Poslovni broj: K-82/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KO, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO-425/2022 (sada Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici), nakon održane rasprave zaključene dana 5. veljače 2025. u prisutnosti ZODO Velika Gorica i okrivljenika, a koja presuda je objavljena dana 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Okrivljeni KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina K i TO, rođene T, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, zaposlen,
k r i v j e
što je
15. rujna 2022. u Vojniću, s ciljem da se nepripadno materijalno okoristi ilegalnim prijevozom migranata, za novčani iznos od 300,00 eura po osobi koji je trebao dobiti po izvršenom prijevozu, u osobnom vozilu marke Opel Vectra, registarske oznake [registarska oznaka], prevozio troje ilegalnih migranata državljana Turske, iako je bio svjestan da se radi o stranim državljanima koji su prethodno nezakonito mimo granične kontrole ušli u Republiku Hrvatsku, vozeći ih u smjeru Zagreba, kojom prilikom je zatečen od strane policijskih službenika u mjestu Kolarić kod kbr. 10 u 12,35 sati,
dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj,
čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske Unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11).
pa se okrivljeni KO temeljem čl. 326. st. 1. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
te se temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenom KO
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo,
Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik je dužan platiti troškove ovoga kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo je optužnicu protiv okrivljenog KO, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.
2. Na raspravi dana 5. veljače 2025. okrivljenik je naveo da u cijelosti priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela. Djelo se dogodilo na način kako je to i navedeno. Žao mu je zbog počinjenja istog.
2.1. Naime, u to predmetno vrijeme nije bio zaposlen i onda je na Facebooku našao oglas da se traže vozači. Mislio je da treba voziti ljude na posao i s posla i onda se tako desilo da su mu rekli da preveze te ljude koji su bili državljani Turske. Tek kasnije jedan njegov kolega mu je ispričao da se to i njemu desilo na takav isti način i da je onda bio osuđen na uvjetnu osudu.
2.2. Nadalje je naveo da mu ovo zaista nije trebalo u životu, jer je napravio i sebi i drugima veliki problem. Sada je u stalnom radnom odnosu u poduzeću Prvonožec usluge d.o.o. s plaćom od 1.200,00 eura. Jako je zadovoljan s poslom i sada je u stalnom radnom odnosu. To je građevinska firma gdje obavlja razne građevinske poslove i imaju dosta posla. Živi u [adresa] s roditeljima.
2.3. Naveo je da je znao da se radilo o stranim državljanima, a to je doznao jer se prvo dopisivao s tim nekim čovjekom s kojim je ugovorio tu vožnju i sada mu je zbog svega toga žao te smatra da mu to sve nije trebalo u životu jer do sada nije osuđivan.
3. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, pročitani su materijalni dokazi i to: iskaz svjedoka - policijski službenik EO (list 12), iskaz svjedoka - policijski službenik NO (list 12), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00198653 (list 14), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00198652 (list 15), zapisnik o pretrazi pokretne stvari bankovnog sefa (list 16-21), zapisnik o ispitivanju okrivljenog KO s AV snimkom (list 26-29), izvadak iz kaznene evidencije za KO (list 36), izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije i iskaz okrivljenika na raspravi dana 5. veljače 2025.
4. Na temelju rezultata tako provedenog dokaznog postupka i to ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u cjelini, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv javnog reda i to protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, upravo na način kako mu je to stavljeno na teret, čime je svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja terećenog mu kaznenog djela.
5. Naime, da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo proizlazi iz naprijed navedenih dokaza, kao i iz priznanja okrivljenog, no s obzirom na odredbe članka 459. stavka 7. ZKP/08 i to obzirom što se okrivljenik očitovao da se u cijelosti smatra krivim za predmetno kazneno djelo, dakle, obzirom da je u cijelosti priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, stoga obrazloženje presude treba sadržavati samo podatke iz članka 459. stavka 6. ZKP/08, odnosno u konkretnom slučaju potrebno je navesti i uzeti u obzir samo okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne.
6. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa tako stupanj krivnje okrivljenika, društvenu opasnost djela, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, osobne prilike okrivljenika i njegov iskaz pa mu je sud, kako je naprijed navedeno, a temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 i to zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu, na način da ga je osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, koja kazna se neće izvršiti ukoliko isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
7. Navedena sankcija izrečena je okrivljeniku iz razloga što ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju postoje olakotne okolnosti koje se odnose na potpuno priznanje i iskazano žaljenje zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, kao i cjelokupnu njegovu obiteljsku i materijalnu situaciju koja je naprijed navedena kao i dosadašnju neosuđivanost. Dakle, ovdje treba uzeti u obzir kod odmjeravanja sankcije priznanje okrivljenog, njegov kritički stav prema počinjenju ovog kaznenog djela, iskazano žaljenje i činjenicu da se kod okrivljenika radi o čovjeku koji je tek nedavno konačno dobio stalni radni odnos. Očito je shvatio svu štetnost svog protupravnog ponašanja, a kako on to vrlo iskreno i okolnosno navodi u svom iskazu, dakle uzeta je u obzir njegova cjelokupna situacija koja je naprijed navedena kao i kritičan stav prema počinjenju ovog kaznenog djela.
8. Iako se radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavka 1. KZ/11, sud nalazi da će se ovako izrečenom uvjetnom osudom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini ovakva ili slična kaznena djela, ali i na druge potencijalne počinitelje ovakvih kaznenih djela, čime se ostvaruje opća i posebna svrha kažnjavanja.
9. Dakle, sve naprijed navedeno sud je uzeo u obzir pri odmjeravanju sankcije okrivljeniku. Sud ocjenjuje da je na okrivljenika već sami ovaj postupak i u dovoljnoj mjeri utjecao da ga odvrati od činjenja kaznenih djela, jer sve naprijed navedene okolnosti dakle i njegovo potpuno priznanje i iskazano žaljenje ukazuju na to da je svrha kažnjavanja u ovom konkretnom slučaju u cijelosti postignuta već dosadašnjim vođenjem ovog postupka i izricanjem u izreci navedene sankcije, tj. uvjetne osude. Naime, sud je imao u vidu težinu predmetnog kaznenog djela, stoga je okrivljenik i osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, dakle u dosta dugom trajanju sa najdužim rokom kušnje od 5 (pet) godina. Sve to kako bi se okrivljenog odvratilo od daljnjeg činjenja kaznenih djela a isti je do sada neosuđivana osoba pa sud nalazi da će se izrečenom sankcijom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, s obzirom što je isti svjestan protupravnosti svog ponašanja, a radi se o čovjeku mlađe životne dobi koji je tek zasnovao stalni radni odnos i iskazao izrazito žaljenje zbog počinjenja djela kao i svjesnost svih štetnih posljedica istog, a vjerno je opisao i to kako je došlo do svega ovoga i to na način da je na Facebooku našao oglas da se traže vozači te da je mislio da treba voziti ljude na posao i sa posla, a tek u predmetnoj vožnji je shvatio da se radi o stranim državljanima pa sud nalazi da je naprijed navedena sankcija tj. uvjetna osuda najadekvatnija u konkretnom slučaju i to zbog svih naprijed navedenih okolnosti.
10. Naime, obzirom što okrivljenik ima zaista kritičan stav prema počinjenju ovog kaznenog djela i shvatio je svu štetnost počinjenja istog te obzirom na njegovu sadašnju životnu situaciju gdje se radi o čovjeku mlađe životne dobi koji je tek zasnovao stalni radni odnos te kako okrivljenik shvaća koliko je štetno sve ovo što je počinio, stoga sud nalazi da se sve to treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne, pa mu je zato izrečena u izreci i naprijed u tekstu navedena uvjetna osuda.
11. Stoga, zbog svega naprijed navedenog ovaj sud je mišljenja kako će izrečena kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini ovakva kaznena djela te da će pozitivno djelovati na njegovo buduće ponašanje, a i u svrhu generalne prevencije drugima biti dovoljno upozorenje da se ne čine takva, slična ili druga kaznena djela.
12. Sud je temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 odlučio da je okrivljenik dužan platiti troškove ovoga kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude. Naime, iz odredbe članka 148. Zakona o kaznenom postupku proizlazi da kada sud okrivljenika proglasi krivim, naložit će mu u presudi da podmiri troškove kaznenog postupka, pri čemu je sud cijenio složenost postupka i imovno stanje okrivljenika, smatrajući da se dosuđenim troškovima neće ugroziti njegova egzistencija, kao i egzistencija njegove obitelji pa mu je stoga i dodijeljen dulji rok za plaćanje ovog paušalnog troška koji je odmjeren u minimalnom iznosu od 100,00 eura i dat mu je duži rok od 90 dana od pravomoćnosti ove presude da plati navedene troškove.
13. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Velikoj Gorici 10. veljače 2025.
ZAPISNIČAR
SUDAC
Biljana Friščić
Dubravka Pavišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
