Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Pr-25/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Ostović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika Dokument IT d.o.o., Zagreb, Ul. grada Vukovara 269F, OIB: 45392055435, zastupani po punomoćniku Mari Ogresta, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mostarčić & Ogresta u Zagrebu, radi isplate iz radnog odnosa, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 24. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 10. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Dokument IT d.o.o. isplatiti tužitelju ŽC iznos od 18.882,11 EUR-a (osamnaesttisućaosamstoosamnaesteurajedanaestcenti), zajedno sa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posebne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju prouzročene parnične troškove, zajedno sa zz kamatama tekućim od presuđenja pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.„

II. Nalaže se tužitelju ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tuženiku Dokument IT d.o.o., Zagreb, Ul. grada Vukovara 269F, OIB: 45392055435, prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.279,17 EUR-a (četiritisućedvjestosedamdesetdeveteuraisedamnaestcenti), u roku od 8 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 622,14 EUR (šestodvadesetdvaeuraičetranaestcenti) tuženik se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 6. ožujka 2024., broj Gž R-90/2023- 2, ukinuta je presuda ovog suda od 10. ožujka 2023., broj Pr-47/2020-29 te je vraćena na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako je bio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca od 1. lipnja 2009., temeljem Ugovora o radu i pripadajućih aneksa, a radni odnos mu je prestao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. ožujka 2019. 3. svibnja 2010. tužitelj je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto: Programer, a 1. veljače 2015., sklopio je Aneks kojim je raspoređen na radno mjesto: Glavni razvojni inženjer. Za vrijeme trajanja radnog odnosa tužitelj je imao ugovorenu plaću u bruto iznosu od 10.600,52 kn, odnosno 12.094,64 kn, od 29. srpnja 2016. Uz navedenu plaću, tužitelj je s tuženikom imao ugovoren sustav bonifikacije i to za postojeće instalacije aplikacije u visini od 0,5 % od prodajne cijene bez PDV-a, te za nove instalacije aplikacije, u visini od 1,5 % od prodajne cijene bez PDV-a. Sustav bonifikacije je uređen Pravilnikom o radu tuženika, kao Stimulativni dio plaće, ali konkretno je određen na sastanku u siječnju 2015., a promemoriju sastanka i zaključaka sa sastanaka tužitelj je zaprimio na mail 27. siječnja 2015. Iz navedenog je razvidno kako tužitelj kao radnik ima pravo na bonifikaciju od prodajne cijene kod projekata od postojećih korisnika i kod projekata od novih korisnika. U prvom slučaju riječ je bonifikaciji u iznosu od 0,5 % od prodajne cijene, a u drugom slučaju riječ je o 1,5 % od prodajne cijene, s tim da je u prvom slučaju isplata određena 2 x godišnje (31.7. i 31.1.), a za drugi slučaj 30 dana od dana naplate cijelog projekta. Izrazi "postojeći korisnik" i "novi korisnik" definirani su točkama 1a i 1b dogovora između Tužitelja i Tuženika. Tužitelj je prije otkaza ugovora o radu uspješno odradio projekte: Hrvatska Pošta (Hrvatski Telekom) nabava sustava za upravljanje dokumentacijom - digitalizacija uredskog poslovanja, Apis IT d.o.o. Uspostava internog integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima u Apis IT-u, Grad Dubrovnik- integralni informacijski sustav za upravljanje dokumentima za potrebe grada Dubrovnika, na ime kojih temeljem ugovorenog postotka tuženik tužitelju nije isplatio iznos od 164.243,10 kn, koji je bio u obvezi isplatiti, i to 1,5 % od prodajne cijene za projekt Hrvatska pošta (Hrvatski Telekom), a 0,75 % od prodajne cijene za projekte APIS i Dubrovnik. Naime, u odnosu na projekt za Hrvatsku poštu, riječ je o projektu koji je proizveden za novog korisnika. Kod projekta APIS i Dubrovnik također je riječ o novim projektima, međutim tuženik je dužan isplatiti polovicu bonusa iz razloga što je riječ o dva proizvoda u paketu, a tužitelj je radio samo na jednom od proizvoda, dok je pravo na drugu polovicu bonusa imao sektor koji je radio drugi dio proizvoda. Iz dostavljene evidencije razvidno je da je po projektu Hrvatska pošta tuženik naplatio iznos od 7.486.000,00 kn, od projekta APIS iznos od 2.885.000,00 kn, a od projekta Dubrovnik iznos od 4.078,080,00 kn. Kada se izračuna 1,5 % od projekta Hrvatska pošta, dobije se iznos od 112.020,00 kn. Kada se izračuna 0,75 % od projekta APIS dobije se iznos od 43.275,00 kn, a kada se izračuna 0,75 % od projekta Dubrovnik, dobije se iznos od 61.171,20 kn, a zbrojem koja tri iznosa se dobije dugovani iznos. Obzirom tužitelj ne raspolaže ugovorima sklopljenih između tuženika i klijenata, kao niti kada su točno i u kojim iznosima naplaćeni predmetni projekti, tužitelj predlaže sudu službenim putem pozvati tuženika na dostavu predmetnih ugovora, na dostavu jesu prije sklapanja predmetnih ugovora radili sa navedenim klijentima, odnosno je li u trenutku sklapanja ugovora bilo riječ o novom klijentu ili postojećem korisniku. Nakon dostave predmetnih ugovora, predlaže da sud službenim putem zatraži od Hrvatske pošte, APIS-a i Grada Dubrovnika podatak je li sa tuženikom prije sklapanja spornih ugovora sklopio bilo kakve druge ugovore. Tuženik se u mirnom postupku obratio tužitelju s prijedlogom za mirno rješenje spora, međutim tuženik je odbio prijedlog tužitelja.

2.1. Tužitelj je u tužbi naveo kako će nakon provedenog vještačenja specificirati prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, sukladno članku 186.b. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP). Potom je podneskom od 22. srpnja 2021. uredio tužbeni zahtjev na način da umjesto prvotno postavljenog iznosa od 164.243,10 kn potražuje iznos od 144.652,68 kuna, a kako bi, radi ekonomičnosti postupka, ne prouzročio trošak predmetnog vještačenja, što je tuženik odbio. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je prvotno podneskom od 26. kolovoza 2022. specificirao tužbeni zahtjev, da bi potom, po prigovoru tuženika na provedeno vještačenje na ročištu održanom kod ovoga suda 27. siječnja 2023. odnosno 24. siječnja 2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točci I. izreke ove presude.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. lipnja 2009., da je bio zaposlen na radnom mjestu "Programer", kao i da mu je radni odnos prestao temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (s ponudom izmijenjenog ugovora) od 15. ožujka 2019. Parnične stranke su dana 31. siječnja 2015., a ne 1. veljače 2015., sklopile Aneks ugovoru o radu, te istim tužitelj nije raspoređen na novo radno mjesto već mu je samo promijenjen naziv radnog mjesta u: "Glavni razvojni inženjer“, dok je tužitelj nastavio obavljati iste poslove koje je obavljao do sklapanja Aneksa. Nadalje, tužitelju je počevši od 1. kolovoza 2016., a ne od 29. srpnja 2016., bruto plaća iznosila 12.094,64 kn. Tuženik nije s tužiteljem ugovorio sustav bonifikacije na način da mu se za postojeće instalacije aplikacije obvezao platiti bonus u visini 0,5% od prodajne cijene bez PDV-a te za nove instalacije aplikacije u visini 1.5% od prodajne cijene bez PDV-a. Što se elektroničkih poruka koje je tužitelj dostavio kao dokaze svojih činjeničnih tvrdnji tiče, tuženik prije svega primjećuje da je tužitelj dostavio i elektroničke poruke koje je izmijenio sa svojom punomoćnicom, odnosno elektroničke poruke koje je izmijenio sa drugim odvjetnikom, a koji mu je izrazio sumnju u uspjeh dokazivanja prava na bonus (elektronička poruka GC od 7. ožujka 2019., u 14:40 sati). Iz dostavljenih elektroničkih poruka ne proizlazi da su parnične stranke ugovorile sustav bonifikacije na način kako to tvrdi tužitelj. U elektroničkoj poruci koju je SC (prokurist i član društva tuženika) 27. siječnja 2015., u 21:35 sati, poslao tužitelju i MC (direktoru i drugom članu društva tuženika) isti pojašnjava da u slučaju da se ne može izbjeći prekovremeni rad u okviru pojedinog projekta, isti može iznositi maksimalno 40 sati mjesečno, uz vođenje precizne evidencije prekovremenih sati, a sve to pod uvjetom da ukupna naknada s osnova stvarno odrađenih prekovremenih sati ne prelazi određeni postotak prodajne cijene po projektu (elektronička poruka MC od 27. siječnja 2015., u 13:50 sati). Dakle, sustav bonifikacije je zapravo sustav plaćanja prekovremenih sati na način, pod uvjetima i uz ograničenje kako je to navedeno u elektroničkoj poruci SC **.**.2015., u 21:35 sati, a koji je tužitelj prihvatio (elektronička poruka tužitelja od 27. siječnja 2015., u 23:53 sati). Pri tome valja istaknuti da tužitelj nije ni mogao prihvatiti ono što je MC napisao u svojoj elektroničkoj poruci, jer ona predstavlja tek promemoriju razgovora sa sastanka koji je održan ranije tog dana te poziv tužitelju da dostavi pisane prijedloge sa tog sastanka i svoj stav na navedene točke. Tužitelj nije radio prekovremeno, jer je radio na izdvojenom mjestu rada (radio je od kuće u [adresa]) te je svoj posao organizirao samostalno i neovisno od radnog vremena određenog za radnike s radnim mjestom u sjedištu tuženika u Zagrebu. Drugim riječima, tužitelj nije radio od 08,00 do 16,00 sati, već je svoj osmosatni radni dan uglavnom organizirao po svom nahođenju. S tim u vezi tuženik ističe da mu tužitelj niti za jedan mjesec nije dostavio svoju evidenciju prekovremenih sati na verifikaciju. Sve i kad bi mu pripadalo pravo na bonus na temelju formule koju navodi u tužbi i u odnosu na one projekte/korisnike koje navodi u tužbi, a ne pripada mu, njegov bonus bi bio značajno niži od utuženog iznosa. To iz sljedećih razloga: Hrvatska Pošta d.d., je postojeći korisnik koji je već ranije, preko društva LAUS CC d.o.o., kupio tuženikovo aplikativno rješenje eHPUR podrška procesima pisarnice, nakon čega je tijekom 2017., i 2018., sada preko društva Hrvatski Telekom d.d., naručio nove verzije aplikativnih rješenja kojima se mijenja postojeća verzija aplikativnog rješenja eHPUR koja je u produkciji. Tako novo aplikativno rješenje URED, jednako kao aplikativno rješenje CHPUR, pruža podršku poslovima pisarnice i podršku cjelokupnom upravljanju dokumentacijom na razini Hrvatske pošte d.d.. Prema tome, tužitelju bi na temelju formule koju navodi u tužbi, a s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o projektu kod postojećeg korisnika, pripadalo pravo na bonus u visini 0,5% od prodajne cijene bez PDV-a, a koja iznosi ukupno 7.468.800,00 kn. Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama d.o.o. (APIS IT) jest novi projekt/korisnik, ali kod kojega uspostava ugovorenog integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima nije dovršena, projekt je i dalje u tijeku i trebao bi biti dovršen tek u rujnu 2020. Pored toga, tužitelj uopće nije bio uključen u taj projekt, nije radio na implementaciji tog aplikativnog rješenja. Od početka tog projekta pa do prestanka radnog odnosa kod tuženika, 29. svibnja 2019., tužitelj je obavljao druge poslove. Prema tome, tužitelju na temelju formule koju navodi u tužbi ne bi pripadalo pravo na bonus u odnosu na ovog korisnika/ovaj projekt. Grad Dubrovnik je postojeći korisnik koji je od tuženika već ranije unajmio paket aplikativnih rješenja eUred i ePlan, da bi u listopadu 2018., sklopio Ugovor o nabavi integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima, uspostava kojeg sustava još nije dovršena te je projekt i dalje u tijeku. Pored toga, tužitelj uopće nije bio uključen u taj projekt, nije radio na implementaciji aplikativnog rješenja. Od početka tog projekta pa do prestanka radnog odnosa kod tuženika je obavljao druge poslove. Prema tome, tužitelju na temelju formule koju navodi u tužbi ne bi pripadalo pravo na bonus u odnosu na ovog korisnika/ovaj projekt. A ako bi mu i pripadalo, imao bi pravo na bonus u visini 0,5% od prodajne cijene bez PDV-a, i to one koja je naplaćena do prestanka njegova radnog odnosa kod tuženika. Da posljednja dva projekta, Apis IT i Grad Dubrovnik, nisu dovršena te da nije bio uključen u iste, tužitelj je potvrdio u svojoj elektroničkoj poruci koju je dana 7. ožujka 2019., u 13:45 sati, poslao odvjetniku Hrvoju Novaku. U istoj je, između ostalog, napisao: "Za APIS i DBK“ je troškovnik podijeljen na licence- implementaciju pojedinačnih poslovnih procesa, a ovo su iznosi licenca za aplikaciju. Implementacija će se provoditi u razdoblju od par godina.", te: "Ukoliko se i složim da mi ne pripada prava na ono što nije isporučeno do 31. siječnja 2018., jer su na projektima APIS i DBK počeli raditi drugi...". Kao prvo, niti iz jednog dostavljenog ugovora o radu, niti aneksa ugovora o radu nije razvidno da je tužitelj radio od kuće, odnosno na izdvojenom mjestu rada, jer niti jedan od ugovora o radu, niti aneksa, ne sadrži obvezen stavke taksativno navedene u članak 17. stavak 1. točka 1. -5.Zakona o radu, a čak i da u konkretnom slučaju i je riječ o radu na izdvojenom mjestu, odredbe Zakona o radu o rasporedu radnog vremena, prekovremenom radu, preraspodjeli radnog vremena, noćnom radu i stanci, primjenjuju se i na Ugovor o radu na izdvojenom mjestu, pa to ne može biti razlogom zašto tužitelj ne bi imao pravo na prekovremeni rad. Osim toga, tužitelj dostavlja mail od 7. prosinca 2018., iz kojeg je razvidno kako svaki dan mora biti na raspolaganju od 08,30h do 16,30h kolegama, što znači da isti nije imao slobodu organizirati radno vrijeme kako želi. Međutim, u ovom slučaju nema govora o prekovremenom radu, već je upravo riječ o sustavu bonifikacije kako je to i sadržano u mailu od 27. siječnja 2015., iz kojeg jasno proizlazi kako je tužitelj s tuženikom imao ugovoren sustav bonifikacije, i to za postojeće instalacije aplikacije u visini od 0,5 % od prodajne cijene bez PDV-a te za nove instalacije aplikacije u visini od 1,5 % od prodajne cijene bez PDV-a. Činjenica da je tužitelj radio prekovremeno, što je razvidno iz dostavljene dokumentacije, a koji prekovremeni mu nikad nisu bili plaćeni, ne utječe na činjenicu da su stranke ugovorile sustav bonifikacije. Iz ovoga proizlazi kako je tuženiku bilo jednostavnije platiti bonus po projektu, nego prekovremene sate, a na koji način je cijenio rad djelatnika, što sve proizlazi iz maila od 27. siječnja 2015., a koji tuženik tumači kako njemu odgovara. Ako bismo precizno tumačili predmetni mail kako ga tumači tužitelj, ispostavilo bi se da djelatnici tužitelja smiju raditi preko 40 prekovremenih sati mjesečno, što je zabranjeno zakonom te temeljem članka 229. Zakona o radu, predstavlja najteži prekršaj, a graniči i sa uznemiravanjem na radnom mjestu. Osim toga, sustav bonifikacije je uređen Pravilnikom o radu tuženika kao Stimulativni dio plaće, ali konkretno je određen na sastanku u siječnju 2015., a promemoriju sastanka i zaključaka sa sastanaka tuženik je zaprimio na mail. Tome u prilog ide i kronologija radnog odnosa stranaka jer su nakon navedenog maila, 31. siječnja 2015.,parnične stranke sklopile novi aneks ugovora o radu. Da bi bilo uopće govora o prekovremenom radu, do istog može doći samo temeljem više sile, izvanrednog povećanja opsega posla te u slučaju prijeke potrebe, a s čim u svezi je imperativ da je poslodavac taj koji izdaje zahtjev za prekovremeni rad, i to pisani, a iznimno usmeni, ako ga priroda prijeke potrebe u tom u tome onemogućava. Budući tuženik kao poslodavac nije dao pisani, niti usmeni nalog za prekovremenim radom, a ako se na sastanku iz siječnja 2015., detalji kojeg su sadržani u promemoriji u mailu od 27. siječnja 2015., govorilo o prekovremenom radu, zašto tužitelju nije dan nalog za prekovremeni rad? Zašto bi se sastanak sazivao na temu prekovremenog rada do kojeg nije došlo? Upravo zato jer ovdje nije riječ o prekovremenom radu, već o stimulaciji na koju tužitelj ima pravo temeljem Pravilnika o radu, a koja je detaljno uređena na sastanku u siječnju 2015., sadržaj kojeg sastanka je prenesen u mailu od 27. siječnja 2015.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu prilježeću dokumentaciju i to u Odluku o otkazu Ugovora o radu; e-mail korespondenciju, prijedlog za mirno rješenje spora, Ugovor o radu broj UOR-17/09, od 1. lipnja 2009., Ugovor o radu broj UOR-13/10, od 3. svibnja 2009., Aneks Ugovora o radu broj UOR- 13/02-10, od 31. siječnja 2015., Aneks Ugovora o radu broj UOR-13/02-10, od 29. srpnja 2016., Ugovor o pružanju usluga održavanja aplikacije eHPUR od 1. studenog 2017., Narudžbenica ICT-17-1979/1 od 17. studenog 2017., Narudžbenica ICT-17- 1979/2 od 25. travnja 2018., Ugovor o mjesečnom najmu aplikativnih rješenja eUred i ePlan od 9. ožujka 2018., Okvirni sporazum za nabavu integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima od 18. listopada 2018., Ugovor o nabavi integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima od 18. listopada 2018., II. Ugovor o nabavi integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima od 5. studenog 2018., III. Ugovor o nabavi integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima od 6. veljače 2019., uvid u sadržaj elektroničke poruke koju je tužitelj poslao odvjetniku Hrvoju Novaku 7. ožujka 2019., u 13:45 sati; obavijest o dosjeli Ugovora Pošta, obavijest o dosjeli Ugovora Apis; obavijest o dosjeli Ugovora Dubrovnik; e-mail korespondencija o tijeku poslova na projektima Apis i Dubrovnik, obračun plaća za tužitelja i SC za razdoblje od siječnja 2017., do ožujka 2019., ispostavljene račune vezane za sporne projekte u odnosu na javnog naručitelja Hrvatsku Poštu d.d., Apis IT d.o.o. i Grad Dubrovnik, zapisnik od 15. travnja 2021., Općinskog radnog suda u Zagrebu, te o saslušanju tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika u predmetu broj Pr-1377/2019. Sud je saslušao tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, te svjedoke ĐC, SC, ŠC i MC. Proveo je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariju Dumančiću, dipl.oec. i pročitao njegov nalaz i mišljenje.

5. Saslušan na raspravi, tužitelj ŽC je naveo kako je kod tuženika bio zaposlen od 2009. do svibnja 2019. na radnom mjestu glavnog razvojnog inženjera, a temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik mu je isplaćivao ugovorenu plaću u iznosu od 8.000,00 kuna neto, koji iznos mu je isplaćivan na tekući račun, a osim toga, na ruke je dobivao mjesečno još iznos od 7.000,00 kuna, kao i bonus i to dva puta godišnje ili nakon završenog projekta, a koji iznos je ovisio o vrijednosti projekta, a sve su to dogovorili e-mailom, odnosno prvo su se SC koji je bio kod tuženika jedan od direktora, MC – direktor društva i on, usmeno dogovorili o tome, a potom su detalje dogovorili e-mailom, a vezano za bonuse i to postotku od 1,5 % od vrijednosti projekta ili drugi način 0,5% od održavanja i nadogradnje za postojećeg projekta. Taj dogovor je bio u siječnju ili veljači 2015. godine, a nakon toga su mu tuženici isplatili bonus za dva projekta HZZO i Transplatacije i to u više navrata i za održavanje i novi projekt prema dogovoru. Bonus je dobivao u kuverti na ruke i pri tome nije ništa potpisao. Dok je radio kod tuženika kontinuirano su radili nove projekte, kao i održavanje postojećih projekata. Od novih projekata je radio za Hrvatsku poštu (Hrvatski telekom), Apis IT. d.o.o. i Grad Dubrovnik i on je kao glavni razvojni inženjer vodio te projekte, isti projekti su uspješno odrađeni i isporučeni, a za ta tri projekta nije dobio bonus prema naprijed navedenom dogovoru, a osim toga je nastavio raditi na održavanju istih, a za što mu također nije isplaćen dogovoreni postotak. Sjedište tuženika je u Zagrebu, a on je uglavnom radio u mjestu stanovanja u [adresa], međutim za vrijeme dok je radio kod tuženika, često je odlazio u sjedište tuženika u Zagrebu. Regularno njegovo radno vrijeme je bilo od 8,30 sati do 16,30 sati, odnosno to je bilo 8 sati radnog vremena dnevno. Poslodavcu nije bilo bitno koliko rade, bitno je da se na vrijeme isporuči projekt pa je tako radio više od 8 sati kao i vikendom, a s tim je bila upoznata Uprava tuženika. Na ovaj način je radio cijeli tim. Nije se žalio Upravi, odnosno SC i MC što radi prekovremeno jer je bio zadovoljan sustavom bonifikacije koju su dogovorili. Kod tuženika prekovremeni rad se nije plaćao, a o tome nije niti vođena evidencija. Vezano za neplaćenu bonifikaciju, za navedene projekte je bio na sastanku u Osijeku kad su došli MC i ĐC, razgovarali su o problemu neplaćenih bonusa i oni su mu ponudili otprilike 65.000 kuna, s tim da se odrekne svih drugih potraživanja, a on na to nije pristao te je dobio poslovno uvjetovan otkaz, odnosno predložili su mu novi ugovor o radu po kojem ne bi bio glavni razvojni inženjer, a time je bio isključen i bonus, na što on nije pristao i nakon toga je dobio poslovno uvjetovani otkaz. Neisplaćene bonuse je potraživao e- mailu koje je uputio ŠC, operativnom direktoru i MC. Nakon što je tužitelju predočen podnesak na kojem je sadržan e-mail na listu 77 spisa, navodi da se ovaj e-mail odnosi za navedena neplaćena bonusa za navedena tri projekta. Nakon ovog e-maila od **.**.2019. ĐC i MC su došli na sastanak u Osijek, a sastanak je održan na njegovu inicijativu jer je u to vrijeme završio projekte kod tuženika, a i dobio je i novu ponudu za posao. Potraživao je 0,75%, a ne 1,5% na ime bonusa od novih projekata jer mi je rečeno da polovica od cjelokupnog iznosa otpada na aplikaciju koju je on radio. Nadalje, navodi da se na obavijestima o dodjeli ugovora vidi je li riječ o novim korisnicima ili održavanju, a u spisu se nalaze na listu 42 i 57 spisa, to se vidi u dijelu gdje je naveden kratki opis. Kao npr. Hrvatske pošte (list 42 spisa) gdje je navedeno da je predmet nabave informacijski sustav za upravljanje dokumentima za potrebe HP kao cjelovito aplikativno rješenje za podršku i u tom slučaju se ima primijeniti postotak od 1,5% od vrijednosti projekta. Zatim, ponovno drugi projekt Hrvatske pošte (list 46 spisa) gdje je u kratkom opisu navedeno i jasno piše da je predmet nagrade nadogradnja informacijskog sustava za upravljanje dokumentima, odnosno podsustava, a i u tom slučaju se primjenjuje bonus od 0,5% od vrijednosti projekta. U istim obavijestima su navedene vrijednosti nabave projekta. Za navedena tri projekta koliko mu je poznato su plaćeni tuženiku. Tuženik, odnosno Dokument IT, je poslovno surađivao s obrtom njegovog brata, a u njihovim poslovima nije sudjelovao, samo je ponekad kada ga je brat zamolio e-mailom poslao ŠC iznos duga koji mu je trebao biti plaćen. Navodi da mu je tuženik isplaćivao putne naloge na godišnjoj razini je to bilo oko 20.000 kuna, budući je često odlazio u Zagreb. Navodi da već kod samog natječaja su imali spremnu aplikaciju koja je morala zadovoljavati sve zahtjeve iz natječaja, a koju bi kasnije prilagodili detaljno klijentu i njegovim poslovnim potrebama. S klijentom imaju i sklopljen ugovor o održavanju projekta, tako da sama prilagodba, odnosno implementacija, kontinuirano traje. Klijent bi platio taj projekt kad se zadovolje njegove osnovne potrebe, a nadogradnja se nastavno uvijek radi. Navodi da je projekt HP-a imao više faza, odnosno tri faze i on je bio zaposlen kod poslodavca kad su prva i druga faza bile u implementaciji, a u vrijeme treće faze je već dobio otkaz. Prva faza je bila nabava i uspostava sustava, druga faza je bila nadogradnja tog istog sustava, a za treću fazu ne zna jer nije u to vrijeme radio kod tuženika. Spomenuta faza 1. i faza 2. su vezane uz obavijesti koje su dostavljene u sudski spis, a koje je prethodno pojasnio. Neposredno nadređen mu je bio SC, koji je i suvlasnik firme Dokumenti IT, isti je imao sve ovlasti da s njim pregovara i ugovara sve uvjete vezane za njegov status. Faza 2., konkretno na obavijest u kojoj se navodi, radi se o nadogradnji sustava.

6. Saslušan na raspravi, zakonski zastupnik tuženika MC je naveo kako je on većinski vlasnik i direktor društva Dokumenti IT, a SC je izvršni direktor i zadužen za tehnologiju. Tužitelj je bio kod tuženika zaposlen od lipnja 2009. do ožujka 2019. na radnom mjestu glavnog razvojnog inženjera temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme s ugovorenom plaćom. Osim plaće su mu se isplaćivali i putni nalozi obzirom da je isti radio u mjestu prebivališta, odnosno u [adresa], a povremeno je putovao po potrebi u sjedište tuženika u Zagrebu. Tužitelj je predložio da se za potrebe posla angažira i njegov brat, a koji je imao registriran obrt, tužitelj je kontrolirao njegov radi odobravao njegov rad. S obrtom njegovog brata je sklopljen ugovor, a za obavljeni rad mu je vršena isplata po isporučenim računima. Tužitelju je radno vrijeme određeno u trajanju od 8 sati, međutim tužitelj je isti mogao raditi koliko je htio jer je imao maksimalnu slobodu, bitno je da isporuči posao koji mu je zadan na vrijeme. Tužitelj je tražio sastanak kako bi se razgovaralo o opsegu posla i prekovremenom radu, on je s tužiteljem, kao i SC, komunicirao e-mailom i dogovorili su način alimentiranja prekovremenog rada, kako je to i vidljivo iz priloženog e-maila u spisu. Dogovorili su se da ne može biti više od 40 sati prekovremenog rada mjesečno i koji maksimalni iznos koji mu može biti isplaćen po projektu za prekovremene sate i to 1,5% za projekte novog korisnika, odnosno 0,5% za postojećeg korisnika za nove verzije i nadogradnje. Tužitelj se s time suglasio, a od tužitelja nikada nisu dobili istu evidenciju prekovremenih sati i nije mu navedeno moglo biti niti isplaćeno. Tužitelj je na projektu Hrvatske pošte radio u l. fazi i to je aplikacija isporuke i instalacije implementacije, sukladno nalozima stručnih službi tužitelj je ugrađivao promjene u aplikaciji. Na projektu Apis IT i Grad Dubrovnik je radio samo u fazi pripreme ponude za natječaj, odnosno moguće je da je na projektu Grad Dubrovnik radio 10% u dijelu uredskog poslovanja, a u drugom dijelu nije radio. Tužitelju nije podnio nikakav zahtjev za isplatu, pa mu za navedeno nije ništa niti plaćeno. Zbog preustroja firme tužitelju je ponuđeno novo radno mjesto uz iste financijske uvjete starog radnog mjesta, a što isti nije htio prihvatiti, te mu je dan poslovno uvjetovani otkaz, isplaćeno mu je sve ono što mu pripada po zakonu. Sastanak iz siječnja 2015. je bio u sjedištu društva u Zagrebu, a e-mail je poslije sastanka radi pojašnjenja iskomuniciranog na sastanku. Navodi da je ugovorom s tužiteljevim bratom isplaćivan mjesečni paušal oko 5.000 kuna. Tužitelju je na ime putnih naloga u 2017. i 2018. isplaćeno oko 100.000 kuna. Nadalje navodi da je s Apisom IT ugovor potpisan u rujnu 2018., a implementiran je do kraja po tom ugovoru 28. veljače 2021., s tim da po tom ugovoru postoji njihova obveza od 6 mjeseci jamstvenog roka u kojem se ispravljaju eventualne greške, a kod projekta Grad Dubrovnik okvirni sporazum je bio u 11. mjesec 2018., a istekao je 2. mjesecu 2021. i njihove jamstvene obveze traju do kraja 9. mjeseca 2021. Okvirni ugovor za Grad Dubrovnik je konzumiran oko 70%, a nije implementirani postupci uredskog poslovanja jer su odustali od toga. Okvirni sporazum od potpisa ugovora za Grad Dubrovnik trajao je 2 i po godine, a ugovorom je determinirana implementacija, za Apis IT je jedna godina, a produžena je zbog Corone na jednu i po godinu, a za HP je faza l. implementirana u roku od godinu dana i ta l. faza je vrijedila oko 7,4 milijuna kuna i to 60% je licenca a 40% usluge, a u tome sudjeluju i pravnici.

6.1. Nakon što je zakonskom zastupniku tuženika predočen e-mail od 7.12.2018., a koji je sastavni dio spisa - list 41, navodi da su tužitelju u istom prezentirali novi Pravilnik o radu, u kojem smjeru ide firma u smislu njegove pozicije i što se planira u firmi dalje raditi, tužitelj je na njihov prijedlog postavio svoje uvjete koje nisu prihvatili i on je odlučio otići iz firme. S tužiteljem je uglavnom komunicirao IC, šef odjela za implementaciju projekata uredskog poslovanja. Nakon pregovora iz e-maila od 27.1.2015. s tužiteljem je sklopljen novi aneks ugovor, gdje mu je promijenjeno radno mjesto, a to je glavni razvojni inženjer i u istome nije ništa drugo mijenjano i nije ugovoren bonus. Tužitelju nije nikada vršio isplate na ruke. Poznato mu je vezano za ugovor od 2015., vodi spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu.

6.2. Na upit punomoćnice tužitelja je li na ročištu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu od 15. travnja 2021., izjavio: "Što se tiče bonusa vezano za aneks ugovora o radu iz 2015. navodim da niti po ponuđenom ugovoru bonusi ne bi bili isključeni za tužitelja, dapače, a ovisili bi o učinku.", odgovorio je da se ne sjeća. Oko uvjeta, odnosno plaće tužitelja, ne može nitko voditi pregovore osim njega, a SC nije oko toga mogao pregovarati s tužiteljem. On je sudjelovao u pregovorima samo vezano za tehničke aktivnosti, a isti je nastavio sudjelovati u pregovorima, odnosno na njegovu uputu.

6.3. Na daljnji upit kakav je bio dogovor vezano za dostavu eventualno prekovremenih sati ako tužitelja nije nitko nadzirao koliko sati radi, odgovorio je da postojao interni sustava za praćenje aktivnosti koje mora tužitelj odraditi, odnosno mora evidentirati sate. Tužitelj nije tražio u e-mailu od 27.1.2015. nikakav bonus, nego je tražio još ljudi jer puno radi jer on puno radi, ne znam što je tužitelj pisao ali znam što smo na sastanku dogovorili i to su i dokumentirali. Za projekt Apis IT je isplatila u ožujku 2021. iznos od 500.000 kuna (bez PDV-a), projekt Hrvatske pošta HP je krajem rujna 2019. platila 7,300.000 kuna za I. fazu, a Grad Dubrovnik iznos od ukupno od oko 2,600.000 kuna i to u 3.mj.2020. Okvirni sporazum je bio samo za Grad Dubrovnik.

6.4. Na poseban upit punomoćnice tužitelja je li dostavljena virtualna mašina prilikom konkuriranja na javne natječaje (tri sporna javna natječaja), odgovorio je da je i da ona sadrži gotovu aplikaciju koja se instalira i tužitelj je radio na pripremi instalacije gotove aplikacije u svom dijelu na sva tri navedena projekta, a drugi dio je odradio Odjel za implementaciju projekata upravljačkog i troškovnog računovodstva.

6.5. Na poseban upit zašto su u točci l. zaključka u e-mailu 27.1.2015. nazvali sustav bonifikacije, naveo je da je trebalo pisati sustav prekovremenih sati, a na što je na kraju u drugom e-mailu detaljno pojašnjeno a koji je poslao SC. Navodi da je sa drugim radnicima ako je bilo prekovremenih sati, isto je isplaćivano po zakonskoj proceduri, ne sjeća se kojim su radnicima bili isplaćivani prekovremeni sati.

7. Saslušan na raspravi, svjedok ĐC naveo je kako od srpnja 2018. radi za tuženika i to u početku preko svog obrata, a potom svoje tvrtke. Tužitelja ŽC je upoznao jer je isti u to vrijeme bio zaposlenik tuženika. On je počeo raditi kao operativni direktor i preuzimao je poslovanje tvrtke i tada je upoznao tužitelja koji je radio na poslovanju tvrtke, odnosno tuženika. Bio je nadređen tužitelju za određeni dio poslova i to krajem 2018. Tužitelj je tada radio na projektima s Hrvatskom poštom, a kad je on počeo raditi kod tuženika, na tom projektu se radilo, odnosno bio je projekt na kraju. Na istom projektu su radili i nakon što je ŽC otišao iz firme svojom voljom. Ne zna koliko je taj projekt s poštom trajao jer se radi o kompleksnom projektu. Zna da je neke zadatke radio na projektu Apis IT, bitno manje nego na projektu sa Hrvatskom poštom, isto tako i na projektu Grad Dubrovnik, odnosno misli kad je on preuzeo poslovanje na istom projektu nije radio. Kratko vrijeme je radio s tužiteljem jer kao što je naveo, on je došao krajem 2018., a on je otišao početkom 2019. (tužitelj). S tužiteljem nije dogovarao prekovremeni rad. Ne sjeća se sadržaja e- maila od 20.3.2019. ali se nisu dogovarali o prekovremenim satima, nego samo o poslovanju, odnosno realizaciji zadataka. Ne zna da li su tužitelju isplaćivani prekovremeni sati, ali zna da nikome nisu isplaćivani prekovremeni sati. Njegovo radno vrijeme je od 8,00 do 16,00 sati. Ne zna da li je tužitelju slao e-mailove izvan radnog vremena, ali je siguran da nije od njega tražio za izvršava radne zadatke izvan radnog vremena. Koliko mi je poznato kod tuženika nije bio ugovoren s nikim sustav bonifikacije. Sjeća se da je tužitelju ponuđen novi ugovor o radu koji je on odbio, pa je on smatrao da je on samovoljno otišao. Tužitelj je svoj posao obavljao u Osijeku i nije ga nitko kontrolirao što i koliko radi, te kada je on došao raditi kod tuženika, tada je bila ideja da se počne kontrolirati što i koliko radi, obzirom da je bio dislociran u Osijeku.

8. Saslušan na raspravi, svjedok SC naveo je kako tužitelja poznaje budući je bio zaposlen Dokumenti IT d.o.o. niz godina i radio je na radnom mjestu programera. On je suglasnik tvrtke Dokumenti IT d.o.o. i radi u istoj kao tehnički direktor. Tužitelj je bio nezadovoljan svojom pozicijom kod tuženika i u jednom je trenutku otišao, a formalni detalji mi nisu poznati. Misli da nije bio nadređen tužitelju, on je s tužiteljem komunicirao isključivo u tehničkoj sferi, a sa istim nije razgovarao o plaći, bonusima jer to nije njegova domena u firmi. Na sastanku od 27.1.2015. je prisustvovao kao suvlasnik tvrtke, a tematika iste nije njegova nadležnost, moguće je da su na tom sastanku razgovarali o uvjetima rada tužitelja. Zaključci su tog sastanka, koliko se sjeća, sastavljeni su u obliku promemorije, a ne sjeća se da li je ta promemorija razgovora odgovara zaključcima tog sastanka, odnosno ne može to sa sigurnošću potvrditi. Misli da je autor jednog e-maila bio MC, koji je suvlasnik firme, a drugi e-mail napisao je on. Moguće je da je na tom sastanku bilo govora o modelu naknade za prekovremeni rad, a ne sjeća se tog modela.

8.1. Nakon što su svjedoku pročitani zaključci e-maila MC od 27.1.2015. koji prileži spisu na listu 9 spisa, svjedok je iskazao da njemu nije poznato da li ovo što je nedvojbeno napisano i provedeno u praksi. Ne zna što je od tog sustava bonifikacije provedeno u praksi jer o tome s tužiteljem nije nikada razgovarao jer na tom sastanku je samo formalno bio nazočan kao suvlasnik tvrtke, a nije ništa dogovarao.

8.2. Na poseban upit punomoćnika tužitelja radi čega onda kasnije tog dana (27.1.2015.) u 21,35 sati, pojašnjava i vrši daljnje pregovore s tužiteljem oko prekovremenih sati, bonusa, te ostalih točaka sa sastanka od tog jutra, svjedok je iskazao da on ne smatra da je njegov e-mail dio ikakvog pregovaranja, nego njegovo formalno očitovanje na prvotnu promemoriju razgovora.

8.3. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja ako je tomu tako i nije ništa dogovaralo s tužiteljem, zašto je onda napisao: Toč.2 – dogovoreno, toč. 3 – dogovoreno, toč. 4- dogovoreno, toč. 5 – slažemo se da se zaposli još jedan programer na opisanim oslovima za e- ured. Toč. 6 – dogovoreno, svjedok iskazuje da je on tu više htio reći, odnosno da potvrđuje da sve ove navedene točke su točne, odnosno htio je potvrditi njihovu ispravnost i točnost. Nije mu poznato da li je tužitelj radio prekovremeno, obzirom da je isti radio u Osijeku, a njemu je bilo samo važno da se isporuči na vrijeme, odnosno važan mu je bio njegov tehnički rezultat. Nije mu poznato da li su se tužitelju isplaćivani bonusi.

8.4. Na poseban upit punomoćnika tužitelja zašto je svjedok pregovarao s tužiteljem o prekovremenim satima i o bonusu ako nije imao ovlasti za to, svjedok je iskazao da je njegovo prisustvu bilo isključivo formalne prirode kao suvlasnik firme.

8.5. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja ako je prisustvo bilo samo formalno zašto je svjedok onda na tu temu pojašnjavao uvjete tužitelju, svjedok je naveo da je iz formalnih razloga.

8.6. Nakon što je svjedoku pročitan e-mail od 27.1.2015. u 21,35 sati, te da se očituje na navode da je bonus po svojoj naravi naknada za dodatni napor uložen u realizaciju projekta, a istodobno i nagrada za uspjeh u postizanju kvalitetnog rezultata, svjedok navodi da je tu koristio riječ bonus metaforički jer u firmi nema formalni sustav bonifikacije, svjedok je naveo da on nije upoznat da li u Pravilniku tuženika postoji sustav bonifikacije i nagrađivanja jer se s tim dijelom ne bavi. Ne sjeća se da bi tužitelju odobrio nešto te vrste.

8.7. Na upit punomoćnika tužitelja što je mislio pod rečenicom: "Sve iznad 40 prekovremenih sati mjesečno plaća se dodatno po uvjetima iz ugovora o radu temeljem Zakona o radu.", svjedok je iskazao da je formalno pojasnio neku točku iz prethodne promemorije. Ne zna da li je tužitelj radio preko 40 sati mjesečno, ne zna da li su i drugi radnici kod tuženika radili prekovremeno jer on to ne kontrolira, samo su mu važni rezultati rada.

8.8. Na upit punomoćnika tuženika sjeća li se tko je inicirao sastanak, svjedok je naveo da je inicirao tužitelj ŽC, a temeljno pitanje je bila tematika prekovremenog rada jer je smatrao da će količina posla zahtijevati dodatni angažman, to je moguće uključivalo dodatno zapošljavanje. Ne sjeća se u kojem kontekstu su spominjani postotci koji su pročitani iz e-maila, niti se sjeća da je ikada potpisao s tužiteljem ugovor o radu, aneks ugovora o radu ili bilo što. Kao što je naveo, na navedenom sastanku je bio samo formalno kao suvlasnik i očitovao se na zaključke onako kako je on to razumio, a nije mu poznato kako je to na kraju završilo jer se više s tim nije bavio.

9. Saslušan na raspravi, svjedok ŠC naveo je kako poznaje tužitelja iz tvrtke gdje su zajedno radili i misli da je bio senior programer, a on je bio operativni direktor do 2017. godine, od kada nije zaposlenik tuženika. Nije mu poznato da li je tužitelj radio prekovremene sate obzirom da je tužitelj radio u Osijeku, a on u Dubrovniku. On tužitelju nije bio nadređen, niti je kontrolirao njegov rad, ali je imao veze s financijama jer je u firmi bio odgovoran za financijsko poslovanje, te je time i bio odgovoran za isplatu plaća. Poznato mu je da je g. FC bila i njegova suradnica. Koliko se sjeća, radnicima nisu nikada isplaćivali bonuse, a koliko mu je poznato niti prekovremene sate.

9.1. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da svjedok pojasni što je tužitelju odobravao na isplatu kada mu je isti slao tablice, što je razvidno iz e-mailova koji su dostavljeni u sudski spis, a iz kojeg su razvidne sume od 5.000,00 kuna, 29.000,00 kuna, pa onda 4 x po 6.000,00 kuna, ukupan iznos od 27.677,00 kuna, na što je svjedoka odgovorio da mu se u tom trenutku teško sjetiti što se događalo 2016. godine, navedeni iznosi mu nisu poznati, ali što se sjeća da je odobravao isplatu računa od g. ŽC, odnosno tužitelja, a za poslove koje su on i njegova dva brata odrađivala za tuženika. Nema saznanja o tome na kojim je projektima tužitelj radio kod tuženika. Račune je ispostavljao misli obrt [obrt], a vlasnik tog obrata je bio tužitelj ili njegov brat Ž, a on je kontaktirao po tom pitanju samo sa tužiteljem. Koliko mu je poznato, tuženik je imao ugovor o poslovnoj suradnji s navedenim obrtom. Tužitelj mu nikada nije dostavio evidenciju prekovremenih sati jer on za to nije bio niti zadužen, a misli da nije dostavljen niti on niti bilo tko drugi. Tužitelju su isplaćivani putni nalozi koji su na godišnjoj razini iznosili oko 50.000,00 kuna, a oni su izdavani za njegove dolaske iz Osijeka u Zagreb, obzirom da je tužitelj radio u Osijeku, a sjedište tvrtke je u Zagrebu.

9.2. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja na koji način su isplaćivani ti nalozi, svjedok je naveo da na tekući račun tužitelja i misli da nisu iskazivani na obračunskim listama, a isti su isplaćivani na temelju njegovog obračuna.

9.3. Na upit punomoćnika tužitelja gdje je bilo obračunato i kojom ispravom iznos od 50.000 kuna godišnje za isplatu putnih troškova tužitelja, svjedok iskazuje da se svaki putni nalog zasebno evidentirao i isplaćivao, a koji putni nalozi kod tuženika. Tužitelj je Zagreb dolazio ponekad dvotjedno ili mjesečno, kako kada, a ne zna u ovom trenutku koliki je iznos bio putni nalog. Misli da se taj put obračunavao na način da 2 kune po prijeđenom kilometru, cestarina, dnevnica a smještaj su izravno plaćali dobavljaču.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Darija Dumančića, dipl.oec. od 29. ožujka 2022. (stranice 263-270 spisa) utvrđeno je da je iz podataka iz spisa utvrdio kako je tuženik bio u poslovnom odnosu između ostalog i s Hrvatskom Poštom d.d., trgovačkim društvom Apis IT d.o.o., te Gradom Dubrovnikom. Tijekom poslovnog odnosa s naprijed navedenim kupcima, tuženik je izdao račune vezane za sporne projekte, i to Hrvatskoj Pošti od 17. studenog 2017., do 26. lipnja 2018., u ukupnom iznosu (s PDV-om) 9.335.640,00 kuna, a izračunati postotak od 1,5% za projekt Hrvatske pošte (faza 1) iznosi 140.034,60 kuna s PDV-om. Za projekt Apis IT d.o.o., izdani su računi u periodu od 23. rujna 2018., do 31. ožujka 2021., u ukupnom iznosu od 3.323.562,50 kuna s PDV-om, a izračunati postotak od 0,75 %, za razdoblje dok je tužitelj bio zaposlen kod tuženika (15. ožujak 2019.) iznosi 16.359,38 kuna s PDV-om. Za projekt Grad Dubrovnik, izdani su računi u periodu od 2. studenog 2018., do 1. ožujka 2019., u ukupnom iznosu od 848.750,00 kuna s PDV-om, a izračunati postotak od 0,75 % ukupnog računa s PDV-om 26.165,63 kune. Za projekt Hrvatska Pošta d.d., Apis IT d.o.o. i Grad Dubrovnik ukupno je naplaćeno bez PDV-a iznos od 12.004.485,00 kuna, a postotak od 1.5% za Hrvatsku Poštu iznosi 112.027,28 kuna, postotak od 0,75% za Apis IT d.o.o., iznosi 13.087,50 kuna, za Grad Dubrovnik postotak od 0,75% iznosi 17.152,50 kuna, odnosno ukupno 142.267,28 kuna.

10.1. Nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

10.2. Vještak financijsko-knjigovodstvene struke je pristupio na raspravu kod ovog suda 27. siječnja 2023., međutim punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, kao niti pitanja.

11. Iz odluke o otkazu Ugovora o radu proizlazi da je 15. ožujka 2019. otkazan ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelju od strane tuženika, zbog organizacijskih razloga, uz otkazni rok od dva mjeseca.

12. Iz e-mail korespondencije proizlazi kako je MC poslao e-mail 27. siječnja 2015. u 13:50 sati tužitelju gdje se kao zaključak navodi sustav bonifikacije (točka 1.) na način kako potražuje u tužbi tužitelj, te preostale točke koje se odnose na poboljšanje uvjeta rada kod tuženika (list 9-10 spisa), koji e-mail je proslijeđen SC te ŠC. Nakon toga je, istoga dana, u 21:35 sati SC dostavio e-mail poruku tužitelju i MC kao pojašnjenje i dopune sporne točke 1. kako se isto odnosi na problematiku prekovremenih sati u odnosu na bonifikaciju, gdje, u bitnom, navodi kako je glavni problem rješavanja problema zapošljavanje dodatnog programera, a ako se isti ne može izbjeći potrebno je dogovoriti količinu radnih sati i preciznu evidenciju prekovremenih sati, a isti pokriva do maksimalnog 40 prekovremenih sati, a sve iznad toga plaća se dodatno po uvjetima iz Ugovora o radu, također je navedeno i kako će se zaposliti još jedan programer na poslovima eUred, koji se odnosi na projekt Hrvatska pošta-Hrvatski telekom d.d. (list 8 spisa). Na navedeni mail tužitelj je odgovorio istoga dana u 23:53 sati kako su se dogovorili (list 7 spisa). Nadalje su dostavljeni e-mailovi tužitelju, a kao opise radnih zadataka koje mora ispuniti (list 14-23 spisa), a gdje se spominje kako isti radi i na projektu za poštu. Preostali e-mailovi su dopisivanje između tužitelja i njegovog punomoćnika odnosnog GC, također odvjetnika.

13. Iz prijedloga za mirno rješenje spora proizlazi kako tužitelj potražuje novčani iznos od tuženika na ime ugovorenog sustava bonifikacije.

14. Iz Ugovora o radu broj UOR-17/09, od 1. lipnja 2009. i Ugovora o radu broj UOR- 13/10, od 3. svibnja 2009. proizlazi kako je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu programera.

15. Iz Aneks Ugovora o radu broj UOR-13/02-10 od 31. siječnja 2015. i Aneks Ugovora o radu broj UOR-13/02-10, od 29. srpnja 2016. proizlazi da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu glavni razvojni inženjer od 1. veljače 2015., a od 29. srpnja 2016. plaća tužitelja u bruto iznosu je 12.094,64 kune.

16. Iz Ugovora o pružanju usluga održavanja aplikacije eHPUR od 1. studenog 2017. proizlazi kako su društvo LAUS CC d.o.o. i tuženik sklopili ugovor o pružanju usluga na određeno vrijeme od 1. studenog 2017. do 31. listopada 2018.

17. Iz narudžbenica ICT-17-1979/1 od 17. studenog 2017. i narudžbenica ICT-17- 1979/2 od 25. travnja 2018. proizlazi kako Hrvatski telekom d.d. potvrđuje i naručuje narudžbu za aplikativna rješenja eUred i eImovina.

18. Iz Ugovora o mjesečnom najmu aplikativnih rješenja eUred i ePlan od 9. ožujka 2018. proizlazi kako su Grad Dubrovnik i tuženik ugovorili mjesečni najam eUreda i ePlan za iznos od 192.000,00 kuna uvećano za PDV.

19. Iz okvirnog sporazuma za nabavu integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima od 18. listopada 2018. proizlazi kako su Grad Dubrovnik i Hrvatski telekom d.d. te tuženik sklopili ugovor na rok od 24 mjeseca za nabavu integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima.

20. Iz Ugovora o nabavi integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima od 18. listopada 2018. proizlazi kako su Grad Dubrovnik i Hrvatski telekom d.d. te tuženik sklopili ugovor za nabavu licence integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima.

21. Iz II. Ugovora o nabavi integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima od 5. studenog 2018., proizlazi kako su Grad Dubrovnik i Hrvatski telekom d.d. te tuženik sklopili ugovor za nabavu instalacije testne i produkcijske verzije integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima dok iz III. Ugovora o nabavi integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima od 6. veljače 2019. proizlazi kako su Grad Dubrovnik i Hrvatski telekom d.d. te tuženik sklopili ugovor za implementaciju postupaka u okviru integralnog informacijskog sustava za upravljanje dokumentima.

22. Iz obavijesti o sklopljenim ugovorima naručitelja Hrvatska pošta d.d., obavijest o sklopljenim ugovorima Apis IT d.o.o., te obavijesti o sklopljenim ugovorima grada Dubrovnika proizlazi kako su navedene pravne osobe zatražile aplikativna rješenja.

23. Iz e-mail korespondencije o tijeku poslova na projektima proizlazi kako je tužitelj radio na opisanim poslovima.

24. Iz obračuna plaća za tužitelja za razdoblje od siječnja 2017., do ožujka 2019. proizlazi kako je istom obračunavana plaća za puno radno vrijeme, uvećanoj za naknadu troškova prijevoza, a također je za isto razdoblje obračunavana plaća, uz naknadu troškova prijevoza za SC.

25. Iz ispostavljenog računa vezanog za sporne projekte u odnosu na javnog naručitelja Hrvatski telekom d.d. (za Hrvatsku Poštu d.d.), Apis IT d.o.o. i Grad Dubrovnik proizlazi koji su sve računi ispostavljeni za utuženo razdoblje.

26. Iz zapisnika od 15. travnja 2021., Općinskog radnog suda u Zagrebu o saslušanju tužitelja u predmetu broj Pr-1377/2019 proizlazi kako je zakonski zastupnika tuženika naveo razloge otkaza ugovora o radu tužitelji, kao i da je istom ponuđen novi ugovor, za kojeg on smatra da nije nepovoljniji nego onaj raniji, budući da nudi iste uvjete uz manje odgovornosti, na način da više nije imao obveze rukovođenja u okviru svojih poslova, a koji tužitelj nije prihvatio te je otkaz stupio na snagu, tj. tužitelj je u jednom trenutku otišao od njih. Negira da bi mu prijetio ili ga ucjenjivao, što se tiče rada kod kuće, nemaju posebnih pravila niti praksu naknade mogućih troškova, rješavali bi to od situacije do situacije, što se odnosi i na eventualne isplate na ruke, ovaj poslodavac se uvijek trudio biti korektan prema radnicima. Može još spomenuti aneks s tužiteljem od 2015., gdje je navedeno radno mjesto glavnog razvojnog inženjera, što je zapravo učinjeno na traženje samog tužitelja, mada se u opisu poslova te uvjetima nije ništa mijenjalo. Što se tiče bonusa, navodi da niti po ponuđenom ugovoru bonusi ne bi bili isključeni za tužitelja, dapače, a ovisili bi o učinku.

27. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

28. Temeljem navoda stranka i provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. lipnja 2009., temeljem Ugovora o radu i pripadajućih Aneksa, a radni odnos mu je prestao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. ožujka 2019.. Tužitelj je za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika imao ugovorenu bruto plaću u iznosu od 10.600,52 kune, a od 29. srpnja 2016., u iznosu od 12.094,64 kune, a također je dobio i iznos od 7.000,00 kuna, na ruke, svaki mjesec.

29. Predmet spora je isplata novčanog iznosa tužitelju od strane tuženika koji se odnosi na dodatak na plaću ugovoren kao sustav bonifikacije za informatička rješenja za Hrvatsku poštu d.d. (glavni izvođač Hrvatski telekom d.d.), APIS IT d.o.o. i Grad Dubrovnik.

30. Sporna je pravna osnova.

31. Nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, te da je radio na poslovima programera, odnosno kasnije glavnog razvojnog inženjera.

32. Iz navoda stranaka i isprava u spisu utvrđeno je kako je tužitelj radio kod tuženika na poslovima za aplikativna rješenja, odnosno kao glavni razvojni inženjer. Navedenim ugovorom je navedeno kako tužitelj prima plaću u iznosu od 10.600,52 kune bruto, odnosno aneksom od 29. srpnja 2016. plaću od 12.094,64 kune bruto. 33. Člankom 14. stavkom 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. -dalje u tekstu: ZR) je propisano da se Ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, dok je stavkom 2. propisano propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Člankom 15. stavkom 1. točkom 8. ZR je propisano brutoplaći, uključujući brutoiznos osnovne odnosno ugovorene plaće, dodacima te ostalim primicima za obavljeni rad i razdobljima isplate tih i ostalih primitaka na temelju radnog odnosa na koja radnik ima pravo. Člankom 8. stavkom 4. ZR je propisano na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava. Člankom 286. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima je propisano zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određen om obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora. Člankom 286. stavkom 3. ZOO je propisano ali su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovora nije ništa rečeno ako to nije protivno cilju radi kojeg je oblik propisan.

34. Iz e-mail poruke o sustavu bonifikacije (list 9-10 spisa), na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, u istoj je vidljivo kako tuženik predlaže sustav bonifikacije, međutim naknadno pristiglom e-mail porukom (list 8 spisa) je navedeno kako se ista odnosi na problematiku prekovremenih sati u odnosu na sustav bonifikacije, kao i da on pokriva samo određen broj prekovremenih sati (40) mjesečno, te da se evidencija vodi precizno, sa kojom e-mail porukom se složio tužitelj. Stoga je ovaj sud utvrdio kako se u navedenom slučaju radi samo o načinu (visini) plaćanja prekovremenih sati za koje je tužitelj u svom podnesku zaprimljenom kod ovoga suda 12. listopada 2020. izričito naveo kako u ovome slučaju nema govora o prekovremenom radu već o sustavu bonifikacije (stimulaciji) na koju tužitelj ima pravo jer je tako ugovoreno na sastanku u siječnju 2015.

34.1. Tužitelj je prije sklapanja aneksa ugovora o radu razmjenjivao navedene e-mail poruke s tuženikom, međutim u predmetnom aneksu ugovora o radu od 31. siječnja 2015. nema govora o tome, a koji dodatak ugovoru o radu su potpisale obje ugovorne strane. Također i naknadnim aneksom ugovora o radu od 29. srpnja 2016. tužitelju je povećana plaća, ali u istom također nema spomena o sustavu nagrađivanja radnika, odnosno kako to navodi tužitelj bonifikaciji.

34.2. Kako je člankom 14. stavkom 1. ZR propisano da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, a odredbom članka 286. stavka 2. ZOO-a, a koji članak se primjenjuje sukladno članku 8. stavku 4. ZR, je propisano da zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku vrijedi i za sve kasnije izmjene i dopune istoga to je sud utvrdio kako stranke nisu ugovorile način navedenog nagrađivanja radnika.

35. Također ovaj sud smatra kako navedenu činjenicu također nije ničim budući da je na ročištu održanom dana 9. lipnja 2021. iskazao kako je na način da je (prekovremeno radio i na takav način bio isplaćivan) cijeli tim, a navedeno nije dokazao niti jednim predloženim svjedokom.

35.1. Da je tome tako svjedoči i činjenica kako je svjedok ĐC iskazao kako prekovremeni sati nikome nisu isplaćivani, koliko je njemu poznato, kao i da je njegovo radno vrijeme bilo od 8-16 sati. Također, vezano uz prigovor tužitelja da je isti njemu slao e-mail poruke da izvršava radne zadatke izvan radnog vremena, isti je iskazao kako to nikada nije tražio od tužitelja, već da je samo moguće kako je e-mail poruku poslao izvan radnog vremena, a koja činjenica je također vidljiva u opisanom e-mail-u (list 58 spisa), budući da nigdje nije isti napisao da obavlja posao izvan radnog vremena. Navedeni e-mail se odnosio na procjenu radnih sati za obavljanje radnih zadataka (koju procjenu je sam tužitelj navodio koliko mu je potrebno za izvršenje istih), a što je zapravo i uobičajena praksa u IT sektoru. Pa je tako u istoj e-mail poruci napisano kako je tužitelj naveo da mu za izvršenje zadatka treba 4 radna dana (otprilike 32 radna sata), a iste je odradio tužitelj za 43 radna sata, pa ga samo poziva na objašnjenje razlike utrošenih sati. Nigdje nije bilo govora o prekovremenim satima, već o satima unutar radnog vremena, a kako to i navodi u svom e-mailu ĐC. Čak štoviše upozorava tužitelja na prebacivanje rokova, budući da u radno vrijeme nije isporučen proizvod, odnosno riješen mu zadani problem unutar radnog vremena.

35.2. Također i svjedok ŠC (inače osoba zadužena za financijsko poslovanje kod tuženika) navodi kako se radnicima nikada nisu isplaćivali bonusi, a koliko mu je poznato nije bilo niti prekovremenih sati kod tuženika. Navedene svjedoke predložio je sam tužitelj, kako bi dokazao navedenu činjenicu postojanja dodatka na plaću, odnosno da je radio prekovremeno kod tuženika.

36. Isto su iskazivali i svjedok SC, inače suvlasnik kod tuženika i zakonski zastupnik tuženika MC, gdje oboje iskazuju kako jeste bio sastanak, ali on se odnosio na prekovremene sate, koji sati nisu postojali na strani tužitelja (a što je i u svom podnesku od 12. listopada 2020. naveo tužitelj).

36.1. U odnosu na navod tužitelja kako su mu ranije isplaćivani dodaci na plaću, ovaj sud smatra kako iste nije dokazao, budući da je svjedok ŠC naveo kako je on osobno odobravao isplatu, a za poslove koje su tužitelj i njegov brat odrađivali za tuženika. Navedeni iskaz svjedoka ŠC, u tom dijelu, tužitelj nije osporavao, a da je obrt u vlasništvu njegovoga brata radio za tuženika i ponekad slao e-mail poruke za istoga iskazao je i tužitelj, pa je moguće kako se u tom slučaju radilo o navedenom, a ne o sustavu bonifikacije (dodatka na plaću), kako to navodi tužitelj. Stoga je sud zaključio kako se i u slučaju navedenih e-mail poruka sa lista 80-81 spisa odnosi na isplatu dogovorenu za rad koji su tužitelj i njegov brat obavljali preko obrta, a navedenu činjenicu je potvrdio svjedok ŠC.

37. Također uvidom u ispostavljene obračunske liste (list 138-193 spisa) vidljivo je kako za tužitelja te SC nisu obračunavani prekovremeni sati. Člankom 93. stavkom 1. ZR je propisano kako je poslodavac dužan radniku dostaviti obračun iz kojega je vidljiva plaća, a koja se, sukladno članku 90. stavku 3. ZR sastoji i od osnovne plaće, dodataka i ostalih primitaka. Isto se odnosi i na prekovremeni rad (članak 94. stavak 1. ZR). Navedene obračune tužitelj nikada nije osporavao, a niti je navodio da mu isti nisu dostavljani od strane tuženika.

38. Također valja istaknuti kako je tužitelj, nakon svih pregovora koje je imao s tuženikom svega par dana poslije potpisao aneks ugovora o radu, gdje nije bio naveden sustav bonifikacije, a također sud je utvrdio uvidom u dostavljeni pravilnik o radu (list 114-137 spisa), kako niti u istom predmetni sustav bonifikacije nije uveden, već se iz sadržaja navedenih e-mail poruka može zaključiti kako je glavni način rješavanja problema prekovremenih sati zapošljavanje dodatnog programera, a utvrđeno je u postupku kako se broj radnika kod tuženika povećavao, za zaključiti je kako je navedeni problem prekovremenih sati na takav način i riješen (zapošljavanjem dodatne radne snage), pa stoga niti tužitelj nije imao prekovremenih sati u vrijeme za koje potražuje isplatu po predmetnom sustavu bonifikacije, a čemu potvrđuje i iskaz zz tuženog da je zapravo na sastanku od 27. siječnja 2015. tužitelj nije tražio bonus, već dodatno zapošljavanje.

38.1. Također u odnosu na navod zz tuženika da je kod Općinskog radnog suda u Zagrebu u predmetu broj Pr-1377/2019 iskazao vezano za bonuse, valja istaknuti kako je sud zaključio da se navedeno odnosi na dodatke koje je isplaćivao tuženiku tužitelju, kako to tužitelj i navodi iznos od 7.000,00 kuna mjesečno na ruke, a što nije predmet ovoga postupka, međutim nigdje se ne može utvrditi da se to misli na sustav bonifikacije na način kako to u tužbi potražuje tužitelj, a koji se, po mišljenju ovoga suda, primjenjuje za prekovremene sate kod tuženika, za koje tužitelj nije dokazao ovome sudu da je iste imao.

39. Valja istaknuti da čak i kada bi bilo dokazao kako postoji navedeni sustav bonifikacije, kod istoga je navedeno da u slučaju novog projekta, odnosno 1,5% od prodajne cijene bez PDV-a isplata je za 30 dana od naplate cijelog projekta od korisnika sud smatra kako se kod Hrvatske pošte d.d. (Hrvatski telekom d.d.) radilo o novom projektu za koje bi tužitelj tada imao pravo na isplatu, međutim kod Grada Dubrovnika ne bi, budući da isti nije dokazao da je jedini radio na projektima, da navedeni projekti u trenutku podnošenja tužbe nisu niti naplaćeni (a kada je određeno kada nastupa isplata za iste), gdje je iz predmetnih ugovora vidljivo da za Grad Dubrovnik rok implementacije 30 mjeseci od dana uvođenja u posao, a koji rok do podnošenja ove tužbe nije protekao.

40. Slijedom navedenoga ovaj sud smatra kako i da jeste dogovoren sustav bonifikacije kako to smatra tužitelj, ali isti se odnosi na prekovremene sate provedene na radu, a koji prekovremeni sati kod tužitelja nisu postojali u utuženom razdoblju. Ovaj sud također zaključuje kako jeste moguće da su isti postojali ranije, pa je zato i tako bilo dogovoreno, pa je moguće da je i tuženik i isplatio, kako to navodi tužitelj, za dva ranija projekta bonuse, međutim to u ovome postupku nije slučaj. Tužitelj ničim nije dokazao da je radio prekovremeno, a e-mail poruke su uglavnom sve bile upućene tužitelju za vrijeme radnog vremena, dok se niti iz jedne ne može vidjeti da se od tužitelja traži da radi prekovremeno, već čak dapače, da radi svoj posao unutar radnog vremena. Također za napomenuti je i kako navedeni sustav bonifikacije nije uveden niti pravilnikom o radu, niti ugovorom o radu, a niti kasnije potpisanim aneksima ugovora o radu, pa stoga sud smatra kako navedeno nije niti osnova za potraživani iznos tužitelja prema tuženiku, budući da nije postojala suglasnost volja između parničnih stranaka o tome. Također ZR zahtjev ugovor o radu da je u pisanom obliku, a ZOO da se sve kasnije izmjene rade u istom obliku, pa samim time nije niti navedena pretpostavka za dosudu zatraženog iznosa ostvarena.

41. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u točci I. izreke ove presude.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tužitelju naknaditi trošak tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova, sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, za sastav očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka od 14. rujna 2022. sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, za sastav podnesaka od 29.10.2020., 23.6.2021., 6.9.2021. i 23.1.2023., sukladno Tbr. 8. točci 3. Tarife, te za pristup ročištima od 27.10.2020., 17.2.2021., 9.6.2021. za svaki u visini od po 250 bodova, te za sastav žalbe od 22. ožujka 2023. sukladno Tbr. 10. točci 1. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 4.043,90 EUR. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na žalbu iznosu od 235,27 eura.

43. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 20. listopada 2020., budući da je isto dao svega par dana prije rasprave na koju je pristupio, te je isti navod mogao konstatirati i na samoj raspravi, stoga sud smatra kako navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice, sukladno članku 155. ZPP-a, te je za navedeni iznos od 497,71 EUR, uvećano za PDV valjalo odbiti tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

44. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 10. veljače 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćniku tuženika

3. Porezna uprava Osijek – po pravomoćnosti