REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik IĐ i II. okrivljenik KĐ, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/162 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 05.01.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 05.02.2025.g., u nazočnosti I. okrivljenika, a bez nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja i II. okrivljenika, te objave presude dana 10.02.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I. okrivljenik IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i K rođena V, rođen **.**.1982. u mjestu [adresa], BIH, s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju zidar, zaposlen u VEDRAN TRANS d.o.o., primanja oko 1.500,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, živi u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje punoljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,
i
II. okrivljenik KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i VĐ rođene D, rođen **.**.2002. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, osnovna škola, pismen, zaposlen, primanja oko 600,00 EURA, slabog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,
k r i v i s u
što su 2. siječnja 2024. u 23:30 sati, u mjestu [adresa], na ulici, I. okrivljeni IĐ, pod utjecajem alkohola 1,44 g/kg, narušio je javni red i mir tučom, na način da je II. okrivljenog KĐ udario zatvorenim dlanom ruke u trbuh, a potom ga lijevom rukom primio za vrat, a nakon čega je II. okrivljeni narušio javni red i mir na način da je I. okrivljenog otvorenim dlanom ruke udario u predjelu prsa,
čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
pa im se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (sto pedeset) EURA, svakom posebno.
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I. i II. okrivljene ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, i to I. okrivljenik u iznosu od 60,00 EURA, a II. okrivljenik u iznosu od 30,00 EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 22.01.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanih, I. i II. okrivljenih, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
I. okrivljenik IĐ na ispitivanju kod ovog Suda iznosi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje da je 2. siječnja 2024. oko 23,30 sati bio pod utjecajem alkohola ali nije bio pijan. Došao je na adresu u [adresa], gdje je u to vrijeme živjela njegova kći i bivša supruga. U kući je zatekao VĐ s kojom nije u dobrim odnosima. Izašao je iz kuće kada su za njim dotrčali VĐ i njezin sin KĐ te su ga fizički napali i bacili na tlo te ga je VĐ počela daviti dok ga je KĐ držao na tlu. Uz njih je bila i njegova kći pa je ona rekla VĐ i KĐ da me ostave jer će me ubiti. Kada su ga pustili, on je ustao i otišao svojim putem. Budući predmetne zgode nikoga na nikakav način nije napao niti se s ikim tukao predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku. Nakon što je I. okrivljenik upoznat s obranom II. okrivljenika istaknuo je kao na tu obranu nema nikakvih komentara, a on u cijelosti ostaje kod svoje obrane.
3.
II. okrivljenik KĐ na ispitivanju kod ovog Suda iznosi da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje kako priznaje da je dana 2. siječnja 2024. došao na adresu [adresa] u [adresa], gdje živi FĐ, kod koje je njegova majka bila u posjeti zajedno sa njegovim bratom Ivanom, a to zbog toga što ga je brat nazvao i rekao da je njega i majku napao IĐ koji je u pijanom stanju došao kod FĐ. Kada je došao na ulicu ispred navedene adrese, IĐ, kojeg poznaje od ranije ga je fizički napao tako što ga je udario šakom u trbuh te ga rukama primao za vrat. Zbog toga je, braneći se, IĐ otvorenim dlanom udario u predjelu prsa kako bi ga odmaknuo od sebe i zaustavio njegov napad.
Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika DĐ ističe kako njegova obrana nije istinita, DĐ je bio pijan i fizički je napao njegovu majku i brata Ivana, a prethodno je napao i ŽĐ pa i svoju kćer. Nije istina da bi on s majkom DĐ bacio na pod i da bi ga njegova majka počela daviti dok ga je on držao na podu. To je sve DĐ izmislio. Do sada nije prekršajno kažnjavan. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.
4.
U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja VĐ koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 2. siječnja 2024., u noćnim satima oko 23,30 sati bila u posjeti kod prijateljice FĐ u [adresa]. Tom prilikom kod prijateljice je došao njezin dečko IĐ u pijanom stanju te je lupao po vratima i vikao FĐ da je kurva. Kada mu je FĐ otvorila vrata, IĐ je svjedokinju fizički napao tako što ju je rukama primio za vrat i pritom ju nazivao kurvom. Od napada IĐ zaštitio ju je sin Ivan koji je bio zajedno sa njom u posjeti kod FĐ. IĐ ih je sve gurao iz kuće van pa je FĐ bacio na stepenice i lupao ju nogama. U tom trenutku naišao je njezin drugi sin KĐ koji se nalazio u blizini u parku, a IĐ je KĐ udario u trbuh i rukama primio za vrat. Tada je njezin sin KĐ, braneći se od napada IĐ, njemu uzvratio te ga je otvorenom rukom udario u predjelu prsa i tako ga odmaknuo od sebe. Cijelom događaju bila je nazočna i kći IĐ RĐ koja je u to vrijeme živjela kod svoje majke FĐ, pa je i ona smirivala IĐ da prestane sa napadom. Zbog tog događaja susjeda je zvala policiju, a kada je to zamijetio IĐ, pobjegao je s mjesta događaja. To je sve što ima za iskazati. Nakon što sam upoznata s obranom I. okrivljenika DĐ ističe kako njegova obrana nije istinita, a čitav događaj se odvijao na način kako je to već iznijela u svom iskazu.
5.
Ispitana svjedokinja CĐ u svom je iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 2. siječnja 2024. u kasnim večernjim satima bila u svojoj obiteljskoj kući u [adresa], a kod nje u posjeti su bili susjedi VĐ i njezin sin ĐĐ. U jednom trenutku na vrata kuće došao je njezin bivši suprug IĐ. Ona nijem vidjela na koji je način došlo do sukoba između IĐ i KĐ, drugog Sanjinog sina, tako da o tome ne može ništa konkretno reći jer ne zna tko je sukob započeo niti kako se sukob odvijao. Poznato joj je da između IĐ i KĐ već od ranije postoje neki neriješeni odnosi odnosno sukobi, a također i da Ž maltretiraju psihički cijelo selo spletkama. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenika DĐ ističe kako na tu obranu nema primjedbi niti komentara. Može samo potvrditi da KĐ nije bio kod nje u posjeti nego je došao naknadno, a što je bilo između njega i IĐ ona nije vidjela.
Nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenika ČĐ ističe kako na tu obranu nema primjedbi niti komentara iz razloga koje je već navela.
6.
Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Službena zabilješka o dojavi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica broj PP:21/2024 od 2. siječnja 2024. u 23,38 sati, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], obavijest počinitelju prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], obavijest počinitelju prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj], bolnička prijava KB Dubrava za DĐ od 3. siječnja 2024., izvješće sastavljeno 3. siječnja 2023. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za DĐ i KĐ od 14. lipnja 2024.
7.
U završnom govoru I. okrivljenik je iskazao kako odluku prepušta Sudu.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika DĐ i II. okrivljenika ČĐ, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su oba okrivljenika predmetne zgode počinili prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na načine navedene u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.
2.
Sudac je cijenio obranu I. okrivljenika pa ju je samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje iskazuje da je predmetne zgode bio pod utjecajem alkohola i došao na adresu inkriminiranog događaja.
U odnosu na ostatak obrane I. okrivljenika, sudac je taj dio obrane cijenio sa oprezom i sumnjom te ga nije prihvatio, jer je zaključio da je nejasan i osobito neuvjerljiv.
Sudac smatra da su nesukladnosti između tog dijela obrane I. okrivljenika i činjeničnog opisa radnje prekršaja navedenog u optužnom prijedlogu, kao i obrane II. okrivljenika, zapravo smišljeni pokušaji I. okrivljenika da samo II. okrivljenika prikaže kao izazivača sukoba, napadača i počinitelja prekršaja, te da kod suca stvori uvjerenje kako je on nedužan bio napadnut od strane II. okrivljenika, a da sam nije izazvao i/li uzvratio i pritom fizički napao II. okrivljenika, te da nije doprinio stvaranju i razvoju sukoba i tako remetio javni red i mir, a sve s ciljem da ospori svoje protupravno postupanje i svoj doprinos remećenju javnog reda i mira, odnosno počinjenju prekršaja, kao i u namjeri oslobađanja od prekršajne odgovornosti i krivnje te izbjegavanja kažnjavanja za počinjeni prekršaj.
3.
Sudac je cijenio obranu II. okrivljenika pa ju je u cijelosti prihvatio budući je II. okrivljenik priznao da je počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, iznoseći sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, a temeljem izvedenih dokaza sudac je sa sigurnošću utvrdio da je i II. okrivljenik zaista počinio terećeni prekršaj.
Sudac je osobito cijenio obranu II. okrivljenika u dijelu gdje iznosi kako ga je predmetne zgode I. okrivljenik fizički napao tako što ga je udario šakom u trbuh i rukama primio za vrat, pa da je braneći se otvorenim dlanom udario u predjelu prsa I. okrivljenika kako bi ga odmaknuo od sebe i zaustavio njegov napad.
4.
Sudac je cijenio iskaz ispitane svjedokinje VĐ, te ga je u potpunosti prihvatio, jer je zaključio da je njezin iskaz jasan, objektivan i životan, a svjedokinja je iznosila činjenice razumljivo, detaljno i neposredno uvjerljivo, pa sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njezinih tvrdnji.
Sudac je zaključio kako imenovana svjedokinja, iako je majka II. okrivljenika pa je stoga donekle zainteresirana za ishod ovog postupka, nije pristrano iznosila svoj iskaz jer je potvrdila ne samo protupravno postupanje I. okrivljenika već istodobno i protupravno postupanje II. okrivljenika, svog sina.
5.
Sudac je cijenio iskaz svjedokinje CĐ, bivše supruge I. okrivljenika, osobito u dijelu gdje iznosi kako nije vidjela na koji je način došlo do sukoba između I. i II. okrivljenih tako da o tome ne može ništa konkretno reći jer ne zna tko je sukob započeo niti kako se odvijao.
Sudac zaključio kako imenovana svjedokinja nije bila očevidac predmetnog događaja, odnosno da nema neposrednih saznanja o dijelu prekršaju koji se stavlja na teret I. i II. okrivljenima, pa ispitana svjedokinja nije mogla iskazati ništa odlučno o postupanju I. i II. okrivljenih i njihovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na terećeni prekršaj.
Ipak, sudac je iz iskaza imenovane svjedokinje mogao zaključiti kako je predmetne zgode između I. i II. okrivljenih stvarno došlo do sukoba.
6.
Sudac nije izveo dokaz ispitivanjem svjedokinje RĐ, kćerke I. okrivljenika, iz razloga što je imenovana svjedokinja uskratila svoj iskaz pred ovim Sudom prilikom ispitivanja na ročištu za glavnu raspravu te se koristila sa zakonskom blagodati ne svjedočenja.
7.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenih.
8.
Sudac je uvidom u Potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, izdane za DĐ i ČĐ, od dana 14.06.2024.g., utvrdio da I. i II. okrivljeni do tada nisu bili prekršajno osuđivani.
9.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
10.
Sudac nije izvodio dokaze suočavanjem između I. i II. okrivljenih, niti ispitivanjem svjedoka SĐ koji živi i radi u SR Njemačkoj, a niti druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.
11.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom ustrajnog nepriznanja I. okrivljenika, a izravnog priznanja II. okrivljenika, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.
12.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
13.
Sudac smatra da su predmetne zgode obojica okrivljenika svojim protupravnim i nezakonitim postupanjima, doprinijeli stvaranju i razvoju sukoba, pa su u nastaloj situaciji podjednako sudjelovali u remećenju javnog reda i mira, te je zaključio da su oba okrivljenika počinila prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na javnom mjestu svađali i tukli, te su se na taj način ponašali nepristojno.
14.
Sudac je zaključio da je I. okrivljenik svoju obranu iznio u namjeri kako bi samo II. okrivljenika prikazao kao izazivača, fizičkog napadača i počinitelja prekršaja, pa time stvorio dojam i uvjerenje da je bio nedužna žrtva njegovog napada i da svojim ponašanjem nije doprinio stvaranju i razvoju sukoba, a da sudjelovanjem u svađi i tučnjavi nije remetio javni red i mir, a sve s ciljem da bi prikrio svoje postupke te se oslobodio krivnje i kažnjavanja za počinjeni prekršaj.
15.
Sudac je zaključio da je II. okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svojom obranom izravno, savjesno i iskreno priznao da je on osobno počinio terećeni prekršaj, te da je pritom jasno, uvjerljivo i životno potvrdio da se također i I. okrivljenik, svojim sudjelovanjem u međusobnoj svađi i tučnjavi, ponašao podjednako nepristojno.
16.
Sudac je zaključio kako nije uvjerljivo niti životno da bi se predmetne zgode samo II. okrivljenik, koji izravno i jasno priznaje svoju krivnju zbog remećenja javnog reda i mira, ponašao na način kako mu se stavlja na teret, a da I. okrivljenik, koji u svojoj obrani ustrajno ne priznaje svoju krivnju, već u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju samo na II. okrivljenika, tvrdeći da je on sukob zapravo izazvao i da je za njega odgovoran te da je u stvari prekršaj počinio samo II. okrivljenik, ne bi u podjednakoj mjeri svojim nepristojnim i protuzakonitim ponašanjem doprinio remećenju javnog reda i mira, pa tako i sam počinio prekršaj za koji se optužuje, na način opisan u izreci presude.
17.
Sudac je mišljenja kako je I. okrivljenik tijekom postupka, u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti i kažnjavanja, ustrajno pokušavao izbjeći, zaobići i prikriti temeljnu činjenicu remećenja javnog reda i mira, odnosno svoje sudjelovanje u sukobu i tučnjavi, kao i svoje, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, nepristojno ponašanje na javnom mjestu, a kojima je svakako remetio javni red i mir, na jednak način kao i II. okrivljenik koji iskreno i izravno priznaje svoju odgovornost i krivnju.
18.
Po uvjerenju suca, sve utvrđene nesukladnosti i suprotnosti između samih obrana I. i II. okrivljenika, te njihovih iznesenih obrana i činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga, s jedne strane, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane oboje okrivljenih, te zapravo, s druge strane, nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja im je izrečena, odnosno kako je stvarno izvjesno da su iste proturječnosti zapravo samo posljedica ustrajnog pokušaja I. okrivljenika da utječe na odluku Suda te da u potpunosti otkloniti svoju prekršajnu odgovornost i izbjegne kažnjavanje za terećeni prekršaj počinjenje kojeg I. okrivljenik, po mišljenju suca, smišljeno i tendenciozno ne priznaje.
19.
Slijedom svega navedenog sudac je zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se na ulici tukli, te su se tako, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, nepristojno ponašali na javnom mjestu, pa su na taj način obojica remetili javni red i mir.
20.
Stoga je sudac I. okrivljenika DĐ i II. okrivljenika ČĐ proglasio krivima, pa im je umjesto propisane kazne zatvora izrekao novčane kazne, u visini za koju sudac smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenih, te da će se takvim kaznama odvratiti obojicu okrivljenika od daljnjeg činjenja sličnih prekršaja.
21.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne za I. i II. okrivljene sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
22.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenih postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su njihova dosadašnja neosuđivanost, zatim izravno priznanje počinjenja prekršaja od strane II. okrivljenika te njegovo kajanje zbog počinjenog prekršaja i obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo, a na strani obojice okrivljenika i okolnosti da počinjenim prekršajima nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. i II. okrivljenih.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, I. i II. okrivljenima izrekao kazne ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.
23.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljeni da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
24.
Sudac je odlučio da I. i II. okrivljenima za počinjeni prekršaj opisan u izreci presude, ne izreče kaznu zatvora kao propisanu strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje I. i II. okrivljenih, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne, odnosno izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.
Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenih.
25.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, te je visina troška za I. okrivljenika odmjerena u većem paušalnom iznosu, a za II. okrivljenika u manjem paušalnom iznosu, budući je I. okrivljenik načinom svoje obrane, zbog potrebe izvođenja dodatnih dokaza, izazvao povećane troškove postupka za Sud.
Velika Gorica, 10. veljače 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti,v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
