Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-137/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Petri Smodlaka, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika RAGUSA d.o.o., Čakovec, Športska 6A, OIB: 75340041897, zastupanog po punomoćniku Josipu Peniću, odvjetniku iz Čakovca, radi utvrđenja otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-691/2023-25 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-691/2023-25 od 24. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da se Ugovor o radu zaključen između tužiteljice i tuženika na određeno vrijeme 21.01.2022. ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

2. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika na određeno vrijeme 21.01.2022., koji se ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, a koji otkaz je sadržan u Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme.

3. Raskida se Ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika na određeno vrijeme 21.01.2022.,koji se ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, s danom 26.04.2023.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 2.389,01 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana 26.04.2023. godine pa sve do, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači osporavanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu parničnog troška, uvećanog za trošak sastava žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenje drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, odnosno ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka na koje je dužan tako paziti i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i onoga što je utvrđeno tijekom dokaznog postupka, kako to u žalbi navodi tužiteljica.

7. Točan je žalbeni navod tužiteljice da je na ročištu održanom u navedenoj pravnoj stvari 11. rujna 2024. zaključena glavna rasprava, da je sud rješenjem utvrdio da se donošenje presude odgađa i da će se ročište na kojem će se objaviti i uručiti presuda. Također je točno da su stranke upozorene sukladno odredbi članka 335. stavak 7., 9. i 10. ZPP-a.

8. Nije sporno da je punomoćniku tužiteljice dana 24. listopada 2024. u e- pretinac elektroničke pošte u komunikaciji sa sudovima dostavljena pobijana presuda bez da je prethodno obaviješten o održavanju ročišta za objavu i uručenje presude, a na koje ročište je imao pravo pristupiti. Isto tako, punomoćnik tužiteljice, prema stanju spisa, nije obaviješten niti o tome da li se predmetno ročište uopće održalo u njegovoj odsutnosti.

9. Dakle, niti je prvostupanjski sud na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava zakazao ročište radi objave i uručenja presude sukladno odredbi članka 335. stavak 6. ZPP-a, a niti je tužiteljica po punomoćniku obaviještena o održavanju ročišta za objavu i uručenje presude u smislu iste odredbe, čime joj je po njenom mišljenju i mišljenju njenog punomoćnika onemogućeno pravo na pristup sudu, budući je samo pisani otpravak presude poslan u e-pretinac punomoćnika tužiteljice.

10. Iako su ovi žalbeni navodi točni, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ovaj propust prvostupanjskog suda nije tolikog značaja da bi utjecao na zakonitost prvostupanjske presude, obzirom na činjenicu da je tužiteljici uredno, putem njenog punomoćnika, uručen pisani otpravak predmetne presude, a pri čemu je posebno potrebno imati u vidu rezultat cjelokupnog dokaznog postupka, te je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na predmet spora, dok se na ročištu za objavu presude samo objavljuje presuda, a ne raspravlja se o činjenicama odlučnim za meritum spora.

11. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni žalbeni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza potpuno utvrdio činjenično stanje, koje i ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojeg proizlazi slijedeće:

- da prema iskazu stranaka i dostavljenim ugovorima o radu nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod poslodavca-tuženika od 24. siječnja 2022. do 7. ožujka 2023.,

- da je prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 21. siječnja 2022. i prema Ugovor o radu na određeno vrijeme od 24. siječnja 2022. utvrđeno da među strankama nije bila riječ o dobrovoljnosti izražena kroz slobodu ugovaranja i sklapanja ugovora o radu, odnosno postojao je sporazum između stranaka o obavljanju poslova unapređivača prodaje, a ne i trajanja i razloga sklapanja ugovora o radu, iz razloga što je svaka strana potpisala drugačiji ugovor o radu,

- da iz dostavljene preslike Ugovora o radu, uz tužbu (u daljnjem tekstu: prvi ugovor) i uz odgovor na tužbu (u daljnjem tekstu: drugi ugovor), proizlazi da su isti u nekim odredbama različiti,

- da je u prvom ugovoru navedena adresa tužiteljice [adresa], trajanje ugovora od 24. siječnja 2022. do 25. travnja 2022., razlog privremeno povećanje opsega poslova, odnosno zbog novih poslova koji će trajati određeno vrijeme, ugovorena je mjesna nadležnost suda u Varaždinu, ugovor je potpisan od tužiteljice, ističe se da nema kontinuiteta između članaka već postoje neuobičajene praznine između istih,

- da je u drugom ugovoru navedena je adresa tužiteljice [adresa], trajanje ugovora od 24. siječnja 2022. do 7. ožujka 2023., razlog zamjena za porodiljni dopust, ugovorena je mjesna nadležnost suda u Čakovcu, ugovor potpisan od poslodavca,

- da je uvidom u Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme utvrđeno da je tužiteljica obaviještena da ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 24. siječnja 2022. radi obavljanja poslova unapređivač prodaje, prestaje istekom vremena na koje je sklopljen, da radni odnos prestaje 7. ožujka 2023. 13. Izvršenim uvidom u prijavu osiguranika Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje od 25. siječnja 2022. utvrđeno je da je tužiteljica započela s radom kod tuženika 24. siječnja 2022., da je na prijavi navedena adresa tužiteljice [adresa],

- da je Ugovor o radu dvostrano obvezujući pravni posao, značajnije obilježje ugovora o radu je dobrovoljnost izražena kroz slobodu ugovaranja i sklapanja ugovora o radu, i dopušteno ga je mijenjati samo uz suglasnost ugovornih strana.

9. Da je prvostupanjski sud na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja primjenom odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127,17, 98/19, dalje: ZR) i članka 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ( Narodne novine 151/22), zauzeo pravilno stajalište imajući u vidu različitost dostavljenih Ugovora o radu, te nespornu činjenicu da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 24. siječnja 2022. do Obavijesti o prestanku radnog odnosa 7. ožujka 2023., slijedom čega se nisu ispunile zakonske pretpostavke iz članka 12. stavak 7., odnosno članka 12. stavak 10. ZR-a.

10. Naime, tužiteljica je potpisivanjem Ugovora od 24. siječnja 2022. pristala na sklapanje Ugovora o radu na određeno vrijeme do 25. travnja 2022. zbog privremenog povećanja opsega poslova, odnosno zbog novih poslova koji će trajati određeno vrijeme, nakon proteka vremena za koje je potpisala Ugovor 25. travnja 2022.. Tužiteljica je nastavila obavljati poslove kod tuženika i nije tražila sklapanje novog ugovora na određeno ili neodređeno vrijeme, odnosno rješavanje radno- pravnog statusa kod tuženika više od 10 mjeseci, sve do obavijesti tuženika o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme s danom 7. ožujka 2023.

11. S druge strane tuženik je pak potpisivanjem Ugovora od 24. siječnja 2022. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme do 7. ožujka 2023. i nakon proteka vremena za koje je potpisao navedeni Ugovor o radu dostavio je tužiteljici obavijest da isti prestaje.

12. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da rad tužiteljice nakon 25. travnja 2022. ne može imati za posljedicu zakonsku presumpciju da je sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme jer je tuženik imao Ugovor koji traje do 7. ožujka 2023., slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljicu s njenim tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te je posljedično tome prvostupanjski sud također pravilno utvrdio i zaključio da je neosnovan i dio tužbenog zahtjeva da nije dopušten otkaz Ugovora o radu sadržan u obavijesti o prestanku Ugovora o radu, kao i sudski raskid Ugovora o radu s danom 26. travnja 2023. i zahtjev za naknadom štete.

13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući isto žalbenim navodima tuženika ničim nije dovedeno u dvojbu niti činjenično, niti pravno.

14. Naime, odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o radu, koje su bile na snazi u vrijeme sklapanja i prestanka ugovora o radu dostavljenog po tužiteljici, propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Stavkom 3. propisano je da ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijem uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Prema stavku 7. propisano je da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

15. Prema odredbi članka 12. Zakona o izmjenama i dopunama ZR-a (Narodne novine 151/2022), koje su bile na snazi u vrijeme prestanka ugovora o radu dostavljenog po tuženiku, stavkom 1. propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnih razloga potreba za obavljanjem posla privremena u najdužem trajanju od tri godine, stavak 2. Nadalje, prema stavku 10. propisano je da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

16. Dakle, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o radu, te različitost ugovora dostavljenih u spis, kao i nespornu činjenicu da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 24. siječnja 2022. do obavijesti o prestanku radnog odnosa 7. ožujka 2023., nisu se ispunile zakonske pretpostavke iz članka 12. stavak 7., odnosno članka 12. stavak 10. Zakona o radu budući je tužiteljica potpisivanjem ugovora od 24. siječnja 2022. pristala na sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme do 25. travnja 2022. zbog privremenog povećanja opsega poslova, kako je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude, a u kojem obrazloženju je dao jesne i uvjerljive razloge, pri čemu je na adekvatan način otklonio sve prigovore tužiteljice dane tijekom postupka, kao neosnovane, a koje tužiteljica sada samo neosnovano ponavlja u svojoj žalbi.

17. Prema tome suprotno svim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve odlučne činjenice nakon čega je izveo pravilan zaključak o neosnovanosti svih tužbenih zahtjeva tužiteljice.

18. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

19. Pravilna je odluka o parničnom trošku budući je prvostupanjski sud tuženiku dosudio samo troškove koji su tuženiku bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova pristupa na ročišta 7. ožujka i 11. rujna 2024. svako po 100 bodova, ukupno 200 bodova, odnosno 400,00 eura

20. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

21. Tužiteljici nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić