Poslovni broj: K-733/2019-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BR, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. KO-DO-101/2019 od 16. svibnja 2019., nakon javno održane i zaključene rasprave 6. veljače 2025. u nazočnosti okrivljenika i zamjenice ODO-a Split ŽR, a **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e:

OKRIVLJENIK: BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i VR, rođene Ž, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske, umirovljenik s mjesečnim mirovinskim primanjima od oko 550,00 eura, s završenom višom školom Ministarstva unutarnjih poslova RH, razveden, otac dvoje punoljetne djece, sudionik Domovinskog rata od 1991.-1995., bez čina i odlikovanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 12. siječnja 2019., oko 9:05 sati u [adresa], u cilju da spriječi policijsko postupanjem dok su djelatnici Policijske uprave Splitsko-dalmatinske sukladno nalogu Županijskog suda u Splitu broj Kir-t-5/19 od 11. siječnja 2019. obavljali pretragu njegove obiteljske kuće, ometao iste u vršenju pretrage, negodovao i galamio na policijske službenike govoreći im da nisu ovlašteni to raditi, da ne diraju njegove privatne stvari, branio im otvaranje ladica, ormara i frižidera, navodeći da tu nemaju što tražiti, a kada je upozoren da prestane s takvim ponašanjem, udario rukom policijskog službenika KR po ruci, uslijed čega su ovom ispali spisi na pod, a potom su ga djelatnici policije primjenom sile izgurali s mjesta vršenja radnje i dovršili započetu pretragu, dok je on priveden u prostorije Policijske postaje Omiš,

dakle, s namjerom poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi tome da silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njenih ovlasti,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilu prema službenoj osobi u pokušaju – djelo opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni BR na temelju odredbe čl. 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

IV. Potom se temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni BR u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) eura, od čega iznos od 265,45 (dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi) eura predstavlja troškove provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, dok iznos od 34,55 (trideset četiri eura i pedeset pet centi) eura predstavlja paušalni trošak.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu br. KO-DO-101/2019 od 16. svibnja 2019. protiv okrivljenog BR zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11.

2. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem ovlaštena tužiteljica je na zadnjoj raspravi korigirala činjenični opis na način da je precizirala riječi i ponašanje okrivljenika kritične prigode, a koje izmjene je sud prihvatio kao utemeljene.

3. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret pa se pristupilo izvođenju dokaza.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze ispitivanjem oštećenika policijskih službenika KR, HR i TR te svjedoka NR i ČR.

4.1. Potom su u dokazne svrhe pročitani i pregledani zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi okrivljenika br. 01669103 od 12. siječnja 2019. (list 11 spisa), medicinska dokumentacija oštećenika KR (list 13-14 spisa) te nalog o pretrazi doma i drugih prostorija Županijskog suda u Splitu broj Kir-t-5/19 od 11. siječnja 2019. (list 49 spisa).

4.2. Suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pregledan je i pročitani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Antonija Alujevića od 25. veljače 2019. (list 60-61 spisa).

4.3. Na temelju odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledani su i pročitani zapisnici o ispitivanju svjedoka ČR i NR pred državnim odvjetništvom od 6. ožujka 2019. (list 64-67 spisa), oštećenika TR i HR pred državnim odvjetništvom od 26. ožujka 2019. (list 68-71 spisa) te oštećenika KR pred državnim odvjetništvom od 16. svibnja 2019. (list 72-73 spisa).

4.4. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 118-121 spisa).

5. Potom se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika, koji je na raspravi kao i prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem i državnim odvjetništvom u bitnom kazao da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

6. Tako je naveo da su kritične prigode tri policijska službenika PP Omiš došla kod njega u kuću i da su ga probudili jer da su njegov sin PR i on još spavali. Kada im je otvorio vrata da su mu rekli da imaju nalog za pretragu kuće zbog njegova sina LR budući da ga se teretilo za počinjenje kaznenih djela krađe i teške krađe u svezi građevinskih strojeva i to prvenstveno pikamera, bušilica, ali i manjeg alata.

6.1. Pretrazi da su sudjelovala i dva svjedoka pa da je sve bilo u redu dok policijski službenici nisu počeli pretraživati donje rublje i da ih je pitao zašto to rade kada znaju da tu ne mogu pronaći navedene predmete, a oni da su ga ignorirali govoreći mu da se prestane tako ponašati i ometati pretragu pa da se naljutio i otišao u susjednu prostoriju zapaliti cigaretu i smiriti se.

6.2. Potom da su otvorili vodokotlić pa da ih je pitao zašto sada to rade, a oni da su mu kazali da traže sve što može biti predmet kaznenog djela. Tada da drugi put odlazi zapaliti cigaretu i smiriti se.

6.3. Kada se vratio da se pretraga vršila u kuhinji, a koja da je vrlo mala s površinom od oko 12m2 i da se u njoj tada nalazilo sedam osoba (tri policijska službenika, dva svjedoka, njegov sin PR i on), odnosno da se on nalazio u hodniku na ulazu u kuhinju. Policijski službenik HR da je otvorio hladnjak i počeo ga pretraživati pa da je krenuo prema njemu govoreći mu zašto to radi i pretražuje mu hranu s rukavicama koje je koristio prilikom pretrage vodokotlića. Obzirom da se ispred njega na ulazu u kuhinju nalazio policijski službenik KR da ga je možda slučajno u prolazu dotakao pa da su mu ispali papiri koje da je držao u ruci.

6.4. Tada da su policijski službenici izvadili lisice i rekli mu da je dosta jer da je pretjerao te pozvali drugu policijsku patrolu pa da je bio priveden zbog ometanje pretrage. U svakom slučaju da je pretraga ubrzo završena.

6.5. Zaključio je da u niti jednom trenutku nije sprječavao policijske službenike u pretrazi niti da je udario policijskog službenika po ruci kako se tvrdi jer da za to nije imao nikakav razlog, a osim toga da je cijeli život bio policijski službenik i da je pretraga bila na samom kraju. Dakle, da je jedino u tri navedena puta negodovao, ali ne iz razloga da policijske službenike spriječi u pretrazi već da mu pokažu nalog o pretrazi.

6.6. Jedina razlika u njegovoj obrani pred policijskim istražiteljem, ovlaštenim tužiteljem i sudom je bila što je pred policijskim istražiteljem tvrdio da je nalog o pretrazi predan njegovom sinu, a pred državnim odvjetništvom je naveo da mu sinu taj nalog nije uručen, dok na raspravi sada pretpostavlja da mu je sinu ipak nalog uručen.

6.7. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da je policijskim službenicima govorio riječi iz činjeničnog opisa „nitko nema pravo gledati moje intimne stvari, nemate pravo tražiti predmete kaznenog djela u svim prostorijama, nemate pravo tražiti alat po sobi i otvarati mi bez veze ormare i gledati mi u frižider“, ali da nije govorio one druge riječi koje bi bile vulgarnog sadržaja „da će ih izbaciti iz kuće, da odlaze s pretrage i da neće oni njega ovdje jebavati“.

- da je njegovo negodovanje u početku bilo normalo i to kada se obratio policijskim službenicima u svezi donjeg rublja, a poslije da je ipak bio glasniji kada ih je pitao u svezi pretrage vodokotlića i osobito hladnjaka,

- da je ranije bio policijski službenik pa da je poznavao policijskog službenika KR i da je s njim bio u dobrim odnosima,

- da ne zna zbog čega bi ga policijski službenici optužili za počinjenje navedenog djela pa da je dugo razmišljao i da je zaključio da su policijski službenici očekivali prilikom pretrage pronaći opojnu drogu u kući jer da je njegov sin u to vrijeme imao problema s opojnim drogama pa kada je nisu pronašli da su bili nezadovoljni i onda njega prijavili.

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i savjesne ocjene svakog dokaza, kako pojedinačno, a isto tako i svezi s ostalim dokazima, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik BR počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. u svezi čl. 34. KZ/11 i to na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

8. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti.

8.1. Dakle, kaznenim djelom prisile prema službenoj osobi štiti se nesmetano obavljanje službenih radnji, onih koje službene osobe poduzimaju u sklopu svojih ovlasti. Radnja počinjenja se uvijek ostvaruje činjenjem. Fakultativna mogućnost oslobođenja od kazne postoji ako je počinitelj izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim ponašanjem službene osobe. Radnja počinjenja uglavnom se sastoji od onemogućavanja, ali i otežavanja ovlaštene službene osobe u obavljaju službene radnje. Kazneno djelo je dovršeno kad je počinitelj uspio prisiliti službenu osobu da službenu radnju ne obavi, ili je obavljanje službene radnje bilo iznuđeno. Počinitelj mora biti svjestan da je objekt napada službena osoba i da sila ili prijetnja se poduzima radi toga da se službena osoba spriječi u obavljanju službene radnje ili je se prisili na njezino obavljanje. Za postojanje djela nisu važni motivi.

9. U postupku nije bilo sporno da su kritične prigode policijski službenici KR, HR i TR uz prisutnost svjedoka NR i ČR postupali po nalogu o pretrazi suca istrage Županijskog suda u Splitu br. KIR-t- 5/19 od 11. siječnja 2019., odnosno sa su vršili pretragu obiteljske kuće LR (sin okrivljenika) na adresi u [adresa] i da su toj pretrazi bili prisutni okrivljenik BR i njegov sin PR.

9.1. Nije sporno ni da policijski službenik KR kritične prigode nije zadobio tjelesnu ozljedu jer opisano crvenilo prednje strane lijeve podlaktice ne predstavlja tjelesnu ozljedu u sudsko medicinskom smislu.

9.2. Na koncu, nije bilo sporno ni da je okrivljenik prilikom pretrage negodovao i galamio na policijske službenike govoreći im da nisu ovlašteni to raditi, da ne diraju njegove osobne stvari i da ne otvaraju ladice, ormare i hladnjak jer da tu nemaju što tražiti.

9.3. Ovo sve proizlazi, kako iz obrane okrivljenika, tako i iz drugih izvedenih te prethodno pobrojanih dokaza, a posebno svjedočenja prethodno imenovanih policijskih službenika i svjedoka, sudsko-medicinskog nalaza i mišljenja izrađenog po vještaku Antoniju Alujeviću te navedenog naloga o pretrazi.

10. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik negirao, jest je li okrivljenik svojim ponašanjem onemogućavao službene osobe u vršenju pretrage njegove obiteljske kuće te je li nakon što je upozoren da prestane s takvim ponašanjem udario policijskog službenika KR po ruci.

11. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza ispitanih oštećenika policijskih službenika KR, HR i TR te svjedoka NR i ČR.

12. Tako je oštećeni KR u svom iskazu pred državnim odvjetništvom (16. svibnja 2019.) i na raspravi pred ovim sudom (17. svibnja 2024.) u bitnom naveo da je policijski službenik PP Omiš i da je 12. siječnja 2019. s kolegama policijskim službenicima HR i TR obavljao pretragu obiteljske kuće okrivljenika BR. Pretraga da je vršena zbog sumnji da je njegov sin PR počinio kazneno djelo krađe. Prilikom dolaska da su se legitimirali jer da su bili odjeveni u civilni odjeću i odmah da su uručili nalog za pretragu LR. Prethodno da su osigurali prisutnost dvojice svjedoka pa da su isti bili prisutni prilikom pretrage.

12.1. Odmah na početku pretrage da je okrivljenik počeo s negodovanjem i ometanjem pretrage jer da im je zabranjivao da otvaraju ladice, ormare i drugi namještaj u stanu pa da je situacija bila na rubu incidenta. Obzirom da ga je poznavao kao bivšeg kolegu policijskog službenika da ga je pokušao nekoliko puta smiriti, ali da je okrivljenik nastavio s ometanjem pretrage.

12.2. U trenutku kada je policijski službenik HR otvorio hladnjak u kuhinji da je okrivljenik počeo vikati i vrijeđati ih te da ga je tada udario po lijevoj ruci jer da se nalazio odmah do njega. Uslijed toga udarca da mu je spis predmeta pretrage pao na tlo pa da su okrivljenika bili primorani izgurati iz te prostorije, pozvati drugu policijsku patrolu i potom ga uhititi zbog sprječavanja u obavljanju službene radnje. Kasnije da je zatražio liječničku pomoć i da mu je izdana potvrda o zadobivenoj ozljedi.

12.3. Na posebna pitanja suda je odgovorio da se zbog svoje vrste posla više ne može sjetiti riječi koje je okrivljenik te prigode govorio te da je nalog o pretrazi bio uredno uručen.

12.4. Na posebna pitanja okrivljenika je odgovorio da je su se prilikom dolaska uredno legitimirali i da u početku nije bilo nikakvih tenzija te da ih je okrivljenik čak ponudio s kavom, da je nalog bio uredno uručen, da su pregledavali donje rublje, vodokotlić i hladnjak jer da te stvari uvijek pregledavaju budući da se na tim mjestima znaju nalaziti predmeti kaznenog djela, da se okrivljenik ponašao problematično jer da ga je bar 15-20 puta prije privođenja upozorio da se tako ne ponaša i da bi ga danas zbog stečenog iskustva puno ranije udaljio s pretrage, da okrivljenik nije bio prisutan do kraja pretrage jer da je bio udaljen, da se ne može sjetiti jesu li okrivljeniku stavili lisice na ruke pa da mu se čini da mu ipak nisu bile stavljene već da je samo izveden s pretrage te da ga je okrivljenik u bijesu udario po ruci, ali da ne zna zbog čega je to učinio.

13. Oštećeni HR je u svom iskazu pred državnim odvjetništvom (26. ožujka 2019.) i na raspravi pred ovim sudom (28. veljače 2024.) kazao da je 12. siječnja 2019. s kolegama policijskim službenicima KR i TR vršio pretragu obiteljske kuće okrivljenika BR. Po dolasku da su uručili nalog za pretragu, a koja da se obavljala zbog sumnji da je njegov sin počinio kazneno djelo teške krađe. Prije pretrage da je pronašao dva svjedoka. Čim je pretraga počela da je okrivljenik počeo negodovati na način da je govorio da nisu ovlašteni to raditi, da ne diraju njegove privatne stvari i slično pa da su ga u više navrata upozorili i rekli mu da postupaju po službenoj dužnosti i da prestane s takvim ponašanje. Kada su došli u kuhinju i kada ja otvorio jednu ladicu da je okrivljenik poludio i udario policijskog službenika KR po ruci pa da mu je spis predmeta u svezi pretrage pao na tlo. Nakon toga da se njemu unio u lice vičući „šta radiš“ pa da su bili prisiljeni uporabiti sredstva prisile i izgurati ga iz prostorije. Tada da je prestao s fizičkim suprotstavljanjem, ali da je i dalje je nastavio verbalno negodovati pa da su zatražili pomoć policijske patrole i završili pretragu. Kada je ta patrola stigla da je okrivljenik priveden u prostorije PP Omiš.

13.1. Na posebna pitanja okrivljenika je odgovorio da je okrivljenik bio prisutan prilikom početka dokazne radnje pretrage, ali da se ne može sjetiti gdje je okrivljenik dočekao kraj pretrage(u hodniku, ispred kuće ili u policijskom vozilu), da mu se čini da su mu bile stavljene lisice na ruke te da je nalog o pretrazi bio uredno uručen. 14. Oštećeni TR u svom iskazu pred državnim odvjetništvom (26. ožujka 2019.) i na raspravi pred ovim sudom (28. veljače 2024.) ističe da je 12. siječnja 2019. s kolegama KR i HR obavljao pretragu obiteljske kuće okrivljenika BR po naloga Županijskog suda u Splitu zbog osnovane sumnji da je sin okrivljenika PR počinio kazneno djelo krađe. Za potrebe pretrage da su pronašli dva svjedoka te da je nalog o pretrazi bio uredno uručen. Do tada da se okrivljenik prema njima ponašao korektno, ali kada su započeli s pretragom da je počeo s negodovanjem pa da ih je vrijeđao, obraćao im se povišenim tonom, branio im otvaranje ladica, ormara i hladnjaka, govoreći im da nemaju tu što tražiti, da je on bivši policajac i da će ih izbaciti iz kuće.

14.1. On da je cijelo vrijeme bio uz njegova sina LR, policijski službenik HR da je vršio pretragu, a policijski službenik KR da je stajao uz njih držeći spis predmeta u rukama. U trenutku kada je policijski službenik HR otvorio hladnjak da je okrivljenik doslovno poludio i krenuo prema policijskom službeniku HR govoreći da će ih izbaciti iz kuće i tada da je udario policijskog službenika KR po ruci pa da mu je cijeli spis predmeta u svezi pretrage pao na tlo. Potom da se unio ulice policijskom službeniku HR pa da su policijski službenici KR i HR bili prinuđeni primijeniti sredstva prisile i odvesti okrivljenika izvan kuće.

14.2. U više navrata da su okrivljenika upozoravali da prestane s neprimjerenim ponašanjem i da su mu dali do znanja da samo rade svoj posao. Naknadno da je došla policijska patrola koju su pozvali da bi mogli završiti pretragu pa da je okrivljenik priveden u službene prostorije PP Omiš, a policijski službenik KR da je zatražio medicinsku pomoć.

14.3. Na posebna pitanja okrivljenika je odgovorio da je okrivljenik bio prisutan na početku pretrage i da mu se čini da je prije kraja pretrage priveden, da je okrivljenik negodovao iz razloga što se pretraga vršila zbog njegova sina te da je nalog bio uredno uručen.

15. Svjedok NR je u svom iskazu pred državnim odvjetništvom (6. ožujka 2019.) i na raspravi pred ovim sudom (6. veljače 2025.) kazao da je 12. siječnja 2019. u jutarnjim satima ČR i njemu pristupio policijski službenik i zamolio ih da budu svjedoci prilikom pretrage kuće okrivljenika BR pa da su pristali.

15.1. Kada su došli do kuće da su zatekli okrivljenika BR, njegova sina i još dva policijska službenika u civilu. Policijski službenici da su njega i ČR upozorili da moraju biti prisutni u svim prostorijama u kojima se vrši pretraga i da gledaju kako se pretraga obavlja da bi mogli posvjedočiti u slučaju da se pronađu predmeti u svezi počinjenja kaznenog djela.

15.2. Kada je pretraga počela da je okrivljenik krenuo negodovati da je on bivši policajac, da smiju tražiti samo predmete vezane za točno određeno kazneno djelo, da je protestirao i bunio se što mu gledaju donje rublje, a policijski službenici da su mu govorili da samo rade svoj posao i da ih pusti da nastave s pretragom.

15.3. Policijski službenik KR da je tijekom pretrage u rukama držao rokovnik i nekakve dokumente. Kada su ušli u kuhinju da ja on stajao kraj stola, a ispred njega da je bio policijski službenik HR koji da je vršio pretragu i do njega da su se nalazili drugi policijski službenik, sin okrivljenika i svjedok ČR, dok da su njemu iza leđa bili policijski službenik KR i okrivljenik. U jednom trenutku da je vidio kako padaju dokumenti koje je u ruci prethodno nosio policijski službenik KR, međutim da nije vidio zbog čega se to dogodilo, odnosno je li okrivljenik udario po ruci policijskog službenika KR. Te dokumente da je pomogao skupiti, a policijski službenici HR i KR da su okrivljenika izveli u hodnik te da je čuo da zovu pojačanje drugih policijskih službenika navodeći da okrivljenik ometa pretragu.

15.4. Pretraga da je nastavljena i ubrzo da je završila pa da je potpisao zapisnik s pretrage i da nikakvih primjedbi na pretragu nije imao jer da su policijski službenici postupali profesionalno.

15.5. Na posebna pitanja suda je odgovorio da je okrivljenik prvo počeo negodovati kada su policijski službenici pretraživali donje rublje te da su mu policijski službenici možda stavili lisice kada su ga izvodili iz kuhinje.

15.6. Na pitanja okrivljenika je kazao da se ne može sjetiti je li policijske službenike pitao da mu pokažu nalog o pretrazi, da su policijski službenici tražili predmete u svezi počinjenja kaznenog djela pa da je okrivljenik negodovao govoreći da u donjem rublju, vodokotliću i hladnjaku ne mogu pronaći bušilice.

16. Svjedok ČR u svom iskazu pred državnim odvjetništvom (6. ožujka 2019.) i na raspravi pred ovim sudom (6. veljače 2025.) navodi da je kritične prigode u jutarnjim satima NR i njemu pristupio policijski službenik i zamolio ih da budu svjedoci prilikom pretrage obližnje kuće pa da su pristali.

16.1. Kada su došli do te kuće da su ispred zatekli dva policijska službenika u civilu te sina i oca čiju je kuću trebalo pretražiti. Prije ulaska u kuću da su NR i njega policijski službenici upozorili da moraju biti prisutni prilikom pretrage svake prostorije i gledati kako se pretraga obavlja.

16.2. Za vrijeme pretrage da je okrivljenik negodovao da što se kuća uopće ima pretraživati jer da se u njoj neće ništa pronaći. Pred kraj pretrage dok su se nalazili u jednoj prostoriji da su na tlo pali dokumenti koje je ranije držao jedan od policijskih službenika, ali da ne zna kako se to dogodilo jer da nikakav fizički kontakt okrivljenika s tim policijskim službenikom nije vidio, odnosno da je samo vidio i čuo okrivljenika da negoduje i galami. Odmah da je taj policijski službenik okrivljeniku kazao da će ga privesti u policijsku postaju na ispitivanje jer da je napao policijskog službenika pa da je pozvano i pojačanje te da je pretraga uskoro završila.

16.3. Nakon pretrage da je uredno potpisao zapisnik jer da nije imao nikakvih primjedbi budući da su se policijski službenici ponašali profesionalno. Jedina osoba koja je povisivala tonove i pravila probleme da je bio okrivljenik, obzirom da je policijskim službenicima govorio da ne diraju donje rublje, da ne otvaraju ladice, da ne podižu krevet jer da nemaju tu što pronaći, da ne otvaraju frižider jer da u njemu nema ništa za njih važno i slično, a policijski službenici su mu na to samo odgovarali da rade svoj posao i molili ga da se smiri i otiđe pa da bi nakratko izlazio iz prostorija i potom da se vraćao nastavljajući negodovati.

16.4. Na posebno pitanje suda je odgovorio da nije mogao vidjeti eventualni fizički kontakt između okrivljenika i policijskog službenika jer da se nalazio u drugoj prostoriji.

16.5. Na pitanja okrivljenika je kazao da je okrivljenik bio prisutan za vrijeme pretrage, ali da je znao odlaziti i vraćati se u prostorije koje su se pretraživale, da se ne može sjetiti jesu li mu policijski službenici stavili lisice na ruke, ali da mu se čini da ipak nisu već da su zvali pojačanje i rekli mu da će ga privesti u policijsku postaju na ispitivanje.

17. Ovakve iskaze policijskih službenika KR, HR i TR te svjedoka NR i ČR sud je procijenilo kao utemeljene, vjerodostojne, argumentirane i stvarno proživljene jer detaljno opisuju sve odlučne činjenice vezane za ponašanje okrivljenika BR kritične prigode, obzirom da tijekom postupka nije pronađena niti jedna okolnost niti činjenica koja bi ukazivala da bi navedeni policijski službenici i svjedoci lažno svjedočili i na taj način teretili okrivljenika pa su u tom smislu neprihvatljivi njegovi navodi da su ga policijski službenici lažno teretili iz razloga što su bili ljuti i nezadovoljni budući da prilikom pretrage nisu pronašli opojnu drogu i sud takve navode cijeni kao paušalne, neosnovane i ničim dokazane.

17.1. Isto tako, navedeni iskazi se međusobno nadopunjuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu te su ujedno potkrijepljeni i dijelom obrane okrivljenika kada potvrđuje da je negodovao, vikao i galamio te se protivio otvaranju ladica, ormara i hladnjaka.

18. Kod takvog stanja stvari, sud obranu okrivljenika procjenjuje kao neosnovanu, neuvjerljivu, nelogičnu i u suprotnosti s bitnim činjenicama i provedenim dokazima te isključivo usmjerenu na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti jer njegove tvrdnje nemaju podlogu niti u jednom od izvedenih dokaza. Stoga, neprihvatljivi su njegovi navodi da policijske službenike u niti jednom trenutku nije sprječavao u obavljanju njihovih službenih radnji i da nije udario policijskog službenika KR po ruci jer to potvrđuju sva tri policijska službenika, dok svjedoci ČR i NR udaranje nisu mogli ni vidjeti jer su se nalazili u drugoj prostoriju, odnosno bili su okrenuti u suprotnom smjeru.

18.1. Odgovor na pitanje jesu li okrivljeniku nakon što je udario policijskog službenika po ruci stavljene lisice na ruke ili ne, nije od presudnog značaja jer je okrivljenik tada bio izveden iz prostorije, pozvano je pojačanje i pretraga je nastavljena. Dakle, nije uopće za očekivati od policijskih službenika da se zbog svoje vrste posla i proteka vremena mogu sjetiti jesu li kritične prigode okrivljeniku bile stavljene lisice ili ne pa je naravno logično da se toga ne sjećaju.

18.2. Što se tiče predmetnog naloga o pretrazi sud je kao nesporno utvrdio da je isti uručen okrivljenikovom sinu LR jer se na njega i odnosio, što su potvrdili svi policijski službenici, a na koncu i okrivljenik prilikom ispitivanja pred policijskim istražiteljem i sudom. Njemu (okrivljeniku) navedeni nalog nije ni trebao biti uručen jer se po ZKP/08 nalog o pretrazi doma i drugih prostora predaje samo osobi kod koje se pretraga obavlja (u konkretnom slučaju PR), dok vlasnik prostora (okrivljenik) može biti prisutan toj pretrazi, a što se i dogodilo kritične prigode.

19. Dakle, u postupku je utvrđeno da je okrivljenik inkriminirane prigode prilikom pretrage njegove obiteljske kuće sprječavao policijske službenike (a koji se prema čl. 87. toč. 3. KZ/11 smatraju službenom osobom) prilikom obavljanja službene radnje na način da je negodovao i galamio kako je to opisano u izreci pa kada je bio upozoren da prestane s takvim ponašanjem da je udario policijskog službenika KR po ruci, uslijed čega su ovome ispali dokumenti na tlo, zbog čega je primjenom sile izguran s mjesta pretrage da bi se ista dovršila.

20. Prema tome, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik opisanim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. u svezi čl. 34. KZ/11 jer su policijski službenici primjenom sile savladali i uhitili okrivljenika te dovršili službenu radnju pretrage pa predmetno kazneno djelo nije dovršeno, već je ostalo u pokušaju.

21. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.

22. Što se tiče oblika krivnje, utvrđeno je da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan da je riječ o policijskim službenicima koji obavljaju službenu radnju i da ih u tome ometa. On je želio spriječiti policijske službenike u njihovom postupanju pa je bio svjestan da će doći do posljedice, a zbog čega je i poduzeo sve što je smatrao da je potrebno za izazivanje posljedice, odnosno sprječavanja intervencije policije, a to što ipak nije uspio u svom naumu rezultat je toga što je posljedica koju je želio izostala, uslijed faktora koji se ne mogu pripisati voljnoj i svjesnoj komponenti okrivljenika. Dakle, okrivljenik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja i svjestan je da je njegovo djelo zabranjeno pa ne postoji ni jedan ispričavajući razlog.

23. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

24. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

25. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnost cijenio raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, činjenicu što je bio sudionik Domovinskog rata i što je kazneno djelo ostalo u pokušaju, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio iskazanu upornost i ustrajnost u protupravnom ponašanju, slabu samokritičnost i potpuni izostanak kajanja zbog vlastitog protupravnog postupanja.

26. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, sud je okrivljenika BR na temelju odredbe čl. 314. u svezi čl. 34. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a potom mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, jer smatra da je upravo ta sankcija po svojoj vrsti, ali i po svojoj duljini trajanja upravo ona sankcija kojom će se na okrivljenika djelovati i tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

27. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom od 300,00 eura. Od toga iznos od 265,45 eura predstavlja trošak izrade sudsko-medicinskog vještačenja, dok iznos od 34,55 eura predstavlja paušalne troškove postupka, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 10. veljače 2025.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku BR, [adresa]

-ODO Split

-oštećeniku pod 1. KR, [adresa] (po pravomoćnosti)

-oštećeniku pod 2. HR, [adresa] (po pravomoćnosti)

-oštećeniku pod 2. TR, [adresa] (po pravomoćnosti)

-u spis