare, a imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27. ožujka 2023., a da su se tužitelji prethodno obratiti državnom odvjetništvu zahtjevom radi mirnog rješenja spora od 23. prosinca 2020.; u prvostupanjskoj presudi je izraženo shvaćanje o nastupu zastare u smislu odredbe članka 376. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 . 91/96 i 112/99, dalje: ZOO/91).

14. Nadalje, prvostupanjskom presudom je utvrđeno, da u konkretnom slučaju, obzirom na vrijeme i mjesto nastanka štetnog događaja nije riječ o šteti koju je u obvezi naknaditi Republika Hrvatska, jer sukladno odredbama članka 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (Narodne novine 117/23, dalje: Zakon) Republika Hrvatska po općim pravilima odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu koja nema karakter ratne štete. Članak 3. Zakona definira pojam ratne štete tako da se ratnom štetom smatra svaka šteta uzrokovana za vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih akcija svim sredstvima i oblicima ratnih borbenih djelovanja (bombardiranje, granatiranje, mitraljiranje, eksplozije, miniranje, pokreti trupa i sl.), kao i šteta od izravne i konkretne vojne koristi ako je, obzirom na vrijeme i mjesto izvršenja u izravnoj i neposrednoj funkciji vojnih operacija, a materijalne štete nastale uslijed uzroka navedenih u tom Zakonu ne nadoknađuje se u novcu već u obliku obnove oštećenih i uništenih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi (Narodne novine broj 24/96, 87/96 i 57/00).

15. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio zahtjev za naknadu štete, a što je utemeljeno na odredbama Zakona, imajući na umu da su štetu uzrokovali pripadnici Hrvatske vojske (prema navodima tužbe), tijekom Domovinskog rata 1995.

16. Sukladno odredbi članka 5. Zakona, ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 6. studenoga 1999., ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu Zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok zastare.

17. Dakle, vodeći računa da je šteta nastala 7. kolovoza 1995., a tužba podnesena 27. ožujka 2023., uz prethodno obraćanje tužitelja nadležnom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora, a prema tvrdnjama i navodima iz tužbe tužitelji su za štetu saznali odmah po nastanku, kao i za počinitelja tada se na tužitelje imaju primijeniti opći propisi o zastari.

18. Sukladno odredbi članka 376. stavak 1. ZOO-a potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada su oštećenici saznali za štetu i za osobu koja ju je počinila, obzirom da su oštećenici za navedenu štetu saznali odmah po počinjenju, a isti su bili upoznati i sa počiniteljima prema njihovim tvrdnjama iz tužbe, tada je jasno da je početak tijeka zastarnog roka upravo 8. kolovoza 1995.. Zastarni rok od tri godine istekao je prije zaustavljanja zastare 6. studenoga 1999. jer se, kako je rečeno, vrijeme zastare koje je isteklo u smislu odredbe članka 5. Zakona računa u zakonom određeni rok zastare.

19. Napominje se da, ono što u žalbi tužitelji ističu, nije došlo do prekida zastarijevanja u smislu odredbi članka 377. ZOO-a, upravo iz razloga jer samim podnošenjem kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja nije pokrenut kazneni postupak, odnosno kazneno gonjenje i nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda, zbog čega nema mjesta niti primjeni odredbi članka 377. ZOO-a u konkretnom slučaju.

20. Dakle, u konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, te je pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava donio pravilnu i zakonitu odluku u ovom postupku, koju tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u dvojbu, pa je kao takvu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. Međutim, opravdano tužitelji u žalbi ističu da je prvostupanjski sud prilikom odluke o troškovima postupka pogrešno utvrdio obvezu tužitelja na isplatu iznosa od 7.909,77 eura i to iz sljedećih razloga:

Naime, prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano.

Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građansko-pravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 7.909,77 eura. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, a prema podacima iz spisa, točnije u tužbi gdje su tužitelji zatražili odobravanje sekundarne pravne pomoći dana 14. ožujka 2023., te ujedno podnijeli sudu molbu da ih oslobodi plaćanja sudskih pristojbi.

22. Slijedom navedenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža, odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelje predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

23. Odlučujući na ovakav način prvostupanjski sud je tužiteljima nametnuo prekomjeran teret i nije postignuta pravična ravnoteža između stranaka – tužitelja fizičkih osoba s jedne strane i države koju zastupa Državno odvjetništvo RH s druge strane. Na taj način tužiteljima je povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava RH i člankom 1. Protokola broj 1, uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

24. Stoga je žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka osnovana.

25. Zbog svega navedenog, a sukladno odredbama članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu u dijelu pod točkom I. izreke, a odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke preinačio i odlučio kao u izreci ove presude.

26. Tužiteljima nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a), u odnosu na glavni zahtjev, već samo u odnosu na odluku o trošku.

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić