REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-123/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], sada u [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB:52634238587), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1662/2019-31 od 08. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari (st. I.) te se u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-1662/2019- 31 od 08. prosinca 2023.

II. Djelomično se prihvaća tužiteljeva žalba protiv odluke o troškovima postupka pa se ta odluka (st. II.) preinačuje i nalaže tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 900,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 08. prosinca 2023. do isplate, dok se u preostalom dijelu u visini od 100,00 eura zahtjev tuženice odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da mu tuženica, u roku od 15 dana, isplati iznos od 20.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Odlukom o parničnom trošku (u st. II.) tužitelju je naloženo da tuženici isplati iznos od 1.000,00 eura/7.534,50 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 08. prosinca 2023. do isplate.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj putem svojih punomoćnika iz razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj prvenstveno ističe da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da je izostala savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da postoji odgovornost države za štetu koju pretrpe građani zbog nezakonitog i nepravilnog rada državnog tijela, a da se u konkretnom slučaju radi o nepravilnom radu koji je rezultirao štetom po tužitelja. Tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu zbog duševnih patnji koje su mu uzrokovane time da mu je zbog, protiv njega, vođenog kaznenog postupka poslodavac otkazao Ugovor o radu. Tužitelj je duševno patio te mu je bila ugrožena egzistencija. Navedeno je utvrdio i sudski vještak dr. Nikola Sikirica koji je našao da je tužitelj kao osoba sa invaliditetom trpio strah blažeg intenziteta u trajanju od osam mjeseci. Naknada štete se ne zahtijeva iz razloga što je protiv tužitelja vođen kazneni postupak bez određivanja istražnog zatvora i što je taj kazneni postupak završio odbijajućom presudom – već se naknada štete traži zbog duševnih bolova koje je tužitelj kao invalid trpio zbog gubitka egzistencije gubitkom radnog mjesta. Dakle, riječ je o pretrpljenoj neimovinskoj šteti zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Osporava i odluku o troškovima postupka pozivajući se na stav Vrhovnog suda RH broj Rev-89/2021 od 02. ožujka 2021. uz navod da predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili bila očito nerazumna, niti je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano.

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana odluka preinači na način "da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, obveže tuženicu na plaćanje parničnog troška tužitelju prema troškovniku koji je priložio u sudski spis", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

6. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u visini od 20.000,00 kuna (zahtjev iz tužbe od 15. travnja 2019.) za koju tužitelj tvrdi da mu je prouzročena pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka protiv njega (K-678/15).

7. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužitelja uz zaključak da je "tužitelj u ovom postupku trebao dokazati da je do njegovog kaznenog progona došlo zbog nepravilnog ili nezakonitog rada Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, a i Općinskog suda u Splitu", a da tužitelj tako nešto nije dokazao, odnosno "da je i prethodni postupak kao i kazneni postupak vođen pravilno i stručno".

8. Takva odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita.

9. Prvenstveno valja navesti da u postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj jer je presuda razumljiva i može se ispitati.

9.1. Nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrdio činjenično stanje. U postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud po službenoj dužnosti pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je izvedenim dokazima (uvidom u isprave, saslušanjem tužitelja, medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Nikoli Sikirici te uvidom u spise Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-271/17 i K-678/15) utvrdio slijedeće:

-da je Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Sektor kriminalističke policije dostavilo Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona;

-da je temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu od 21. travnja 2015. pod brojem Kir t-140/15 izvršena pretraga uspostave telekomunikacijskih sredstava uređaja sa kojima se koristi tužitelj te je utvrđeno da je u inkriminiranom razdoblju isti koristio mobitel [broj telefona] puta na području na kojem ima stvarno boravište dok se u istom razdoblju samo 67 puta spojio na području u kojem ima prijavljeno prebivalište, dakle [adresa] ,odnosno [adresa] te je državno odvjetništvo tvrdilo da se na tu adresu prijavio kako bi mogao sebi pribaviti protupravnu imovinsku korist u vidu naknade prijevoza sa te fiktivno prijavljene adrese do sjedišta poslodavca;

-da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu protiv tužitelja 29. srpnja 2015. zbog kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona nakon što je u prethodnom postupku ispitan veći broj svjedoka;

-da je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kov-554/15 potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu da bi na ročištu od 16. srpnja 2018. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu odustalo od kaznenog progona tužitelja te je stoga donesena u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem K-678/15 presuda kojom se odbija optužba i to 16. srpnja 2018.;

-da, jer je tužitelju redovito otkazan Ugovor o radu, tužitelj pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Splitu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-271/17 da bi presudom od 24. travnja 2018. bilo utvrđeno da odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu nije dopuštena, odnosno da radni odnos tužitelju nije prestao te je naloženo njegovom poslodavcu trgovačkom društvu "Tisak" d.d. da ga vrati na rad. Ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2018. pod poslovnim brojem Gžr-796/18.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan, odnosno da tuženica nije odgovorna za štetu koju zahtjeva tužitelj.

11.1. Naime, prvostupanjski sud navodi da je općinsko državno odvjetništvo temeljem prikupljenih podataka koja su se odnosila na kazivanje svjedoka i činjenici da je tužitelj mobitelom se koristio isključivo na adresi na kojoj je prebivao u [adresa] te da je ujedno bio predstavnik stanara te zgrade, da majka tužitelja koja je ispitana pred državnim odvjetništvom nije spominjala da se ona koristila mobitelom od sina zakonito podigao optužnicu, koju je nakon toga potvrdilo sudsko vijeće Općinskog suda u Splitu. Kako je „tek“ tijekom glavne rasprave majka tužitelja tvrdila da je ona koristila mobitel od sina i kako je utvrđeno da na lokaciji gdje je bio prijavljen tužitelj nema mobilnog signala a iskazi susjeda iz zgrade u [adresa] koji su naveli da su viđali tužitelja nisu bili dostatni da se stvarno utvrdi da bi tužitelj i tu prebivao državno odvjetništvo odustalo je od kaznenog gonjenja. Stoga sud zaključuje da je državno odvjetništvo odustalo od kaznenog progona onog trenutka kada iz dokaza izvedenih pred sudom nije na nedvojbeni način se utvrdilo da bi tužitelj počinio navedeno kazneno djelo.

12. Navedena činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj sud i isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Naime, sama okolnost da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak i da je taj postupak dovršen presudom kojom se tužitelj oslobađa optužbe nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tuženice jer se vođenje kaznenog postupka i u slučaju kada je postupak završen oslobađajućom presudom ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.

13. U postupku je utvrđeno da nije postojao nepravilan i nezakoniti rad Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao ni Općinskog suda u Splitu jer je postupak vođen pravilno i zakonito te je iz svih prikupljenih dokaza proizlazila osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo koje se stavljalo na teret tužitelju, a državni odvjetnik je odustao od kaznenog progona onog trenutka kada iz dokaza, koji su izvedeni na glavnoj raspravi pred sudom prvog stupnja, nije na nedvojbeni način proizlazilo da bi tužitelj počinio to kazneno djelo.

14. Osim po općim propisima odgovornosti za štetu koju je naveo sud prvog stupnja (Zakon o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) nema odgovornosti tuženice ni prema posebnim propisima za koje odgovara, odnosno prema čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) kojim je propisano da RH odgovara za štetu koja u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci u postupku svojim nezakonitim ili nepravilnim radom pa ni prema čl. 100. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 67/18 i 21/22) kojim je propisano da RH odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti nanese državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika fizičkoj ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom.

15. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojim on ističe da ne traži naknadu štete zbog toga što je protiv njega vođen kazneni postupak već da se traži naknada štete zbog toga što je "tužitelj kao invalid trpio zbog gubitka egzistencije i gubitka radnog mjesta", valja reći da za navedeno ni ne može odgovarati tuženica jer bi ona mogla odgovarati "samo" za nepravilan ili nezakoniti rad državnog odvjetništva, odnosno suda ali ne i za gubitak radnog mjesta za što bi mogao odgovarati jedino poslodavac tužitelja koji je očito istome nezakonito otkazao Ugovor o radu.

16. Konačno, i odluka o troškovima postupka pravilno je temeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, zahtjev tužitelja je neosnovan te je njegovo očekivanje da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano tim više što i u samoj žalbi ističe činjenicu da ne zahtjeva naknadu štete zbog vođenja kaznenog postupka već zbog činjenice da je izgubio egzistenciju odnosno radno mjesto. Stoga se u ovom konkretnom slučaju ne može primijeniti stav iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-89/2021 na koji se poziva žalitelj jer se ne radi o istovrsnoj situaciji. Međutim, u postupku nisu pravilno primijenjene odredbe Odvjetničke tarife pa tako tuženici za pristup ročištu 09. studenog 2021. pripada naknade prema Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife u vrijednosti od 50 bodova, a ne prema Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke tarife u vrijednosti od 100 bodova kako je to istoj priznao sud prvog stupnja. Stoga ukupan trošak tuženice "sada" iznosi 900,00 eura (450 bodova x 2,00 eura).

17. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari dok je protiv odluke o troškovima postupka istu valjalo djelomično prihvatiti te odlučiti kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 380. t. 3. ZPP-a).

18. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog dijela postupka jer isti u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavne stvari, već je uspio samo sa sporednim zahtjevom i to djelomično (čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st.1. ZPP-a).

U Puli - Pola 10. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus