Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-50/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Leani Modrušan, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Zagrebačke Banke d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-286/2021-9 od 30. studenoga 2022., u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke, na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-286/2021-9 od 30. studenoga 2022., u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.2.5. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], broj kreditne partije: 7104072425 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 07.03.2008. a koja glasi: « Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge Kreditora.», pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.23. st.1. točke C. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], broj kreditne partije: 7104072425 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 07.03.2008., a koja glasi: « ... uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.» pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 4.900,00 kn / 650,34 eur1 zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 31.03.2008. do isplate, po kamatnoj stopi od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, te od 01.08.2015. godine pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana po osnovi naknada za prijevremene otplate kredita isplati iznos od 17.464,12 kn / 2.317,89 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 1.490,00 kn / 197,76 eur od 03.08.2012.god. do isplate, na iznos od 7.080,00 kn / 939,68 eur od 08.08.2012.god. do isplate, na iznos od 4.650,47 kn / 617,22 eur od 17.08.2012.god. do isplate, na iznos od 300,00 kn / 39,82 eur od 17.08.2012.god. do isplate, na iznos od 757,09 kn / 100,48 eur od 20.08.2012.god. do isplate, na iznos od 3.186,56 kn / 422,93 eur od 14.09.2012.god. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05) za period do 01.08.2015.god., te od 01.08.2015.god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka od 8.360,46 kn / 1.109,62 eur uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate - po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka od 3.750,00 kn / 497,71 eur."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku u dijelu pod točkama I., II.

III., IV. i V. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu i dosudi trošak postupka tuženoj uključujući i trošak žalbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.057,63 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 76,14 eura.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u članku 2.5. Ugovora o kreditu broj 3212652191, broj kreditne partije: 7104072425 kojim se tužitelj kao korisnik kredita obvezao se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge Kreditora, kao i odredba sadržana u članku 23. stavak 1. točke C. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], broj kreditne partije: 7104072425 u djelu kojim je ugovorena mogućnost prijevremene konačne otplate kredita uz plaćanje naknade, kao i zahtjev za povrat plaćenog iznosa naknade po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita i zbog prijevremene otplate kredita.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj s tuženikom 6. ožujka 2008. zaključio ugovor o namjenskom kreditu u kunskoj protuvrijednosti 312.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uz promjenjivu redovnu kamatu ovisnu o promjeni tržišnih uvjeta od 5,8% s rokom otplate od 30 godina,

- da je člankom 2. stavak 5. ugovorena obveza plaćanja svih naknada i troškova u skladu s odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora,

- da je člankom 23. stavak 1.C. ugovorena mogućnost prijevremene konačne otplate kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate,

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- da ugovor o kreditu ne sadrži definirane parametre za visinu naknada,

- da je tužitelju 31. ožujka 2008. naplaćena naknada od 4.900,00 kuna za obradu kreditnog zahtjeva,

- da je tužitelj 14. rujna 2012. platio 3.186,56 kuna, 3. kolovoza 2012. iznos od 1.490,00 kuna, 8. kolovoza 2012. od 7.080,00 kuna, 17. kolovoza 2012. od 4.650,47 kuna, 17. kolovoza 2012. od 300,00 kuna i 20. kolovoza 2012. iznos od 757,00 kuna na ime naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita.

- da je tužitelju plaćanje naknade za odobrenje kao i potpisivanje odredbe o naknadi za uvećanu otplatu bilo prezentirano kao uvjet za odobrenje kredita, da mu je prilikom razgovora o kreditu bio uručen otplatni plan, iz kojeg se vidjela naknada za odobrenje, da o naknadi za uvećanu otplatu nitko s njim u banci nije razgovarao dok nije došao s idejom da će kredit vratiti ranije, da dobivanje kredita i njegovo prijevremeno zatvaranje nije bilo moguće bez plaćanja naknade za odobrenje i naknade za uvećanu otplatu.

8. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja, cijeneći stipulacije spornih ugovornih odredbi zaključuje da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pa su iste nepoštene i suprotne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača, „Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP).

9. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da stranke oko naknade za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita nisu pregovarale, radi se o unaprijed formuliranim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu te tužitelji nije imao utjecaj na sadržaj tih ugovornih odredbi.

10. Iz sadržaja predmetnih ugovorih odredbi jasno proizlazi da se radi o standardnoj odredbi tipskog ugovora o kreditu koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelji obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge Kreditora i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita prema Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.

11. Kako se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su ništetne u dijelu kojim se određuje naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

12. Naime, odredbe kojom se tužitelj u trenutku sklapanja ugovora obvezao platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge Kreditora kao i naknadu za prijevremenu otplatu kredita utvrđenu odlukom o naknadama koje važe na taj neodređeni dan s time da je visina naknade za prijevremeni povrat promjenjiva sukladno Odluci banke o naknadama očito prouzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da su označene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj a radi se o odredbama koje su nepoštene u smislu članka 82. podtočka 11. ZZP-a glede ništetnosti tih odredbi, a tuženik nije dokazao, niti to tvrdi u žalbi, da bi se o tim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo što je bio dužan dokazati u smislu odredbe članka 81. stavak 4. ZZP, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Nadalje je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj »potrošač« u smislu odredbe članka 3. točke 2. ZZP/03, jer je kao fizička osoba, izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili slobodnog zanimanja predmetni kredit podigao kao stambeni kredit radi kupnje stana u kojem je stanovao. Tuženik baš ničim tijekom postupka nije doveo u pitanje poziciju tužitelja kao potrošača, kojemu je i odobrio isplatu predmetnog kredita i kontrolirao njegovu namjenu, zbog čega su potpuno promašeni njegovi navodi žalbe kojima tužitelju osporava status potrošača.

15. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je mogućnost prijevremene otplate kredita usluga koju tuženik pruža klijentima, koju uslugu je konkretno pružio tužitelju i za koju uslugu je tužitelju obračunala naknadu koja predstavlja cijenu te usluge prema Tarifi banke. Time tuženik negira da bi naplata sporne naknade bila naknada za štetu koja joj je nastala prijevremenom otplatom kredita. Nadalje, tuženik, osim općenitog pozivanja na svoje Opće uvjete poslovanja i Tarifu koja propisuje visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita, ne navodi u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova. Tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate. Pritom je potpuno neodlučno pozivanje tuženika na osnovno načelo građanskog prava (načelo dispozitivnosti) te s tim u vezi činjenicu da je takva naknada slobodno ugovorena među strankama budući da se takva ugovorna odredba, ako je ništetna, ne može ugovarati.

16. Tuženik tijekom postupka nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita (paušalno pozivanje na svoje akte, pa tako i Tarifu kojom je propisana visina te naknade to zasigurno nije), slijedom čega proizlazi da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženica trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti). Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, radi se o ništetnoj odredbi. Ovakvo shvaćanje, da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 101/17.), a kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014.).

17. Iako se, dakle, vodeći računa o danu sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, taj Zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj, evidentno je da je taj Zakon otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja i onemogućio bankama da potrošače penaliziraju za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza. Banke bi u tom slučaju imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

18. I prigovor zastare prvostupanjski je sud pravilno ocijenio neosnovanim pozivom na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga dakle, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

19. I pitanje tijeka zakonske zatezne kamate prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, od dana plaćanja tih naknada i to od 31.03.2008. po osnovi naknade za obradu zahtjeva kredita, te na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, koju je izvršio u nekoliko navrata i to na iznos od 197,76 eura od 3. kolovoza 2012., na iznos od 939,68 eura od 8. kolovoza 2012., na iznos od 617,22 eura od 17. kolovoza 2012., na iznos od 39,82 eura od 17. kolovoza 2012., na iznos od 100,48 eura od 20. kolovoza 2012., na iznos od 422,93 eura od 14. rujna 2012., jer je banka nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe.

20. Odluka o parničnom trošku pravilno je i zakonito donesena u temeljem odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

22. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku ovaj sud je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbio njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš