REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1651/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.040,38 eur sa zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu klasa: 141-02/10-03/OB 012326341103, ur. broj: 341-25-06/2- 10-105307 od 3.3.2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad kao posljedica 100% ranjavanja u ratu u Bosni i Hercegovini, a temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji te da je rješenje postalo pravomoćno, konačno i izvršno. Tužitelj se poziva na čl. 54. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju koji propisuje da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik od dana nastanka invalidnosti odnosno u konkretnom slučaju od dana priznanja prava na invalidsku mirovinu, ali se unatoč toj odredbi tužitelju mirovina počela isplaćivati tek od 1.9.2009. te da zaostale svote mirovine od 1.7.2006. do 30.6.2007. i od 1.7.2007. do 31.8.2008. tužitelju nisu isplaćene iako je proteklo više od 5 godina. Tvrdi se da je navedenim rješenjem tužitelju priznata mirovina te od 1.7.2006. iznosi 3.314,55 kn, od 1.1.2007. iznosi 3.357,65 kn, od 1.7.2007. iznosi 3.445,15 kn, od 1.1.2008. iznosi 3.533,30 kn, od 1.7.2008. iznosi 3.676,31 kn, a kako je rješenje doneseno 3.3.2011., navedeni iznosi mirovine za razdoblje od 1.7.2006. do 30.6.2007. i od 1.7.2007. do 31.8.2008. dospjeli su najkasnije 15.-tog sljedećeg mjeseca odnosno danom dospijeća iduće mirovine.

2. Tužitelj je predložio sud da presudom naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 89.256,52 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog obroka pa do isplate kao što je navedeno u petitu tužbenog zahtjeva, te mu naknadi prouzrokovani parnični trošak.

3. Podneskom od 29.11.2023. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na način da je predložio sudu da presudom naloži tuženiku da tužitelju isplatiti iznos od 5.040,38 eur / 37.976,74 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 29.11.2023. pa do isplate, kao i da mu nadoknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava da je rješenjem broj 607679 od 3.3.2011. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu s početkom isplate mirovine od 1.7.2006., međutim, u izreci navedenog rješenja navedeno je da će zaostale svote mirovine za razdoblje od 1.7.2006. do 31.8.2008. biti isplaćene kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske, te da je sukladno tome osiguranje sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske uvjet za isplatu invalidske mirovine u navedenom razdoblju. Nadalje navodi da je po osiguranju sredstava u državnom proračunu Republike Hrvatske i doznačavanja istih tuženiku tuženik u listopadu 2011. isplatio tužitelju iznos od 19.887,30 kn koji se odnosi na mirovine za razdoblje do 1.7.2006. do 31.12.2006. Tuženik navodi da obzirom da do zaprimanja predmetne tužbe u državnom proračunu Republike Hrvatske nisu osigurana, niti tuženiku doznačena, sredstva za isplatu mirovine tužitelja za razdoblje od 1.1.2007. do 31.8.2008. nije ispunjen uvjet iz rješenja za isplatu zaostalih mirovina. Tuženik navodi da je sud vezan pravomoćnim rješenjem tuženika, te da se stoga tužitelj nepravilno poziva na odredbi čl. 54. st. 1. ZOMO koju sud u ovom postupku ne može direktno primijeniti mimo onoga što je određeno u rješenju kojim se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu te određuje uvjet za isplatu mirovine u spornom razdoblju. Nadalje, tuženik je prigovorio i visini tužbenog zahtjeva odnosno početku tijeka kamata, jer tužitelj duguje kamate ako zakasni s isplatom dospjelih iznosa mirovine. Navodi da ni jedan iznos mirovine koji su obuhvaćeni navedenim rješenjem ne može dospjeti prije njegova donošenja, te da mirovine koje su obuhvaćene tužbenim zahtjevom mogu dospjeli nakon ispunjenja uvjeta odnosno nakon osiguranja navedenih sredstava u državnom proračunu Republike Hrvatske te doznačavanju istih tuženiku kako bi mogao izvršiti isplate zaostalih mirovina. Na ovosudnom Zapisniku od 4.12.2012. tuženik je izjavio da ne osporava visinu potraživanja tužitelja, ali osporava osnovu potraživanja tužitelja i tijek kamata.

5. Tuženik je predložio sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Na ročištu održanom 11.12.2024. punomoćnik tuženika je izjavio da tuženik ne osporava matematički izračun koji je dostavio tužitelj, a temeljem kojeg obračuna je tužitelj postavio tužbeni zahtjev 29.11.2023.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu klasa: 141-02/10-03/OB 012326341103, ur. broj: 341-25-06/2-10-105307, broj spisa: 607679 od 3.3.2011. (listovi 4-6 spisa), podatke iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanjima na listovima 10 i 11 spisa, presliku stranica broj 49 i 50 Narodne novine broj 149/08, stranica broj 5855 i 5856 Narodne novine broj 78/07, stranica broj 51 i 52 Narodne novine broj 28/08, stranica broj 59 i 60 Narodne novine broj 151/09 (listovi 35-42 spisa), te uvid u presliku Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu klasa: 141-02/07- 03, ur. broj: 341-25-06/2-07-135889, broj spisa: 505990 od 20.11.2007., dopis HZMO, Područna služba u Zagrebu od 7.4.2023. (str. 128 spisa), podatke iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 130-132 spisa) i Obračun zateznih kamata na str. 190 spisa.

8. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjevi tužitelja, postavljen kao u podnesku od 29.11.2023., osnovan.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.040,38 eur što se odnosi na zatezne kamate za isplaćene zaostatke mirovine.

10. Između stranaka nije sporno:

- da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu klasa: 141-02/10-03/OB 012326341103, ur. broj: 341-25-06/2- 10-105307 od 3.3.2011. (listovi 4-6 i 54 spisa), tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, kod kojega je nastala opća nesposobnost za rad kao posljedica 100% ranjavanja zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, počevši od 1.7.2006. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, koja mirovina se umanjuje prema odredbama Ugovora HVO i određuje se u svoti od 3.314,55 kn mjesečno, od 1.1.2007. mirovina iznosi 3.357,65 kn mjesečno, od 1.7.2007. mirovina iznosi 3.445,15 kn, od 1.1.2008. mirovina iznosi 3.533,30 kn mjesečno, od 1.7.2008. mirovina iznosi 3.676,31 kn mjesečno, od 1.1.2009. mirovina iznosi 3.760,54 kn mjesečno, a od 1.7.2009. mirovina iznosi 3.811,47 kn mjesečno, da se od 1.7.2010. određuje isplata mirovine u smanjenom iznosu od 3.500,00 kn mjesečno, isplata koje mirovine pripada korisniku počevši od 1.7.2006. uz obračun već isplaćenih svota mirovina određenim rješenjem iste službe od 10.9.2008., da će zaostale svote mirovine za razdoblje od 1.7.2006. do 30.6.2007. i od 1.7.2007. do 31.8.2008. biti isplaćene kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske,

- da tuženik, sukladno naprijed navedenom rješenju, tuženiku redovito isplaćuje invalidsku mirovinu, za tekuće mjesece,

- da su tužitelju isplaćeni zaostaci mirovine za 2006. (isplaćeno prije utuženja), za 2007. i 2008 na dan 25.11.2017. u iznosu od 9.206,88 eur,

- da zatezne kamate za razdoblje od 13.7.2012. do 25.11.2017. iznose ukupno 5.043,38 eur (str. 195 spisa).

11. Između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu zateznih kamata na isplaćene zaostatke mirovine.

12. Iz dopisa HZMO, Područna služba u Zagrebu od 7.4.2023. (str. 128 spisa) proizlazi da je tužitelju izvršena isplata zaostalih svota HVO mirovine i to:

- iznos od 2.639,50 eur / 19.887,30 kn za razdoblje od 1.7.2006. do 31.12.2006.,

- iznos od 5.417,32 eur / 40.816,80 kn za razdoblje od 1.1.2007. do 31.12.2007.,

- iznos od 3.789,56 eur / 28.552,42 kn za razdoblje od 1.1.2008. do 31.8.2008. U tom dopisu nisu navedeni datumi kada su isplate izvršene.

13. Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu klasa: 141-02/10-03/OB 012326341103, ur. broj: 341-25-06/2-10-105307, broj spisa: 607679 od 3.3.2011. predstavlja pravomoćni upravni akt kojim je utvrđeno tužiteljevo pravo, visina i dospijeće invalidske mirovine, a koje rješenje predstavlja pravi osnov kojim je, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP, ovaj sud vezan.

14. Iako naprijed označeno rješenje sadrži odgodni uvjet plaćanja, sud smatra je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom invalidske mirovine tužitelju.

15. Naime, u situaciji kada je država donijela zakon (u konkretnom slučaju Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, Narodne novine br. 2/06) kojim je pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (koji su stradali na teritoriju Bosne i Hercegovine te ostvarili status ratnog vojnog invalida) priznala određena prava, između ostalog, i prava iz mirovinskog osiguranja, i kad je potom nadležno mirovinsko tijelo donijelo rješenje kojim je utvrđeno da podnositelj ispunjava uvjete propisane navedenim Zakonom i priznalo mu pravo na isplatu mirovine, tada je država bila dužna barem u nekom razumnom roku osigurati sredstva koja se obvezala isplatiti, u protivnom država je takvim postupanjem mogla, kad god joj je to odgovaralo, odgađati plaćanje svojih obveza ili ih ne izvršavati. Stoga niti državno tijelo ne može neprovođenje rješenja o mirovini, posebice kroz duže vremensko razdoblje, opravdati nedostatkom sredstava (tako i predmet ESLJP Nedić i Džojić protiv Hrvatske). Vodeći računa da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za isplatu invalidske mirovine kao i da je predmetno rješenje od 3.3.2011., kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu, od njegova donošenja pa do izvršenja odnosno isplate (25.11.2017.) proteklo je više od 6 godina, sud smatra da je tuženik, sukladno odredbi 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), obvezan platiti tužitelju zatezne kamate za razdoblje od 13.7.2012. do 25.11.2017. u iznosu od 5.040,38 eur (visina nije sporna) i to sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva tj. od 29.11.2023. (str. 134 i 135 spisa) pa do isplate.

16. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod I.

17. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

18. Trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 2.000,00 eur odnosi se na:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 12.11.2012. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife – očitovanje na navode odgovora na tužbu),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 4.12.2012. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava žalbe od 11.2.2013. u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10. st. 1. Tarife),

- trošak sastava izvanredne revizije od 14.11.2014. u iznosu od 300,00 eur (Tbr. 10. st. 5. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 22.11.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 29.11.2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 11.12.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- PDV od 25% u iznosu od 400,00 eur.

19. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eur (zahtijevan trošak u ukupnom iznosu od 2.187,50 eur – dosuđen trošak u iznosu od 2.000,00 eur = 187,50 eur).

20. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka sukladna je čl. 151. st. 3. ZPP.

21. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II. i III.

U Zagrebu 10. veljače 2025.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku