REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-143/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PEM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku PE iz Odvjetničkog društva Hraste i partneri, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženice CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Misbreneru, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: Pn-17/2023- 47 od 27. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: Pn-17/2023-47 od 27. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njenog odgovora na žalbu tuženice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženici CE da tužiteljici CEM isplati iznos od 1.370,93 eura (slovima: tisućutristosedamdeseteuraidevedesettri centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. svibnja 2023. do isplate, a koje se izračunavaju od 17. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da sud naloži tuženici da tužiteljici isplati iznos od 136,23 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. svibnja 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženici CE nadoknaditi tužiteljici CEM trošak postupka u iznosu od 2.317,46 eura (slovima: dvijetisućetristo sedamnaesteuraičetrdesetšestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude ( točke I. i III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužiteljice, kao neosnovan odbije uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njenog odgovora na žalbu tuženice.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene navode tuženice u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Žalba tuženice nije osnovana niti u dijelu u kojem ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica u svojoj žalbi.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženice, u ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužiteljice da se tuženici naloži da joj na ime naknade štete koju trpi iz štetnog događaja od 11. kolovoza 2022., kada je njezin otac u [adresa] u [adresa], upravljajući njezinim osobnim automobilom registarske oznaka [registarska oznaka] naletio na psa u vlasništvu tuženice, koji je iznenada istrčao na cestu, kojom prilikom joj je na osobnom automobilu nastala imovinska šteta, isplatiti iznos od 1.370,93 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, smatrajući tuženicu, kao vlasnicu psa odgovornom za navedeni štetni događaj.

10. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene razloge žaliteljice, nije sporan nastanak štetnog događaja, činjenica da je tuženica vlasnica psa koji je sudjelovao u navedenom štetnom događaju, kao i da je u navedenom štetnom događaju došlo do oštećenja tužiteljičinog osobnog automobila.

11. Obzirom na žalbene navode žaliteljice, sporna je njena pasivna procesna legitimacija smatrajući da ona u konkretnom slučaju nije odgovorna za štetu koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužiteljica jer je pas bio povjeren na čuvanje i nadzor Udruzi „Četiri šape“, koju zastupa KE, pa za štetu na temelju odredbe čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO ) odgovara imalac stvari. Osim toga, sporna je i pravna osnova zahtjeva tužiteljice budući tuženica smatra da je za nastanak štetnog događaja odgovoran otac tužiteljice koji u trenutku prometne nezgode svoju brzinu nije prilagodio uvjetima na cesti, a sporna je i visina štete.

12. Sud prvog stupanja je na nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio zahtjev tužiteljice zaključujući da je tuženica kao vlasnica psa odgovorna za nastanak štetnog događaja – prometne nezgode od 11. kolovoza 2022., kada je otac tužiteljice u [adresa] u [adresa], upravljajući njezinim osobnim automobilom registarske oznaka [registarska oznaka], naletio na psa u vlasništvu tuženice, koji je iznenada istrčao na cestu, pri čemu otac tužiteljice (vozač) nije imao tehničke mogućnosti izbjeći nalet psa jer je pas na kolnik istrčao u trenutku kada se predmetno vozilo nalazilo na manjoj udaljenosti od duljine zaustavnog puta, bilo da se ono kretalo brzinom od 25 ili 35 km/h na mjestu na kojem je ograničenje brzine iznosilo 50km/h, pa da je tuženica, na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1064. ZOO dužna tužiteljici naknaditi zahtijevanu štetu koju trpi oštećenjem njezinog osobnog vozila, a obzirom da tijekom postupka nije dokazala da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju ona nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla ni izbjeći, ni otkloniti, a niti da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. ZOO).

13. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica svojom žalbom.

14. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1064. propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

14.1. Temeljem odredbe čl. 1067. st.1. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti., dok je stavkom 2. ovog članka propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a stavkom 3. ovog članka propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, a napose nalaz i mišljenje vještaka prometne struke AE da je do navedene prometne nezgode došlo uslijed naleta na psa u vlasništvu tuženice, koji je izletio na cestu kojom se u trenutku naleta vozio otac tužiteljice, upravljajući vozilom u njenom vlasništvu unutar ograničene brzine kretanja od 50 km/h i to u trenutku kada se predmetno vozilo nalazilo na manjoj udaljenosti od duljine zaustavnog puta, bilo da se kretalo brzinom od 25 ili 35 km/h kada više nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta na psa, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno zaključio o odgovornosti tuženice za nastanak navedenog štetnog događaja i njenoj obvezi naknaditi tužiteljici štetu koju trpi iz navedenog štetnog događaja.

15.1. Naime, činjenice odlučne za takav zaključak suda prvog stupnja jasno proizlaze iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka prometne struke, pa posljedično tome, a imajući pri tome u vidu i da je navedeni vještak, neposredno saslušan na ročištu za glavnu raspravu od 18. listopada 2024. i usmeno odgovorio na sve prigovore tuženice na kojima ista opetovano ustraje i u žalbi, ocjena je i ovog suda drugog stupnja, da je do nastanka navedenog štetnog događaja došlo isključivo zbog naleta na psa i da otac tužiteljice, koji je u trenutku štetnog događaja upravljao vozilom u njezinom vlasništvu, nije mogao izbjegnuti nalet na psa svakom brzinom većom od 20 km/h, pa posljedično tome postoji i odgovornost tuženice, kao vlasnice psa (opasne stvari) za nastanak navedenog štetnog događaja i njena obveza naknaditi tužiteljici štetu koju iz tog događaja trpi, sve imajući pri tome uvidu i pravilan zaključak suda prvog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja tuženica tijekom postupka nije dokazala postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 1067. ZOO temeljem kojih bi se u potpunosti ili djelomično oslobodila ove svoje odgovornosti za štetu koju trpi tužiteljica.

15.2. Pri tome u odnosu na žalbene navode žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na sadržaj odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO, kojom je propisano da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu smatrajući da je pas bio povjeren na čuvanje Udruzi „Četiri šape“, koju zastupa KE, valja istaknuti da na tu činjenicu tuženica tijekom postupka nije ukazivala, pa je posljedično tome na temelju odredbe čl. 352. st.

1. ZPP valjalo zaključiti da se žaliteljica u žalbi nedopušteno poziva na ove zakonske žalbene razloge. Osim toga, iz provedenih dokaza i tvrdnji tuženice iznesenih tijekom postupka ni ne proizlazi da je pas bio povjeren na čuvanje navedenoj udruzi, posljedično čemu je sud prvog stupnja pravilno odlučio o pasivnoj procesnoj legitimaciji tuženice i njenoj odgovornosti za nastanak navedenog štetnog događaja i obvezi naknaditi tužiteljici zahtijevanu štetu.

16. Sud prvog stupnja je osnovom provedenih dokaza - nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, izvida štete Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, podružnica Zadar od 12. kolovoza 2022. (list 8 spisa) i dopune tog izvida od 31. kolovoza 2022. (list 9 spisa), predračuna društva A. C. Redan d.o.o. Krapina od 15. rujna 2022. (list 10 spisa),priloženih fotografija (list 25-31 spisa) i zapisnika o očevidu sa situacijskim planom (list 64-67 spisa) pravilno utvrdio i visinu štete koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužiteljica budući iz tih dokaza jasno proizlaze oštećenja na njenom vozilu koja su nastala u trenutku nastanka štetnog događaja i cijene usluga potrebnih da bi se navedena oštećenja mogla popraviti, posljedično čemu je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, pravilno utvrdio i visinu štete koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužiteljica, pa je žalbu tuženice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

17. Iako tuženica nije posebno prigovarala odluci o troškovima postupka, ovaj sud drugog stupnja je pobijanu presudu ispitao i u ovom dijelu te je utvrđeno da je sud prvog stupnja, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine “, broj: 138/23 - dalje: Tarifa), pravilno odlučio i o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge.

18. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je žaliteljica ukazivala u svojoj žalbi, valjalo je žalbu tuženice odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

19. Tijekom žalbenog postupka tužiteljica je zahtijevala naknadu troškova postupka koji se odnosi na njezin odgovor na žalbu tuženice, ali je ovaj njezin zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude

Pula - Pola, 3. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris