Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-208/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, OIB: 47767714195, Zagreb, Mirogojska 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-386/2023-29 od 18. travnja 2024., 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-386/2023-29 od 18. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku, KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, da isplati tužiteljici, UE, iznos od 81,64 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 504,84 KN / 67,00 EUR od dana 15.06.2020.g. pa do dana isplate,

- na iznos od 73,46 KN / 9,75 EUR od dana 15.08.2020.g. pa do dana isplate,

- na iznos od 36,82 KN / 4,89 EUR od dana 15.10.2020.g. pa do dana isplate, sve po stopi koja se od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023.g. do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.010,74 eura uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), ukazujući i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev, a tuženiku dosudi parnični trošak, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da prekovremeni sati ne ulaze u osnovnu plaću, te se na prekovremene sate ne primjenjuju u ovom sporu utuženi dodaci i uvećanja, da je za razdoblje od 1. travnja 2020., FIN-a u COP-u uvela promjene vezano za obračun prekovremene satnice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako ni bitnu povredu iz čl. 354 st. 2. toč 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer nema proturječnosti i presuda se može ispitati.

6. Suprotno žalbeni navodima prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je presudom poslovni broj Pr-7541/2020 od 4. studenoga 2021. dosudio tužiteljici ukupni iznos od 33.275,19 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime dodataka na plaću i to dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje na odrađene prekovremene sate za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2020. , te razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

8. Navedena presuda prvostupanjskog suda je povodom žalbe tuženika presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Gž R-1325/2021-3 od 16. veljače 2023. potvrđena u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 32.660,48 kn za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. ožujka 2020. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a ukinuta u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 614,71 kn koji se odnosi na razliku plaće za travanj, srpanj i kolovoz 2020. i u dijelu odluke o troškovima postupka, a zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer za navedeno razdoblje razlika plaće po vještaku financijske struke nije obračunata sukladno Dodatku III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" 56/2020 - dalje Dodatak III).

9. Pobijanom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu utuženih dodataka na plaći za razdoblje travanj, srpanj i kolovoz 2020. obračunati na prekovremene sate. Svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu doktora medicine i da joj tuženik nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao doktor medicine te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te se prvostupanjski sud pozvao na odredbe čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14) i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" 149/09).

10. Tuženik u žalbi ponavlja navode iz ranije žalbe na presudu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-7541/2020 od 4. studenoga 2021. da je sud pogrešno protumačio odredbe Kolektivnog ugovora za zdravstvo, da nije ni pokušao utvrditi kakva je bila volja stranaka potpisnica kolektivnog ugovora prilikom sklapanja istog, da prekovremeni sati ne ulaze u osnovnu plaću, te se na prekovremene sate ne primjenjuju u ovom sporu utuženi dodaci i uvećanja, da je za razdoblje od 1. travnja 2020, FIN-a u COP-u uvela promjene vezano za obračun prekovremene satnice.

11. Na žalbene navode tuženika kojim se osporava pravo tužiteljice na utužene dodatke na plaću za svaki sat rada, neovisno da li se radi o redovnom ili prekovremenom radu odgovoreno je u presudi i rješenju ovog suda poslovni broj Gž R-1325/2021-3 od 16. veljače 2023. pa se isti u tom dijelu upućuje na tu odluku.

12. Budući da tuženik žalbom ne osporava dosuđenu visinu razlike plaće za utuženo razdoblje (travanj, srpanj i kolovoz 2020.), a to nije bilo sporno ni tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom jer je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev prema obračunu koji je dostavio tuženik, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio u cijelosti.

13. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio troškove postupka u cijelosti, međutim, pri tome se pogrešno pozvao na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, a pravilno je trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je tužiteljica u konačnici u cijelosti uspjela u sporu. Pogrešna primjena materijalnog prava stoga nije utjecala na pravilnost odluke o troškovima postupka jer je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odlučiti isto. 14. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 10. veljače 2025.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak