REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1807/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. (OIB:14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-369/2024-7 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a djelomično odbija žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-369/2024-7 od 11. studenog 2024., te se navedena presuda preinačuje u t. II. izreke na način da glasi:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljici CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 2.535,54 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i to na:

- iznos od 32,93 EUR/248,09 kn od 02.10.2007 god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,52 EUR/252,59 kn od 02.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 32,57 EUR/245,41 kn od 02.12.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,85 EUR/255,07 kn od 02.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,08 EUR/256,78 kn od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 31,91 EUR/240,43 kn od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 35,12 EUR/264,62 kn od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,84 EUR/254,95 kn od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,09 EUR/256,86 kn od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,13 EUR/249,61 kn od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,17 EUR/257,46 kn od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,74 EUR/254,24 kn od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,05 EUR/249,03 kn od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,42 EUR/259,32 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,98 EUR/263,54 kn od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 68,78 EUR/518,22 kn od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 74,66 EUR/562,49 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 67,33 EUR/507,31 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 74,24 EUR/559,36 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 71,72 EUR/540,41 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 72,86 EUR/549,00 kn od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 69,47 EUR/523,41 kn od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 72,12 EUR/543,38 kn od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 72,89 EUR/549,18 kn od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,08 EUR/528,04 kn od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 71,94 EUR/542,05 kn od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,57 EUR/531,74 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 73,84 EUR/556,32 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 74,82 EUR/563,71 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 67,32 EUR/507,20 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 76,13 EUR/573,57 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 73,22 EUR/551,70 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 76,47 EUR/576,13 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 78,58 EUR/592,08 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 80,06 EUR/603,24 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 84,09 EUR/633,58 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 79,28 EUR/597,31 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 80,26 EUR/604,72 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 82,37 EUR/620,64 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 77,43 EUR/583,40 kn od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 75,47 EUR/568,62 kn od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 68,39 EUR/515,29 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 25,74 EUR/193,96 kn od 15.03.2011. god. pa sve do isplate, u roku od 15 dana."

U preostalom dijelu potvrđuje se tužbeni zahtjev iz t. II. prvostupanjske odluke kojim se nalaže tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljici CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.943,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog iznosa i to na

- iznos od 6,23 EUR/46,96 kn od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,06 EUR/23,03 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,00 EUR/75,38 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,21 EUR/16,65 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,28 EUR/32,28 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 1,52 EUR/11,43 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,01 EUR/15,17 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,99 EUR/37,59 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 11,45 EUR/86,28 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,30 EUR/70,10 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 10,49 EUR/79,04 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,60 EUR/79,86 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,35 EUR/206,08 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,58 EUR/162,56 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,66 EUR/253,61 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 29,98 EUR/225,85 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 22,60 EUR/170,29 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 39,92 EUR/300,81 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 49,33 EUR/371,67 kn od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 42,77 EUR/322,23 kn od 02.02.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 51,09 EUR/384,96 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 11.682,7 EUR/88.023,32 kn od 15.03.2011. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana."

Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljici CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.956,25 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 11. studenoga 2024. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog dijela postupka u iznosu od 170,49 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030250- 27000059981/2007. zaključenog dana 05.06.2007. g. između tužitelja CT i Slavonke banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je dana 08.06.2007. g. potvrđen kod javnog bilježnika Mirodara Kovača pod brojem OV-12095/2007., a koja u čl. 2. glasi: „...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; u čl. 3. toč. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti...CHF, toč. 4.; "…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća."; toč. 5.: “Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“; u čl. 9. glasi: "… koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke."; u čl. 19. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Založni dužnik odriče se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."; a u čl. 25. glasi: " Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita - Založni dužnik i korisnik doživotnog uživanja u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“.

II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO Bank d.d., Slavonska avenija 6 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 14.479,01 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na:

- iznos od 32,93 EUR/248,09 kn od 02.10.2007 god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,52 EUR/252,59 kn od 02.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 32,57 EUR/245,41 kn od 02.12.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,85 EUR/255,07 kn od 02.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,08 EUR/256,78 kn od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 31,91 EUR/240,43 kn od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 35,12 EUR/264,62 kn od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,84 EUR/254,95 kn od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,09 EUR/256,86 kn od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,13 EUR/249,61 kn od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,17 EUR/257,46 kn od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,74 EUR/254,24 kn od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,05 EUR/249,03 kn od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,42 EUR/259,32 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,98 EUR/263,54 kn od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 68,78 EUR/518,22 kn od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 74,66 EUR/562,49 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 67,33 EUR/507,31 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 74,24 EUR/559,36 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 71,72 EUR/540,41 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 72,86 EUR/549,00 kn od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 69,47 EUR/523,41 kn od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 72,12 EUR/543,38 kn od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 72,89 EUR/549,18 kn od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,08 EUR/528,04 kn od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 71,94 EUR/542,05 kn od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,57 EUR/531,74 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 73,84 EUR/556,32 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 74,82 EUR/563,71 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 67,32 EUR/507,20 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 76,13 EUR/573,57 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 73,22 EUR/551,70 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 76,47 EUR/576,13 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 78,58 EUR/592,08 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 80,06 EUR/603,24 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 84,09 EUR/633,58 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 79,28 EUR/597,31 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 80,26 EUR/604,72 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 82,37 EUR/620,64 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 77,43 EUR/583,40 kn od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 75,47 EUR/568,62 kn od 02.02.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 68,39 EUR/515,29 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 25,74 EUR/193,96 kn od 15.03.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 6,23 EUR/46,96 kn od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,06 EUR/23,03 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,00 EUR/75,38 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,21 EUR/16,65 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,28 EUR/32,28 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 1,52 EUR/11,43 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,01 EUR/15,17 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 4,99 EUR/37,59 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 11,45 EUR/86,28 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 9,30 EUR/70,10 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 10,49 EUR/79,04 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,60 EUR/79,86 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,35 EUR/206,08 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,58 EUR/162,56 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 33,66 EUR/253,61 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 29,98 EUR/225,85 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 22,60 EUR/170,29 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 39,92 EUR/300,81 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 49,33 EUR/371,67 kn od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 42,77 EUR/322,23 kn od 02.02.2011. god. pa sve do isplate,

- iznos od 51,09 EUR/384,96 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 11.682,7 EUR/88.023,32 kn od 15.03.2011. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO Bank d.d., Slavonska avenija 6 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.625,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 11. studenoga 2024. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom, tu presudu u cijelosti pobija tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku vezano za primjenu presude iz kolektivne spora na izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove primjenom čl. 502.c ZPP-a obzirom da su ta utvrđenja primjenjiva jedino u postupcima radi naknade štete a ne u postupcima koji se vode radi stjecanja bez osnove, kao što je predmetni postupak. Ta bitna povreda propisana je obzirom i da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama obzirom da je sporna odredba utvrđena nepošteno ugovorenom i posljedično ništetnom a pri tome da nije proveden tzv. test transparentnost i tzv. test poštenosti iz Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) kao i pozivom na čl. 84. ZZP/03 da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su odredbe jasno, lako razumljive i lako uočljive. U odnosu na tzv. test transparentnosti tuženik je odgovorom na tužbu obrazložio da su odredbe o valutnoj klauzuli jasne, razumljive i lako uočljive, a čak i ako se prihvati zaključak prvostupanjskog suda da prilikom sklapanja Ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori, ističe da je neprovođenje testa savjesnosti i poštenja i testa znatnije neravnoteže na štetu potrošača, kao što je to učinjeno prvostupanjskom presudom protivno praksi Suda Europske unije, pozivom i na presudu EU C-415/11 od **.**.2013. (C). Pobijanom je presudom između ostalog i utvrđena ništetnost odredbe čl. 9. Ugovora koja se odnosi na ništetnost, te odredbe, što je neosnovano jer tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da je platio naknadu za prijevremenu otplatu kredita, niti predložio provođenje vještačenja u tom smislu, dok se i iznos kojim je tuženik obvezan platiti tužitelju na temelju pobijane presude isključivo odnosi na odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Budući da je predmetni Ugovor nesporno otplaćen, ističe da nedostaje pravni interes utvrđenja ove ugovorne odredbe jer se više ona ne može primijeniti i ne može smatrati ugovorenom protivno načelu savjesnosti i poštenja na znatnu štetu potrošača pozivom i na presudu Suda EU C-243/20 od 21. prosinca 2021. Vezano za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u spornoj presudi izostaju razlozi zašto prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikov prijedlog provođenja financijskog vještačenja, a ukoliko smatra prvostupanjski sud da je odredba o valutnoj klauzuli CHF ništetna, tada je zapravo riječ o kunskom kreditu i slijedom toga jedino je ispravno primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za takve kunske kredite. Pogrešna je i primjena materijalnog prava u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu obzirom da primjena valutne klauzule proizlazi i iz čl. 2. ZOO-a čijim ugovaranjem su tužitelji i tuženik, dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa i pristali na rizik promjenjivosti tečaja, a valutna klauzula je dozvoljena i nije ništetna potvrđeno je i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-392/2011 od 13. prosinca 2016. U odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bili ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti iz čl. 84. ZZP/03 kao ni iz čl. 81. ZZP/03 da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom. Navedena odredba o kamatnoj stopi nije ništetna iz razloga što ista nije zabranjena niti protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu, dok samo u slučaju da je visina kamate premašila najvišu dopuštenu stopu propisanu u čl. 26. ZOO-a, što ovdje nije slučaj. U odnosu na zastaru i tijek zateznih kamata navodi se da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbivši prigovor tuženika zastare navodima da je počela teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12, ali bez obzira što pravo na utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva, zahtjev kojim se traži isplata na temelju ništenosti zastarijeva za pet godina što proizlazi iz čl. 225. ZOO-a kao i u odnosu na čl. 240. i čl. 241. ZOO-a kojim su navedeni slučajevi prekida zastare. Budući da tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora u tzv. predmetu "Franak" a od sklapanja Ugovora o kreditu proteklo je više od pet godina tužiteljevo potraživanje je u zastari. Time i zakonske zatezne kamate počinju teći tek od dana pravomoćnog utvrđenja ništetnosti a ne od dana stjecanja, ako bi se pravno shvaćanje Vrhovnog suda smjelo retroaktivno primijeniti na tzv. okončane pravne situacije. Time kako je zastarni rok počeo teći tek sa danom pravomoćnog utvrđenja ništetnosti u kolektivnom ugovoru odnosno 14. lipnja 2018., tada do tog dana ne postoji tuženikova obveza na plaćanje zakonskih zateznih kamata obzirom i do tada ne postoji njegovo zakašnjenje. U odnosu na trošak postupka navodi da je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa uvođenjem eura kao službene valute 22. svibnja 2023., što nije obrazložen podnesak a ranije 05. svibnja 2022. uskladio tužbeni zahtjev s provedbenim vještačenjem što također nije obrazložen podnesak a tužitelj je bio dužan specificirati tužbeni zahtjev već prilikom podnošenja tužbe, pa navedeni podnesci nisu obrazloženi time i neosnovano dosuđeni. Tužiteljici da je priznat parnični trošak sa bodom koji je vrednovan 15,00 kuna i za one radnje poduzete prije 05. studenog 2022. a budući da se do toga dana primjenjivala Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj je odvjetnički bod iznosio 10,00 kuna time je i retroaktivno primijenjena novela navedene Tarife iz 2022. godine i predstavlja retroaktivnu primjenu protivno čl. 90. st. 4. Ustava RH, pozivom i na presudu Visokog trgovačkog suda.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje presude u odnosu na čl. 9. Ugovora i odbijanje tužbenog zahtjeva u tom dijelu, odnosno odbacivanje tužbe i obvezu tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva i obvezu tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka odnosno ukidanje presude i vraćanje postupka na ponovno odlučivanje, a u odnosu na trošak postupka preinačiti i odbiti zahtjev za naknadu troška usklađenog tužbenog zahtjeva kao i vrednovanja radnji za troškove i rad odvjetnika od 15,00 kuna za one radnje poduzete prije 05. studenog 2022. Zahtijeva i naknadu troška žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje - ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu broj 5140030250-27000059981/2007 zaključenog 05. lipnja 2007. između tužiteljice CT i Slavonske Banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. koji je 08. lipnja 2007. potvrđen od javnog bilježnika Mirodara Kovača, u odnosu na čl. 2. koji glasi: "u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita", čl. 3. t. 2. "u kunskoj protuvrijednosti CHF", t. 4. "obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća", t. 5. "kamate se obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja", u čl. 9. "koja je ovlaštena zaračunati naknadu prema tarifi banke na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke", u čl. 19. "ako nakon sklapanja tog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, založni dužnik odriče se prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus", a u čl. 25. "potpisom ovog Ugovora korisnik kredita-založni dužnik i korisnik doživotnog uživanja u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta banke a naročito odredbe o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge banke, kao i sve kasnije sve njihove izmjene i dopune", uz zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 14.479,01 euro/109.092,07 kuna, osnovom promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF.

7. Ovaj postupak je drugi put u žalbenom postupku, nakon što je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-103/2024 od 16. travnja 2024. ukinuta ranija presuda sa uputom da se provedu dokazi koje je tuženik predložio, odnosno saslušaju zaposlenice tuženika na okolnosti informiranosti tužiteljice o posljedicama sklapanja Ugovora sa osporenim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Između stranaka nije sporno, da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i prednika tuženika, kao kreditora, sklopljen Ugovor o kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama 05. lipnja 2007., ovjeren od strane javnog bilježnika Mirodara Kovača 08. lipnja 2007., kojim je odobren stambeni kredit za dovršenje kuće u iznosu od 68.000,00 CHF u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Nije sporno,, da je ugovoren rok vraćanja od 26 godina uz kamatu od 4,40% godišnje dekurzivno uz efektivnu kamatnu stopu – realnu godišnju kamatu od 4,61% koje se obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu a i kaznena kamata ukoliko korisnik kredita prestane primati osobna primanja putem tekućeg računa u Slavonskoj Banci d.d. banka ima pravo povećati ugovorenu redovnu kamatnu stopu sve prema važećoj odluci banke.

9. Sud prvog stupnja u nastavku postupka saslušao je tužiteljicu, koja je u svojem iskazu navela da je sa tadašnjom Slavonskom Bankom d.d. sklopila stambeni kredit za adaptaciju nekretnine, a u banci da joj nisu objasnili što znači promjenjiva kamatna stopa, niti što je valutna klauzula, Ugovor je pročitala i ono što joj nije bilo jasno je pitala ali su joj rekli da se ne sekira i da je sve u redu, da je klijent sadašnje Addiko Bank d.d. oko 33 godine i podizala kredit za adaptaciju kuće a u vrijeme sklapanja Ugovora nije imala obrt, nije bila vlasnik trgovačkog društva, niti je imala poslovne uvjete, dok joj je u banci predloženo da uzme kredit u švicarskim francima, budući je tada bila daleko niža kamata a u to vrijeme su i bili krediti u kunama i eurima, dok je početna rata bila negdje oko 1.600,00 kuna i narasla na preko 3.000,00 kuna, da je bila kod javnog bilježnika i ne sjeća se da bi joj isti išta objašnjavao, prijevremeno je zatvorila kredit i zbog toga prodala kuću. Tuženik je odustao od saslušanja predložene svjedokinje djelatnice tuženika. Prema provedenom financijskom vještačenju isti je u cijelosti prihvaćen cijenivši i pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđena da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju da nije potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time, suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koja je prvostupanjska presuda potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., i presuda kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a koja je i potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 16. lipnja 2018. Obzirom je čl. 138.a ZZP propisan obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač, iznose koje je tužiteljica tuženiku svakomjesečno uplaćivala iznad 367,04 CHF obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno sa kamata na te iznose vratiti tužiteljici i to dužnost povrata temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta vezana za švicarski franak proizlazi iz čl. 323., čl. 1011., čl. 1015. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO). Odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP-a i čl. 502.c ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćnosti presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope je ništetan, kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita jer su nerazumljivi, proizlazi i da tužiteljici pripada pravo vraćanja onoga što je temeljem takvog Ugovora primljeno sukladno čl. 1111. ZOO-a pa je stoga i iznos od 11.943,46 eura/89.988,01 kuna iznos razlike po osnovu tečajne razlike koji je utvrđen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem a iznos od 2.535,54 eura/19.104,06 kuna razlika između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram ugovorene početne kamatne stope od 4,40%. Time je i prihvaćen tužbeni zahtjev.

9.1. Nije prihvaćen istaknut prigovor zastare tuženika, koji se smatra neosnovanim, obzirom da zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a to u konkretnom slučaju u odnosu na nedopuštenost odredbe o promjenjivim kamatnim stopama od 14. lipnja 2014. , što je potvrđeno povodom revizije od strane Vrhovnog suda, pa tužiteljici pravo na zahtjev isplate teče od tog datuma obzirom je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge "Franak" pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 04. travnja 2012. U odnosu i na prigovor zastare poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda sa sjednice od 30. siječnja 2020. kojim je zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica ništetnosti počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Obzirom na dio koji se odnosi na izlaznu naknadu prijevremene otplate kredita rješenjem Rev- 1020/2021 od 04. listopada 2022. zauzet je pravni stav od strane Vrhovnog suda da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, odnosno ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično) ili u cijelosti ispunjenje svoje obveze, pa posljedično tome neovisno što je predmetni Ugovor u cijelosti ispunjen prijevremenom otplatom kredita, nema mjesta ograničenju isticanja djelomične ništavosti spornog Ugovora zbog toga što je Ugovor ispunjen. Time je i prihvaćen zahtjev za isplatom na osnovu promjene kamate i u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u CHF.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome i po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka, ocjena je ovoga suda da je pobijana presuda u pretežitom dijelu pravilna i zakonita, osim u pogledu utvrđenja neosnovanog prigovora zastare u odnosu na promjenu kamatne stope.

11. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom nakon ocjene izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) prihvatio tužbeni zahtjev u bitnome da osnovanost tog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u navedenoj pravomoćnim presudama donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U odnosu na žalbene razloge tuženika glede zaključka prvostupanjskog suda u vezi ništetnošću ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a time i promjenama kamatnih stopa, koje su utemeljeni na pravnim shvaćanjima izraženim u presudama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava, valja i navesti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim Zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koje obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom postupanjem uključuju i propuštanje, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

12. Time je i prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica u ovom postupku dokazala da ima status potrošača i da se radi o potrošačkom kreditu, pa se i time posljedično ima primijeniti navedena zakonska odredba čl. 502.c ZPP-a. Utužena isplata preplaćenih novčanih iznosa posljedica je utvrđenja djelomične ništetnosti ugovornih odredaba sa djelovanjem ex tunc i tuženik je u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a vratiti tužiteljici sve što je primila na temelju takvog Ugovora odnosno njegovih ništetnih odredaba pa se pravni učinak ove odredbe jednako kao i odredbe čl. 502.c ZPP-a proteže i na predmetnu parnicu imajući prije svega u vidu ratio tih zakonskih odredaba. Pri tome je neodlučno što se u toj odredbi spominju parnice radi naknade štete a ne one radi isplate kakva je predmetna.

13. Nije sporno da je tužiteljica i pokrenula parnični postupak podnošenjem individualne tužbe nakon pravomoćnog okončanja postupka po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu "Franak", očito se legitimirajući kao potrošač i smatrajući da joj pripada zaštita u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a. Tom je odredbom propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a (kolektivna tužba), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

14. Međutim, u predmetnoj situaciji, na tuženiku je teret dokaza o postojanju posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (tako i Rev-18/2018), uključujući i okolnost da su tužiteljici prije sklapanja Ugovora dane odgovarajuće obavijesti o parametrima promjenjive kamatne stope i promjene vezane za tečaj, što tijekom postupka nije dokazao, odustankom od saslušanja bankarice.

15. U odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem prigovara zaključku suda o ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli ističući da je ugovaranje takve ugovorne odredbe dopušteno odredbom čl. 22. st. 1. ZOO, čime zapravo, sadržajno, ukazuje da su ove sporne ugovorne odredbe isključene od primjene Direktive 93/13 jer da se radi o odredbi koja proizlazi iz odredbe čl. 22. stavka 1. ZOO, kao dispozitivnoj odredbi koja se primjenjuje automatski (iako to izričito ne navodi), valja istaknuti da je ovaj žalbeni navod žalitelja neosnovan i da po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takav zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, nije u suprotnosti ni sa pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Europskog suda za ljudska prava broj: EU C- 81/2019 od 9. srpnja 2020. (predmet SC Banca Transilvania SA), koje pravno shvaćanje je ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 365. ZPP, cijenio kada je odlučivao o ovom žalbenom razlogu žalitelja, iako se na to pravno shvaćanje tuženik nije izravno pozvao (čl. 365. ZPP). Naime, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda ugovaranje valutne klauzule je dopušteno budući je tako propisano u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, a sve obzirom i na to da se radi o odredbi dispozitivne naravi koja se primjenjuje automatski ako nije utvrđeno drugačije rješenje, ali odredba u Ugovoru o kreditu o izračunavanju na temelju valute švicarski franak i o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovoga drugostupanjskoga suda, nije u pravom smislu odraz navedene zakonske odredbe, pa slijedom toga nije izuzeta od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime, predmetni ugovor o namjenskom kreditu u članku 5. sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike promjene valutne klauzule i kamatne stope, a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO niti je nužno odraz te zakonske odredbe da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Sud Europske unije je u navedenoj odluci izrazio pravno shvaćanje da izraz iz čl. 1. st. 2. Direktive 93/13 o isključenju iz njezina područja primjene ugovornih odredaba koje su odraz "obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba" ne obuhvaća samo odredbe nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji, već i one koje su dispozitivne i stoga automatski primjenjive onda kada se ugovorne strane u tom smislu nisu drugačije sporazumjele, odnosno kada nije utvrđeno drugačije rješenje (tako i u presudi EU od 9. srpnja 2020. u predmetu C-81/19) te da je to isključenje opravdano činjenicom što je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dakle, načelno i u pravilu, valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora, pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

16. U odnosu na žalbene navode da nije prihvaćen prijedlog provođenja financijskog vještačenja kada se smatra odredba o valutnoj klauzuli CHF ništetnom, da se radi o kunskom kreditu, nisu osnovani. Pravilno takvo vještačenje nije bilo osnove provesti jer se ne može raditi o kunskom kreditu kada se utvrdi da je valutna klauzula ništetna, već utvrđenju po toj osnovi preplaćenog iznosa, na koji je i način utvrđeno od strane financijskog vještaka.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika i po pravnom shvaćanju ovog suda, tuženik je u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj i kao takva je na utuženi iznos stečen bez osnove dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a, obzirom je i kao sastavljač Ugovora, vezano na odredbu čl. 87. ZPP/03, u trenutku sklapanja navedenog Ugovora o kreditu mogao znati da je navedena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i posljedično tome ništetna i da sve ono što na temelju tako ugovorene odredbe primila joj ne pripada, pa je u tom dijelu i žalbu tuženika valjalo odbiti.

18. U odnosu na žalbene navode da nije proveden test transparentnosti, nije taj žalbeni navod osnovan, obzirom da je i na temelju izvedenog dokaza saslušanjem tužiteljice i utvrđeno da se radilo o standardnom, tipskom Ugovoru, da tuženik sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, kao ni posebno upozorena na rizike ugovaranja kredita vezanog za valutu CHF uz istovremeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, pa onda i tužiteljica kao laik u pogledu ekonomskih i financijskih pitanja, nije mogla niti trebala znati da takav rizik predstoji, uslijed čega je i došlo do neravnoteže u odnosu između stranaka ugovoren na štetu tužiteljice kao potrošača u korist tuženika kao banke.

19. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o prigovoru zastare u odnosu na utvrđenu ništetnost promjenjive kamatne stope. Prema objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH poslovni broj Su- IV-33/2022 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama sa valutnom klauzulom CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača na koje se oni pozivaju na pravne učinke presuda je donesena u postupku kolektivne zaštite. Ovakvo shvaćanje u skladu je sa odredbom prethodno citiranog čl. 502.c ZPP-a o proširenju subjektivne granice pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora.

20. Tužba je u ovom predmetu podnesena 16. siječnja 2020. a prema čl. 225. ZOO-a tražbina koja je predmet spora zastarijeva u zastarnom roku od pet godina. Budući da je pravomoćnost sudske odluke u povodu tužbe zaštite kolektivnih prava i interesa u dijelu u kojem je odlučeno o ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila je 13. lipnja 2014., a u dijelu u kojem je odlučeno o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., proizlazi da je u trenutku podnošenja tužbe bila u zastri tražbina sa osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 2.535,54 eura/19.104,06 kuna, dok je u preostalom dijelu u odnosu na valutnu klauzulu za preostali iznos zastara nije nastupila. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev za isplatu neosnovano plaćenih iznosa sa osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je u tom dijelu, t. II., preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev.

21. Tužiteljica, iako ne zahtjeva isplatu osnovom prijevremeno otplaćenog kredita, može zahtijevati ništetnost te odredbe. Shvaćanje da banke nemaju pravo, odnosno da ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 101/17), a kojim Zakonom je u pravni poredak Republike Hrvatske prenesena Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014.). Iako se ne primjenjuje na konkretan slučaj, evidentno je da je taj Zakon otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja i onemogućio bankama da potrošače penaliziraju za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza. Banka, dakle, ne može steći pravo na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita na temelju ugovora o kreditu ako je to pravo uredila protivno izričitim uvjetima propisanim prisilnim odredbama čl. 1024. st. 2. - 4. ZOO-a ili s ciljem zaobilaženja izričite zakonske zabrane iz čl. 1024. st. 4. ZOO-a pa se stoga na takvu odredbu ugovora sklopljenog u području potrošačkog kreditiranja neizbježno nadovezuje posljedica ništetnosti, na temelju odredbi čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO-a.

22. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano za parnični trošak isti i nisu osnovani obzirom su tužiteljici pravilno i priznati podnesci kojim je uskladio tužbeni zahtjev s uvođenjem eura kao i u odnosu na provedeno vještačenje. Pri tome pravilno je i primijenjeno materijalno pravo kada je odluku o visini troška zastupanja utemeljeno na odredbama izmjene Odvjetničke tarife kojima je određena vrijednost boda od 15,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Odredbom Tbr. 48. st. 3. te Odvjetničke tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova za zastupanje na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka a odredbe izmjena Odvjetničke tarife su bile na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave donošenjem pobijane odluke pa se time i tuženik neosnovano prigovara da se radi o retroaktivnoj primjeni podzakonskog propisa protivno čl. 90. Ustava Republike Hrvatske.

23. Obzirom da je deklaratorni zahtjev iz toč. I. tužbenog zahtjeva postavljen na utvrđenje osnovanosti zahtjeva vraćanja iznosa naplaćenog od tužene temeljem takve ugovorne ništetne odredbe, prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora deklaratorni se zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti spora, time i uspjeha u postupku. Kada se uzme u obzir da je u odnosu na zatraženi iznos isplate od 14.479,01 eura, tužena uspjela sa 17,5% a tužiteljica 82,50% i kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tužene, omjer uspjeha tužiteljice iznosi 65%. Time je i obzirom na uspjeh u sporu tužiteljice u tom dijelu priznat parnični trošak u iznosu od 4.956,25 eura.

24. Slijedom navedenog, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika prvostupanjska presuda je preinačena u pogledu odluke o isplati na promjenjivu kamatnu stopu, te time i troškova postupka temeljem odredbe čl. 373. t. 3. i čl. 380. t. 3. ZPP-a dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i potvrđena pobijana presuda temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Budući je tuženik djelomično uspio sa žalbom time je i u tom dijelu sukladno uspjehu žalbe od 17,5%, priznat žalbeni postupak u iznosu od 170,49 eur-a (136,8 eura za žalbu i 33,69 eura za plaćenu pristojbu.

U Puli - Pola 10. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić