REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-14/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika AO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici VO, dipl. iur. NHS Regionalni ured Split, protiv tuženika-protutužitelja Galeb d.d., OIB 74554924553, Punta 6, 21310 Omiš zastupanog po punomoćniku Tomislavu Livajiću, odvjetnik u Omišu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 7. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30. studenog 2022. godine, a kojom se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju AO nije dopuštena i da radni odnos tužitelju nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku Galeb d.d. Omiš da vrati tužitelja AO na radno mjesto - voditelja skladišta gotovih proizvoda - odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III/ Odbija se protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi: ''Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01.lipnja 2022.godine između tužitelja AO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Galeb d.d. Omiš, Punta 6, OIB: 74554924553 sa danom 15.prosinca 2022.godine kao danom prestanka radnog odnosa tužitelja.

i

r i j e š i o  j e:

I/Određuje se privremena mjera na način da je tuženik Galeb d.d. Omiš dužan tužitelja AO vratiti na radno mjesto –voditelj skladišta gotovih proizvoda – odnosno na druge odgovarajuće poslove u roku od 24 sata po dostavi ovog rješenja.

II/ Ova privremena mjera ostaje na snazi sve do donošenja pravomoćne odluke u ovom predmetu ili do drukčije odluke suda, ako se okolnosti zbog kojih je donesena privremena mjera kasnije promijene tako da ista više nije potrebna.

III/ Utvrđuje se sukladno odredbi članka 193.stavka 2. ZPP-a da je tužba djelomično povučena i to točka III/ tužbenog zahtjeva koja glasi:'' Nalaže se tuženiku Galeb d.d. Omiš da tužitelju AO isplati neisplaćene plaće počev od dana prestanka radnog odnosa pa do povratka na posao sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svake mjesečne plaće pa do dana isplate.''

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 18. siječnja 2023. navodi se da je tužitelj radnik tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu „voditelj skladišta gotovih proizvoda“, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a kojeg da je sklopio dana 01.06.2022. sa ugovorenim probnim rokom od 6 mjeseci. Tužitelju da je dana 06.12. 2022. dostavljena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, a koja predmetna Odluka je donijeta dana 30.11.2022. Na navedenu Odluku tužitelj da je u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava dana 14.12.2022. g. Na zaprimljeni zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio. U obrazloženju pobijane Odluke o otkazu ugovora o radu kao razlog otkaza da je navedeno: "Izvješćem rukovoditelja odjela utvrđeno je da Radnik ne može ispuniti zahtjeve radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu i ugovorio probni rok..". Radnik da je uredno obavljao poslove svog radnog mjesta i da nije bilo nikakvih primjedbi kroz probni rad od strane neposrednih rukovoditelja. U obrazloženju da se ne navodi koji su to zahtjevi radnog mjesta koje radnik nije ispunio pa su ovakvi navodi paušalni i neprihvatljivi. Ističe se da je tužitelj inače dugogodišnji uzoran radnik tuženika i da nikada, baš nikada nije bilo prigovora niti primjedbi na njegov rad. Navodi se nadalje da temeljem čl. 120 st. 2 Zakona o radu poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz, a koji se primjenjuje i na otkaz zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu čl. 53 st. 4 Zakona o radu, a što je ovdje slučaj. Predmetna Odluka ne sadrži uopće obrazloženje i navodi navedeni u Odluci o otkazu su paušalni i općeniti bez navođenja konkretnih činjenica i dokaza , pa je predmetna Odluka o otkazu nezakonita i neosnovana. Također da sukladno čl. 150 st. 1 i st. 3 točka 2) Zakona o radu poslodavac se mora savjetovati sa sindikatom odnosno Radničkim vijećem prije donošenja predmetne Odluke o otkazu, a što nije učinjeno. Odluka o otkazu je ništetna jer je donesena protivno odredbama Zakona o radu – čl. 150 st 12. Zakona o radu. Radi svega navedenog tuženik da je dužan tužitelju isplatiti neisplaćene plaće počev od dana prestanka radnog odnosa pa do povratka na posao sa pripadajućim zakonskim kamatama.Tužitelj je na ročištu glavne rasprave od 11. prosinca 2024. povukao točku III. tužbenog zahtjeva kojom se nalaže tuženiku Galeb d.d. da tužitelju AO isplati neisplaćene plaće počev od dana prestanka radnog odnosa pa do povratka na posao sa pripadajućom zakonskom kamatom počev od dana dospijeća svake mjesečne plaće pa do dana isplate, a čemu se pun. tuženika nije usprotivio, a što je sud i utvrdio rješenjem.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 12-15 spisa) ističe da se protivi tužbi te da je nesporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, s početkom rada od 1. lipnja 2022. na radnom mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda, uz ugovoreni probni rok od 6 mjeseci. Tuženik da je tužitelju kao zaposleniku prekinuo radni odnos temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30. studenog 2022. Nadalje tuženik navodi da Zakon o radu propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu te da iz svih odredbi Zakona o radu proizlazi da se otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu može pobijati samo zbog neispunjavanja formalnih pretpostavki za otkaz ugovora o radu - pisani oblik, obrazloženje i pravovremenost. Tuženik nadalje navodi da se slijedom sudske prakse Vrhovnog suda RH koji je dana 19. prosinca 2017. donio odluku pod posl.br. Revr-889/17-2 jasno ukazuje na pravi smisao instituta probnog rada, a to je da ocjenu o zadovoljavanju ili nezadovoljavanju radnika na probnom radu ima samo poslodavac ne sud, a pogotovo ne radnik. Također Vrhovni sud u svojoj praksi (Revr-25/2012-2 od 17.12.2013.) da potvrđuje takvo tumačenje te navodi "Ako radnik, unutar ugovorenog probnog rada ne udovolji očekivanjima poslodavca te njegov rad bude negativno ocijenjen, smatra se da postoji i da je dokazan opravdani razlog za otkaz ugovora o radu radnika, a koji otkazni razlog tuženik kao poslodavac nije morao posebno obrazlagati." Nadalje, da u točci V tužbe tužitelj krivo i neistinito navodi da tuženikova odluka o otkazu uopće ne sadrži obrazloženje, te također tužitelj netočno navodi da se poslodavac mora savjetovati sa sindikatom odnosno Radničkim vijećem prije donošenja predmetne Odluka o otkazu temeljem čl. 150. st. 12 Zakona o radu. Naime, čl. 53. st. 9 Zakona o radu da je propisano da za otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu se ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. Zakona o radu. S tim u vezi da se pobijaju navodi tužitelja da je Odluka o otkazu ništetna i donesena protivno Zakonu o radu. Nadalje da je čl. 120. Zakona o radu je propisano da otkaz mora imati pisani oblik, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz te da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Čl. 121. st. 1 Zakona oradu da je propisano da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu. Čl. 125. Zakona o radu da se uređuje sudski raskid ugovora o radu. Zaključno tuženik navodi da tužitelj u svom tužbenom zahtjevu predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku vraćanje radnika na radno mjesto, što da je protivno Zakonu o radu iz razloga što se na otkaz o nezadovoljavanju na probnom radu ne primjenjuju odredbe Zakona o radu koje se odnose na vraćanje radnika na posao u slučaju nedopuštenog otkaza. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud donese presudu kojom se odbija tužba tužitelja u cijelosti.

3. Tuženik je podneskom od 11.06.2024.godine podnio protutužbeni zahtjev tražeći da sud za slučaj da utvrdi nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 31.11.2022.godine odredi raskid ugovora o radu ne neodređeno vrijeme zaključenog sa danom 01.06.2022.godine i to sa danom 15.prosinca 2022.godine kao danom prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Navedeno tuženik potkrijepljuje na način da ističe da je nakon priopćenja tuženikovog stava tužitelju da nije zadovoljio na probnom radu došlo do prijetnji tužitelja tuženiku pa da je tuženik stava da se nakon takvog ponašanja tužitelja nikako ne može nastaviti radni odnos. Sud je raspravnim rješenjem od 12. lipnja 2024. pripojio predmet ovog suda poslovni broj: Pr-786/2024, po protutužbi Galeb d.d., radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja budući je protutužba u vezi s glavnim potraživanjem u ovom predmetu.

4 . Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom: Odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30. studenog 2022. (list 5 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika od 1. lipnja 2022. (list 8 spisa); zahtjeva tužitelja za zaštitu prava na Odluku o otkazu ugovora o radu od 14.12.2022. (list 9 spisa); službene bilješke Galeb d.d. od 30. studenog 2022. (list 51 spisa); izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 41-45 spisa); saslušanjem zz tuženika ŽO (list 45-47 spisa); saslušanjem svjedoka JO (list 54-56 spisa) te saslušanjem svjedoka ĐO (list 57 spisa). Pregledana je i sudska praksa dostavljena u spis.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u cijelosti je osnovan.

6. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti je neosnovan.

7. Među strankama je nesporna činjenica da je tužitelj sa tuženikom imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelj skladišta gotovih proizvoda i to temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog dana 01.06.2022.godine.sa probnim rokom od šest mjeseci, a koja činjenica proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.06.2022.godine (list 8-9 spisa). Također nije sporna činjenica da je tuženik tužitelju dao otkaz navedenog ugovora o radu odlukom o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30.11.2022.godine (list 5 spisa). Također među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu podnio tuženiku kao poslodavcu sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) zahtjev za zaštitu prava radnika te obzirom da mu tuženik nije odgovorio na njegov zahtjev niti udovoljio istom tužitelj je u daljnjem roku od 15 dana od neudovoljenja njegovom zahtjevu (članak 133.stavak 2. ZR-a) zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred ovim sudom budući je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari dana 18.01.2023.godine, a slijedom čega je tužitelj podnio tužbu u zakonskom roku te isti nije prekludiran na podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

8. Ono što je u postupku sporno i što je trebalo utvrditi da li je tuženik -protutužitelj dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog nezadovoljavanja tužitelja kao radnika na probnom radu, te da li je tuženik protutužitelj dokazao postojanje zakonskih razloga iz članka 125.stavka 1. i 2. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu između tužitelja –protutuženika i tuženika- protutužitelja u predmetnoj pravnoj stvari.

9. Iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30.11.2022.godine (list 5 i 16 spisa) proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zaključen dana 01.06.2022.godine zbog nezadovljavanja na probnom roku, a vezano za radno mjesto voditelja skladišta gotovih proizvoda. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da je izvješćem rukovoditelja odjela utvrđeno da tužitelj ne može ispuniti zahtjeve radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu i ugovorio probni rad . Istaknuto je da je radniku utvrđen otkazni rok od 8 dana koji da počinje teći danom dostave otkaza, te da radnik može koristiti neiskorišteni godišnji odmor za vrijeme otkaznog roka.

10. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.06.2022.godine (list 8 i 15 spisa) proizlazi da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu voditelj skladišta gotovih proizvoda sa mjestom rada u [adresa], te sa početkom rada od 01.06.2022.godine, te probnim rokom od šest mjeseci.

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja AO (list 41-45 spisa) proizlazi da je on na temelju ugovora o radu kod tuženika imao probni rok od 6 mjeseci te da je točno da mu je tuženik dao redovni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme svojom odlukom od 30. studenog 2022. zbog nezadovoljavanja rada na probnom roku. Isti navodi da je on i prije ovog radnog mjesta voditelja skladišta o kojem je riječ radio negdje otprilike 11 ili 12 godina također kod tuženika na neodređeno vrijeme na raznim poslovima i to skladišnog radnika, referenta veleprodaje, referenta skladišta te voditelja skladišta pa da su mu iz tog razloga bili poznati uvjeti rada kod tuženika u skladištu. Isti navodi da je vezano za predmetni otkaz bilo situacija da je voditelj skladišta koji je radio prije njega na radnom mjestu voditelja skladišta dobio otkaz zbog nečasnih radnji te da mu je voditelj KO koji je njemu bio nekakva vrsta nadređene osobe rekao da bi htio da on obzirom na svoje prijašnje iskustvo i rad bude voditelj skladišta kod tuženika.Nadalje ističe da je on na to pristao, ali da je tražio i stavio do znanja voditelju da prije nego on počne raditi u skladištu kao voditelj skladišta da bi trebalo provesti jednu sveobuhvatnu inventuru da se utvrdi kakvo je stanje u skladištu. Isti ističe da kada je počeo raditi temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme kod tuženika, a koji je predmet otkazivanja u ovom postupku, da je već nakon 4 mjeseca od početka rada provedena inventura te da je bio utvrđen manjak. Tužitelj ističe da smatra da inventure u navedenom skladištu nikad nisu bile precizno i točno provedene. Nadalje navodi da vezano za predmetni otkaz ugovora o radu da ga je samo dan prije zvala tajnica direktora i da mu je u nekih 20 sekundi priopćeno da nije zadovoljio na probnom roku temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme a za radno mjesto voditelja skladišta gotovih proizvoda te da mu se daje otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom roku. Isti navodi da mu je otkaz uručen 30.11.2022. kad je otkaz ugovora i donesen te da ga je isti odnio ga sa sobom, a da mu je kazano da je dobio otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu jer da je prilikom provedbe inventure utvrđen veći manjak nego što je dopušteno. Nadalje, tužitelj navodi da je velik broj ljudi sudjelovalo u inventuri, al da on osobno nije mogao sudjelovati kao voditelj skladišta već je samo provjeravao podatke – popis vezano za inventuru koju su mu drugi radnici donosili i da je gledao da li sve štima i unosio podatke. Tužitelj ističe da o konkretnom razlogu nastanka manjka vezano za inventuru zbog koje je njemu kazano da je dobio otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu on nema konkretnih saznanja, ali da zna kako su inventure općenito funkcionirale te da gotovo nikad nisu ni bile točne već da su često bile uljepšavane ili "uštimavane" da bi se prikazala bolja situacija, a da je praktično kod svake inventure kad je on radio kao referent u skladištu, uvijek postojao nekakav manjak a ponekad i dozvoljeni manjak. Navodi da je predmetnu odluku o otkazu potpisao kako je već i naveo, a da mu je ista kasnije dostavljena poštom preporučeno 6.12.2022. te da mu je samo usmeno priopćen otkaz bez davanja konkretne ocjene njegovog rada. Tužitelj nadalje ističe da je točno da je 30.11.2022. nije preuzeo odluku o otkazu već kad mu je otkaz priopćen da je kontaktirao sindikalnog povjerenika i da mu je isti rekao da ništa ne potpisuje i ne uzima, ali da je on primio navedenu odluku poštom preporučeno 6.12.2022. Ističe da u ovom trenutku radi "na crno" te da nije nigdje prijavljen nakon navedenog otkazivanja ugovora o radu. Vezano za činjenicu koliko je točno od početka probnog rada bila spomenuta inventura zbog koje tvrdi da je dobio otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom roku tužitelj navodi da misli da je inventura bila ili 14.10.2022. ili 14.11.2022. te da zna da je inventura trajala 3 ili 4 dana. Tužitelj navodi da nije provjeravao činjenicu da li je netko drugi primljen nakon što je on dio otkaz na mjesto voditelja skladišta al da je tuženik morao nekoga primiti nakon što je njemu otkazan ugovor o radu. Nadalje ističe da koliko on zna da tuženik nije bio u kontaktu sa sindikalnim povjerenikom jer je i sam sindikalni povjerenik bio iznenađen kad mu je on osobno rekao da je dobio otkaz. Tužitelj navodi da u njegovih 12,13 godina koji su prethodili kod tuženika nikad nije bilo primjedbi na njegov rad budući da je on surađivao odgovorno sa svima te da su i radnici na višim rukovodećim pozicijama primjerice računovodstvu i sl. obraćali se njemu kad je trebalo riješiti neki problem o kojem on ima saznanja.Nadalje ističe da je dobio samo 2 puta upozorenje na početku svog rada ali da se to nije odnosilo na rad kao voditelja skladišta i to probni rad koji je predmet ovog postupka već da je to bilo puno ranije prije nekih 9 godina. Vezano za upit da li je tužitelj prilikom potpisivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a koji je otkaz ugovora o radu predmet ovog postupka, uopće bio svjestan da potpisuje ugovor s probnim rokom od 6 mjeseci i da mu se može dogoditi upravo ova pravna situacija otkazivanja ugovora o radu zbog nezadovoljavanja rada na probnom roku, tužitelj navodi da toga nije bio svjestan već je toga postao svjestan tek u trenutku kad mu se ovo dogodilo. Ističe da u periodu trajanja probnog roka vezano za otkazivanje ugovora o radu nije bio u nijednom periodu probnog roka na bolovanju, a da je u cijelom radnom vijeku bio nekih 3 mjeseca sveukupno na bolovanju. Vezano za upit da li je zapisnički utvrđen manjak vezano za spomenutu inventuru zbog kojeg tvrdi da mu je otkazan ugovor, tužitelj navodi da nije bilo ništa zapisnički utvrđeno budući je on tokom inventure unosio podatke u kompjuter, a da obično informatičar kad se približi kraj inventure o tome obavještava ostale, a da se desila ta situacija da je inventuru tada zaključila šefica financija, a koja da je bila koordinator spomenute inventure, a na upit suca koliki je bio manjak utvrđen inventurom isti navodi da je cca bilo 100.000,00 kn manjka. Tužitelj nadalje ističe da on nije imao uvida u sve aspekte inventure jer da se inventura prema nalogu KO odvijala na samo pojedinačnim uzorcima robe, a da se nije sveobuhvatno ulazilo u tu inventuru, ali da treba znati da je njegov prethodnik koji je vodio skladište dobio otkaz zbog nečasnih radnji a da je neke njegove probleme u radu i on sam otkrio i evidentirao, te navodi da je ranije redovno sudjelovao u inventurama kada nije bio voditelj skladišta te je tada sudjelovao kao ispomoć, a ne na unosu podataka. Nadalje da su inventure gdje je on bio voditelj skladišta štimale i bile u granicama inventurnog manjka, a za ove ostale inventure u kojim je sudjelovao kao ispomoć da nije upoznat s time da li su iste štimale. Nadalje tužitelj navodi da je on što se tiče zadnje inventure utvrdio da je manjak bio viši, ali da se mora znati da inventura u tom trenutku nije bila gotova jer da oni pri provođenju inventure još nekolik odana provode vezano za usklađivanje podataka ali da je samo došlo do toga da je netko prekinuo inventuru i proglasio kraj iste bez da je on o tome bio obaviješten. Navodi da je on upozorio gospodina KO i šeficu financija koja je bila koordinator te inventure da će manjak biti već i da im je rekao: "nemojte da ispadne da sam ja kriv za navedeni manjak", te mu je šefica financija rekla da on nema što odgovarati već da se samo treba sve popisati onako kako je realno stanje. Ističe da on nije naštimavao navedene inventuru jer da svako naštimavanje za sobom povlači ogromne probleme jer bi onda ispadalo suprotno stanju na licu mjesta, a što bi izazvalo probleme, već da je samo upozoravao nadležne na postojanje velikog manjka i da traži da on osobno nije odgovoran za navedeno i da ga izuzmu od odgovornosti za inventurni manjak te da mu je potvrđeno od strane šefice financija da će to biti tako. Vezano za upit je li tužitelj u toku rada na mjestu voditelja skladišta bio upozoravan od nadležnih na određene nedosljednosti u knjiženju vezano za informatički sustav tužitelj odgovara da kad bi primijetio navedene nedosljednosti da se to nastojalo riješiti na način da se obavi zamjena artikala i da je to bio uobičajeni način rada. Također ističe da on zamjenu nije mogao napraviti bez odobrenja gospodina KO budući je njemu nosio popis sa utvrđenim nepravilnostima i kad bi mu on to odobrio tj. zamjenu artikala, on je to tek tada mogao uraditi. Tužitelj navodi, a u odnosu na upit da li su rađene zamjene i van odobrenih i potpisanih od gospodina KO, da ako nije bilo gospodina KO da je isti dao odobrenje da se i bez njegove prisutnosti obavi navedena zamjena, a onda bi on to njemu pokazao kad bi isti došao radi eventualnog odobrenja.

12. Iz iskaza saslušanog zz tuženika ŽO (list 45-47 spisa) proizlazi da je dana 30. studenog 2022. tužitelj dobio otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom roku, a da se to dogodilo na način da je JO voditelj pravne i kadrovske služe upozorio zz tuženika da tužitelju ističe probni rok. Isti navodi da je taman u tom periodu bilo završeno i inventurno stanje po provedenoj inventuri i da je nakon konzultacija zaključeno da tužitelj ne zadovoljava na probnom roku na radnom mjestu voditelja skladišta i da će se istome dati otkaz. Zz tuženika nadalje navodi da je te prigode uzeto u obzir da je tužitelj tijekom rada dobio i dva upozorenja o teškoj povredi radne obveze i jedno upozorenje o lakšoj povredi radne obveze. Ističe sudu da se navedena pismena upozorenja nisu odnosila na ovaj period probnog rada koji je predmet ovog postupka ali da je u odnosu na probni rad zbog kojeg je tužitelj dobio otkaz i koji je predmet ovog postupka tužitelj od nadležnih osoba dobivao usmena upozorenja i to od voditelja IT službe i neposredno nadređene osobe KO. Zz tuženika navodi da su se te nepravilnosti odnosile na nedozvoljene preuknjižbe vezano za artikle u skladištu bez da je to odgovaralo stvarnom stanju skladišta. Nadalje navodi da je vezano za predmetni otkaz ugovora o radu tužitelj bio pozvan na razgovor kod tuženika te da je te prigode bio prisutan on osobno i kolega JO te da kad je tužitelju priopćeno da će dobiti otkaz ugovora zbog nezadovoljavanja na probnom roku da je isti prijetio i isticao da će on morati promijeniti tu odluku te ujedno da je odbio potpisati odluku o otkazu, al da je odluka o otkazu od 30.11.2022. tužitelju poslana poštom preporučeno te je isti zaprimio 6.12.2022. Zz tuženika nadalje navodi da nakon što je tužitelj obavijestio sindikalnog povjerenika A o odluci o otkazu, da je i tuženik tada bio u kontaktu sa sindikalnim povjerenikom te su mu rekli da se zapravo radi o otkazivanju tužitelju ugovora o radu zbog nezadovoljavanja rada na probnom roku, te da je sindikalni povjerenik bio upoznat s činjenicom da je riječ o pravno ispravnom stavu ako se uzme u obzir kako to definira sami Zakon o radu. Nadalje ističe da odmah po otkazivanju ugovora o radu, da je na radno mjesto tužitelja došao raditi drugi kolega kao vršitelj dužnosti, a da se nakon određenog perioda izabrao novi voditelj skladišta, da trenutno nema točnu informaciju kad je izabran voditelj skladišta. U odnosu na upit zašto je prijašnji voditelj skladišta koji je taj posao obavljao prije tužitelja dobio otkaz, zz tuženika odgovara da je isti dobio upozorenje da je određene sate knjižio u korist svojih podređenih, a na štetu poslodavca, pa da je isti sam dao otkaz nakon što je bio upozoren na navedeno. Vezano za upit da li je kontakt tuženika sa sindikalnim povjerenikom bio prije otkazivanja ugovora ili u nekom drugom trenutku i na koji način, isti ističe da je sindikalni povjerenik kontaktiran telefonski, ali sad ne zna točno zbog proteka vremena. Isti ističe da je ta inventura zbog koje je između ostalog tužitelj dobio otkaz provođena tijekom trajanja probnog rada tužitelja, a da je prijašnja okončana koncem prethodne godine te da je ona bila uredna i da nije utvrđen manjak.Vezano za činjenicu tko je proveo inventuru, a koja je prethodila inventuri za vrijeme trajanja probnog rada, zz tuženika navodi da je to bila osoba određena prema odluci uprave. Zz tuženika objašnjava da postoji razlika u odgovornosti vezano za vođenje skladišta i odgovornosti vezano za provođenje same inventure. Zz tuženika nadalje napominje da je razlog otkazivanju ugovora o radu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom roku sukus više različitih stvari, a da to nije samo spomenuti manjak utvrđen u inventuri obavljenoj za vrijeme trajanja probnog roka, a da je tako zapravo i sadržano u predmetnoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju od 30. studenog 2022. Ističe da mu nije jasan stav da eventualno osoba nije svjesna kad potpisuje ugovor o radu u kojem je ugovoren probni rok, da je to nužno pročitati prije potpisivanja. Isti navodi da je ocjenu o nezadovoljavanju tužitelja na probnom radu donijela kadrovska služba tuženika putem voditelja te službe i da je to pisano obrazloženo. Nadalje navodi, vezano za navode da mu je tužitelj prijetio prilikom priopćavanja otkazivanja ugovora o radu, da je on podnio prijavu zbog prijetnji, te da je imao obavijesni razgovor u policijskoj postaji, te da je napravljen zapisnik, ali da iz toga svega nakon sačinjenog zapisnika nije proizašao nikakav postupak.

13. Iz iskaza svjedoka JO (list 54-56) proizlazi da je on upoznat s predmetom ovog postupka budući je isti kod tuženika 28.11.2022. zaposlen kao voditelj pravne i kadrovske službe te da je upravo on sastavljao Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju na mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda , a zbog neudovoljavanja probnom radu odnosno radu na probnom roku. Isti navodi da je upravo on izvijestio direktora glavne podružnice da tužitelju ubrzo ističe ugovor o probnom radu. Isti navodi da je predloženo od strane direktora nabave i logistike gospodina KO da se tužitelj zaposli na radnom mjestu voditelja skladišta za gotove proizvode. U odnosu na činjenicu tko je bio zadužen za praćenje probnog rada tužitelja, svjedok navodi da je to bila nadređena osoba te da je to u to vrijeme bio gosp. KO, al da je KO radio kod tuženika negdje do polovice listopada 2022. Ističe da je vezano za otkaz ugovora o radu tužitelju i to otkaz ugovora o probnom radu bio obavljen razgovor s direktorom ŽO, a na kojem je razgovoru i on bio pozvan te da u to vrijeme on nije znao o čemu se točno radi, ali da ga je direktor izvijestio na tom sastanku da je obavljena inventura skladišta i da je utvrđeno da je nastao veliki manjak, te da mu je tada direktor rekao da je izraženo nezadovoljstvo radom tužitelja jer da je on imao i prethodna upozorenja na radne povrede, a tijekom probnog roka da je bio upozoravan od informatičke službe da neispravno unosi podatke u kompjuterski sustav. Nadalje, svjedok ističe da je spomenuta inventura kod koje je utvrđen manjak bila završena 15.11.2022. te navodi da ne može znati kad je započeta inventura, ali da misli da je to bilo nekih 15-ak dana prije nego je završena, te da je u inventuri sudjelovala direktorica podrške PO. Svjedok navodi da misli da je i tužitelj bio prisutan prilikom provođenja inventure, da misli da je postojao zapisnik o utvrđivanju inventurnog manjka, ali da ne zna da li je tužitelj potpisivao zapisnik o utvrđivanju inventurnog manjka. Što se tiče upozorenja informatičke službe tužitelju tijekom njegovog probnog rada na pogreške u radu, svjedok navodi da se to odnosilo na to da su smatrali da tužitelj neažurno uvodi unos robe u informatički sustav, a da je voditelj informatičke službe bio IO. Svjedok navodi, da on osobno nije sudjelovao u cijeloj ovoj proceduri otkazivanja ugovora o probnom radu tužitelju, ali da on ima saznanja iz sastanka sa direktorom od kojeg je pozvan o svemu tome. Ujedno ističe da je on na navedenom sastanku stavio tri prijedloga direktoru i to mogućnost ponude drugog odgovarajućeg radnog mjesta tužitelju, izvanredni otkaz ili otkaz u konačnici zbog neudovoljavanja radu na probnom roku, te da se direktor odlučio za treću opciju neudovoljavanja tužitelja radu na probnom roku. Također ističe navodi da je rekao direktoru da nije potrebno provoditi savjetovanje s radničkim vijećem i sindikatom, al da ne zna kako je u konačnici ipak došlo do sastanka s radničkim vijećem, al da se to dogodilo nakon što je tužitelju obznanjena odluka o otkazu zbog neudovoljavanja na probnom roku. Svjedok nadalje navodi da je pregledao dokumentaciju vezano za tužitelja, te da je utvrdio da su postojale upozorenja na dvije teže povrede radne obveze i jednu lakšu u odnosu na tužitelja, ali da se te opomene nisu odnosile na razdoblje probnog rada te da je utvrdio da je raniji ugovor o radu tužitelja istekao upravo prije početka ugovora o probnom radu te da je novi ugovor imao probni rok i da mu je promijenjeno radno mjesto. Svjedok ističe da nije siguran na kojim je radnim mjestima tužitelj radio prije navedenog ugovora o probnom radu, ali da zna da je radio na mjestu skladištara, referenta prodaje, možda referent skladišta i sl. Vezano za upit da li mu je poznato da firma radnicima koji rade na neodređeno vrijeme daju ugovore na neodređeno vrijeme s probnim radom i koji su to razlozi da se ipak određuje probni rad i kod ugovora na neodređeno vrijeme, svjedok odgovara da se obično probni rad kod ugovora na neodređeno vrijeme određuje ukoliko se radi o prvom ugovoru o radu, ili ukoliko dođe do promjene radnog mjesta kao što je bilo u slučaju tužitelja ili ako se ne može biti siguran da li će osoba udovoljiti potrebama određenog radnog mjesta, pa je to potrebno provjeriti putem probnog roka. Nadalje navodi da koliko je njemu poznato da nitko od nadležnih nije ocjenjivao rad tužitelja te da on s tom dokumentacijom ne raspolaže. U odnosu na upit čime je svjedok raspolagao od dokumentacije obzirom da ističe da je imao tužiteljevu dokumentaciju u vrijeme sastavljanja odluke o otkazu i da li je raspolagao s ikakvom dokumentacijom za sami period probnog roka od 6 mjeseci počevši od 1. lipnja 2022. svjedok navodi da je on imao opomene za povrede radne obveze vezano za rad prije navedenog ugovora o radu na određeno vrijeme sa probnim rokom, a što se tiče samog probnog roka da je raspolagao samo sa ovim ugovorom o radu vezanim za probni rok te da nije raspolagao niti imao uvida u eventualni zapisnik o provedenoj spomenutoj inventuri koja je završena 15.11.2022. Nadalje ističe da on govori da bi zapisnik o inventuri trebao sadržavati podatke o količini i vrijednosti robe, eventualno i članove inventurne komisije, te ističe da je vidio brojke o količini i vrijednosti robe, a da nije vidio da li je tužitelj potpisao zapisnik. Navodi da nije upoznat s tim da li je u navedenom zapisniku bilo iznesena ikakva primjedba nekoga na provedenu inventuru. Nadalje ističe da je utvrđeni manjak bio za 1. klasu 112.000,00 kn, a za 2. klasu 17.000,00 kn i da je to bilo prema količini robe. Navodi da protiv tužitelja nije vođen nikakav postupak pred sudom naknade štete radi utvrđenog manjka. Svjedok navodi da je u odluci o otkazu navedeno da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu te da misli da se u odluci o otkazu o otkazu za probni rad tužitelju navodi da je odluka donesena temeljem izviješća rukovoditelja te da je odluku potpisao direktor ŽO. Nadalje ističe da, koliko mu je poznato, tužitelj nije nikada poslodavca prijavljivao za mobing, te da mu tužitelj nije nikad isticao u razgovoru da je poslodavac nad njim provodio mobing budući su on i tužitelj bili kolege samo 2 dana. Svjedok ističe da je on osobno dana 30.11.2022. sastavio službenu zabilješku zbog prijetnji tužitelja koji su iskazane prema direktoru ŽO, a da se prijetnja dogodila zbog uručenja odluke o otkazu, ali da zbog takve prijetnje nije vođen protiv tužitelja prekršajni ni kazneni postupak od strane poslodavca, a da li je od direktora da on to ne zna jer da mu je direktor samo rekao da je on to prijavio na policiju.

14. Iz iskaza svjedoka ĐO (list 57 spisa) proizlazi da je on zaposlen kod tuženika kao referent u skladištu te da je on radni kolega tužitelja, da je s njim radio u kancelariji i kad je radio preko student servisa kod tuženika te da su mu odatle poznati podaci o kojima svjedoči. Ističe da mu je poznato da je tužitelj dobio otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom roku i da je taj otkaz uslijedio nakon provedene inventure, te da mu je poznato da je tužitelj sudjelovao u inventuri, ali koliko on zna da nije osporavao samu inventuru te da nije upoznat s činjenicom da li je sastavljen zapisnik o inventuri, ali da koliko je njemu poznato bi to poslodavac trebao voditi i da on nije upoznat koji su točno razlozi davanja otkaza na probnom roku tužitelju. Također, svjedok ističe da je on imao dobar odnos sa tužiteljem kad je radio s njim kao kolega te da je on za njega bio dobar radnik, a u odnosu na pitanje tko je organizirao predmetnu inventuru u kojoj je utvrđen manjak, isti navodi da je to bila voditeljica inventure kojoj se ne može sjetiti imena, da ne zna koliko je članova komisije sudjelovalo u inventuri i da je bila riječ o redovnoj godišnjoj inventuri. Isti ističe da nije upoznat s time tko je predlagao tužitelja za voditelja skladišta gotovih proizvoda jer da je on bio referent skladišta i nije znao za te razgovore, a isto tako ne zna da li je razgovarano s tužiteljem o spomenutoj inventuri kad je priman na mjesto voditelja skladišta. Navodi da što se tiče organizacije samog rada tužitelja na mjestu voditelja skladišta je sve bilo u redu te da nije upoznat da bi njega netko na nešto upozoravao. Vezano za upit tko je nadzirao rad tužitelja u navedenom skladištu i to njegov rad voditelja skladišta gotovih proizvoda, isti ističe obzirom da je direktoru KO isticao radni rok da je tu ulogu preuzeo voditelj logistike RO, a na pitanje je li RO upozoravao tužitelja na nedostatke u radu tijekom probnog rada isti odgovara da mu nije poznato da bi RO upozoravao tužitelja na nedostatke. Svjedok navodi da nije upoznat s time da li je tužitelj u zadnjih 6 mjeseci probnog rada prijavljivao mobing nad njime od strane poslodavca.

15. Temeljem odredbe članka 53. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a)je propisano da prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad, te sukladno stavku 2. istog članka probni rad iz stavka 1. ovog članka ne smije trajati duže od šest mjeseci. Nadalje, temeljem odredbe članka 53.stavka 3. ZR-a nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, te se sukladno stavku 4. istog članka na otkaz iz stavka 3. ovog članka ne primjenjuju odredbe ovog Zakona o otkazu ugovora o radu osim članka 120, članka 121.stavka 1. i članka 125. ovog Zakona. Temeljem odredbe članka 53.stavka 5. ZR-a otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana. U smislu navedenih odredbi koje su u primjeni prilikom otkazivanja ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom roku potrebno je da navedeni otkaz ugovora o radu bude u pisanom obliku, te da bude u pisanom obliku obrazložen i da se dostavi osobi kojoj se ugovor o radu otkazuje. U postupku vezanom za otkazivanje ugovora o radu radniku zbog nezadovoljavanja radnika na probnom roku sud je ovlašten ispitivati da li je radnik ispunio očekivanja poslodavca u pogledu kvalitete rada i odnosa prema poslodavcu i kolegama. U tom smislu poslodavac bi trebao dati radniku do znanja da nije ispunio njegova očekivanja do isteka roka probnog rada. Za istaći je da je zakonska mogućnost ugovaranja probnog rada ustanovljena sa ciljem da se kroz određeno vrijeme provjeri znanje i sposobnost radnika za obavljanje određenog posla, a ovaj institut omogućava provjeru radnikove sposobnosti u smislu je li radnik udovoljava potrebama radnog mjesta za koje je s njim sklopljen ugovor o radu, sve u smislu legitimnih očekivanja poslodavca.

16. Imajući u vidu navedeno ovaj sud je mišljenja da tuženik nije u dovoljnoj mjeri obrazložio svoju odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom radu budući iz odluke o otkazu nije razvidno što je konkretno sadržano u izvješću rukovoditelja odjela, a iz čega bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da tužitelj ne udovoljava potrebama radnog mjesta voditelja skladišta gotovih proizvoda, a za koje je s njim sklopljen ugovor o radu budući se samo navodi '' da je izvješćem rukovoditelja odjela utvrđeno da tužitelj ne može ispuniti zahtjeve radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu i ugovorio probni rad, a slijedom čega se ne može smatrati da je tuženik postupio u skladu sa odredbom članka 120.stavka 2. ZR-a te u dovoljnoj mjeri obrazložio odluku o otkazu tim više što se odluka o otkazu temelji isključivo na izvješću rukovoditelja odjela, a koje izvješće tuženik nije priložio predmetnom spisu niti je u obrazloženju odluke o otkazu iznio sadržaj spomenutog izvješća rukovoditelja odjela pa sud nije u tom smislu upoznat sa sadržajem navedenog izvješća kao ni razlozima na temelju kojih je poslodavac došao do zaključka da tužitelj ne udovoljava potrebama radnog mjesta voditelja skladišta gotovih proizvoda niti isto prileže spisu. Iz iskaza saslušanog zz tuženika ŽO proizlazi da je tužitelj tijekom probnog rada dobivao usmena upozorenja od voditelja IT službe i neposredno nadređene osobe KO, te iz iskaza svjedoka ŠO proizlazi da je tužitelj tijekom probnog roka bio upozoravan od informatičke službe da neispravno unosi podatke u kompjuterski sustav. Međutim, navedeno se prema mišljenju ovog suda ne može staviti na teret tužitelju niti se može odnositi na tužitelja budući je iz iskaza zz tuženika ZO razvidno da se navedeno zapravo stavljalo na teret prijašnjem voditelju skladišta koji je radio prije tužitelja na tom radnom mjestu i koji je sam dao otkaz na radnom mjestu voditelja skladišta nakon što je dobio upozorenje da je određene sate knjižio u korist podređenih, a ovom sudu nije dostavljena od strane tuženika nikakva relevantna dokumentacija iz koje bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da je upravo tužitelj na radnom mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda unosio u kompjuterski sustav neispravno podatke te da ga je IT služba na to upozoravala budući spisu ne prileže niti jedan mail ili pisani dokument IT službe tuženika iz koje bi to proizlazilo. Prema iskazu samog zz tuženika ZO proizlazi da je tužitelj dobio dva upozorenja o teškoj povredi radne obveze i jedno upozorenje o povredi lakše obveze, ali da se navedena pisana upozorenja nisu uopće odnosila na period predmetnog probnog rada tužitelja iz čega je razvidno da tužitelj nije dobivao nikakva pravno relevantna upozorenja iz kojih bi proizlazilo da tužitelj nije udovoljavao zahtjevima radnog mjesta voditelja skladišta gotovih proizvoda za vrijeme probnog rada kod tuženika. Premda zz tuženika i svjedok JO ističe tuženik tereti da tijekom probnog rada nije ispravno unosio podatke u kompjuterski sustav tuženik u odluci o otkazu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom radu nigdje ne ističe navedeno kao razlog za otkaz niti tijekom postupka dostavlja ijedan dokaz iz kojeg bi se na nedvojbeni način mogao izvesti zaključak da je informatička služba upozoravala tužitelja na neispravan unos podataka u kompjuterski sustav niti ovakav podatak prileže predmetnom spisu pa se ova činjenica po mišljenju ovog suda ne može smatrati dokazanom. Također zz tuženika ŽO u svom iskazu navodi da je IT služba davala tužitelju usmena upozorenja i to voditelj IT službe i KO, te da su se ta upozorenja tužitelju odnosila na nedozvoljene preuknjižbe vezano za artikle na skladištu bez da je to odgovaralo stvarnom stanju skladišta. Međutim, tuženik tijekom postupka nije dostavio nikakvo izvješće bilo IT službe bilo KO iz kojeg bi navedeno decidirano proizlazilo slijedom čega se navedene tvrdnje ne mogu smatrati dokazanim. ZZ tuženika ŽO je ujedno istakao da je tužitelj između ostalog dobio otkaz i zbog inventure koja je provođena tijekom trajanja probnog rada tužitelja , a da je inventura koja je bila provođena prije te inventure bila uredna, te da razlog otkazivanju ugovora o radu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom roku predstavlja sukus više stvari, a ne samo manjka utvrđenog u inventuri koja se provodila za vrijeme trajanja probnog rada tužitelja te da je tako i sadržano u predmetnoj odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju od 30.studenog 2022.godine. , te da je ocjenu o nezadovoljavanju tužitelja na probnom radu donijela kadrovska služba tuženika putem voditelja službe te da je to pisano obrazloženo. Također i svjedok JO u iskazu navodi da ga je direktor tuženika ŽO izvijestio u razgovoru vezano za otkaz ugovora o radu tužitelju da je obavljena inventura skladišta i da je utvrđeno da je nastao veliki manjak, te da je direktor istakao da je izraženo nezadovoljstvo radom tužitelja jer da je isti i ranije imao upozorenja na radne povrede, a tijekom probnog roka da je upozoravan od strane informatičke službe da neispravno unosi podatke u kompjuterski sustav. Spomenuto je u iskazu svjedoka JO da je navedena inventura u kojoj je utvrđen manjak završena 15.11.2022.godine a da je započeta nekih 15-ak dana prije nego je završena. Svjedok JO je istakao da misli da je tužitelj prisustvovao inventuri, te da misli da je postojao zapisnik o utvrđivanju inventurnog manjka , ali da ne zna da li je tužitelj potpisivao zapisnik o utvrđivanju inventurnog manjka. Ovi navodi svjedoka ŠO prema mišljenju ovog suda nemaju nikakvo uporište u sadržaju obrazloženja tuženikove odluke o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 30.11.2022.godine (list 5 i 16 spisa) budući se u toj odluci o otkazu nigdje ne spominje nikakvo provođenje inventure ni utvrđivanje inventurnog manjka kao ni nezadovoljstvo radom tužitelja, a ne spominju se ni upozorenja od strane voditelja informatičke službe tužitelju kao ni bilo kakva druga upozorenja tužitelja već se u obrazloženju odluke o otkazu samo izrijekom navodi da je izvješćem rukovoditelja odjela utvrđeno da tužitelj ne može ispuniti zahtjeve radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu i ugovorio probni rad. Pored navedenog tužitelj je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika dana 01.06.2022.godine bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj skladišta gotovih proizvoda s početkom rada od 01.06.2022.godine te mu je probni rok na tom radnom mjestu trebao trajati 6 mjeseci i isticao mu je 01.12.2022.godine, a isti je dobio otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu odlukom tuženika od 30.11.2022.godine, a otkazni rok od 8 dana mu je istekao 08.12.2022.godine dok je tužitelj prema vlastitom iskazu zaprimio odluku o otkazu poštom preporučeno 06.12.2022.godine. Iz iskaza svjedoka ŠO proizlazi da je inventura u kojoj je utvrđen inventurni manjak završena 15.11.2022.godine, dakle svega petnaestak dana prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a da je započeto s provođenjem iste 15-ak dana prije 15.11.2022.godine dakle početkom studenog 2022.godine. U navedenom smislu bi proizašlo da tuženik stavlja na teret tužitelju inventurni manjak za inventuru provedenu neposredno prije samog otkazivanja ugovora o radu premda tuženik niti ne spominje kao razlog nezadovaljavanja tužitelja na probnom radu inventurni manjak u spomenutom obrazloženju navedene odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog nezadovljavanja na probnom radu, a koja datira od 30.11.2022.godine. Tuženik tijekom cijelog trajanja predmetnog postupka nije dostavio zapisnik vezano za utvrđenje inventurnog manjka iz kojeg bi decidirano bilo razvidno što se uopće utvrđivalo u navedenoj inventuri i tko ju je provodio pa se samim time ne može smatrati dokazanom činjenica da je upravo tužitelj počinio inventurni manjak tijekom trajanja njegovog probnog rada budući se inventura provodi u pravilu za utvrđivanje stanja nastalog kroz duže vremensko razdoblje. Također postoji kontradikcija u iskazivanju u dijelu iskaza zz tuženika ZO i svjedoka ŠO u odnosu na pitanje upozorenja informatičke službe tužitelju, a vezano za unos podataka u kompjuterski sustav budući navedeni svjedoci o toj činjenici iskazuju suprotno pa tako zz tuženika ŽO navodi da je informatička služba isticala tužitelju nepravilnosti koje su se odnosile na nedozvoljene preuknjižbe vezano za artikle u skladištu bez da je to odgovaralo stvarnom stanju skladišta dok je svjedok ŠO isticao upotpunosti drukčije od zz tuženika ŽO budući je naveo da što se tiče upozorenja informatičke službe tužitelju tijekom njegovog probnog rada na pogreške u radu da se to odnosilo na to da su smatrali da tužitelj neažurno uvodi unos robe u informatički sustav, a da je voditelj informatičke službe bio IO. U navedenom smislu obzirom da zz tuženika ŽO i svjedok ŠO različito iskazuju vezano za navodna upozorenja koja je informatička služba putem voditelja službe davala tužitelju, a tuženik tijekom cijelog postupka nije dostavio izvješće rukovoditelja odjela pa i izvješće voditelja informatičke službe iz kojeg bi jasno proizlazilo na što je informatička služba upozoravala tužitelja navedene činjenice o kojima iskazuju zz tuženika i svjedok ŠO ovaj sud ne smatra dokazanim podjednako kao ni činjenicu da je inventurom koja se obavljala tijekom probnog rada tužitelja nastao inventurni manjak za kojeg je odgovaran tužitelj budući ovom sudu tijekom postupka nije niti dostavljen zapisnik o inventurnom manjku kao ni izvješće rukovoditelja odjela iz kojeg bi decidirano proizlazilo da isti smatra kako je tužitelj odgovaran za nastanak inventurnog manjka. Pored svega navedenog svjedok JO je u svom iskazu decidirano istakao da nitko od nadležnih nije ocjenjivao rad tužitelja te da on s tom dokumentacijom ne raspolaže. Obzirom da je zakonska svrha ugovoravanja probnog radnika sa radnikom ustanovljena sa ciljem da se kroz određeno vrijeme provjeri znanje i sposobnost radnika za obavljanje određenog posla, a ovaj institut omogućava provjeru radnikove sposobnosti u smislu je li radnik udovoljava potrebama radnog mjesta za koje je s njim sklopljen ugovor o radu, sve u smislu legitimnih očekivanja poslodavca, a svjedok JO decidirano u iskazu navodi da nitko od nadležnih nije ocjenjivao rad tužitelja tada prema mišljenju ovog suda tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju budući tijekom trajanja njegovog probnog rada prema iskazu svjedoka JO tuženik putem nadležnih osoba nije niti ocjenjivao njegove radne sposobnosti već ga tereti za nastanak inventurnog manjka i navodna upozorenja informatičke službe, a za koje razloge sudu nije dostavio nikakvu dokumentaciju, te koji razlozi otkazivanja ugovora o radu niti se ne spominju u samoj odluci o otkazu. Iz iskaza saslušanog svjedoka ĐO (list 57 spisa) proizlazi da nije tužitelj vodio inventuru već da je sudjelovao u inventuri, ali ni ovaj svjedok nije bio upoznat da li je uopće sastavljen zapisnik o inventuri, ali je znao da je bila riječ o redovnoj godišnjoj inventuri pa u tom smislu čak i ukoliko je i bio utvrđen manjak u inventuri u kojoj je sudjelovao tužitelj tijekom probnog rada obzirom da se radilo o godišnjoj inventuri u kojoj se utvrđuje inventurno stanje tijekom cijele godine navedeno se nije mogao od strane tuženika tužitelju staviti na teret inventurni manjak budući ukoliko se radilo o inventuri za 2022.godinu trebalo je uzeti u obzir da je tužitelj zaključio ugovor o radu za radno mjesto voditelja skladišta gotovih proizvoda sa početkom rada tek u drugoj polovici 2022.godine budući je počeo sa radom 01.06.2022.godine. U smislu ocjene njegova rada svjedok ĐO je iskazao da je tužitelj prema njegovom mišljenju bio dobar radnik. Pored navedenog iz iskaza saslušanog svjedoka ĐO proizlazi da zapravo nitko nije posebno nadzirao rad tužitelja tijekom probnog rada na radnom mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda budući je direktoru KO isticao radni rok pa je njegovu ulogu preuzeo RO za kojeg se svjedok ĐO nije mogao izjasniti da li je isti uopće tužitelja upozoravao na ikakve nedostatke. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 41-45 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je isti i prije predmetnog ugovora o radu od 01.06.2022.godine već radio 11 ili 12 godina kod tuženika na neodređeno vrijeme na raznim poslovima i to skladišnog radnika, referenta veleprodaje, referenta skladišta i voditelja skladišta pa iz navedenog proizlazi da tuženik niti nije morao provjeravati kvalitete i radne sposobnosti tužitelja kao radnika na način da s istim ugovara radni odnos uz probni rok od 6 mjeseci budući se posao voditelja skladišta gotovih proizvoda ne razlikuje bitnije od navedenih nabrojanih poslova. Ujedno iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je njemu nadređena osoba voditelj KO ponudio rad na mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda jer je bio već upoznat otprije sa njegovim radom, te da mu je upravo tužitelj prilikom započimanja rada kod tuženika na radnom mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda stavio do znanja da treba provesti sveobuhvatnu inventuru budući je voditelj skladišta koji je radio u skladištu prije njega dobio otkaz zbog nečasnih radnji, te da je ta inventura i provedena četiri mjeseca od početka njegovog rada i da je bio utvrđen inventurni manjak. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao sudjelovati u navedenoj inventuri kao voditelj skladišta već da je samo provjeravao podatke -popis vezano za inventuru. Tužitelj je istakao da je potpisao odluku o otkazu 30.11.2022.godine, a da mu je navedena odluka kasnije i dostavljena poštom 06.12.2022.godine. Iz iskaza tužitelja proizlazi da u spomenutoj inventuri koja je provođena nije ništa bilo zapisnički utvrđeno, te da on nije imao uvida u sve aspekte inventure jer da se inventura prema nalogu KO odvijala na samo pojedinačnim uzorcima robe, te da je njegov prethodnik koji je vodio skladište dobio otkaz zbog nečasnih radnji te da je neke probleme njegovog prethodnika i on sam evidentirao, te da su inventure u kojima je on bio voditelj upotpunosti štimale, te da što se tiče inventure za koju ga se tereti da treba znati da premda je manjak bio viši da inventura nije bila gotova u trenutku utvrđivanja tog manjka jer da se još nekoliko dana iza toga provodi usklađivanje podataka, a da je došlo do toga da je netko prekinuo inventuru i proglasio kraj iste, a da on o tome nije bio obaviješten. U odnosu na eventualno postojanje upozorenja vezano za nedosljednosti knjiženja od strane voditelja skladišta tužitelj je istakao da samo kad bi sam primjetio nedosljednosti da se to nastojalo riješiti na način da se obavi zamjena artikala, ali da se ta zamjena nije mogla obaviti bez odobrenja gospodina KO koji mu je bio nadređen.

17. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku i to pregledanih isprava te iskaza tužitelja i zz tuženika i saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju-protutuženiku zbog nezadovoljavanja na probnom radu budući navedena odluka o otkazu nije dovoljno obrazložena jer iz nje nije razvidan sadržaj izvješća rukovoditelja odjela pa samim time nije jasno koji su to točno razlozi zbog kojih tuženik smatra da tužitelj nije ispunio u probnom roku zahtjeve radnog mjesta voditelja skladišta gotovih proizvoda niti je navedeno izvješće rukovoditelja odjela dostavljeno u predmetni spis. Razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom roku o kojim su iskazali zz tuženika ŽO te svjedok JO nisu potkrijepljeni nikakvim ispravama, a isti se uopće ne navode kao razlog otkazivanja ugovora o radu u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30.11.2022.godine (list 5 i 16 spisa). U navedenom smislu nisu sudu dostavljeni nikakvi zahtjevi voditelja informatičkog odjela kojim bi isti tužitelja upozorio na propuste u kompjuterskom sustavu, kao ni zapisnik o utvrđivanju inventurnog manjka, a svjedok JO u svom iskazu decidirano navodi da nitko od nadležnih tijekom probnog rada nije ocjenjivao rad tužitelja, a što predstavlja osnov da bi tuženik uopće mogao donijeti odluku da li je tužitelj zadovoljio na probnom radu. Tužitelj je imao iskustvo rada u skladištu i prije predmetnog ugovora o radu jer je već radio kod tuženika na sličnim poslovima, te je i sam zbog činjenice što je prijašnji voditelj skladišta nečasno otpušten sa radnog mjesta odmah na početku probnog rada na mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda stavio da znanja nadređenom g. KO da treba provesti sveobuhvatnu inventuru pa se s obzirom na takve okolnosti nije istome mogao staviti na teret nikakav inveturni manjak. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka u ovom postupku je razvidno da tuženik uopće u odnosu na tužitelja nije tijekom probnog rada niti utvrđivao da li je je tužitelj ispunio očekivanja u pogledu kvalitete rada i odnosa prema poslodavcu i kolegama. Prema iskazu svjedoka ŠO nitko od nadležnih nije ocjenjivao rad tužitelja, a svjedok ĐO je istakao da je tužitelj bio dobar radnik. Naposljetku tuženik kao poslodavac nije ničim dokazao da je tijekom trajanja probnog rada tužitelju stavljao do znanja da isti nije ispunio njegova očekivanja budući iz iskaza svjedoka ŠO, a koji je kod tuženika bio voditelj pravne i kadrovske službe jasno proizlazi da nitko od nadležnih kod tuženika nije ocjenjivao rad tužitelja. Tužitelja je i zaposlio g. KO temeljem saznanja o njegovoj stručnosti i kvalitetama budući je već isti ranije radio kod tuženika u skladištu, a tuženik ničim nije dokazao da je tijekom probnog rada tužitelja na radnom mjestu voditelja skladišta gotovih proizvoda provjeravao tužiteljevo znanje i sposobnost za rad na navedenom radnom mjestu , te iz iskaza saslušanog ŠO proizlazi da se otkaz tužitelju zasniva isključivo na izvješću rukovoditelja, a kojeg tuženik protutužitelj nije dostavio u dokazne svrhe u predmetni spis.

16. Radi navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku te primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 8. ZPP-a usvaja se u cijelosti točka 1. i 2. tužbenog zahtjeva te je u tom smislu utvrđeno da je odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu od 30.11.2022.godine, a kojom je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju nedopuštena i da radni odnos tužitelja-protutuženika nije prestao, te je naloženo tuženiku da vrati tužitelja AO na radno mjesto voditelja skladišta gotovih proizvoda ili drugo odgovarajuće mjesto budući je ovaj sud otkaz utvrdio nedopuštenim (članak 124 stavak 1. ZR-a). U navedenom smislu je i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude. U odnosu na točku III/ tužbenog zahtjeva kojom je tužitelj- protutuženik povukao tužbeni zahtjev na ročištu od 11.prosinca 2024.godine, a koje se potraživanje odnosilo na potraživanje neisplaćenih plaća temeljem odredbe članka 193.stavka 2. ZPP-a sud je utvrdio da je taj dio tužbenog zahtjeva povučen, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ovog rješenja. U odnosu na zahtjev tužitelja-protutuženika za donošenje odluke o privremenoj mjeri vraćanja tužitelja – protutuženika na radno mjesto voditelja skladišta gotovih proizvoda –odnosno na druge odgovarajuće poslove u roku od 24 sata po dostavi tog rješenja, a koja mjera ostaje na snazi do donošenja pravomoćne odluke u ovom predmetu ovaj sud je mišljenja da je navedeni prijedlog za donošenje privremene mjere u cijelosti osnovan budući je odredbom članka 124.stavka 2. ZR-a propisano da radnik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao. U navedenom smislu prihvaćen je u cijelosti zahtjev za izdavanje privremene mjere i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ovog rješenja.

17. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim tuženik protutužitelj predlaže raskid ugovora o radu između tužitelja protutuženika i tuženika protutužitelja sa danom 15.proinca 2022.godine navedeni zahtjev je u cijelosti neosnovan. Naime, poslodavac – tuženik sukladno odredbi članka 125.stavka 2. ZR-a može predložiti sudski raskid ugovora o radu ako postoje okolnosti koji opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć. Tuženik-protutužitelj prema mišljenju ovog suda nije ničim dokazao postojanje ovih okolnosti. Naime, tuženik-protutužitelj kao razloge nemogućnosti daljnjeg nastavka radnog odnosa tužitelja-protutuženika kod njega navodi činjenicu da mu je je tužitelj nakon što mu je tuženik priopćio stav vezano za otkaz ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu prijetio. Tuženik protutužitelj je u tom smislu dostavio službenu bilješku od 30.11.2022.godine (list 51 spisa) u kojoj se navodi da je u prisutnosti voditelja HR i pravne službe ŠO i direktora društva ZO tužitelj protutuženik naveo da nije kriv za inventurni manjak, te da kad je shvatio da mu se radni odnos prekida da je rekao da odbija preuzeti odluku, te da će se on sa direktorom vidjeti na samo oči u oči, te da mu je bolje da promjeni odluku inače da se pazi. Međutim, iz dijela iskaza samo zz tuženika ZO je razvidno da se u konkretnom slučaju nije radilo o prijetnji jer je isti izjavio da premda je podnio prijavu zbog prijetnji prilikom priopćavanja otkazivanja ugovora o radu, te premda je o tome imao obavijesni razgovor u policijskoj postaji te premda je napravljen zapisnik da iz svega toga nakon sačinjenog zapisnika nije proizašao nikakav postupak. Da se uistinu radilo o prijetnji iz navedene prijetnje bi proizašao konkretan postupak. Ove činjenice je potvrdio i svjedok JO koji je također decidirano istakao da zbog navedene prijetnje nije vođen protiv tužitelja nikakav prekršajni ni kazneni postupak od strane poslodavca. Sve navedene činjenice ukazuju da se nisu obistinili elementi za sudski raskid ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme zaključen dana 01.lipnja 2022.godine budući nisu dokazane okolnosti zbog kojih bi se moglo smatrati da nastavak radnog odnosa između stranaka u ovom postupku nije moguć. Slijedom navedenog odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja u cijelosti kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

18. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka budući je tuženik-protutužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti bi bio dužan naknaditi tužitelju-protutuženiku u cijelosti parnične troškove. Međutim, tužitelj protutuženik nije potraživao parnične troškove pa sud o istima nije ni odlučivao.

U Splitu, 7. veljače 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis