REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-44/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Emica Milošević, odvjetnica u Zadru, protiv tužene ZF pok. A iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vanda Štimac, odvjetnica u Rijeci, radi ispravka pogrešnog upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-418/2020 od 2. studenog 2023., u sjednici održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-418/2020 od 2. studenog 2023. u odnosu na odluku o glavnoj stvari sadržanu u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-418/2020 od 2. studenog 2023. te se navedena presuda u tom dijelu ukida i vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje određeno rješenjem Općinskog suda u Zadru, sadržanom u Zapisniku Z-11240/2007/2054 od 18. lipnja 2010. godine, na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se upiše pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini na ime tužitelja ZF AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/2 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.

II. Dužna je tužena naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.239,68 EUR / 16.873,75 kuna, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica putem svoje punomoćnice, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno ističe da na temelju usmenog dogovora nije moguće steći pravo vlasništva. Smatra logičnim da je tužitelj znao kako je, po njegovom prigovoru za promjenu oblika k. č. br. [katastarska čestica] dana 5. lipnja 2009. tuženica upisana kao vlasnica sporne čestice. Prigovara što sud nije cijenio činjenicu da je u zamjeni tužitelj dobio vrjednije, građevinsko zemljište, dok je tuženica dobila poljoprivredno zemljište. Navodi da je tužiteljevo zemljište koje je dobio zamjenom dovoljno da si napravi svoj put, a nastavno ističe da tužitelj mora prolaziti spornim putem, jer je u međuvremenu proširio kuću i izgradio novu garažu, dok je raniju srušio, što mu tuženica ne priječi budući da je dogovoreno kako će moći nesmetano koristiti put. Osporava iskaze svjedoka predloženih po tužitelju, jer o predmetu spora imaju samo posredna saznanja i jer se radi o tužiteljevim prijateljima i članovima obitelji. Prigovara što sud nije cijenio iskaz svjedoka KF koji je naveo da je tužitelj označavao predmetnu nekretninu. Navodi da sud pogrešno tumači prigovor tužitelja iz 2008., jer da je prigovorio obliku čestica prema ciljevima na terenu koje je sam postavio, a godinu kasnije se s novim stanjem napravljenim u skladu s postavljenim ciljevima na terenu suglasio. Smatra logičnim da je tužitelj sudjelovao u uređenju puta i pomaknuo garažu, jer živi tamo i jer su se dogovorili da će moći koristiti put. Ističe da mu prolaz tom česticom nikad nitko nije branio niti ima namjeru braniti i da je bilo predloženo da se „napravi“ služnost puta. Osporava odluku o troškovima postupka, jer sud nikada nije odlučio o njenom prigovoru na vrijednost predmeta spora. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da joj naknadi troškove postupka uvećano za trošak žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

5. Žalba tuženice nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari, a osnovana je protiv odluke o troškovima postupka.

6. Predmet spora je ispravak zemljišnoknjižnog upisa na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 314 m2, koji je određen rješenjem suda prvog stupnja broj Z-11240/2007/2054 od 18. lipnja 2010. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], na način da se upiše pravo suvlasništva na 1/2 dijela u korist tužitelja.

7. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda u odnosu na odluku o glavnoj stvari pravilna i zakonita.

8. Predmetna tužba predstavlja tužbu za ispravak iz članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17., dalje: ZZK). Podnošenju tužbe prethodilo je rješenje suda prvog stupnja broj Z-22039/2016 od 26. veljače 2020. kojim je odbijen tužiteljev prigovor na predmetni upis podnesen 24. listopada 2016.

9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev, jer je našao dokazanim da se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine budući da su parnične stranke vezano za postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] postigle usmeni dogovor o zamjeni dijelova svojih nekretnina - k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere površine 1663 m2 odnosno k. č. br. [katastarska čestica] nove izmjere površine 1726 m2 u vlasništvu tužitelja i k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere površine 2161 m2 u vlasništvu tuženice, predmet kojeg dogovora da je bila i sporna k. č. br. [katastarska čestica] koja je nastala od dijela k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere te je trebala pripasti u suvlasništvo stranka, ali ju je tuženica koju je zastupao sin LF upisala kao svoje samovlasništvo.

10. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi nespornim:

- da je u razdoblju od 2006. do 2009., kada je pred nadležnim Područnim uredom za katastar Zadar provođena nova katastarska izmjera za k. o. [katastarska općina] i kada je vođen postupak preoblikovanja zemljišne knjige, između stranaka došlo do usmene zamjene dijelova prethodno navedenih, susjednih nekretnina, jer je svaka od stranaka bila samovlasnica jedne dugačke i uske parcele pa su zamjenom formirane nove čestice - kraće i šire, u sklopu koje zamjene je tužitelju pripala k. č. br. [katastarska čestica], a tuženici k. č. br. [katastarska čestica], obje izmijenjenog oblika i površine u odnosu na prvotne,

- da je tužitelj u sklopu postupka katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina], 25. veljače 2008., uložio prigovor u odnosu na svoju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1726 m2 zahtijevajući promjenu oblika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema postavljenim cijevima na terenu,

- da je 5. lipnja 2009. tužitelj u izvodu iz popisnog lista broj 3329, a nakon što su mu izloženi podaci utvrđeni novom katastarskom izmjerom i klasiranjem zemljišta, izjavio da je sada suglasan s izloženim podacima prema kojima je njegova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana s površinom od 1522 m2, što je za 204 m2 manje od prvobitne površine upisane u popisnom listu,

- da je istoga dana, 5. lipnja 2009., tuženica (po punomoćniku LF) u izvodu iz popisnog lista broj 1077 pred Područnim uredom za katastar Zadar potpisala da je suglasna s izloženim podacima gdje je upisana kao posjednica k. č. br. [katastarska čestica], površine 1921 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], površine 314 m2, sve k. o. [katastarska općina] i

- da je sporna k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put površine 314 m2, k. o. [katastarska općina] nastala od dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja je bila u posjedu prednika tuženice.

11. Sporno je među strankama je li sporazumom o zamjeni nekretnina bila obuhvaćena i predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je, kako tvrdi tužitelj, trebala pripasti u suvlasništvo stranaka u jednakim dijelovima.

12. Ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da su parnične stranke u sklopu postignutog dogovora o zamjeni dijelova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po staroj izmjeni, odnosno k. č. br. [katastarska čestica] po novoj izmjeri, postigle i dogovor da će put koji je formiran iz dijela nekadašnje k. č. br. [katastarska čestica] pripasti u suvlasništvo stranaka. Sud prvog stupnja je za takvo utvrđenje dao uvjerljive razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

12.1. Na pravilnost toga zaključka prije svega upućuje činjenica da tuženica tužitelju ne osporava pravo korištenja toga puta, kako ponavlja i u žalbi, a da tijekom čitavog prvostupanjskog postupka ne navodi po kojoj bi drugoj osnovi tužitelju pripadalo pravo korištenja toga puta, ako ne po osnovi suvlasništva, kako tvrdi tužitelj. Tuženica u žalbi prvi put spominje služnost kao osnovu korištenja koju je predloženo osnovati ali ne navodi da je o tome postignut i dogovor, a uostalom u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

12.2. Osim toga, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski put, i pozicioniranje u međuvremenu izgrađene garaže na tužiteljevoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] (nakon što je uklonio staru garažu koja se nalazila uz cestu) na način da se do nje može pristupiti samo spornim putem upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

12.3. Zaključak prvostupanjskog suda opravdava i činjenica da iz iskaza svjedoka saslušanih tijekom postupka, pa i iz iskaza tuženičinog sina LF koji je zastupao majku u predmetnom pravnom poslu, jasno proizlazi da je upravo tužitelj organizirao uređenje puta (rušenje, čišćenje, odvoz materijala, nasipavanje) te je financirao barem polovicu troškova kako proizlazi iz iskaza svjedoka LF koji tvrdi da je on platio drugu polovicu, dok tužitelj tvrdi da je uređenje puta financirao samostalno.

12.4. Zaključcima prvostupanjskog suda valja dodati da i sama činjenica formiranja posebne parcele puta upućuje na zaključak da je njen vlasnički status trebao biti drugačiji od ostatka tuženičine parcele (k. č. br. [katastarska čestica]).

12.5. U takvim okolnostima, neodlučno je tuženičino osporavanje zaključka prvostupanjskog suda da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenice da je pristao na smanjenje površine svoje parcele, jer da nije utvrđeno da je ta razlika trebala biti kompenzirana upravo u površini puta, a da je dio parcele kojega je tužitelj dobio u zamjenu građevinski za razliku od onoga kojega je u zamjenu dobila tuženica, koji je poljoprivredno zemljište. Naime, iako je razlika površine koju je tužitelj izgubio na parceli u svome samovlasništvu značajna pa može biti indicij da je dio te razlike trebao biti kompenziran suvlasništvom na putu, o tome se ne može zaključivati s izvjesnošću budući da zamjena očito nije vršena prema površini zemljišta, a niti proizlazi da su se stranke rukovodile vrijednošću zemljišta s obzirom na namjenu (građevinsko-poljoprivredno) već interesom za formiranje dviju parcela prikladnijeg oblika u odnosu na početne uske i duge i, po utvrđenju prvostupanjskog suda kojega ovaj suda prihvaća, pristupnoga puta koji je trebao služiti objema parcelama.

12.6. Činjenica što je tužitelj nakon podnesenog prigovora u postupku katastarske izmjere potpisao popisni list od 5. lipnja 2009. ne dovodi u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja, jer se taj popisni list odnosio na k. č. br. [katastarska čestica]. Nema nikakvog dokaza da je tužitelj znao za sadržaj popisnog lista od 5. lipnja 2009. kojim je tuženica evidentirana kao posjednica k. č. br. [katastarska čestica] i sporne k. č. br. [katastarska čestica]. Tuženica se kao vlasnica sporne čestice upisala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige budući da nije izvijestila sud o postignutom usmenom dogovoru o uspostavi suvlasništva, a tužitelj je protiv tog upisa podnio prigovor, posljedica kojega je i predmetna tužba.

13. S obzirom na navedene zaključke koji proizlaze iz suglasnih iskaza svih svjedoka, pa čak i samog LF koji je nastupao kao tuženičin punomoćnik, neodlučno je tuženičino osporavanje vjerodostojnosti iskaza svjedoka zbog obiteljskih i prijateljskih odnosa s tužiteljem te izostanka neposrednih saznanja o postignutom dogovoru među strankama. Odlučni dijelovi iskaza svjedoka koji se odnose na privođenje puta namjeni, što je organizirao i (barem djelomično) financirao tužitelj među strankama nisu niti sporni, a dijelovi iskaza svjedoka o posrednim saznanjima o postignutom dogovoru o zamjeni nekretnina nisu od odlučnog značenja za presuđenje. Žalbenim navodima nije s uspjehom osporen zaključak prvostupanjskog suda da je označavanje parcela prilikom izmjere učinio svjedok LF, kao tuženičin punomoćnik, a ne tužitelj. S time u vezi valja navesti da ocjena iskaza pripada prvenstveno sudu prvog stupnja s obzirom na načelo neposrednosti.

14. Tuženica je u pravu kada tvrdi da je sporazum stranaka morao biti sastavljen u pisanom obliku budući da se tiče nekretnine. Međutim, postignuti sporazum je osim sporne k. č. br. [katastarska čestica], obuhvaćao i nesporne k. č. br. [katastarska čestica], koje stranke drže u samoposjedu i na kojima su se upisale kao samovlasnici, a tijekom postupka je utvrđeno da izvršavaju i suposjed predmetnoga puta, kako je i dogovoreno, pa treba zaključiti da je taj sporazum kojem nedostaje potreban oblik osnažen u smislu članka 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) odnosno da je valjan iako nije sklopljen u pisanom obliku, jer su ga ugovorne strane ispunile.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu u odnosu na odluku o glavnoj stvari, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

16. Međutim, osnovana je žalba protiv odluke o troškovima postupka.

16.1. Naime, tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kuna, ali je tuženica toj vrijednosti prigovorila predlažući da se poveća na 10.001,00 kuna. U nastavku postupka sud nije odlučio o tuženičinom prigovoru na vrijednost predmeta spora, a tužitelju je odmjerio troškove postupka prema rasponu od 10.000,01 do 100.000,00 kuna predviđenom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja.

16.2. Kako je tuženica pravodobno (u odgovoru na tužbu) prigovorila vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, prvostupanjski sud je bio dužan postupiti po odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a te na brz i prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti i potom rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora. S obzirom na to da prvostupanjski sud nije postupio na način kako je propisano citiranom zakonskom odredbom, počinio je relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 40. stavka 3. u vezi s članku 354. stavkom 1. ZPP-a, jer se ne može smatrati mjerodavnom vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, a niti je jasno temeljem koje je vrijednosti predmeta spora prvostupanjski sud odmjerio troškove postupka, kada evidentno u tijeku prvostupanjskog postupka uopće nije odlučio o prigovoru tuženice. Navedeno je u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev-665/2021-2 od 6. rujna 2022.

17. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženice te ukinuti rješenje prvostupanjskog suda u odnosu na odluku o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

18. Prvostupanjski sud će u nastavku postupiti po odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a te (istovremeno) odlučiti o tuženičinom prigovoru na vrijednost predmeta spora i u skladu s tako utvrđenom vrijednošću ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

19. Budući da nije uspjela sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, tuženica nema pravo na naknadu troškova žalbe (arg. iz članka 35. ZPP-a, članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Puli 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus