Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-297/2024-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E SU D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljan kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku iz OD Maravić & Maravić iz Ogulina, protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d. Jadranski trg br. 3/a, iz Rijeke, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: 7 P-439/2019-30 od 19. listopada 2021. na sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelom se uvažava se žalba tužene kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj 7 P-439/2019-30 od 19. listopada 2021. godine u točkama I., II. i VI. izreke i u tome dijelu predmet vraća na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

p r e s u d i o je

U preostalom dijelu žalba tužene se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj 7 P-439/2019-30 od 19. listopada 2021. u točkama III., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te je tuženoj naloženo da tužitelju s osnova preplate kredita isplati iznos od 33.920,34 kune sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate u razdoblju od 1. listopada 2005. do 1. rujna 2015.(točka I. i II. izreke); utvrđeno je da ne postoji potraživanje tužene u iznosu od 3.001,07 kuna, nadalje u iznosu od 5.288,40 kuna i u iznosu od 16.565,11 kuna (točka III. IV.i V. izreke) te joj je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.878,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku 15 dana (točka VI. Izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude.

2.1. Tužena navodi da u konkretnom slučaju postoji obveza za ocjenom subjektivne i objektivne nepristranosti suda, odnosno da li je sudac ili njemu bliska osoba imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom vezanom uz CHF, kao i da li sucu bliska osoba zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u istovrsnim ili sličnim sporovima tj. potrebno je razmotriti postoje li okolnosti iz članka 71. stavak 7. ZPP-a.

2.2. Tužena nadalje navodi kako osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te naglašava da je tužitelj sklopio aneks ugovora o kreditu i prihvatio konverziju koja je sukladno pravnom shvaćanju VSRH zakonita (odluka poslovni broj Gos-11/2019).

2.3. Osim navedenog u postupku kolektivne zaštite potrošača je pružena zaštita prosječnom potrošaču no u svakom pojedinom postupku treba utvrditi činjenično stanje o obaviještenosti konkretnog potrošača o pravnim posljedicama sklapanja predmetnog ugovora.

Tužena je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka predlagala saslušanje tužitelja i osobnog bankara na ove okolnosti, no sud je odbio ovaj dokazni prijedlog slijedom čega nije pravilno i u potpunosti utvrđeno činjenično stanje.

2.4. Tužena osporava i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare smatrajući da je jedino tužitelj podnošenjem tužbe kojom traži utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora mogao prekinuti zastarni rok.

2.5. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i u pogledu dosuđivanja zakonskih zateznih kamata na eventualnu pretplatu kredita navodeći kako zato nije bilo zakonske osnove imajući u vidu odredbu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.114/22., 156/22., 155/23. – dalje u tekstu ZOO).

Naime nije jasno iz kojih razloga je prvostupanjski sud utvrdio da je tužena nepošteni stjecatelj.

Pri tome se poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2004. godine prema kojem ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnim tako da stjecatelju pripadaju zakonske kamate od dana podnošenja zahtjeva.

2.6. U pogledu istaknutog prigovora radi prijeboja tužena navodi da je prvostupanjski sud također pogrešno primjenio materijalno pravo kada je utvrdio da ne postoji tražbina s osnova manje plaćenih anuiteta u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene.

Nadalje smatra pogrešni zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju tražbine prema tužitelju s osnova razlike tečaja iz oročenog depozita.

2.7. Tužena slijedom gore navedenog osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim tako da se presuda može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ugovornih odredbi odnosno zahtjev tužene za isplatu tzv. negativne razlike u periodu otplate kredita kada su tečaj CHF i kamatna stopa bili niži u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora kao i zahtjev tužene s osnova razlike tečaja CHF iz oročenog depozita.

6.1. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 22. travnja 2005. godine kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 73.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tužene kao kreditora sa početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,99% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene na rok od 360 mjeseci; nadalje da su stranke sklopile aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK (NN 102/15); da je tijekom otplate kredita dolazilo do promjene tečaja CHF i kamatne stope u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora kao i to da je tužitelj zbog povećanja tečaja CHF i kamatne stope preplatio kredit za iznos od 33.920,34 kune.

6.2. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502c. ZPP-a te odluke sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te tužitelju dosuđuje zatraženi iznos preplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare tražbine i prigovor prijeboja.

7. U pogledu žalbenih navoda vezanih za ocjenu subjektivne i objektivne nepristranosti suca u smislu odredbe članka 71. stavak 1. točka 7. ZPP-a ovaj sud napominje kako je točno da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

No tužena paušalno i bez ikakvih argumenata dovodi u sumnju nepristranost prvostupanjskog suda a u svakom slučaju ukoliko je imala saznanja o postojanju okolnosti iz navedene odredbe tada je trebala podnijeti zahtjev za izuzeće najkasnije do završetka rasprave odnosno do donošenja prvostupanjske presude (članak 73. stavak 6. ZPP-a) a ne osporavati nepristranost suda tek u žalbi protiv presude.

7.1. Vezano za sklopljeni aneks ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK (NN102/15) odnosno pravno shvaćanje VSRH u predmetu Gos 1/19 prema kojem sporazum o konverziji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sama ta činjenica po ocjeni ovoga suda ne lišava tužitelja prava na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim aneksom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana. Osim navedenog iz teksta aneksa ugovora ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem istog odriče svoje tražbine a osim toga treba imati u vidu razloge ZID ZPK /15 odnosno namjeru zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF njihov položaj barem djelom izjednači sa korisnicima kredita u drugim valutama. Nadalje iz prakse Suda EU proizlazi da zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošače u smislu njihove zaštite zajamčene Direktivom 93/13/ EEŽ što u konkretnom slučaju znači vraćanje ugovorne pozicije tužitelja u položaj kao da ništetne odredbe nisu ni postojale.

7.2. Nadalje su neosnovani žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora prijeboja i to iz slijedećih razloga

Plaćanjem manjih anuiteta tužitelj zbog nižeg tečaja CHF tečaja odnosno kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu kao potrošač nije ništa primio jer je tužena kao financijska institucija imala saznanja o mogućnosti promjene odnosno pada tečaja CHF i to za nju predstavlja rizik poslovanja a na isti način treba promatrati i kamatnu stopu koju je sama određivala.

Presudom u kolektivnom sporu je utvrđena ništetnost navedenih odredbi kojima je rizik promjene tečaja CHF prebačen na korisnika kredita što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

Dakle ukoliko je u određenom razdoblju trajanja kredita anuitet bio manji ( zbog manjeg tečaja CHF odnosno niže kamatne stope) to ne može ići na štetu tužitelja kao potrošača.

Prema odredbi članka 6. ZOO zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog kojeg je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Točno je da je po odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila no zbog činjenice da je tužena u ugovornom odnosu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja ne može od tužitelja potraživati razliku manje plaćenih anuiteta jer na taj način zloupotrebljava svoja prava iz ugovornog odnosa i pruženu zaštitu potrošačima u kolektivnom sporu. Gore navedeno se odnosi i na istaknuti prigovor prijeboja vezan za oročeni depozit kao instrument osiguranja kredita.

7.3. Također su neosnovani žalbeni navodi vezani za istaknuti prigovor zastare tražbine jer prvostupanjski sud pravilno vezuje prekid i ponovni početak tijeka zastare imajući u vidu podnošenje tužbe i pravomoćnost odluka u postupku kolektivne zaštite potrošača vezano za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF u (13. lipnja 2014; 14 lipnja 2018; o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022.godine, Su –IV-33/2022-2).

7.4. U pogledu žalbenih navoda vezanih za primjenu odredbe članka 1115. ZOO odnosno tijeka zakonskih zateznih kamata isti su u cijelosti neosnovani. Prema navedenoj zakonskoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Pri tome se tužena neosnovano poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2004. godine jer savjesnost ugovornih strana iz ništetnog ugovora predstavlja oborivu pretpostavku pri čemu se napominje da je u postupku kolektivne zaštite utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Dakle pod pretpostavkom osnovanosti zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa kredita tužena bi bila dužna platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja a ne od dana podnošenja zahtjeva.

7.5. Vezano za pozivanje prvostupanjskog suda na odredbu članka 502c ZPP- a nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača tako da ima mjesta primjeni navedene odredbe ali isto tako se u svakoj pojedinoj restitucijskoj parnici mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu takvog utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite s obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih ugovornih odredbi procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/21, U III/3540/21, U-III/3446/21, U-III/5458/21 ).

Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku na strani tužene.

7.6. Odbijanjem dokaznih prijedloga tužene za saslušanjem tužitelja i osobnog bankara na navedene okolnosti prvostupanjski sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Slijedom gore navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 370. ZPP-a dijelom uvažio žalbu tužene i ukinuo prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke a slijedom toga i odluku o troškovima parničnog postupka u točki VI. izreke sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. navedenog zakona.

Obzirom da su neosnovani žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora prijeboja ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama III., IV. i V. izreke.

8.1. U nastavku postupka prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje te će provesti dokaz saslušanjem tužitelja i osobnog bankara na okolnost obaviještenosti tužitelja u svezi navedenih ugovornih odredbi radi donošenja informirane odluke o sklapanju ugovora te potom donijeti novu zakonitu odluku.

8.2. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a

Vukovar, 10.veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić