Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-322/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Juraju Rajiću, odvjetniku iz Požege protiv tuženika ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja nepostojanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-16/2023-17 od 17. siječnja 2024. u usvojenom dijelu pod točkama I. i II. izreke, na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-16/2023-17 od 17. siječnja 2024. u usvojenom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da tuženom ZN iz [adresa] ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 12 i dvorište u [adresa] sa 559 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se tuženiku ZN iz [adresa] zabranjuje vršenje posjeda stvarne služnosti prolaza pješice preko kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 12 i dvorište u [adresa] sa 559 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku ZN iz [adresa] naknaditi tužitelju tužitelja NN iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu 704,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17.siječnja 2024. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana."

III. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 12 i dvorište u [adresa] sa 559 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se tuženiku ZN iz [adresa] zabranjuje prolaz pješice preko kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 12 i dvorište u [adresa] sa 559 m2 , upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Odbija se prijedlog tuženika ZN iz [adresa] da sud poziva [adresa] kao umješača na strani tuženika, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u usvojenom dijelu pod točkama I. i II. izreke u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe da s obzirom na bitne povrede postupka u pogledu pasivno pravne legitimacije, činjenicu da tužitelj nije dokazao da je protiv tuženika niti njegovog prednika sa nekretnine na adresi [adresa] vodio bilo kakav postupak kojim priječi korištenje predmetnog prolaza, činjenicu da tužitelj nije dokazao da je ŽN onemogućeno korištenje predmetnog prolaza predlaže da se usvoji žalba tuženika i preinači pobijana presuda, da se ista ukine, a sve uz naknadu troškova sastava žalbe u ukupnom iznosu od 365,59 eura.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik.

8. Predmet spora je utvrđenje nepostojanja prava stvarne služnosti prolaza pješice preko k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 12 i dvorište u [adresa] sa 559 m2, upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev da se tuženiku ZN iz [adresa] zabrani vršenje posjeda stvarne služnosti prolaza pješice preko navedene nekretnine tužitelja, te alternativni tužbeni zahtjev tužitelja za ukidanje prava stvarne služnosti prolaza pješice preko navedene čestice, te zabrana tuženiku prolaza pješice preko iste.

9. Tijekom postupka sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u [adresa],

- da je vlasnik nekretnine bilo Javno vodoprivredno poduzeće Brodska Posavina Slavonski Brod i da su na toj nekretnini otkupljena dva stana a jedan od stanova je stan prednika tužitelja NN HN i N koji su otkupili taj stan 2017. i koji su darovali tužitelju nekretninu, sa uknjiženim pravom služnosti doživotnog uživanja, i da taj stan u biti predstavlja samostalni stambeni objekt koji tužitelj koristi kao kuću sa svojom obitelji pored koje se nalazi haustor kojim tuženik prolazi jer mu je to kraći prolaz do posla,

- da je tuženik vlasnik nekretnine koja se nalazi [adresa] koja je tzv. slijepa ulica i ima nesmetan izlaz na [adresa] u [adresa] - su se stanovnici [adresa] koristili prolazom do [adresa] dok je bila vlasnik nekretnine [adresa] i da nisu nikada imali uknjiženo pravo služnosti kroz nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] do Z [adresa] u [adresa],

- da je tuženik ZN 2014. kupio kuću u [adresa] i to od ŽN (što je utvrđeno kao nesporno iz njegovog iskaza) i netočno je u odgovoru na tužbu navedeno da je tuženik kupio kuću od EN,

- da protiv ŽN nije nikada vođen postupak kojim bi mu zabranio prolaz haustorom tužitelja i Brodske Posavina [adresa], pa je u svezi navedenog nesporno da nema dokaza da se on ikada i koristio tim prolazom,

- da je tijekom postupka bilo sporno to što tuženik koji je vlasnik nekretnine u [adresa] i dalje želi koristiti prolazom do [adresa], iako ima nesmetan prolaz do [adresa] u [adresa], a tužitelj se tome protivi jer to ometa njegov svakodnevni život i mir u kući u kojoj stanuje, budući da mu se prolazi pored prozora u haustoru kuće u kojoj živi, u svako doba dana i noći.

10. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 186., članka 224., članka 228., članka 229. i članka 230. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV), primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je tijekom postupka kao nesporno utvrđeno da tuženiku ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 12 i dvorište u [adresa] sa 559 m2, upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Naime, tijekom postupka tuženik je postao vlasnikom nekretnine 2014., a prodavatelj nekretnine nije njegov pravni prednik, dakle tuženik u proteklih deset godina nije mogao steći služnost prolaza pješice preko nekretnine tužitelja jer mu nije protekao rok od 20 godina, a u proteklih 10 godina susjedi tuženika su vodili niz postupaka zbog tog prolaza. Dakle, tuženik je morao znati da tužitelj koji je zatvarao taj prolaz nije mu isti odobrio. Konfor prolaza zbog malo kraćeg puta nije razlog za utvrđenje stvarne služnosti prolaza tuđom nekretninom, a tužitelj isto kao tuženik ima nesporno pravo uživanja na svojoj nekretnini, bez prolaza ljudi po istoj jer je to njegovo neotuđivo pravo na dom kojemu se narušava neovlaštenim prolazom susjeda iz [adresa] kroz njegov haustor.

11. Okolnost na koji je način tužitelj odnosno njegov prednik stekao nekretninu nije problem niti briga stanovnika [adresa], tužitelj je knjižni suvlasnik nekretnine, a stanovnici [adresa] nikada nisu imali uknjiženo pravo stvarne služnosti na nekretnini niti tužitelja niti njegovog prednika jer nisu nikada imala niti ostvarene uvjete za isto.

12. Sud je odbio alternativno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja jer isti nije osnovan. Ne može se utvrditi u postupku da nekome ne pripada pravo koje nema. Iskaze svjedoka sud nije posebno analizirao jer je nesporno da tuženik nema pravo na pravo stvarne služnosti prolaza, budući da nisu ispunjeni naprijed navedeni uvjeti (posjed tuženika nije niti pošten niti istinit, a nije niti protekao rok od 20 godina) a niti jedan od navedenih svjedok nije naveo ništa što bi dokazalo drugačije od navedenog.

13. Neosnovano tuženik u svojoj žalbi ističe prigovore pomanjkanja aktivne i pasivne legitimacije, a što je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, u pogledu čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su odnosni prigovori neosnovani.

14. Naime, u ovome predmetu radi se o tome da su tuženik neosnovano prisvaja i u stvarnosti vrši sadržaj prava služnosti prolaza preko nekretnine tužitelja. Samim time na pasivnoj strani tuženik može biti samo ona osoba koja si to pravo prisvaja. Da li je tuženik suvlasnik ili vlasnik nekretnine u [adresa] nije relevantno jer se može tužiti samo onoga koji si to pravo prisvaja i koji sadržaj prava koji mu ne pripada na terenu vrši. Stoga se ne može prihvatiti zaključak tuženog da je tužitelj morao tužiti i osobe koje sadržaj toga prava na terenu ne vrše, jer je logično da bi sud takav tužbeni zahtjev odbio.

15. S druge pak strane nema zapreka da na aktivnoj strani tužitelj bude samo NN koji je suvlasnik (a ne samovlasnik) nekretnine preko koje tuženik bespravno prolazi jer on ima pravni interes da se ustanovi da tuženome ne pripada sadržaj prava kojeg bespravno vrši.

16. Stajalište tuženika da i na aktivnoj i na pasivnoj strani svi suvlasnici nužno moraju biti suparničari može se prihvatiti kada se radi o ukidanju služnosti koja je već upisana u zemljišne knjige, ali ne u konkretnom slučaju kada to pravo stvarno ne postoji već ga samo određena osoba bespravno prisvaja na način da u stvarnosti na terenu bespravno vrši sadržaj toga prava. U tom slučaju tužiti se može samo tu osobu, a tužitelj može biti svaka osoba koja ima pravni interes da sud ustanovi da osobi koja bespravno vrši sadržaj prava koje ne postoji to nepostojeće pravo niti ne pripada.

17. U odnosu na žalbene navode o dvadesetogodišnjem trajanju vršenja sadržaja prava služnosti prolaza u pogledu tuženika ističe se da su isti potpuno neosnovani i to iz dva razloga:

Prvi je taj da nije na tužitelju da dokazuje, pa potom da sud na temelju dokaza koje je predložio tužitelj utvrđuje da se taj rok nije ispunio već je na tuženome, koji si pravo služnosti bespravno prisvaja da dokazuje da je on ispunjenjem toga roka stekao pravo čiji sadržaj na terenu vrši. Tuženik tijekom postupka to nije dokazao, a niti je sudu ponudio dokaze kojima bi se to moglo dokazati. Naime, u spisu ne postoji niti jedan konkretan dokaz da je prednik tuženika ikada prolazio preko nekretnine tužitelja kako to tuženik tvrdi u žalbi.

Drugi je razlog taj jer je već ranije u predmetima Općinskog suda u Požegi broj P-1060/07, Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž- 737/2011, Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-899/2013, Županijskog suda u Bjelovaru broj G-804/2022 utvrđeno, a što saslušani svjedok PN, koji je također ranije bio tužen od strane tužitelja u ovom predmetu i pravomoćno presuđen da mu pravo služnosti preko nekretnine tužitelja ne pripada, u ovom predmetu potvrđuje da je predmetni prolaz bio zatvoren tijekom 2004. Nesporno da niti tuženik, a niti njegov prednik nisu 2004. niti tužili za smetanje posjeda prava služnosti, a niti se na bilo koji način koristili dopuštenom samopomoći, tako da čak i da je prednik tuženika bio u posjedu prava služnosti preko nekretnine tužitelja (a što nije) taj eventualni posjed 2004. bi prestao.

18. Samim time neovisno o tome, da je, ili nije prednik tuženika prolazio preko nekretnine tužitelja dvadesetogodišnji rok za stjecanje prava služnosti dosjelošću od strane tuženika do pokretanja ovog konkretnog postupka jednostavno nije mogao biti ispunjen.

19. Što se tiče žalbenih navoda o primjeni materijalnog prava ističe se da je prvostupanjski sud potpuno pravilno i zakonito primijenio materijalno pravo kada je utvrdio i zaključio da tuženiku ne pripada pravo prolaza preko nekretnine tužitelja, posebno kada se ima u vidu činjenica da niti tuženik, niti njegov prednik nisu vršili sadržaj predmetne služnosti neprekidno dovoljan broj godina da bi to pravo stekli, a pored toga predmetni prolaz je više mjeseci bio zatvoren 2004., te od tada pa do pokretanja ovog konkretnog postupka dvadesetogodišnji rok nije mogao biti ispunjen, a niti je ispunjen.

20. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

21. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. potvrditi.

22. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić