Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-39/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tužene FHD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1492/2021-31 od 12. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1492/2021-31 od 12. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da u ostavinu iza pokojne LH rođ. F, pok. L koja je preminula **.**.2017., ne ulazi stan u [adresa], na adresi [adresa], na petom katu zgrade, ukupne površine od 81,99 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, sa zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u [katastarska općina], pa tužiteljici FH rođ. H, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pripada pravo vlasništva tog stana za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti, uknjiži kao vlasnik za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa s imena upisanih, sve to u roku od 15 dana, sve u roku od 15 dana“. II Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.062,50 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tuženica sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica izrekom ne navodeći određene žalbene razloge, a niti u žalbi stavlja određeni žalbeni prijedlog, ali se iz žalbe može zaključiti da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Kako tužiteljica ne stavlja određeni žalbeni prijedlog podrazumijeva se da predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. Na žalbu tužiteljice odgovorila je tužena osobno i po svom punomoćniku, koji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode tužiteljice, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Punomoćnik tužene potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 475,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužiteljice i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da u ostavinu iza pokojne LH ne ulazi stan u [adresa], na adresi [adresa], jer da je isti vlasništvo tužiteljice za cijelosti. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da ista smatra kako je stan njezino vlasništvo jer da su otkup plaćali ona i suprug svojim sredstvima.

7. Tijekom postupka sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz spisa Općinskog suda u Zadru broj: O-853/21 proizlazi da je zakonska nasljednica FH upućena na parnicu radi utvrđenja da se iz ostavinske imovine i to stan u [adresa], izdvoji suvlasnički udio u opsegu koji je povećanjem njegove vrijednosti tj. plaćanjem obroka na ime otkupa stana doprinijela nasljednica,

- da je prema presudi Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1497/2020 od 22. prosinca 2020. tamo tužena FH pravomoćno izgubila spor tamo tužiteljice FHD kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništava odnosno pravno nevaljana oporuka pok. LH pred svjedocima,

- da iz obrazloženja iste presude slijedi da je tužiteljica FHD dokazala da je potpis LH na oporuci krivotvoren odnosno ista je nije potpisala slijedom čega se sva ostavinska imovina ima rasporediti na zakonske nasljednice, stranke ove parnice, na jednake dijelove,

- da su stranke ove parnice dvije sestre od oca Š i majke LH,

- da je nesporno da je još pok. otac stranaka dobio predmetni stan na korištenje 1977. od tadašnje vojske,

- da je nesporno da su tada svi zajedno živjeli kao obitelj,

- da nije sporno da je pok. LH podnijela zahtjev za kupnju tog istog stana 1995. te da je isti odobren i ugovorena je obročna otplata,

- da je sporno tko je vršio plaćanje otkupa stana; kolika su bila primanja tužiteljice i supruga joj te pokojne LH kroz razdoblje otplate cijene stana,

- da iz zk. izvatka sa stanjem na dan 15. veljače 2018. slijedi da je LH uknjižena kao vlasnica za cijelo na stanu u [adresa], zgrada sagrađena na čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da iz ugovora o kupoprodaji stana od dana **.**.1995. proizlazi da je LH na temelju zahtjeva za kupnju sklopila ugovor s RH – Ministarstvo obrane i kupila predmetni stan za 96.960,75 kuna, s time da je odmah plaćeno učešće od 2.908,82 kuna; ukupni iznos svih obročnih otplata stana s unaprijed obračunatom kamatom u visini od 1% godišnje na dan sklapanja ugovora iznosi 107.872,80 kuna, a preostalih 336 mjesečnih rata kupac se obvezuje otplatiti prodavatelju počevši od **.**.1996. pa do isplate, s time da je iznos rate 321,05 kuna,

- da je prema statusu knjiženja izvoda iz datoteke vidljivo da su se rate isplaćivale uglavnom s dva različita računa, pretežno s onog koji završava s tri nule, a kao uplatitelji su navedeni i LH i FH,

- da je prema knjizi „Četrdeset godina filozofskog fakulteta u [adresa]“ FH bila zaposlena kao administratorica-daktilografkinja od 1984. do 1993. kada je otpuštena, te da je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji tužiteljica očito bila nezaposlena jer u spis nije dostavila dokaz da bi se nakon 1993. zaposlila,

- da je iz obavijesti o mirovinskim primanjima za pok. LH vidljivo da je ista primala mirovinu u relevantnom razdoblju u iznosu od cca 2.150,00 kuna,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka ŠH i OH proizlazi da su isti dobro poznavali majku i oca stranaka i njihovi iskazi bili su decidirani u tvrdnji da se radi o stanu koji je bio od Š i LH, gdje su svi zajedno živjeli kao obitelj, da je LH primala mirovinu i zarađivala dodatni prihod od kuće na [adresa] te je nasljedila i novac od pok. oca (svjedok ŠH), čijim iskazima je sud poklonio vjeru u cijelosti budući su iskazivali sigurno i uvjerljivo i dovodeći ih u vezu s drugim izvedenim materijalnim dokazima sasvim nedvojbeno je utvrđeno da je stan bio imovina pok. EH, a sada je njezina ostavina,

- da iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti AH od dana 21. svibnja 1991. proizlazi da je pok. LH naslijedila sestru AH za ½ dijela i to nekretninu na [adresa] i za ono doba značajna novčana sredstva na računima ostaviteljice,

- da je LH imala mirovinu i zarađivala je dodatno od kuće na [adresa], što je već utvrđeno u postupku,

- da je pok. LH stranka kupoprodajnog ugovora s MORH-om te uknjižena zk vlasnica iz čega bez sumnje proizlazi da se radi o legitimnoj i stvarnoj vlasnici nekretnine koja je po njezinoj smrti ušla u ostavinsku imovinu za cijelosti,

- da iz iskaza stranaka tužiteljice i tužene proizlazi da su obje stranke govorile u skladu s tužbenim navodima, odnosno navodima iz odgovora na tužbu, a kako se radi o subjektivnim i neposredno zainteresiranim strankama, prvostupanjski sud ovaj dokaz nije posebno cijenio, tim više što je bilo dovoljno drugih dokaza kvalitetne dokazne snage na kojima je sud utemeljio svoju odluku cijeneći svaki dokaz zasebno kao i u međusobnoj vezi.

8. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja odredbe članka 221a. ZPP-a, u vezi članka 8. ZPP-a koja obvezuju sud da uzme u obzir da nije istinita tvrdnja, za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. U ovoj pravnoj stvari teret dokazivanja je na tužiteljici koja je da bi uspjela u sporu morala dokazati da predmetni stan nije dio ostavinske mase ostaviteljice jer da ga je ona svojim sredstvima kupila, te tako stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, a što tužiteljica predloženim i izvedenim dokazima nije dokazala, već upravo suprotno, iz provedenih dokaza nedvojbeno slijedi da se radi o vlasništvu pok. LH koje je u trenutku njezine smrti prešlo na nasljednike, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

9. U odnosu na žalbene navode tužiteljice u kojima uopće na navodi u čemu bi to pobijana presuda eventualno bila nezakonita, već se bavi činjenicama koje su potpuno irelevantne za odlučivanje o njenom tužbenom zahtjevu, potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, odnosno u obrazloženju pobijane presude, na vrlo iscrpan i detaljan način dao svoje razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom analizom provedenih dokaza došao do pravilnog i zakonitog zaključka da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan. 10. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), a ista se žalbom tužiteljice posebno niti ne pobija.

11. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

12. Tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 10. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić