Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-452/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zdravstvenog učilišta Medical, OIB: 06048527098, Zagreb, Branimirova 25, zastupan po punomoćnici Marijani Marijan Korugi, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Matiji Smiljaniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-209/2022-2 od 28. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-209/2022-2 od 28. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nives Mirčetić, poslovni broj Ovrv-2687/2022 od 9. rujna 2022. u dijelu u kojem se nalaže tuženici da isplati iznos od 2.787,18 EUR/21.000,00 kn1 (dvije tisuće sedamsto osamdeset sedam eura i osamnaest centi/ dvadeset i jedna tisuća kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12.travnja 2022. do isplate do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 ( petnaest ) dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 688,49 EUR/ 5.187,43 kn (šesto osamdeset osam eura i četrdeset devet centi/ pet tisuća sto osamdeset sedam kuna i četrdeset tri lipe), sve u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 150,00 bodova + trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu tuženice nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženice i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji se poziva tuženica.

8. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenog računa broj: 801/V22/1 od 4. travnja 2022. za pohađanje programa prekvalifikacije za farmaceutskog tehničara.

9. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je uvidom u račun broj: 801/V22/1 od 4. travnja 2022. utvrđeno da se isti odnosi na stavku pohađanja programa prekvalifikacije za farmaceutskog tehničara,

- da je uvidom u Ugovor o školovanju između Zdrastvenog učilišta Medicol I tužene od 21. lipnja 2021. razvidno da tuženica potpisom stječe status polaznika programa prekvalifikacije za zanimanje farmaceutski tehničar, potvrđuje da je upoznata sa nastavnim planom i programom te rasporedom predavanja te se obvezuje pohađati nastavu,

- da je cijena prekvalifikacije utvrđena u iznosu od 34.200,00 kn raspoređeno u 22 obročne rate,

- da je u slučaju neplaćanja iznosa od 2 (dva) neplaćena obroka na naplatu dospijeva cjelokupno potraživanje na dan dospijeća obroka,

- da potpisom Ugovora polaznik prihvaća uvjete utvrđene pohađanja programa,

- da je tužena raskinula citirani Ugovor 18. veljače 2022. navodeći da više nije u mogućnosti uskladiti školovanje sa redovitim poslovnim obvezama,

- da je nesporno utvrđeno da je ista platila ukupno 8 (osam) obroka za školarinu od predviđenih 22 mjesečna obroka.

10. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u Ugovoru o školovanju od 21. lipnja 2021. kojim su stranke regulirale svoja međusobna prava i obveze u svezi sa programom prekvalifikacije, postojanje tužiteljevog potraživanja (tuženičine obveze) s osnova troškova tuženičinog školovanja u iznosu od 21.000,00 kuna, čime se je tuženica obvezala isplatiti tužitelju navedeni iznos.

11. Također, prilikom odlučivanja o tome da li postoji obveza tuženice na isplatu preostalih troškova školovanja nakon izjavljenog raskida Ugovora, uzimajući u obzir odredbe Ugovora o školovanju, prvostupanjski sud pravilno ističe činjenicu da utuženi iznos predstavlja trošak tuženikova školovanja prema zaključenom Ugovoru o školovanju, obzirom da je tuženica pohađala navedeno školovanje i da su u svezi s njime nastali određeni troškovi, no da ga tuženica nije završila, s obzirom da je 18. veljače 2022. uputila tužitelju zahtjev za sporazumni raskid Ugovora, a što proizlazi i iz priložene e-mail korespodencije.

12. Naime iz Ugovora proizlazi da stranke nisu ugovorile mogućnosti i uvjete za jednostrani raskid, pa bi se eventualno isti mogao raskinuti samo prema odredbama članka 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), u slučaju neispunjenja obveze druge strane ili zbog nastanka izvanrednih ili promijenjenih okolnosti (članak 369. ZOO-a).

13. Osnova potraživanja u ovoj pravnoj stvari je ugovorni odnos po Ugovoru o stipendiranju, pa primjenjujući odredbe članka 2., članka 11., članka 360. i članka 369. ZOO-a, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da tužitelj i tuženica u Ugovoru nisu ugovorili mogućnost raskida Ugovora jednostranom izjavom volje iz bilo kog razloga, pa bi Ugovor mogli raskinuti jedino zbog neispunjenja obaveza druge ugovorne strane (članak 360. ZOO-a) ili zbog nastanka izvanrednih ili promijenjenih okolnosti (članka 369. ZOO-a), međutim iz provedenih dokaza i stanja spisa ne proizlazi da tužitelj ne bi ispunio svoje ugovorne obveze, a niti da su nastale okolnosti iz članka 369. ZOO-a (što pretpostavlja slučaj više sile i ima karakter vanjskog događaja, tj. izvan sfere djelovanja stranke uz uvjet nepredvidivosti događaja, pri čemu nije razumno očekivati da stranka ostane vezana ugovorom u njegovom neizmijenjenom obliku, a koje okolnosti tuženica nije dokazala niti se na njih osnovano pozvala u postupku), pa stoga prvostupanjski sud konačno zaključuje da tuženica nije mogla jednostranom izjavom volje zakonito raskinuti sporni Ugovor, te ju odredbe istoga Ugovora obvezuju.

14. Naime, u smislu odredbe članka 9. ZOO-a, ugovori se moraju izvršavati, odnosno temeljem zaključenog ugovora vjerovnik je ovlašten tražiti ispunjenje ugovorom preuzete obveze, dužnik ju je dužan ispuniti, a budući da tuženica svoje obaveze na isplatu stipendije nije izvršila, to prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Imajući u vidu činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja neosnovani su žalbeni navodi tuženice u kojima ista u bitnom osporava sadržaj odredbi ugovora u predmetnom postupku navodeći da predmetni Ugovor o školovanju nigdje ne navodi mogućnost raskida ugovora, niti je isto definirano ugovorom, a pored toga ugovor ne sadrži niti odredbe o ugovornoj kazni. Dalje ističe da ugovorna kazna sukladno članku 350. stavak 3. ZOO-a ne može biti ugovorena za novčane obveze. Posebno ističe da je tužbenim zahtjevom tužitelja povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidbe, te da se radi o odredbi ugovora o kojoj se očito nije pojedinačno pregovaralo, niti je isto navedeno u samome ugovoru, te je kao takva ta odredba nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu tužene. Zatim navodi da je teret dokaza na tužitelju da je isti pretrpio štetu, s time da je potrebno navesti o kakvoj šteti se radi u konkretnom slučaju i o kojoj visini same štete se radi. Konačno ističe da tužitelj nije pružio nikakve usluge tuženici nakon raskida ugovora, a niti je tuženica navedene usluge koristila, pa stoga nije niti nastala obveza tuženice za podmirenje cjelokupnog iznosa školarine.

16. Ovi žalbeni navodi tuženice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, ovdje nije sporno da je predmet spora novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenog računa broj 801/5/22/1 od 4. travnja 2022. za pohađanje programa prekvalifikacije za farmaceutskog tehničara i da su stranke Ugovorom o školovanju od 21. lipnja 2021. regulirale svoja međusobna prava i obveze u vezi sa programom prekvalifikacije, postojanje tužiteljevog potraživanja (tuženičine obveze) s osnova troškova njenog školovanja u iznosu od 21.000,00 kuna čime se ista obvezala isplatiti tužitelju navedeni iznos. U postupku je pravilno utvrđeno da utuženi iznos predstavlja trošak tuženičina školovanja prema zaključenom ugovoru o školovanju obzirom da je tuženica pohađala navedeno školovanje i da su u vezi s tim nastali određeni troškovi. Međutim, to školovanje tuženica nije završila već je 18. veljače 2022. uputila tužitelju zahtjev za sporazumni raskid ugovora.

17. Obzirom da iz navedenog ugovora proizlazi da stranke nisu ugovorile mogućnosti i uvjete za jednostrani raskid ugovora, isti se mogao eventualno raskinuti samo prema odredbama ZOO-a sukladno odredbi članka 360. u slučaju neispunjenja obveze druge strane ili zbog nastanka izvanrednih ili promijenjenih okolnosti u smislu članka 369. ZOO-a kako je to pravilno utvrdio i zaključio prvostupanjski sud.

18. U smislu odredbe članka 9. ZOO-a ugovori se moraju izvršavati, odnosno temeljem zaključenog ugovora vjerovnik je ovlašten tražiti ispunjenje ugovorno preuzete obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti, a kako svoje obveze na isplatu stipendije tuženica nije izvršila, to je tužbeni zahtjev tužitelja od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđen osnovanim, tim više što tuženica tijekom postupka nije dokazala da se navodno radi o ugovornoj kazni, a niti da je odredba članka 6. Ugovora koji se odnosi na plaćanje školarine na rate ništetna, te nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a što prema tvrdnji tužene uzrokuje neravnotežu na njenu štetu.

19. Naime, kako je već naprijed navedeno tužitelj i tuženica su dana 21. lipnja 2021. sklopili Ugovor o školovanju temeljem kojega su utvrdili sva međusobna prava i obveze u programu kvalifikacije za zanimanje farmaceutski tehničar. Temeljem tog Ugovora tužitelj se obvezao organizirati nastavu, organizirati stručne predavače, upoznati tuženu sa nastavnim planom, te nakon završenog školovanja i uspješno položenih ispita izdati svjedodžbo o završenom razredu i završnu svjedodžbu.

20. Da bi tužitelj mogao organizirati nastavu poštujući sve svoje ugovorne obveze potrebno je organizirati i adekvatan broj polaznika, stručni tim predavača, potrebne materijale, satnicu i slično, a za sve to tužitelj ima određene troškove koji su ukalkulirani u cijenu školarine. Točno je da je tuženica krenula sa školovanjem, počela je dolaziti na predavanje, nakon čega je prestala sa plaćanjem školarine i prestankom školovanja, s time da je 18. veljače 2022. podnijela zahtjev za raskid Ugovora, a kao razlog raskida navela je financijske probleme nemogućnosti plaćanja daljnjeg školovanja i jer isto nije u mogućnosti uskladiti sa svojim redovitim poslom.

21. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da su neosnovani svi žalbeni navodi tuženice budući isti ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude bilo činjenično, bilo pravno u bilo kojem segmentu.

22. Prema tome, suprotno svim žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

23. Stoga je pobijana presuda u cijelosti zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

24. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

25. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

26. Tuženici nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić