REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-565/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 5.674,50 eur / 42.750,75 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1432/2024 od 24. rujna 2024., 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1432/2024 od 24. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1432/2024 od 24. rujna 2024. odbijen je zahtjev tužitelja da sud tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 5.674,50 eur / 42.750,75 kn sa zateznim kamatama.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je sud utvrdio kako se tužbeni zahtjev odnosi na štetu koja je tužitelju nastala zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku UE, koji je mirovinu ostvario zbog posljedica ozljeda iz prometne nesreće od 11. srpnja 2019. koju je prouzročio vozač vozila osiguranog kod tuženika. Sud je utvrdio da tužitelj naknadu štete za razdoblje od 11. siječnja 2017. do 31. ožujka 2019. na temelju odredbi čl. 161. st. 1., 2. i 4. te čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18; dalje: ZOMO). S obzirom na pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-777/2023 od 27. ožujka 2024., kojim su ukinute prethodna prvostupanjska i drugostupanjska odluka o ovom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je u postupku ponovnog suđenja primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) utvrdio da tužitelj nije dokazao da postoji stvarna šteta koju bi tuženik bio dužan naknaditi tužitelju.
3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je sud odluku trebao donijeti primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju a ne Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je presuda pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku u razdoblju od 11. siječnja 2017. do 31. ožujka 2019. Tužitelj obrazlažući tužbu navodi da se iznos koji traži sastoji od punog iznosa isplaćene mirovine, a da mu je taj iznos dužan naknaditi tuženik, kao osiguranik vozila kojim je prouzročena šteta, sve na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-777/2023 od 27. ožujka 2024. kojim je u ovom postupku ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1414/2019 od 10. srpnja 2020. i presuda ovog suda poslovni broj Pž-3321/2015 od 23. ožujka 2022., izrazio je pravno shvaćanje da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.
9. Prema odredbi čl. 394.a ZPP-a sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.
10. Tuženik, kao društvo za osiguranje, sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a obvezan je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
11. Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).
12. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).
13. S obzirom na navedeno, na tužitelju je teret dokazivanja da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i same visine štete, ali prema odredbama mjerodavnog prava, točnije primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
14. Kako tužitelj na okolnost visine štete, odnosno, činjenice da je ona uopće nastala nije predložio dokaz, pravilno je sud njegov zahtjev odbio kao neosnovan.
15. Odluku o troškovima sud je donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.
1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
Zagreb, 10. veljače 2025.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
