REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I–2748/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, ..., ..., ..., radi priznavanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu, 10. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03277190500, URBROJ: 341-99-05/3-23-5044 od 12. travnja 2024. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03277190500, URBROJ: 341-99-05/3-23-5044 od 12. travnja 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ..., KLASA: UP/I 140-02/23- 01/03277190500, URBROJ: 341-15-05/3-23-16437 od 18. rujna 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na prijevremenu starosnu mirovinu.
2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da mu je trebalo uračunati u staž osiguranja i onaj period za koji nije uplatio doprinose, s obzirom da je u tom periodu bio radno aktivan, a zbog otežane ekonomske situacije nije bio u mogućnosti vršiti uplate. Dodatno ukazuje na činjenicu da je bio sudionik Domovinskog rata, da ima status HRVI-a i da mu se postupanjem tuženika narušavaju temeljna prava. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 3. veljače 2025.
6. Prema članku 26. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 102/19 i 84/21; dalje: ZMO) osiguranicima iz članaka 10. do 13., članka 15., članka 16. i članka 18. stavaka 1. do 3. ZMO-a staž osiguranja utvrđuje se na temelju plaćenih doprinosa, posebno po svakoj osnovi osiguranja, prema potvrdi tijela nadležnog za naplatu.
Prema članku 34. ZMO-a pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskog staža.
Prema članku 37. stavku 8. ZMO-a, osiguranik iz članka 26. ZMO-a, koji nije uplatio u cijelosti dužne doprinose za mirovinsko osiguranje za čitavo razdoblje provedeno u osiguranju, može ostvariti pravo na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu ako ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu na temelju staža osiguranja za koji je uplaćen doprinos.
7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj zahtjevom od 10. listopada 2022. pokrenuo postupak radi priznavanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu. U postupku su javnopravna tijela utvrdila da je tužitelj ostvario staž osiguranja u ukupnom trajanju od 33 godine, 5 mjeseci i 20 dana, dok mu nije utvrđen staž osiguranja za period od 1. listopada 2010. do 16. veljače 2014., jer je u tom razdoblju bio obveznik uplate doprinosa za mirovinske osiguranje, a prema pribavljenoj potvrdi Porezne uprave nije izvršio odgovarajuće uplate doprinosa. Stoga su javnopravna tijela zaključila da tužitelj ne ostvaruje uvjet godina mirovinskog staža (35 godina), koji se traži člankom 34. ZMO-a za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu.
8. Sud smatra ispravnim zaključke javnopravnih tijela, s obzirom da u smislu članka 26. stavka 1. u svezi članka 37. stavka 8. ZMO-a nema osnove da se tužitelju uzme u obzir kao staž osiguranja onaj period u kojem je bio obvezan uplaćivati doprinose (od 1. listopada 2010. do 16. veljače 2014.), a prema priležećim potvrdama nadležnog tijela to nije učinio. Uostalom, tužitelj niti ne spori da za relevantan period nije uplatio doprinose za mirovinsko osiguranje. Kod takvog stanja stvari, ostaje za zaključiti da tužitelj nije ostvario potrebne godine mirovinskog staža za priznavanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu.
9. U odnosu na navode tužitelja, ukazuje se da nije odlučno to što je tužitelj podnio prijave na mirovinsko osiguranje, već je u smislu članka 26. stavka 1. ZMO relevantno pitanje je li tužitelj, koji je u naznačenom periodu bio obveznik uplate doprinosa, izvršio plaćanje zaduženih iznosa doprinosa, što nesporno nije učinio. Činjenica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu ne može otkloniti primjenu navedene zakonske odredbe.
10. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev, pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).
U Zagrebu 10. veljače 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. EK, [adresa]
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, ..., [adresa] Zagreb
3. U spis