REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1697/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, protiv tuženog Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-394/2020-26 od 23. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-394/2020-26 od 23. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 51400607- 5102237446 sklopljenog između tužitelja ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 dana 14.02.2005.godine, a sve u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao tuženika, kao i dijelu kojim je ugovorena Valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak CHF.
II. Nalaže se tuženiku ERSTE& ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime promjenjivosti kamatne stope isplati novčani iznos od 816,02 € / 6.147,89 kn, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015.g., te od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, te od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, i to:
0,01 € / 0,05 kn od 01.04. 2005.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.05. 2005.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.07. 2005.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.08. 2005.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.09. 2005.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.11. 2005.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.02. 2006.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.04. 2006.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.05. 2006.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.06. 2006.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.09. 2006.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.11. 2006.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.03. 2007.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.07. 2007.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.08. 2007.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.09. 2007.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.10. 2007.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.12. 2007.g. do isplate,
0,01 € / 0,05 kn od 01.01. 2008.g. do isplate,
14,66 € / 110,44 kn od 01.02. 2008.g. do isplate,
14,64 € / 110,34 kn od 01.03. 2008.g. do isplate,
14,61 € / 110,10 kn od 01.04. 2008.g. do isplate,
14,59 € / 109,95 kn od 01.05. 2008.g. do isplate,
14,57 € / 109,81 kn od 01.06. 2008.g. do isplate,
14,55 € / 109,61 kn od 01.07. 2008.g. do isplate,
14,53 € / 109,47 kn od 01.08. 2008.g. do isplate,
14,50 € / 109,27 kn od 01.09. 2008.g. do isplate,
14,48 € / 109,13 kn od 01.10. 2008.g. do isplate,
14,46 € / 108,93 kn od 01.11. 2008.g. do isplate,
14,43 € / 108,74 kn od 01.12. 2008.g. do isplate,
14,41 € / 108,55 kn od 01.01. 2009.g. do isplate,
14,39 € / 108,40 kn od 01.02. 2009.g. do isplate,
14,36 € / 108,16 kn od 01.03. 2009.g. do isplate,
14,34 € / 108,01 kn od 01.04. 2009.g. do isplate,
23,22 € / 174,93 kn od 01.05. 2009.g. do isplate,
23,17 € / 174,59 kn od 01.06. 2009.g. do isplate,
23,13 € / 174,30 kn od 01.07. 2009.g. do isplate,
23,10 € / 174,01 kn od 01.08. 2009.g. do isplate,
23,06 € / 173,72 kn od 01.09. 2009.g. do isplate,
23,02 € / 173,43 kn od 01.10. 2009.g. do isplate,
22,97 € / 173,09 kn od 01.11. 2009.g. do isplate,
22,93 € / 172,75 kn od 01.12. 2009.g. do isplate,
22,88 € / 172,41 kn od 01.01. 2010.g. do isplate,
22,84 € / 172,07 kn od 01.02. 2010.g. do isplate,
22,79 € / 171,73 kn od 01.03. 2010.g. do isplate,
22,75 € / 171,44 kn od 01.04. 2010.g. do isplate,
22,71 € / 171,10 kn od 01.05. 2010.g. do isplate,
22,66 € / 170,76 kn od 01.06. 2010.g. do isplate,
22,61 € / 170,37 kn od 01.07. 2010.g. do isplate,
22,56 € / 169,98 kn od 01.08. 2010.g. do isplate,
22,52 € / 169,64 kn od 01.09. 2010.g. do isplate,
22,47 € / 169,30 kn od 01.10. 2010.g. do isplate,
16,44 € / 123,84 kn od 01.11. 2010.g. do isplate,
16,40 € / 123,55 kn od 01.12. 2010.g. do isplate,
16,36 € / 123,26 kn od 01.01. 2011.g. do isplate,
16,33 € / 123,02 kn od 01.02. 2011.g. do isplate,
16,28 € / 122,68 kn od 01.03. 2011.g. do isplate,
16,24 € / 122,39 kn od 01.04. 2011.g. do isplate,
16,20 € / 122,09 kn od 01.05. 2011.g. do isplate,
9,17 € / 69,11 kn od 01.06. 2011.g. do isplate,
9,15 € / 68,92 kn od 01.07. 2011.g. do isplate,
9,13 € / 68,77 kn od 01.08. 2011.g. do isplate,
9,10 € / 68,53 kn od 01.09. 2011.g. do isplate,
9,08 € / 68,38 kn od 01.10. 2011.g. do isplate,
1,06 € / 8,01 kn od 01.11. 2011.g. do isplate,
1,06 € / 8,01 kn od 01.12. 2011.g. do isplate,
1,06 € / 7,96 kn od 01.01.2012.g. do isplate,
1,05 € / 7,92 kn od 01.02.2012.g. do isplate,
1,04 € / 7,87 kn od 01.03.2012.g. do isplate,
1,04 € / 7,87 kn od 01.04.2012.g. do isplate,
1,04 € / 7,82 kn od 01.05.2012.g. do isplate,
1,03 € / 7,77 kn od 01.06.2012.g. do isplate,
1,02 € / 7,72 kn od 01.07.2012.g. do isplate,
1,02 € / 7,72 kn od 01.08.2012.g. do isplate,
1,02 € / 7,67 kn od 01.09.2012.g. do isplate,
1,01 € / 7,62 kn od 01.10.2012.g. do isplate,
1,01 € / 7,58 kn od 01.11.2012.g. do isplate,
1,00 € / 7,53 kn od 01.12.2012.g. do isplate,
1,00 € / 7,53 kn od 01.01.2013.g. do isplate,
0,99 € / 7,48 kn od 01.02.2013.g. do isplate,
0,99 € / 7,48 kn od 01.03.2013.g. do isplate,
0,99 € / 7,43 kn od 01.04.2013.g. do isplate,
0,98 € / 7,38 kn od 01.05.2013.g. do isplate,
0,97 € / 7,33 kn od 01.06.2013.g. do isplate,
0,97 € / 7,28 kn od 01.07.2013.g. do isplate,
0,96 € / 7,24 kn od 01.08.2013.g. do isplate,
0,96 € / 7,24 kn od 01.09.2013.g. do isplate,
0,95 € / 7,14 kn od 01.10.2013.g. do isplate,
0,95 € / 7,14 kn od 01.11.2013.g. do isplate,
0,94 € / 7,09 kn od 01.12.2013.g. do isplate,
0,93 € / 7,04 kn od 01.01.2014.g. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime valutne klauzule isplati novčani iznos od 3.876,11 € / 29.204,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015.g., te od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, te od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, i to:
0,05 € / 0,35 kn 3od 01.03. 2005.g. do isplate,
1,41 € / 10,66 kn od 01.11. 2008.g. do isplate,
4,01 € / 30,24 kn od 01.01. 2009.g. do isplate,
5,07 € / 38,22 kn od 01.02. 2009.g. do isplate,
6,14 € / 46,28 kn od 01.03. 2009.g. do isplate,
2,95 € / 22,24 kn od 01.04. 2009.g. do isplate,
2,80 € / 21,08 kn od 01.05. 2009.g. do isplate,
0,07 € / 0,49 kn od 01.12. 2009.g. do isplate,
2,88 € / 21,70 kn od 01.01.2010.g. do isplate,
6,56 € / 49,43 kn od 01.02.2010.g. do isplate,
5,67 € / 42,73 kn od 01.03.2010.g. do isplate,
12,00 € / 90,44 kn od 01.04.2010.g. do isplate,
10,63 € / 80,10 kn od 01.05.2010.g. do isplate,
12,13 € / 91,43 kn od 01.06.2010.g. do isplate,
28,98 € / 218,38 kn od 01.07.2010.g. do isplate,
25,26 € / 190,29 kn od 01.08.2010.g. do isplate,
38,97 € / 293,63 kn od 01.09.2010.g. do isplate,
32,17 € / 242,38 kn od 01.10.2010.g. do isplate,
25,90 € / 195,11 kn od 01.11.2010.g. do isplate,
43,15 € / 325,14 kn od 01.12.2010.g. do isplate,
51,98 € / 391,46 kn od 01.01.2011.g. do isplate,
45,37 € / 341,84 kn od 01.02.2011.g. do isplate,
47,40 € / 357,14 kn od 01.03.2011.g. do isplate,
41,88 € / 315,57 kn od 01.04.2011.g. do isplate,
42,50 € / 320,19 kn od 01.05.2011.g. do isplate,
58,91 € / 443,83 kn od 01.06.2011.g. do isplate,
61,75 € / 465,25 kn od 01.07.2011.g. do isplate,
81,31 € / 612,64 kn od 01.08.2011.g. do isplate,
78,54 € / 591,79 kn od 01.09.2011.g. do isplate,
63,19 € / 476,09 kn od 01.10.2011.g. do isplate,
61,52 € / 463,56 kn od 01.11.2011.g. do isplate,
60,47 € / 455,63 kn od 01.12.2011.g. do isplate,
64,36 € / 484,95 kn od 01.01.2012.g. do isplate,
68,71 € / 517,70 kn od 01.02.2012.g. do isplate,
68,81 € / 518,46 kn od 01.03.2012.g. do isplate,
66,10 € / 498,00 kn od 01.04.2012.g. do isplate,
66,99 € / 504,73 kn od 01.05.2012.g. do isplate,
68,66 € / 517,34 kn od 01.06.2012.g. do isplate,
67,07 € / 505,35 kn od 01.07.2012.g. do isplate,
67,19 € / 506,25 kn od 01.08.2012.g. do isplate,
65,66 € / 494,73 kn od 01.09.2012.g. do isplate,
62,63 € / 471,91 kn od 01.10.2012.g. do isplate,
66,12 € / 498,17 kn od 01.11.2012.g. do isplate,
67,11 € / 505,67 kn od 01.12.2012.g. do isplate,
67,19 € / 506,25 kn od 01.01.2013.g. do isplate,
62,15 € / 498,24 kn od 01.02.2013.g. do isplate,
65,39 € / 492,70 kn od 01.03.2013.g. do isplate,
66,27 € / 499,32 kn od 01.04.2013.g. do isplate,
64,32 € / 484,65 kn od 01.05.2013.g. do isplate,
58,86 € / 443,45 kn od 01.06.2013.g. do isplate,
56,70 € / 427,19 kn od 01.07.2013.g. do isplate,
59,39 € / 447,46 kn od 01.08.2013.g. do isplate,
61,24 € / 461,43 kn od 01.09.2013.g. do isplate,
65,97 € / 497,08 kn od 01.10.2013.g. do isplate,
63,58 € / 479,02 kn od 01.11.2013.g. do isplate,
65,91 € / 496,58 kn od 01.12.2013.g. do isplate,
62,98 € / 474,51 kn od 01.01.2014.g. do isplate,
61,44 € / 462,93 kn od 01.02.2014.g. do isplate,
63,18 € / 476,04 kn od 01.03.2014.g. do isplate,
61,06 € / 460,06 kn od 01.04.2014.g. do isplate,
60,75 € / 457,74 kn od 01.05.2014.g. do isplate,
59,12 € / 445,45 kn od 01.06.2014.g. do isplate,
60,48 € / 455,65 kn od 01.07.2014.g. do isplate,
62,56 € / 471,37 kn od 01.08.2014.g. do isplate,
64,23 € / 483,94 kn od 01.09.2014.g. do isplate,
63,37 € / 477,43 kn od 01.10.2014.g. do isplate,
66,37 € / 500,03 kn od 01.11.2014.g. do isplate,
66,89 € / 503,95 kn od 01.12.2014.g. do isplate,
67,14 € / 505,84 kn od 01.01. 2015.g. do isplate,
67,32 € / 507,24 kn od 01.02. 2015.g. do isplate,
67,32 € / 507,24 kn od 01.03. 2015.g. do isplate,
67,32 € / 507,24 kn od 01.04. 2015.g. do isplate,
67,32 € / 507,24 kn od 01.05. 2015.g. do isplate,
67,32 € / 507,24 kn od 01.06. 2015.g. do isplate,
67,32 € / 507,24 kn od 01.07. 2015.g. do isplate,
67,32 € / 507,24 kn od 01.08. 2015.g. do isplate,
67,32 € / 507,24 kn od 01.09. 2015.g. do isplate,
sve u roku od 15 dana
IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike u konverziji isplati novčani iznos od 2.507,90 € / 18.895,72 kn, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, do 31.srpnja 2015.g., te od 1.kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, te od 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, i to:
1.937,90 € / 14.601,07 kn od 30.09. 2015.g. do isplate,
570,00 € / 4.294,65 kn od 30.09. 2015.g. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se kao neosnovan procesni prigovor radi prebijanja:
- s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 604,70 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 36,04/€ 4,78 od 02.04.2005. pa do isplate;
- kn 31,99/€ 4,25 od 02.05.2005. pa do isplate;
- kn 36,33/€ 4,82 od 02.06.2005. pa do isplate;
- kn 64,58/€ 8,57 od 02.07.2005. pa do isplate;
- kn 71,44/€ 9,48 od 02.08.2005. pa do isplate;
- kn 30,26/€ 4,02 od 02.09.2005. pa do isplate;
- kn 37,73/€ 5,01 od 02.10.2005. pa do isplate;
- kn 40,28/€ 5,35 od 02.11.2005. pa do isplate;
- kn 41,86/€ 5,56 od 02.12.2005. pa do isplate;
- kn 40,42/€ 5,36 od 02.01.2006. pa do isplate;
- kn 53,2/€ 7,06 od 02.02.2006. pa do isplate;
- kn 74,74/€ 9,92 od 02.03.2006. pa do isplate;
- kn 85,59/€ 11,36 od 02.04.2006. pa do isplate;
- kn 81,49/€ 10,82 od 02.05.2006. pa do isplate;
- kn 77,51/€ 10,29 od 02.06.2006. pa do isplate;
- kn 85,41/€ 11,34 od 02.07.2006. pa do isplate;
- kn 87,85/€ 11,66 od 02.08.2006. pa do isplate;
- kn 73,99/€ 9,82 od 02.09.2006. pa do isplate;
- kn 78,51/€ 10,42 od 02.10.2006. pa do isplate;
- kn 77,72/€ 10,32 od 02.11.2006. pa do isplate;
- kn 84,15/€ 11,17 od 02.12.2006. pa do isplate;
- kn 102,44/€ 13,6 od 02.01.2007. pa do isplate;
- kn 114,74/€ 15,23 od 02.02.2007. pa do isplate;
- kn 109,03/€ 14,47 od 02.03.2007. pa do isplate;
- kn 112,36/€ 14,91 od 02.04.2007. pa do isplate;
- kn 143,49/€ 19,04 od 02.05.2007. pa do isplate;
- kn 151,14/€ 20,06 od 02.06.2007. pa do isplate;
- kn 161,23/€ 21,4 od 02.07.2007. pa do isplate;
- kn 161,16/€ 21,39 od 02.08.2007. pa do isplate;
- kn 147,33/€ 19,55 od 02.09.2007. pa do isplate;
- kn 167,9/€ 22,28 od 02.10.2007. pa do isplate;
- kn 168,41/€ 22,35 od 02.11.2007. pa do isplate;
- kn 153,98/€ 20,44 od 02.12.2007. pa do isplate;
- kn 155,56/€ 20,65 od 02.01.2008. pa do isplate;
- kn 129,76/€ 17,22 od 02.02.2008. pa do isplate;
- kn 108,42/€ 14,39 od 02.03.2008. pa do isplate;
- kn 87,34/€ 11,59 od 02.04.2008. pa do isplate;
- kn 136,79/€ 18,16 od 02.05.2008. pa do isplate;
- kn 150,52/€ 19,98 od 02.06.2008. pa do isplate;
- kn 135,52/€ 17,99 od 02.07.2008. pa do isplate;
- kn 165,42/€ 21,96 od 02.08.2008. pa do isplate;
- kn 158,69/€ 21,06 od 02.09.2008. pa do isplate;
- kn 129,16/€ 17,14 od 02.10.2008. pa do isplate;
- kn 95,71/€ 12,7 od 02.12.2008. pa do isplate;
- kn 5,82/€ 0,77 od 02.06.2009. pa do isplate;
- kn 37,36/€ 4,96 od 02.07.2009. pa do isplate;
- kn 24,38/€ 3,24 od 02.08.2009. pa do isplate;
- kn 1,53/€ 0,2 od 02.09.2009. pa do isplate;
- kn 23,77/€ 3,15 od 02.10.2009. pa do isplate;
- kn 25,95/€ 3,44 od 02.11.2009. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
- s osnove razlike u kamati utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od CHF 1.014,55 odnosno u kunskoj protuvrijednosti kn 4.927,26 / EUR 653,96 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- CHF 53,07 izraženo u kn 257,74/€ 34,21 od 02.02.2014. pa do isplate;
- CHF 52,83 izraženo u kn 256,57/€ 34,05 od 02.03.2014. pa do isplate;
- CHF 52,6 izraženo u kn 255,46/€ 33,91 od 08.04.2014. pa do isplate;
- CHF 52,36 izraženo u kn 254,29/€ 33,75 od 08.05.2014. pa do isplate;
- CHF 52,12 izraženo u kn 253,13/€ 33,6 od 07.06.2014. pa do isplate;
- CHF 51,88 izraženo u kn 251,96/€ 33,44 od 08.07.2014. pa do isplate;
- CHF 51,64 izraženo u kn 250,79/€ 33,29 od 08.08.2014. pa do isplate;
- CHF 51,39 izraženo u kn 249,58/€ 33,12 od 11.09.2014. pa do isplate;
- CHF 51,14 izraženo u kn 248,37/€ 32,96 od 08.10.2014. pa do isplate;
- CHF 50,88 izraženo u kn 247,1/€ 32,8 od 12.11.2014. pa do isplate;
- CHF 50,63 izraženo u kn 245,89/€ 32,64 od 11.12.2014. pa do isplate;
- CHF 50,38 izraženo u kn 244,68/€ 32,47 od 10.01.2015. pa do isplate;
- CHF 50,13 izraženo u kn 243,46/€ 32,31 od 10.02.2015. pa do isplate;
- CHF 49,87 izraženo u kn 242,2/€ 32,15 od 10.03.2015. pa do isplate;
- CHF 49,6 izraženo u kn 240,89/€ 31,97 od 10.04.2015. pa do isplate;
- CHF 49,34 izraženo u kn 239,62/€ 31,8 od 09.05.2015. pa do isplate;
- CHF 49,07 izraženo u kn 238,31/€ 31,63 od 09.06.2015. pa do isplate;
- CHF 48,81 izraženo u kn 237,05/€ 31,46 od 09.07.2015. pa do isplate;
- CHF 48,54 izraženo u kn 235,74/€ 31,29 od 08.08.2015. pa do isplate;
- CHF 48,27 izraženo u kn 234,43/€ 31,11 od 09.09.2015. pa do isplate i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
te se odbija tuženik , da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.
VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320 da tužitelju ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.212,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom,tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška do iznosa od 3.574,36 EUR (za iznos od 361,86 EUR) kao neosnovanim.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tvrdi da je sud prvoga stupnja pogrešno postupio kada je dopustio preinaku tužbe tužitelja, da je u tom dijelu dao vrlo paušalno, nepravilno i nejasno obrazloženje razloga na koji način je počinio bitnu povredu postupka. Ističe da postavljanjem tužbenog zahtjeva sadržanog u točki IV. izreke tužitelj izvršio preinaku tužbenog zahtjeva na način da umjesto prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva istaknuo drugi tužbeni zahtjev, dakle u cijelosti je izmijenio identitet tužbenog zahtjeva. U pogledu tako preinačene tužbe u pravom smislu smatra da je parnica pokrenuta tek kad se tako preinačeni tužbeni zahtjev istaknuo, a prestaje litispendencija u odnosu na prvobitni tužbeni zahtjev koji se povlači, pa da je prvostupanjski sud propustio ustanoviti pravodobnost tužbe u pogledu novog zahtjeva. Zaključuje da se ima smatrati da je tužitelj restitucijski zahtjev s osnove razlike u glavnici i manjka prilikom konverzije postavio tek dana 10. svibnja 2024. te u odnosu na preinačeni dio ističe prigovor zastare potraživanja. Ostaje kod tvrdnji iznijetih tijekom postupka da sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR otklonjena eventualna neravnoteža u pravima i obvezama parničnih stranaka te da tužitelj nema pravni interes voditi ovaj postupak protiv tuženika, odnosno da bi imao pravo na isplatu unatoč provedenoj konverziji, osporava stajalište suda da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke nepoštene odnosno ništetne te da uzrokuju neravnotežu između stranaka, da prvostupanjski sud nije dao tuženiku priliku da dokaže suprotno, da sud nije utvrdio da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze, da je nedvojbeno obavještavao tužitelja o promjeni kamatne stope pa da takva odredba ne može biti nepoštena, da je sud zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primjeno materijalno pravo i to odredbe članka 81. i članka 84. ZZP/03. I nadalje ostaje kod istaknutog prigovora zastare potraživanja tužitelja i pogrešnog tijeka dosuđenih zakonskih zateznih kamata, tvrdi da je sud neosnovano postupio kada je odbio njegov istaknuti prigovor prijeboja, osporava odluku o troškovima postupka.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodim, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti bitna povreda na koju ukazuje tuženik, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
5.1. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Ovdje se posebno ističe da se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženika da mu prvostupanjski sud nije dao priliku dokazivati tvrdnje iznijete tijekom postupka, jer je sud predložene dokaze proveo, a tuženik je odustao od svog dokaznog prijedloga saslušanjem zaposlenika tuženika koji su bili predloženi na okolnost obavještavanja tužitelja i pregovaranja s istim o sadržaju spornih ugovornih odredbi.
5.2. Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u izreci prvostupanjske presude.
5.3. Prije svega, valja navesti da je u konkretnom tužba preinačena nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 10. svibnja 2024., slijedom čega je preinaka dopuštena jer odredba članak 190. stavak 2. ZPP-a dozvoljava preinaku tužbe do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenoga, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku suda kojom je - raspravno rješenje od dana 26. lipnja 2024., dopustio preinaku tužbe tužitelja, pri čemu se sud pravilno pozvao i na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda od 29. ožujka 2018. (poslovni broj Su IV-162/2021).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj sukladno odluci tuženika i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti tih odredbi Ugovora o kreditu broj 9011576726 koji je sklopljen između stranaka 23. lipnja 2006. pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.
7. Dokazima provedenim tijekom postupka sud je utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice (članka 8. ZPP-a) i to:
- da je tužitelj s tuženikom 14. veljače 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 51400607-5102237446, kojim je tužitelj odobren kredit u iznosu od 54.443,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF obračunat po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99% godišnje, na rok otplate od 240 mjeseci, koji je odobren za kupnju nekretnine;
- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan odobrenja kredita;
- da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmjenama i iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita;
- da je 10. veljače 2016. između ovdje stanka zaključen Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 1502237446 kojim je učinjena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.);
- da iz iskaza tužitelja saslušanog u svojstvu parnične stranke proizlazi da ga tuženik prije zaključenja spornog ugovora o kreditu nije informirao o svim bitnim parametrima kredita, da mu je predmetni kredit bio ponuđen kao najpovoljnije rješenje, da je sporni ugovor o kreditu konvertirao jer mu je to bilo najprihvatljivije rješenje, konačno da je sporni kredit „zatvorio“ novim kreditom;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Goranke Šmer Maraš (koga sud prihvaća objektivnim i stručnim) proizlazi da u utuženom vremenskom periodu (do izvršene konverzije) pozitivne razlike u anuitetima s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni otplatni plan iznose 816,02 eur, da je u istom periodu pozitivne razlike, one između plaćenih anuiteta i anuiteta koji bi bili plaćeni po početnom tečaju kredita iznose 3.876,11 eur, da iznos od 1.937,90 eur predstavlja višu kunsku protuvrijednost konvertiranog kredita odnosno nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, dok iznos od 570,00 eur predstavlja manjak koji je tužitelj namirio uvećanjem nedospjele glavnice konvertiranoga kredita.
7.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja pobliže opisan kao u izreci prihvatio je kao osnovan, uz zaključak u osnovnom, da je spornim ugovorom o kreditu koji je sklopljen između tužitelja i tužene ugovorena promjenjiva kamatna stopa vezana za valutu CHF, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, da tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju ugovora o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane - tuženika, to isto, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja kao potrošača, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje ZZP/03), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne, a posljedično tome da postoji obveza tuženika isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos pozivom na članak 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. - dalje: ZOO) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno članku 29. ZOO. Pritom, sud se pozvao na pravna utvrđenja i stavove iz tzv. kolektivnog spora sukladno odredbi članka 502.c. ZPP budući da je i tuženik sudjelovao u postupku po kolektivnoj tužbi te je riječ o ugovoru koji je tuženik zaključio sa tužiteljem u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. odnosno 14. veljače 2005., a tuženik na kom je teret dokaza da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni Ugovor o kreditu, nije ničim dokazao da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, bilo da su odredbe predmetnog Ugovora razumljive za potrošača, bilo da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovor pregovaralo.
7.2. Sud je prigovor zastare u odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu ocijenio neosnovanim, zaključujući da je u konkretnom slučaju podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe članak 241. ZOO-a te da zastara ponovno počinje teći nakon pravomoćnosti odluke donijete u tom predmetu, što u konkretnom slučaju znači da od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno od dana 13. lipnja 2014. i od 14. lipnja 2018. zastara ponovno počinje teći, pa kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019., zastara potraživanja tužitelja nije nastupila (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018). Pritom, sud je pošao i od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., sukladno kom zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
7.3. Također, sud je zaključio, cijeneći činjenicu da je predmetni kredit konvertiran, da ta okolnost ne utječe na osnovanost zahtjeva tužitelja, jer da je razlog donošenja Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015. - dalje: ZID ZPK) izjednačavanje položaja korisnika kredita u CHF sa položajem korisnika kredita u valuti eura, a samim sklapanjem toga Dodatka nije obuhvaćeno obeštećenje potrošača. Sud zaključuje, da postoji pravni interes tužitelja na podnošenje predmetne tužbe, te da provedenim vještačenjem je utvrđeno da predmetnom konverzijom tužitelj nije obeštećen jer je njegovo potraživanje veće od pretplate priznate po konverziji.
7.4. Sud je kao neosnovan odbio tuženikov istaknuti prigovor radi prebijanja koji je isti postavio svojim podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 2. svibnja 2024. (zahtjev sadržan pod točkom V. izreke presude) a kojim je zahtijevao isplatu iznosa s osnove razlike u tečaju kada je CHF bio niži od početnoj tečaja i isplatu iznosa s osnove razlike manje plaćenog zbog niže kamatne stope od početne, obzirom je zaključio da je tuženik kao trgovac kriv za sklapanje ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pa da stoga nema pravo od tužitelja kao potrošača zahtijevati tražene iznose kroz procesni prigovor radi prebijanja, odnosno umanjivati preplatu tužitelja. Također, u slučaju kada bi tuženik i imao to pravo, da je njegov zahtjev u zastari (članak 226. stavak 2. ZOO-a).
8. Takva odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Prvostupanjski sud dao je jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
9.1. Naime, prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu mogu se pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite, sud prvoga stupnja u predmetnom slučaju pravilno je primijenio odredbu članka 502.c ZPP-a, a na tuženiku je bio teret dokaza tvrdnje da je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku o pravnim i ekonomskim posljedicama spornog kredita. Kako iz stanja predmeta ne proizlazi da je tuženik dokazao da je postupio upravo na prethodno navedeni način, ne može sada s uspjehom tvrditi da su tužitelju bile jasne sporne ugovorne odredbe.
9.2. Kraj činjenice da je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio da su sporne ugovorne odredbe ništetne - sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, iz kog proizlazi da tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na njegov sadržaj jer se radi o tipskom ugovoru, kao da ga tuženik nije upozorio a niti s njim pregovarao o sadržaju spornih ugovornih odredbi i njihovim rizicima, po stoga tuženik neutemeljeno ističe da se radi o ugovornim odredbama koje nisu prouzročile neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
9.3. Posebno valja reći odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem prigovara zaključku suda o ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli ističući, zapravo da su ove sporne ugovorne odredbe isključenje od primjene Direktive 93/13 jer da se radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe članka 22. stavka 1. ZOO-a, kao dispozitivnoj odredbi koja se primjenjuje automatski, valja istaknuti da je ovaj žalbeni navod žalitelja neosnovan i da po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takav zaključak prvostupanjskog suda nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Europskog suda za ljudska prava broj: EU C-81/2019 od 9.srpnja 2020. (predmet SC Banca Transilvania SA), koje pravno shvaćanje je ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 365. ZPP, imao na umu kada je odlučivao u ovom žalbenom razlogu žalitelja. Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ugovaranje valutne klauzule je dopušteno budući je tako propisano u odredbi članka 22. stavak 1. ZOO-a, a sve obzirom i na to da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u Ugovoru o kreditu o izračunavanju na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe, pa slijedom toga nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, predmetni ugovor o kreditu u članku 7. sadrži odredbu o tome da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF, a takve odredbe nema u članku 22. stavak 1. ZOO-a niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Sud Europske unije je u navedenoj odluci izrazio pravno shvaćanje da izraz iz članka 1. stavak 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz „obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba“ ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje (tako i u presudi od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19) te da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dakle, načelno i u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi članak 22. stavak 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Kako u konkretnom slučaju predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužitelja, kao korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita i da takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz članak 22. stavak 1. ZOO-a. Posljedično tome, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako su stranke predmetnog Ugovora o kreditu na određeni način drugačije uredile svoja prava i obveze, koje odredbe stoga ulaze u područje primjene Direktive 93/13 i podliježu ispitivanju nepoštenosti, tim više što isključenje iz područja primjene te Direktive treba tumačiti restriktivno, pa posljedično tome valja zaključiti da je žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.
9.4. Naime, u konkretnom se slučaju zapravo radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom švicarski franak i promjenjive kamatne stope pa slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja, kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba (koja nije predmet ovog spora ali je bila predmet kolektivne tužbe) opravdano ocijenjena kao nerazumljiva pa time i nepoštena, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, što je sve u skladu s pravom Europske unije u duhu kojega treba tumačiti sporna pitanja i iz ugovora sklopljenih prije službenog ulaska Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji se primjenjuje od 2005., pa su sudovi Republike Hrvatske obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije). Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači - korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, pri čemu tuženik tužitelja, nije na transparentan način informirao da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
10. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. donio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je zastara počela teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača 13. lipnja 2014. u pogledu tražbine preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u pogledu tražbine preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, to u trenutku podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. petogodišnji zastarni rok (članak 225. ZOO-a) nije protekao, odnosno zastara nije nastupila.
11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezano za izvršenu konverziju sa valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu, upirući pritom na članak 19.b i 19.c ZID ZPK te stajalište izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos- 1/2019 te u odlukama nekih županijskih sudova.
11.1. Ovo iz razloga jer sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredaba predmetnog Ugovora te je ranije spomenuta konverzija izvršena temeljem ZID ZPK, dakle akta kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita te postiže sporazum iz članka 19.c točke 6. ZID ZPK, na način kako to nalaže Zakon.
11.2. Naime, tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditu između stranaka, nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, odnosno nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, kako to zaključuje i prvostupanjski sud. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.
11.3. Stoga se ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika u dijelu u kojem smatra da potrošači - korisnici kredita u slučajevima gdje su izvršene konverzije, odnosno sklopljeni Sporazumi o konverziji, nemaju pravo na potpuno obeštećenje.
11.4. Podredno se napominje da analizirajući odredbe ZID ZPK proizlazi da se konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom, odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu i da niti jedna odredba tog Zakona ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Ističe se da se korisnik kredita, odnosno tužiteljica, niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka ugovoru ne odriče zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kredit u valuti CHF.
11.5. Obzirom na navedeno, suprotno tumačenju tuženika, proizlazi da korisnik kredita kao potrošač, neovisno o izvršenoj konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i ona o vezanju glavnice za valutu CHF, naravno pod pretpostavkom da onim što mu je priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.
11.6. Zbog prethodno iznesenih razloga, ovome sudu nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika i u dijelu u kojem drži pogrešnim stav prvostupanjskog suda da konverzija nema pravni učinak na ništavost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
12. U odnosu na žalbene navode tuženika u vezi dosuđenih zakonskih zateznih kamata na iznose pobliže označene kao u točkama II. do IV. izreke presude, valja reći da je tuženik u konkretnom slučaju nepošten stjecatelj i kao takav je na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a), jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su sporne ugovorne odredbe nepoštena i posljedično tome ništetna te da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbi bude primio ne pripada, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u ovom dijelu.
13. Sud prvoga stupnja pravilno je odlučio i o istaknutom prigovoru radi prijeboja, jer i po stavu ovoga suda drugoga stupnja, u situaciji kao što je predmetna, kada je tuženik kao trgovac kriv za sklapanje ništetnih ugovornih odredbi, ne pripada mu pravo niti kroz istaknuti prigovor radi prijeboja potraživati iznose manje plaćenih anuiteta.
14. Neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je pravilno prvostupanjski sud prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 37/2022). Naime, navedene Izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (članak 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema tarifnom broju 48. točki 3. kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 8. siječnja 2024. u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda od 15,00 kn / 2,00 eur te se ne radi o retroaktivnom djelovanju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka sukladno uspjehu u sporu.
14.1. Isto tako, odluka suda prvog stupnja po svojoj osnovi pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.
15. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je žalbu tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 10. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
