REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-140/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenki Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Stipici Kovačeviću, odvjetniku iz Splita, protiv tužene VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Suzani Alač, odvjetnici u Makarskoj, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-34/2023-12 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana u dijelu u kojem se odnosi na presudu te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-34/2023-12 od 10. prosinca 2024.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana u dijelu u kojem se odnosi na rješenje te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-34/2023-12 od 10. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da u roku 15 dana i pod prijetnjom prinudne ovrhe tužitelju preda u suposjed prostoriju-zahod (WC) površine cca. 2 m2, koji je smješten u stražnjem dijelu prizemlja kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao i da mu u istom roku naknadi prouzročene parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, a koja se obračunava sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN-78/15), dok je toč. II. naloženo tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 1.800,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je: „Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi: „I. Određuje se privremena mjera, te se tuženiku pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kuna, nalaže da u roku od tri dana od prijema ovog rješenja preda tužitelju primjerak ključeva ulaznih vrata u prostoriju- zahod (WC) površine cca. 2 m2, koji je smješten u stražnjem dijelu prizemlja kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer je u protivnom tužitelj ovlašten o troškovima tuženog promijeniti bravu vrata ulaza WC-a i ključeve zadržati za sebe.

II. Ako tuženik ne postupi sukladno obvezi na činidbu naloženoj mu u točci I. ovog rješenja i odbije predati tužitelju primjerak ključeva, nadležni sud će na prijedlog tužitelja provesti ovu privremenu mjeru uz asistenciju djelatnika PP Makarska, te mu izreći novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 kuna.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi predaje u posjed.“

2. Protiv pobijane presude i rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, nepravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP. Predlaže ukidanje presude i vraćanje na ponovno suđenje pred drugog suca. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi predaje u suposjed prostorije – zahod (WC) površine cca 2m2 smješten u stražnjem dijelu prizemlja kuće u [adresa]., kč. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina].

6. Nije sporno da je pok. otac CL sačinio pisanu oporuku 20. veljače 2001. koju su nasljednici sinovi GL (raniji tuženik, na čije je mjesto po smrti stupila supruga kao tuženica), ŠL (tužitelj) i AL poštovali; da je oporukom ostavitelj rasporedio dovršenu obiteljsku kuću s prizemljem, katom i dvorištem u [adresa] na adresi [adresa], uz koju kuću sa sjeverne strane je izgrađen aneks-prizemlje u kojem su dvije prostorije, da sinu AL ostavlja u vlasništvo dvije istočne prostorije u prizemlju kuće na adresi [adresa] u kojem je dućan i kancelarija i istočnu prostoriju u aneksu prizemlja, kao i 1/3 kata u kući; sinu GL ostavlja u vlasništvo 1/2 zapadnog dijela prostorije u kojem je skladište, s tim da se sadašnja pregrada u toj prostoriji sruši i napravi nova pregrada vertikalno i istočnu prostoriju-konobu u prizemlju kuće [adresa] i 1/3 kata u toj kući, s tim da sadašnje stepenište treba srušiti i izgraditi novo stepenište u istočnom dijelu-konobe u prizemlju, sinu ŠL ostavlja 1/2 vlasništva istočnog dijela prostorije u kojem je sada skladište u prizemlju kuće na adresi [adresa] i zapadnu prostoriju (skladište) u aneksu veličine kao što je i prostorija koju je dobio sin AL u aneksu, a ostatak prostora u aneksu ostaje zajednički svim sinovima, kao 1/3 kata u kući; da je predmetni WC u dijelu koji je pripao pok. GL; da je u oporuci kao zajedničko vlasništvo definirano dvorište, hodnik, stepenište i srednji prostor aneksa u kući na adresi [adresa] te novo stepenište koje su dužni svi zajednički izgraditi; da su po oporuci nasljednici ušli u posjed svojih nasljednih dijelova; da je uz oporuku priložena skica prizemlja u obiteljskoj kući koja se nalazi na adresi [adresa], a na kojoj skici je točno naznačeno što kome pripada od nasljednika; da je toj skici identična skica lica mjesta sačinjena od strane vještaka od 16. ožujka 2020. u odnosu na predmetni WC koji je na skici lica mjesta vještaka Gorana Kukavice označen crvenom bojom.

7. Sporno je, je li predmetni zahod (WC) u suvlasništvu stranka, odnosno ima li tužitelj pravo na suposjed istog.

8. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja utvrdivši:

- da nije postojao dogovor pok. oca CL i nasljednika u vezi korištenja WC-a

- da je tužitelj koristio WC za vrijeme ljetne sezone 2017. do listopada 2017. jer mu je to dozvolio brat ĆL kako bi tužitelj mogao dobiti minimalne tehničke uvjete za najam svog poslovnog prostora

- da je pok. ĆL **.**.2017. zaključao WC, da se tome tužitelj nije protivio

- da je slijedeće sezone tužitelj pokušao ponovno ući u WC, a što ga pok. ĆL spriječio

a iz čega zaključuje da predmetni WC nije zajedničko vlasništvo, već isključivo vlasništvo nasljednika sada pok. ĆL; da je isti dozvolio jednu sezonu tužitelju da koristi WC, da se tužitelj nije protivio zaključavanju WC nakon sezone 2017., da mu pok. GL nije dozvolio daljnje korištenje WC-a; da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje prava na predaju u suposjed, pa odbija i prijedlog za određivanjem privremene mjere.

9. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći pritom dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst - 25/13., 89/14. - dalje: ZPP) koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 70/19), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

10. Počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je sud prvog stupnja propustio naznačiti materijalno pravo na kojem temelji svoju odluku (presudu). Neovisno o toj bitnoj povredi, odluku je valjalo potvrditi primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 1. i 2. i st. 3. ZPP. Ta bitna povreda nije počinjena u preostalom dijelu jer presuda i rješenje sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10.1. Neosnovano tužitelj navodi da je sud propustio obrazložiti koji dijelovi iskaza svjedokinje UL potvrđuju navode tuženika iz odgovora na tužbu.

10.2. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je postupio u skladu s tom odredbom, pri čemu je utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor, a koje se odnose na postojanje ili ne tužiteljeva prava na suposjed predmetnog WC-a. Zato nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP.

10.3. U žalbi tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke. Međutim, kada se cijene, kao što je to učinio sud prvog stupnja, svaki dokaz zasebno i svi zajedno, pa i iskaz svjedokinje UL, jasno slijedi da je svjedok UL u objektu, odnosno poslovnom prostoru tuženika radila jer je imala suglasnost susjednog poslovnog prostora - frizerskog salona za korištenje (njihovog) WC-a; da tužitelju nije bilo „pravo“ što se WC (ovdje sporni) zaključavao, da je ona koristila sporni WC godinu dana nakon što ga je tužitelj uredio (prije sezone 2017.). Upravo to – korištenje WC-a godinu dana i navodi tuženik u odgovoru na tužbu.

11. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da je pok. otac ĆL, ranijeg tuženika i tužitelja ŠL sačinio oporuku kojom je svakom sinu ostavio određeni dio predmetne nekretnine. Nije sporno niti da su stranke (i treći brat AL) takvu oporuku prihvatile i da su u posjedu dijelova koji im pripadaju u nasljedstvo prema istoj. Sporno je korištenje WC o kojem u oporuci ništa nije navedeno, a nije sporno da se taj WC nalazi u dijelu koji je po oporuci pripao pok. ĆL (supruga, tuženica je njegova nasljednica). U skici uz oporuku sačinjenoj po ostavitelju također WC nije posebno naznačen, već je na taj dio samo napisano rukom „GL“. Stoga, slijedi da za ostavitelja taj WC nije bio od nikakva značaja, nevrijedan spomena i obilježavanja; dakle ostavitelj ga je doživljavao kao nebitan dio, dio koji je kao konoba pripao sada pok. GL. Stoga, i po stavu ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj nema pravo na suposjed predmetnog WC jer nije suvlasnik istog.

12. Naime, odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP) propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 129 . st. 1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.

13. Dakle, kako je po oporuci WC u dijelu nekretnine koji je označen kao dio koji pripada pok. ĆL te nije sporno da su nasljednici i u posjedu svojih nasljednih dijelova kako je ostavitelj odredio oporukom i što su nasljednici prihvatili, te iz izvedenih dokaza slijedi je tužitelj koristio predmetni WC za svoj poslovni prostor samo u sezoni 2017. i to po odobrenju pok. ĆL, to slijedi da su nasljednici pok. oca CL izvršili diobu nasljedstva prema oporuci; pa tužitelj nema pravo koje bi ga ovlašćivalo na suposjed predmetnog WC jer nije suvlasnik istog, a pok. ĆL dozvolio mu je korištenje WC samo u sezoni 2017.

14. Da je tome tako, pravilno je zaključio sud prvog stupnja jer to slijedi i iz iskaza svjedoka UL i AL koji iskazuje da je ŠL jednu sezonu koristio sporni WC i da je prije korištenja promijenio sanitariju (koju je onda pok. ĆL opet promijenio); a suglasno tome - o korištenju WC (samo) jedne godine - iskazuje i svjedok IL, kći pok. ĆL. Osim toga, i tužitelj u iskazu navodi da su najmoprimci koji su radili u njegovom prostoru imali suglasnost da koriste WC u susjedstvu, dakle ne predmetni. Stoga, neosnovano tužitelj navodi da je WC koristio sve dok pok. ĆL nije samovoljno uzurpirao i prisvojio WC, kao i da je WC ostao u zajedničkom vlasništvu i suposjedu nasljednika.

15. Sporazum stranka na glavnoj raspravi 21. veljače 2019. regulira izgradnju stepeništa i novih sanitarnih čvorova, ali se i u istom navodi da ĆL ostaje u vlasništvu postojeći sanitarni čvor. Činjenica je li se tužitelj zatvaranju WC-a po sezoni 2017. protivio odmah ili prije sezone 2018. nije od značaja jer isti nema pravo na suposjed WC-a budući mu je prednik tuženika navedeno dozvolio samo za sezonu 2017.

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 1. i 2. i st. 3. ZPP u svezi sa čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

17. Rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, pravilno je odbijen kao neosnovan jer tužitelj nije učinio vjerojatnim ispunjenje pretpostavki za određivanje privremene mjere, čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24).

18. Odluka o trošku je pravilna i valjano obrazložena.

19. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško