REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-561/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. Rijeka, protiv tuženog Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-370/2021-21 od 10. siječnja 2024., u sjednici održanoj 10. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-370/2021-21 od 10. siječnja 2024. u pobijanom dijelu – točkama I., II. i IV. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

- naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.350,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva 26. srpnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 165,00 eura sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 5.448,37 eura sa zateznim kamatama na iznos neimovinske štete 4.684,61 eura od 26. srpnja 2021. do isplate, na iznos od 764,06 eura od 26. srpnja 2021. do isplate te na iznos od 165,00 eura od 27. srpnja 2021. do 9. siječnja 2024. (točka III. izreke),

- naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 861,18 eura sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u točkama I., II. i IV. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP)., jer pobijana presuda nema razloga o težini povrede prava osobnosti tužiteljice pa se u tom dijelu ne može ispitati. S obzirom na to da je osporio uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja (sudara vozila) i ozljeda koje se navode u tužbi i s osnove kojih tužiteljica traži naknadu štete, prigovara što sud nije prihvatio njegov prijedlog da se izvede dokaz kombiniranim prometnim i sudsko-medicinskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li uslijed sudara vozila došlo do promjene brzine vozila tužiteljice koja je takvog intenziteta da bi mogla izazvati trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Ističe da sud nema stručna znanja i vještine da bi utvrdio tu činjenicu. Smatra i da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), jer nije utvrdio težinu povrede prava osobnosti tužiteljice ni težinu oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja. Osporava i cijenu sata nestručne pomoći od 5,50 eura. Odluku o troškovima postupka osporava u dijelu kojim je tužiteljici u cijelosti priznat trošak vještačenja. Ističe i da je sud postupio protivno zabrani retroaktivnosti propisanoj člankom 90. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske, kada je za čitav postupak priznao nagradu za zastupanje po punomoćnicima odvjetnicima prema vrijednosti boda od 2,00 eura, sukladno tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela u prometnoj nesreći 8. ožujka 2021., kao vozačica u osobnom automobilu, kada je vozač autobusa osiguranog kod tuženika vožnjom unatrag stražnjim dijelom autobusa udario u prednji dio njenog osobnog automobila.

7. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika ni njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja. Tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i trzajne ozljede vratne kralježnice evidentirane u medicinskoj dokumentaciji na temelju koje je tužiteljici odmjerena naknada štete.

8. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje o svim odlučnim činjenicama te nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Tuženik je radi utvrđenja činjenice je li uslijed dinamike prometne nesreće mogla nastupiti trzajna ozljeda vratne kralježnice već u odgovoru na tužbu predložio izvesti dokaz kombiniranim prometnim i sudsko-medicinskim vještačenjem. Međutim, sud prvog stupnja je bez izvođenja toga dokaza zaključio da je tužiteljica pretrpjela ozljedu vratne kralježnice, jer da takav zaključak proizlazi iz iskaza svjedoka UI (vozača autobusa), tužiteljice, medicinske dokumentacije hitnog pregleda od 9. ožujka 2021., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke iz područja opće kirurgije i traumatologije Darka Majića koji je naveo da se trzajna ozljeda može povezati s predmetnom prometnom nesrećom te općepoznate činjenice u vezi mehanizma nastanka trzajne ozljede vratne kralježnice koja nastaje kada nakon udarca vozila tijelo biva zaustavljeno sigurnosnim pojasom, a vrat ne može izdržati silu i glava kreće najprije unazad, a kasnije prema naprijed.

11.1. Posljedično tome sud prvog stupnja je tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na temelju članka 1045. stavka 1., članka 19. stavka 2. i članka 1100. ZOO-a u iznosu od 2.350,00 eura uvažavajući pritom kvalifikatorne okolnosti utvrđene na temelju medicinskog vještačenja odnosno fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 2% i strah, te cijeneći i neugodnosti kojima je bilo praćeno liječenje (nošenje Schanzovog ovratnika, fizikalna terapija). Na ime tuđe pomoći i njege tužiteljici je dosuđeno 165,00 eura (5,50 eura po satu), primjenom članka 1095. stavka 1. ZOO-a.

12. Žalitelj osnovano dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju uzročno-posljedične veze između predmetne nesreće i trzajne ozljede vratne kralježnice. Polazeći od činjenice da ne postoji dijagnostički postupak (radiološki i neurofiziološki test) kojim bi se verificirala trzajna ozljeda vratne kralježnice, već se takva ozljeda dijagnosticira isključivo pregledom i anamnezom, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Majića, sud prvog stupnja trebao je izvesti predloženi dokaz kombiniranim prometnim i sudsko- medicinskim vještačenjem radi utvrđenja je li postignuta promjena brzine vozila u kojem se u trenutku prometne nesreće nalazila tužiteljica bila takva da bi mogla izazvati trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Dokazi koji su izvedeni nisu odgovarajući dokazi za utvrđivanje ove činjenice niti sud raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem da bi ovu činjenicu mogao utvrditi bez vještačenja.

12.1. S obzirom na to da je vještak medicinske struke posljedice štetnog događaja cijenio upravo uvažavajući podatak iz medicinske dokumentacije da je tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice pa je, posljedično tome, utvrdio pretrpljene fizičke boli i smanjenje životne aktivnosti od 2%, koje je uzrokom duševnih boli, okolnost je li tužiteljica pretrpjela navedenu ozljedu je od odlučnog značenja za utvrđenje (visine) naknade štete koja tužiteljici pripada iz predmetnog štetnog događaja.

13. Neprovođenjem predloženih dokaza je stoga odlučno činjenično stanje nepravilno utvrđeno, radi čega je valjalo prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.

14. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja izvest će na teret tuženika predloženi dokaz kombiniranim prometnim i sudsko-medicinskim vještačenjem radi utvrđenja je li uslijed dinamike predmetne prometne nesreće tužiteljica mogla zadobiti ozljedu vratne kralježnice, a za potrebe provođenja toga dokaza pribavit će i isprave od policije kako je predložio tuženik te će, ovisno o rezultatima toga vještačenja, po potrebi dopuniti već provedeno medicinsko vještačenje i ponovo odlučiti o postavljenom zahtjevu tužiteljice.

15. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP- a).

U Puli 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus