REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-35/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 23. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.377,00 EUR-a neto za razdoblje od 1. 1. 2018. do 30. 9. 2024., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 17,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od 10. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 25. siječnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za psihijatriju, te ima mjesto prebivališta na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada više od 2 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kuna mjesečno pa s obzirom na to da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 380,00 kuna, koji iznos joj nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje). Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. siječnja 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 22. veljače 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Podneskom od 17. ožujka 2023. tuženik je, opreza radi, podnio protutužbu zbog stjecaja bez osnove jer je tužiteljici, neosnovano u posljednjih 5 godina isplaćivao troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je ista dolazila na posao iako je u tom mjesecu koristila pretežni dio godišnjeg odmora. Predlaže donijeti presudu kojom će obvezati tužiteljicu isplatiti tuženiku iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dana isplate, sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

4. U podnesku od 30. ožujka 2023. tužiteljica navodi kako je protutužbeni zahtjev nedopušten i neosnovan, jer ZPP ne dopušta mogućnost postavljanja „uvjetnog“ tužbenog ili protutužbenog zahtjeva, pa je ovako „uvjetno“ postavljeni protutužbeni zahtjev potrebno odbaciti kao nedopušten. Tuženik svoje potraživanje temelji na utvrđenju kako se radi o stjecanju bez osnove s obzirom na činjenicu da je tuženik isplaćivao tužitelju naknadu za prijevoz za one dane u mjesecu kad je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tužiteljica ističe da se ona u odnosu na tuženika nalazi u neravnopravnom položaju, jer isključivo tuženik vrši obračun i isplatu naknade troškova prijevoza na što tužiteljica nema nikakvog utjecaja, te je tuženik dužan prilikom utvrđenja naknade pridržavati se važećih odredbi TKU-a, koje očigledno nije poštovao, a odredbom čl.1112.st.1.ZOO-a je propisano tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Prema tome, sve da je tuženik za određene dane kad je korišten pretežiti dio godišnjeg odmora, izvršio isplatu naknade za prijevoz, to ne može ići na štetu tužiteljice primjenom odredbe iz čl.1112.ZOO-a, jer se radi o svjesnom postupanju tuženika koji je izvršio plaćanje svjesno znajući da to nije dužan. 5. Protutužba tuženika podvedena je pod novi posl. br. Pr-31/2025, a koji predmet nije pripojen predmetnom spisu, već se vodi kao zaseban postupak.

6. Podneskom od 8. studenoga 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 21. listopada 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.377,00 eura za razdoblje od 1. 1. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od 17,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

7. Podneskom od 2. siječnja 2025. tuženik ističe kako više ne osporava onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zbog manje isplaćenih troškova prijevoza (umanjenje visine cijene pokazne karte za dane nedolaska na posao) kao što ne osporava ni visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi kako je tužiteljica podneskom od 8.11.2024. izvršila preinaku tužbenog zahtjeva u točki II. ina način da sada potražuje da se parnični trošak umjesto tužiteljici isplati direktno na račun odvjetnika-punomoćnice tužiteljice pa se tuženik toj preinaci protivi, jer nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužitelju na tuđi račun.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće za prosinac 2019., tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, odluke tuženika od 5. 4. 2018., preslika osobne iskaznice tužiteljice, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 19. 8. 2016., izjave tužiteljice od 8. 8. 2016., potvrde Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Splitu od 20. 7. 2016., uvjerenja o prebivalištu tužiteljice od 19. 7. 2016., ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 18. 8. 2022. i 15. 5. 2019., ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

9. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika;

- da tužiteljica ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada više od 2 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a.

- da mjesto prebivališta tužiteljice pripada II tarifnoj zoni, za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. mjesečna pokazna karta za građane u visini od 380,00 kn,

- da u razdoblju od 21.3.2020. do 11.5.2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 1. 2018. do 30. 9. 2024.

12. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13), te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

13. Odredbom čl. 66. st.1. TKU-a (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022) koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

13.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU-a (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) koji se primjenjuju od 1.12.2017. je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

13.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU-a (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl. 65. st.23 TKU-a (NN br. 56/2022) koji se primjenjuju od 1.12.2017., je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

13.3. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

14. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20.6.2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13.9.2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koriti godišnji odmor.

15. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], a mjesto rada u Splitu, te da za relaciju od mjesta prebivališta do mjesta rada postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 380,00 kuna, koji iznos nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21.3.2020. do 11.5.2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa] (dakle, od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada) , nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 9,27 km, koja udaljenost je utvrđena odlukama tuženika od 5.4.2018. i 15.5.2019,a sve prema Planeru putovanja Hrvatskog autokluba.

16. Imajući u vidu prednje, a kako između stranaka nije bila sporna ni osnova ni visina tužbenog zahtjeva, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.377,00 eura na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 1. 2018. do 30. 9. 2024. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa (od po 17,00 eura) do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) pa budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u svom uređenom zahtjevu od 8.11.2024., to istoj pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 30. ožujka 2023., 8. studenoga 2024. i 13. siječnja 2025. po 100 bodova, za pristup ročištu od 23. siječnja 2025. 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1.000,00 eura, na ime PDV-a iznos od 250,00 eura, ukupno iznos od 1.250,00 eura, koji će se isplatiti na žiro račun punomoćnice tužiteljice s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 10. veljače 2025., kao dana presuđenja, do isplate.

17.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

17.2. U punomoći od 2. siječnja 2021. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

17.3. Nadalje, tuženik ističe kako se protivi preinaci tužbe u točki II izreke, glede isplate troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice, međutim, protivljenje tuženika je neutemeljeno, jer se ne radi o preinaci tužbe. Naime, odredbom čl. 194.st.1. ZPP-a određeno je da parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku. U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka (čl. 194. st. 2.ZPP). Dakle, parnica ne počinje teći podnošenjem zahtjeva za naknadu parničnih troškova nego samo u pogledu tužbenog zahtjeva. Zahtjev za naknadu parničnog troška nije sastavni dio predmeta spora, niti o tom zahtjevu teče parnica. Parnične troškove čine samo izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st.1 ZPP) i o njemu odlučuje sud u presudi ili rješenju kojim se završava postupka pred sudom. Stoga se ne radi o preinaci tužbe kada je u zahtjevu za naknadu parničnog troška zatraženo da se isti isplati na račun punomoćnice tužiteljice.

U Splitu 10. veljače 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku