Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1767/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod d.o.o. Veliki Grđevac, Kralja Tomislava 10, OIB: 08055630431, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj Povrv-213/2023- 21 od 3. rujna 2024., 10. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava te se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi poslovni broj Povrv-213/2023-21 od 3. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Vodovod d.o.o. Veliki Grđevac, Kralja Tomislava 10, OIB: 08055630431, ovršni trošak u iznosu od 49,81 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 23. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu ovršnog troška preko dosuđenog iznosa od 49,81 eura do zatraženog iznosa od 62,31 eura, odnosno za iznos od 12,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 23. svibnja 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 03. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 125,00 eura do zatraženog iznosa od 138,27 eura, odnosno za iznos od 13,27 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 03. rujna 2024. do isplate. Prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate, odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je tuženik ne navodeći određeno u kojem dijelu pobija rješenje, pa se na temelju čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP ima uzeti da pobija rješenje u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i III. izreke. Tuženik u žalbi ne navodi određeno žalbene razloge, no ponavlja da nije bio odgovoran platiti potraživanje tužitelja radi kojeg se vodio postupak, pa time se i protivi snašanju troškova tog parničnog postupka. Iznosi kronologiju svog odnosa s tužiteljem koji je prethodio pokretanju postupka, te osporava da je on platio tužiteljevu tražbinu, čime ukazuje na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje pod točkom I. i III. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. No, osnovano tuženik žalbenim navodima dovodi u pitanje valjanost zaključka prvostupanjskog suda o obvezi podmirenja troškova postupka od strane tuženika, jer i pored prigovora tuženika iznesenih tijekom postupka nije u dovoljnoj mjeri raspravljeno je li tuženik (bio) pasivno legitimiran u konkretnom postupku.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 90,01 Eur za isporučene vodne usluge tuženiku, temeljem kojeg zahtjeva je prethodno izdano rješenje o ovrsi od strane javnog bilježnika Martine Dujmović iz Bjelovara pod poslovnim brojem Ovrv-2033/2023 23. svibnja 2023. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem je postupku tuženik osporavao svoju pasivnu legitimaciju, te istaknuo prigovor zastare. U postupku je tuženik djelomično podmirio potraživanje do dana do kojeg je nekretnina bila u njegovom vlasništvu, a tužitelj djelomično prihvatio istaknuti prigovor zastare, te postavio zahtjev za isplatu iznosa od 18,39 Eura. U konačnici podneskom od 3. travnja 2024. tužitelj je izvijestio sud da je tuženik podmirio i preostalo potraživanje radi čega povlači tužbu. Tuženik se prethodno protivio povlačenju, no naknadno pristao na povlačenje, no pri tome istaknuo kako ne pristaje na snašanje troškova postupka ukazujući na propuste tužitelja prilikom njegova zahtjeva za promjenu korisnika vodnih usluga u evidencijama tužitelja.

7. Prvostupanjski sud je rješenjem Povrv-213/2023-8 od 30. travnja 2024. utvrdio povlačenje tužbe, dok nije odlučio o troškovima postupka, o kojima je riješio odlučiti po očitovanju tužitelja. Iako je očitovanje tužitelja izostalo, pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 49,81 Eura i trošak parničnog postupka u iznosu od 125.00 Eura. Ujedno prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka za iznos od 12,50 eura i parničnog troška u iznosu od 13,27 Eura.

8. Takvu odluku prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 158. st. 2. ZPP kojom je propisano da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

9. Uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik po primitku obavijesti o povlačenju tužbe osporio navode tužitelja da je on platio utuženo potraživanje, kao i u postupku nespornu činjenicu da je tužbeni zahtjev dijelom povučen zbog prihvaćenog prigovora zastare potraživanja istaknutog tijekom postupka od strane tuženika, ne može se za sada prihvatiti stav da bi bilo udovoljeno u uvjetima iz čl. 158. st. 2. ZPP, da bi troškovi postupka trebali teretiti tuženika. Naime, tužitelj uz podnesak kojim je tužba povučena nije dostavio dokaz o podmirenju tražbine iz koje bi proizlazilo da je tu tražbinu podmirio tuženik, a tuženik osporava da ju je osobno podmirio i pri tome je tijekom cijelog postupka ukazivao na nedostatak svoje legitimacije u postupku i ukazivao na propuste tužitelja prilikom traženja izmjene korisnika u tužiteljevim evidencijama. Stoga je dvojbeno je li uistinu tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, odnosno postoje li drugi razlozi koji se mogu pripisati tuženiku, a koji su doveli do povlačenja tužbe.

10. Točno je da se sukladno čl. 164. st. 1. ZPP o troškovima postupka odlučuje bez raspravljanja, no obzirom na prigovore tuženika iznesene tijekom postupka, ostalo je nedovoljno raspravljeno je li do povlačenja tužbe u konkretnom slučaju došlo zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika, a time i primjena odredbe čl. 158. st. 2. ZPP. Tome posebno treba dodati i da je dio zahtjeva povučen zbog prihvaćenog prigovora zastare, koji se razlog zasigurno ne može pripisati tuženiku.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan na temelju čl. 377. st. 2. ZPP polazeći od razloga iznesenih u ovom rješenju odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troška postupka, cijeneći sve okolnosti koje su u konkretnom slučaju dovele do povlačenja tužbe, a potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

12. U nepobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

13. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 10. veljače 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković