REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-90/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marinku i Marinu Brajko, odvjetnicima u Đakovu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. (OIB:90275854576) iz Zagreba, Škorpikova 21, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 10139/2021-23 od 06. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se u pobijanom dijelu (t. I., II., III., IV. i VI.) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 10139/2021-23 od 06. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje ništetnom i bez pravnog učinka odredba t. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu broj 22189 sklopljenog 02. studenog 2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Muse iz Osijeka pod brojem Ov-21189/06, a koja odredba glasi: "sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF vrijedeći na dan plaćanja";

-u st. II., da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.056,92 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude počevši od 01. listopada 2009. na iznos od 0,83 eura do isplate do zaključno 01. prosinca 2013. na iznos od 78,68 eura do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. III., da se utvrđuje ništetnom i bez pravnog učinka odredba točke II. Ugovora o kreditu broj 22189 sklopljenog 02. studenog 2006. između tužitelja i tuženika potvrđenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić Muse iz Osijeka pod brojem Ov-21189/06, a koja odredba glasi: "Iznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u toč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u toč. I. ovog Ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora." i točke III. Ugovora koja glasi: "Troškovi zaključenja ugovora (uklj. 22% PDV) iznose 830,83 CHF";

-u st. IV., da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 528,51 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. V., da se odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 526,60 eura;

-u st. VI., da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.814,56 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 06. studenog 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika pobijajući istu u st. I., II., III., IV. i VI. izreke presude iz svih žalbenih razloga, a osporava i odluku o troškovima postupka. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača, a prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) status potrošača se ne presumira. Sud nije obrazložio iz kojeg razloga smatra, odnosno na koji je način utvrdio status potrošača tužitelja. Tužitelj je korisnik kredita međutim iz samog Ugovora ne proizlazi da je riječ o potrošačkom ugovoru (u naslovu nije navedeno), namjena kredita je financiranje kupnje vozila ali vozilo ne mora nužno kupiti samo potrošač. Nadalje, sud je o ništetnosti Ugovora odlučio samo na temelju netočnih tvrdnji tužitelja, a da pri tome nije uzeo u obzir svu dostavljenu dokumentaciju i iskaze svjedoka.

2.1. Sud je pogrešno odlučio o pitanju zastare. U obrazloženju se navodi kako potraživanje tužitelja nije u zastari te da ista nije ni počela teći jer se računa od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Sud zaključuje da ono što vrijedi za ništetnost cijelog ugovora vrijedi i za ništetnost pojedinih odredbi ugovora te se poziva na shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. Naime, na zahtjev tužitelja primjenjuje se petogodišnji rok zastare prema pravilima za povrat stečenog bez osnove pa rok za povrat počinje teći za svaki obrok od dana uplate istog. Posljednji je obrok po Ugovoru isplaćen 2013., a tužba je podnesena 2022. pa proizlazi da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari jer je protekao petogodišnji zastarni rok. Osporava i odluku o troškovima postupka.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika "da se preinači pobijana presuda na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23)

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena ni bitna povreda na koju ukazuje tuženik, ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Predmet spora predstavlja:

-zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim (točka 5.1. Uvjeta Ugovora) odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu broj 22189 od 02. studenog 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika kojim su stranke ugovorile isplatu iznosa od 24.568,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF koji vrijedi na dan plaćanja, te posljedično zahtjev za povrat iznosa preplaćenih zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početni, onaj u vrijeme zaključenja Ugovora;

-zahtjev za utvrđenjem ništetnim (točka II.) odredbe koja se odnosi na trošak zaključenje Ugovora te umanjenja iznosa isplate kredita za isti – ovdje 528,51 eura.

8. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita, te tuženika, kao davatelja kredita, sklopljen Ugovor o kreditu broj 22189 od 02. studenog 2006., da je predmet kredita kupnja vozila Škoda Octavica, Tour 1.6, godina proizvodnje 2006., čiji je dobavljač Idol d.o.o. Osijek prodavač EH - trajanje Ugovora je 84 mjeseci, iznos kredita je kunska protuvrijednost od 24.568,78 CHF prema prodajnom tečaju za CHF Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb važećem na dan plaćanja, mjesečni obrok kredita je kunska protuvrijednost od 356,99 CHF prema prodajnom tečaju za CHF Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, važećem na dan plaćanja;

-da je točkom II. Ugovora o kreditu ugovoreno da iznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora te da se isplaćuje kredit umanjen za iznos troškova zaključenja Ugovora, nesporno iznos od 528,51 eura;

- da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. ZZP-a ("Narodne novine" broj 96/03) koji se primjenjuje u ovom postupku obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora;

- da se radilo o Ugovoru koji je unaprijed formulirao tuženik, odnosno tipskom ugovoru u odnosu na koji se nije pojedinačno pregovaralo i na koji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati;

- da tužitelj, kao potrošač, nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi, niti je mogao valjano odlučiti hoće li takav ugovor sklopiti jer mu je uručen ugovor koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika pri čemu tužitelju nisu objašnjeni parametri o kojima ovisi visina njegove buduće mjesečne obveza, da je navedeno imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja pa da je odredba čl. 5.1. Uvjeta Ugovora nepoštena i ništetna prema čl. 81. i čl. 87. ZZP-a te čl. 269., čl. 272. i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO). Isto tako da je i odredba Ugovora koja se odnosi na troškove zaključenja i umanjenja iznosa kredita za isti suprotna načelu savjesnosti i poštenja pa da je i ona ništava prema navedenim odredbama ZZP-a i ZOO-a ;

- da je financijskim vještačenjem utvrđeno, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, 02. studenog 2006. razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu iznosi 3.056,92 eura za obroke za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos (bez tzv. negativnih razlika).

9. Odluka suda prvog stupnja rezultat je pravilne primjene materijalnog prava na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Odredbom čl. 81. ZZP-a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi na unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.1. Odredbom čl. 87. ZZP-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

10. Prema sadržaju navedenih zakonskih odredbi i utvrđenim činjenicama u ovom postupku (čl. 8. ZPP-a) da u predmetnom ugovoru o kreditu nije bio sadržan precizan način obračunavanja mjesečnih anuiteta u valuti CHF, te njihove naplate u kunskoj protuvrijednosti, da nisu bili određeni nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri, da ugovorna odredba o troškovima zaključenja ugovora ne sadrži konkretan opis troškova ili usluga koje se naplaćuju, da se o sadržaju navedenih ugovornih odredbi nije pregovaralo, niti je na njihov sadržaj tužitelj kao slabija ugovorna strana mogao utjecati jer se radilo o unaprijed formuliranom ugovoru (tipskom ugovoru) i po pravnom shvaćanju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da su navedene ugovorne odredbe (točka 5.1. Uvjeta Ugovora i točka II. Ugovora) nepoštene u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a i posljedično tome sukladno čl. 87. st. 1. ZZP- a ništetne.

11. Ovdje treba uzeti u obzir i odredbu čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u čl. 10. st. 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., da će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

12. Slijedom iznijetog sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a ispravno odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenih novčanih iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik nepoštenom odredbom o ugovorenoj valutnoj klauzuli i nepoštenom odredbom o troškovima zaključenja Ugovora od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, odnosno od umanjenja isplate kredita dužan platiti tužitelju.

13. Tuženik neosnovano osporava tužitelju status potrošača, jer je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba, odnosno kao osoba koja djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao tužiteljev status potrošača, pa suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije ni trebao posebno obrazlagati takav status tužitelja, sve imajući pri tome u vidu da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iz odluke poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. teret dokaza da tužitelji nisu potrošači na tuženiku, a ne tužitelju. Tuženik je u ovom postupku na te okolnosti trebao predlagati određene dokaze temeljem kojih bi bilo moguće utvrditi da tužitelj nema status potrošača u smislu navedene zakonske odredbe.

14. Žalitelj neosnovano ustraje i na prigovoru zastare, jer je Građanski odjel Vrhovnog suda RH u odnosu na početak tijeka zastare na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak poslovni broj Su-IV-47/2020, kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

14.1. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i troškovima zaključenja Ugovora ustanovljena tek u ovoj parnici, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljeve novčane tražbine.

15. Konačno i odluku o parničnom trošku tuženik neosnovano osporava jer je ista donijeta pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te odredbama Odvjetničke tarife.

16. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao i zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka te potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 10. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus