Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-1070/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja GH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužitelja HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (nasljednika iza pok. 2. tužiteljice UH), protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi ovrhe-spor, odlučujući o žalbi 1. tužitelja i 2. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-599/2023-8 od 26. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba 1. tužitelja i 2. tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-599/2023-8 od 26. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mladen Ježek iz Zagreba, Šoštarićeva 8, posl. br. Ovrv-402/2010 od 11.03.2010. iz razloga nastupanja zastare.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužitelj i 2. tužitelj (dalje: tužitelji) iz svih žalbenih razloga, smatrajući da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te su povrijeđena pravila postupka, kao i materijalni zakon. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbetužitelja, i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.
6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.
7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuju tužitelji.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ovrha u predmetu Ovrv-402/2010 od 11. ožujka 2010., a radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku naplate na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika nedopuštena.
9. Prvostupanjski sud obrazlažući pobijanu presudu, ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice utemeljio je na sljedećim nespornim i tijekom dokaznog postupka utvrđenim činjenicama:
- da je tuženik dana 28. ožujka 2023. temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-402/10 od 11. ožujka 2010. koje je postalo pravomoćno i ovršno 30. travnja 2012. donesenog po javnom bilježniku Mladenu Ježeku pokrenuo postupak izvansudske ovrhe kod FINA-e,
- da je osnova bila Ovrv-402/10 (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-402/10 od 11. ožujka 2010. koje je postalo pravomoćno i ovršno 30. travnja 2012. donesenog po javnom bilježniku Mladenu Ježeku) zaprimljena u Financijsku agenciju 21. svibnja 2012. te evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, a Financijska agencija je postupila sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 02/20, 46/20, 47/20) i prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje dana 4. kolovoza 2018.,
- da je tužitelj podnio Općinskom sudu u Novom Zagrebu prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava te za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim,
- da je Općinski sud u Novom Zagrebu, donio zaključak poslovni broj Ovr- 525/2023-4 od 25. svibnja 2023. kojim je tužitelje uputio pokrenuti parnicu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a radi razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ-a),
- da su tužitelji pokrenuo ovaj parnični postupak u roku od 15 dana od primitka rješenja,
- da je zastara započela teći dana 30. travnja 2012. kada je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-402/10 postalo pravomoćno i ovršno,
- da je zastara prekinuta zaprimanjem predmetnog rješenje kod FINA-e dana 21. svibnja 2012.
10. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 214., članka 215., članka 216., članka 233., članka 241. i članka 245. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), pravilno zaključio da zastara nije nastupila jer zastarni rok za tražbinu iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-402/10 iznosi 10 godina sukladno članka 233. ZOO-a i počinje teći 1. svibnja 2012. (dakle prvog dana nakon dana pravomoćnosti 30. travnja 2010.). Budući je nesporno utvrđeno da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po FINA-i prestalo izvršavati 4. kolovoza 2018. i to bez krivnje ovrhovoditelja pa prvostupanjski sud pravilno smatra da zastarni rok koji je prekinut podnošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 402/10 na naplatu, počinje iznova teći 5. kolovoza 2018.. Kako je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-402/10 ponovno zaprimljeno kod FINA-e 28. ožujka 2023. i to unutar desetogodišnjeg zastarnog roka (članak 233. ZOO-a), prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je došlo do prekida zastare, te da je zastara počela ponovno teći i da u konačnici zastara nije nastupila.
11. Prvostupanjski sud obzirom na sve naprijed navedeno zauzima pravilno stajalište da podnošenje predmetnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-402/10 od 11. ožujka 2010. na naplatu predstavlja radnju kojom se zastara prekida, pri tom se poziva i na stajalište Vrhovnog suda RH zauzeto u rješenju Rev-1667/2017-3 od 22. listopada 2019. i presudi Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017., a u kojim odlukama je izneseno pravno shvaćanje prema kojemu u situaciji kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršenog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno. U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je FINA prestala sa izvršavanjem predmetnog rješenja na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja. Zastara je počela ponovno teći upravo 5. kolovoza 2017. kao prvog sljedećeg dana poslije dana kada je FINA prestala izvršavati rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, slijedom čega tražbina tuženika po navedenom rješenju, sukladno odredbama članka 241. i članka 233. ZOO-a nije zastarjela.
12. Dakle, iz niti jednog dokaza koje su predložili tužitelji ne može se zaključiti o postojanju zakonske pretpostavke iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, za proglašenje ovrhe nedopuštenom, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući su isti utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka, a žalbeni navodi nisu doveli u pitanje njihovu pravilnost i zakonitost u bilo kojem segmentu.
14. U odnosu na žalbene navode tužitelja potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, odnosno u obrazloženju pobijane presude, na vrlo iscrpan i detaljan način dao svoje razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, te je pravilnom analizom provedenih dokaza došao do pravilnog i zakonitog zaključka da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
15. Dakle, žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, kako činjenično, tako ni pravno, pa je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.
U Gospiću, 10. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
