Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-713/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČN OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nikoli Vaiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čajkovski i Beg iz Rijeke, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4022/2019-44 od 28. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4022/2019-44 od 28. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik je dužan na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], poduzeti radnje kojima će spriječiti da se sa iste nekretnine slijeva voda na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-[adresa], odnosno prema južnom vrtu kuće na adresi [adresa], te se nalaže tuženiku da prestane na takav ili sličan način uznemiravati tužitelja u vlasništvu navedene nekretnine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koja se od presuđenja pa do isplate određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.276,54 € sa zateznim kamatama koja se od presuđenja pa do isplate određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije imao u vidu direktnu primjenu Europske konvencije o ljudskim pravima (dalje: EKLJP), kao ni sudsku praksu europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, a što daje puno širu zaštitu strankama u konkretnom slučaju tužitelju iz razloga jer je EKLJP i ESLJP prilikom primjene odredaba i načela EKLJP u praksi, daju zaštitu u određenim uvjetima i onome što se u teoriji prava naziva pravno stanje, a ne samo pravni odnos vlasništva, kao što je to slučaj s pozitivnim propisima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje kako navodno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 167. stavak 1. i 2. ZV-a, kao ni članka 110. stavak 1. ZV-a. Pri tom ističe da u smislu prve rečenice članka 141. Ustava RH, Međunarodni ugovori i sporazumi koji su sklopljeni i koji su na snazi, po pravnoj su snazi jači od pozitivnih propisa – Zakona o RH. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu, pobijanu presudu ukine ili preinači, s time da u cijelosti bude udovoljeno tužbenom zahtjevu, odnosno podredno da žalba bude uvažena, a pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje žalbeni trošak i to za sastav žalbe 375,00 eura + 10 % povišenja u svezi sastava žalbe u iznosu od 37,50 eura i pristojbu na žalbu + 25 % na ime PDV-a.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji se sadržajem žalbe poziva tužitelj.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da je tuženik dužan na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa], poduzeti radnje kojima će spriječiti da se sa iste nekretnine slijeva voda na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], odnosno prema južnom vrtu kuće na adresi [adresa], te se nalaže tuženiku da prestane na takav ili sličan način uznemiravati tužitelja u vlasništvu navedene nekretnine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

9. U postupku je utvrđeno:

- da iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Darka Mičetića proizlazi da je na očevidu održanom na licu mjesta tužitelj pokazao gruntovne čestice označene kao k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] te je, nastavno, kao prijepor pokazao četiri lokacije na kojima su razne cijevi, a koje lokacije su označene brojevima od 1 do 4,

- da prema izrađenim Skicama prikazanima na Prilozima te analizom i usporedbom službenog katastarskog plana k. o. [katastarska općina]-[adresa], stvarnog stanja nespornih međa na terenu (zidovi) i dostupnog gruntovnog plana za čestice iz tužbenog zahtjeva može se izvesti sljedeći zaključak. Gruntovna čestica označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, dio je katastarske čestice označene kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-[adresa],

- da se u naravi radi o odijelu, zidom ograđene, okućnice u vlasništvu i posjedu tuženika. Gruntovna čestica označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa], u vlasništvu tužitelja, dio je katastarske čestice označene kao k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa]. U naravi radi se o zemljanom terenu, prema navodima tužitelja u njegovom posjedu,

- da je u odnosu na pokazane prijepore, vještak zaključio da se prijepor br. 1 na službenom katastarskom planu identificira unutar k. č. [katastarska čestica] (u posjedu tužitelja), odnosno unutar gruntovne čestice k. č. [katastarska čestica] koja nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom,

- da se prijepor br. 2 na službenom katastarskom planu identificira unutar k. č. [katastarska čestica] (dio koji je prema navodima u posjedu tužitelja), odnosno unutar gruntovne čestice k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja,

- da je prijepor br. 3 na službenom katastarskom planu identificiran unutar k. č. [katastarska čestica] (dio koji je prema navodima u posjedu tužitelja), odnosno unutar gruntovne čestice k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja,

- da je prijepor br. 4 na službenom katastarskom planu identificira unutar k. č. [katastarska čestica] ( dio koji je prema navodima u posjedu tuženika), odnosno unutar gruntovne čestice k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika,

- da je vještak građevinske struke Dragan Blažević u svom nalazu na osnovu izvršenog očevida dana 02. lipnja 2023., nakon uvida u cjelokupan spis i vještačenja nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]-[adresa], posebno koristeći nalaz geodetskog vještaka zaključio da se slivne, odnosno oborinske vode s okoliša kuće i pomoćnog objekta tuženika, a moguće je i dio fekalnih voda, slijevaju prema prijeporima na slijedeće nekretnine: a) Prijepor broj 1., koji ujedno predstavlja prvo mjesto, gdje je vidljiva cijev oborinskih, a moguće i fekalnih voda, nalazi se zapadno od pomoćnog objekta u vlasništvu tuženika, što je sve identificirao geodetski vještak u svojem geodetskom nalazu, unutar k. č. [katastarska čestica], odnosno unutar gruntovne čestice k. č. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina]- [adresa], b) Prijepor broj 2., koji ujedno predstavlja drugo izljevno mjesto nastavak je cjevovoda od prvog mjesta, što je sve identificirao geodetski vještak u svojem geodetskom nalazu, nalazi se unutar k. č. [katastarska čestica], a odnosno unutar gruntovne čestice k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, c) Prijepor broj 3., koji ujedno predstavlja treće izljevno mjesto oborinskih voda s krovišta nalazi se na jugoistočnom rubu pomoćnog objekta u vlasništvu tuženika, identificirao je geodetski vještak u svojem geodetskom nalazu, unutar k. č. [katastarska čestica], odnosno unutar gruntovne čestice k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja, d) Prijepor broj 4., ujedno i četvrto izljevno mjesto, nalazi se jugoistočno od pomoćnog objekta u vlasništvu tuženika koje je identificirao geodetski vještak u svojem geodetskom nalazu, na međi između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], odnosno na međi gruntovnih čestica k. č. [katastarska čestica],

- da s obzirom da se Prijepor br. 4 nalazi u zidu, a međnu liniju čini južna strana navedenog zida, geodetski vještak identificirao je Prijepor br. 4 unutar k. č. [katastarska čestica], odnosno unutar gruntovne čestice k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika,

- da stranke na nalaze i mišljenje vještaka nisu imale primjedbe,

- da iz nalaza vještaka koji su opisali mjesta prijepora po tužitelju proizlazi da se prijepor 1 nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] koja nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom, a prijepor 4 nalazi se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa], koja nekretnina je u vlasništvu tuženika,

- da nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] (prijepor 1) nije u vlasništvu tužitelja slijedom čega on na istoj ne trpi uznemiravanje i nije ovlašten zahtijevati od tuženika poduzimanje bilo kakvih radnji na toj nekretnini, niti je tuženik ovlašten poduzimati bilo kakve radnje na predmetnoj čestici,

- da je nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] (prijepor 4) u vlasništvu tuženika slijedom čega je razvidno da cijev koja se nalazi na istoj također ne predstavlja čin uznemiravanja tužitelja,

- da se 2 i 3 nalaze na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], a koja je u vlasništvu tužitelja, a u pogledu prijepora 2 – riječ je o PVC cijevi koja je uvučena u betonsku ovojnu cijev koja izlazi iz suhozida i kroz koju u vrijeme kiše otječe kišnica sa krova tužiteljeve kuće na nekretninu tužitelja, dok je u pogledu prijepora 3 riječ također o mjestu gdje u vrijeme kiše otječe kišnica s krova njegovog apartmana, ranije garaže.

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, a u kome su provedeni svi dokazi predloženi po strankama prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio sukladno odredbi članka 8. ZPP-a da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 167. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV), kao ni iz odredbe članka 110. stavak 1. istog Zakona.

11. Naime, odredbom članka 167. stavak 1. ZV-a propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

12. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu stvari, ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže (stavak 2).

13. Nadalje, u odredbi članka 110. ZV-a pod imisijama su nabrojane: dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potres i buka i sl. Zakon o vodama (NN 66/19 – dalje ZV) propisuje u članku 4 stavak 1 točka 48 da su oborinske vode otpadne vode koje nastaju ispiranjem oborinama s površina prometnica, parkirališta ili drugih površina, postupno otapajući onečišćenja na navedenim površinama, a tuženikovo krovište nikako ne predstavlja druge površine u smislu navedenog Zakona, ne radi se niti o onečišćenju u smislu navedenog zakona, jer temeljem odredbe članka 4 stavak 1 točka 54 ZV onečišćenje je izravno ili neizravno unošenje tvari ili topline u vodu, zrak ili tlo izazvano ljudskom djelatnošću, što može biti štetno za ljudsko zdravlje ili kakvoću vodnih ekosustava ili kopnenih ekosustava izravno ovisnih o vodnim ekosustavima, koje dovodi do štete za materijalnu imovinu, remeti značajke okoliša, zaštićene prirodne vrijednosti ili utječe na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša, a temeljem točke 58 cit. zakona, otpadne vode su sve potencijalno onečišćene industrijske, sanitarne, oborinske i druge vode.

14. Imajući u vidu naprijed utvrđene činjenice i naprijed citirane propise prvostupanjski sud konačno zaključuje sljedeće:

da bi se oborinske vode mogle smatrati otpadnim vodama, potrebno je da one budu onečišćene, u smislu odredbe članak 4 stavak 1 točka 54 ZV, što bi u konkretnom slučaju trebao dokazati tužitelj,

- da tužitelj nije dokazao niti predložio dokaze kojima bi pokušao dokazati da su te vode prekomjerne kao ni da mu izazivaju prekomjernu štetu, jer je riječ je o kišnici koja se slijeva na nekretninu tužitelja na isti način već preko pedeset godina i to u vrijeme kada pada kiša,

- da mjesto na kojem se kišnica slijeva na nekretninu tužitelja je zemljani teren koji istu odmah upija kao i svu ostalu kišu koja u tom vremenu pada na teren, odnosno zemlju,

- da nije riječ o popločenom i natkrivenom dvorištu tužitelja na kojem se u vrijeme kiše stvaraju lokve zbog kišnice koje otječe na njegovu nekretninu, već je riječ o zemljanom terenu koji odmah „upija“ vodu slijedom čega ista nestaje pod zemljom iz kojeg razloga isti ne trpi nikakvu, a kamo li prekomjernu štetu,

- da tužitelj nije dokazao niti predložio dokaze kojima bi pokušao dokazati da je riječ o imisijama, da su one (ukoliko postoje) prekomjerne ili da mu izazivaju znatniju štetu.

15. Slijedom svega navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

16. Stoga je pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 167. stavak 1. i 2. ZV-a, članka 110. stavak 1. ZV-a i članka 54. ZV-a raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

17. Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP- a, a koju ocjenu tužitelj neosnovano osporava, preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.

18. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

19. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja u kojima se samo paušalno poziva na direktnu primjenu Europske konvencije o ljudskim pravima i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, ne navodeći pri tome koje odredbe Europske konvencije su konkretno povrijeđene, niti bilo koji primjer prakse Europskog suda za ljudska prava iz kojih bi eventualno proizlazilo da bi u konkretnom slučaju za tužitelja mogla biti donesena povoljnija odluka obzirom na predmet spora i sve okolnosti utvrđene u prvostupanjskom postupku. Naime, tužitelj ničim nije dokazao da su u predmetnom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primjeno materijalno pravo, a što bi dovelo do navodne povrede temeljnih ljudskih prava radi kojim tužitelj nije imao pravično suđenje, već isti kroz svoje navode u žalbi preocjenjuje zaključke i pravilna pravna utvrđenja prvostupanjskog suda.

20. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

21. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

22. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

23. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić