REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-489/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađa kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupana po punomoćnicima u ZOU Ivi Smrké i Maji Smrké, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika- protutužitelja AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupan po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u OD Ivančević & Partneri u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2024., u nazočnosti tužiteljice – protutužene (dalje tužiteljice), punomoćnika tužiteljice, tuženika – protutužitelja (dalje tuženika) i zam. pun. tuženika, a objavljene dana 10. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 190 m2, upisana u posjedovni list 1430 KO [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 10 m2 upisana u posjedovni list 800 KO [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa] i tuženika AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa].

II. Utvrđuje se da je tužiteljica IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa] suvlasnica za ½ dijela nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 190 m2, upisana u posjedovni list 1430 KO [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 10 m2 upisana u posjedovni list 800 KO [katastarska općina], te se ovlašćuje tužiteljica IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa] da se na temelju ove presude u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu i nadležnom katastarskom uredu upiše kao suvlasnica za ½ idealnog dijela na predmetnim nekretninama uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ idealnog dijela u roku od 15 dana, a što je tuženik AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa] dužan trpjeti.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se protutužba tuženika – protutužitelja AG, koja glasi:

"1. Utvrđuje se da su protutuženica IG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i protutužitelj AG, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužnici u jednakim dijelovima u podmirenju svih obveza po Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 331723 koji ugovor je zaključen između protutužitelja AG, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Splitske banke d.d. (sada sukcesijom OTP banka d.d. OIB:52508873833) kao kreditora s druge strane.

2. Nalaže se protutuženici da u jednakim dijelovima s protutužiteljem podmiruje dospjele obveze po ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 331723 zaključenim između protutužitelja kao korisnika kredita i OTP banke d.d. kao kreditora i to baš dospjele mjesečne anuitete kredita kao i dospjele godišnje iznose premija na ime vinkulirane police osiguranja nekretnine od požara kojom je osigurana založena nekretnina (u naravi bračna stečevina) u vezi sa sporazumom o osiguranju zasnivanja založnog prava, koje iznose premija je protutužitelj kao korisnik kredita do sada osobno podmirivao na ime obveze osiguranja novčane tražbine iz kredita i to do potpunog ispunjenja novčane tražbine iz opisanog ugovora o kreditu.

3. Nalaže se protutuženici da protutužitelj nadoknadi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku EG da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.651,45 Eura.

Obrazloženje

1. U tužbi poslanoj ovom sudu dana 20. listopada 2021. tužiteljica navodi da su stranke bile u bračnoj zajednici od 6. svibnja 2000. a koja je prestala temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu broj R1 Ob-346/2020 od 3. ožujka 2021. Za vrijeme trajanja bračne zajednice kupljena je nekretnina na Šolti oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 190 m2, upisana u posjedovni list 1430 KO [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 10 m2 upisana u posjedovni list 800 KO [katastarska općina] a koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka. Čest. zem. oznake 146/7 je upisana na ime tuženika dok je čest. oznake 146/2 upisana na ranijeg vlasnika, odnosno kupoprodajni ugovor nije proveden. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi da navedene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina za ½ dijela i da se tužiteljica temeljem presude suda ovlašćuje zatražiti upis svog suvlasništva za ½ idealnog dijela na predmetnim nekretninama u ZK odjelu Općinskog suda u Splitu i nadležnom katastarskom uredu, a što je tuženik dužan trpjeti. Naime, stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice, a niti nakon njenog prestanka nisu regulirale svoje imovinsko pravne odnose pa tužiteljica ima pravni interes da se ti odnosi urede sudskom odlukom.

2. Sud je uredno dostavio tuženiku podnesenu tužbu tužiteljice, a tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da nikada nije osporio svojoj bivšoj supruzi – tužiteljici pravo suvlasništva za ½ dijela predmetne nekretnine, a što da proizlazi i iz mirnog pokušaja rješenja ovog spora kao i činjenice da je tužiteljica u nesmetanom posjedu nekretnine. Tužiteljica je putem svojih punomoćnika dostavila tuženiku opomenu pred utuženje od 29. lipnja 2021. kojom je predlagala tuženiku, da se vlasništvo na predmetnoj nekretnini (bračnoj stečevini) prenese u korist zajedničke kćerke I, na to je u dogovoru na opomenu pred utuženje tuženik bio suglasan uz uvjet da se istodobno na ½ dijela predmetne kuće zasnuje osobna služnost prava ploda uživanja u njegovu korist. Međutim, tužiteljica je dana 2. kolovoza 2021., u postupku mirnog rješenja tuženiku dostavila očitovanje na njegov odgovor, prema kojem njen izvorni prijedlog da se vlasništvo na nekretnini koja je u naravi bračna stečevina prenese u korist njegove kćeri I, njoj sada neprihvatljiv prijedlog, jer da tuženik navodno nije ni do sada, pa se neće ni ubuduće pridržavati svojih kreditnih obveza. Tuženik smatra da ni na koji način nije dao povoda tužiteljici za podizanje tužbe, jer isti priznaje kako je predmetna nekretnina u naravi bračna stečevina parničnih stranaka. Stoga, tuženik smatra da ukoliko nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, da je njemu dužna tužiteljica, nadoknaditi parnični trošak.

2.1. Tuženik u ovom postupku podnosi i protutužbu, jer tužiteljica traži utvrđenje bračne stečevine za predmetnu nekretninu za koju je tuženik osobno podigao kredit kao korisnik kredita u cilju kupnje i adaptacije iste. Naime, tuženik je kao korisnik kredita s jedne strane je zaključio stambeni Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava sa OTP bankom pod brojem 331723 od 7. studenog 2017. kao kreditorom s druge strane radi kupnje i adaptacije nekretnine na Šolti oznake kat. čest broj 146/7 KO [katastarska općina] i za dio kat. čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Tuženik ponovno navodi da su predmetne nekretnine bračna stečevina stranaka, da je svaka stranka suvlasnik za ½ idealnog dijela, ali za čiju kupnju i adaptaciju je tuženik na svoje osobno ime podigao kredit, te je stoga tužiteljica kao bračni drug u to vrijeme sudužnik stambenog kredita te je suodgovorna kako bračnom stečevinom tako vlastitom imovinom za podmirenje obveze kredita uz tuženika. Tuženik je u svojstvu založnog dužnika dopustio kreditoru OTP banki upis uknjižbe hipoteke na teren, ali je morao ugovoriti i vinkulirati policu osiguranja te nekretnine od požara kao i vinkulirati policu osiguranja života korisnika kredita kao osiguranika koje iznose premija polica pod prijetnjom ovrhe i raskida predmetnog kredita baš on podmiruje sve na ime osiguranja novčane tražbine po kreditu čiji su dužnici obje parniče stranke. Tuženik se poziva na odredbu čl. 44. Obiteljskog zakona a kojom je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oboje bračnih drugova solidarno te u jednakim dijelovima bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Radi navedenog tuženik podnosi protutužbu – deklaratornu na utvrđenje da su tužiteljica i tuženik dužni u jednakim dijelovima i podmirenju svih dijelova i po Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanja založnog prava broj 331723 koji ugovor je zaključen između protutužitelja (tuženika) kao korisnika kredita s jedne strane i Splitske banke d.d. (sada sukcesijom OTP banke d.d.) kao kreditora s druge strane. Drugim zahtjevom tuženik predlaže da se donese presuda kojom će se naložiti tužiteljici (protutuženoj) da u jednakim dijelovima s tuženikom podmiruje dospjele obveze po Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanja založnog prava broj 331723 zaključenog između tuženika kao korisnika kredita i OTP banke d.d. kao kreditora i to baš dospjele mjesečne anuitete kredita kao i dospjele godišnje iznose premija na ime vinkulirane police osiguranja nekretnine od požara kojom je osigurana založena nekretnina (u naravi bračna stečevina) u vezi sa sporazumom o osiguranju zasnivanja založnog prava, koje iznose premija je protutužitelj kao korisnik kredita do sada osobno podmirivao na ime obveze osiguranja novčane tražbine iz kredita i to do potpunog ispunjenja novčane tražbine iz opisanog ugovora o kreditu. Predmetna protutužba je dobila novi broj spisa P Ob-586/2021, koji spis je van raspravnim rješenjem suda od 22. prosinca 2021. pripojen spisu P Ob-489/2021 radi zajedničkog raspravljanja i zaključivanja.

3. U tijeku postupka sud je pregledao prijepis posjedovnog lista za KO Donje Selo broj 1430 i 800, rješenje Općinskog suda u Splitu broj R1 Ob-346/2020-7 od 3. ožujka 2021., ugovor o kupoprodaji nekretnine "u Splitu 25. ožujka 2009.", opomenu pred utuženje od 29. lipnja 2021., odgovor na opomenu pred utuženje od 19. srpnja 2021., očitovanje od 2. kolovoza 2021., Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 7. studenog 2017., potvrda o dugovanju prema OTP banci d.d. od 4. veljače 2022., podatci o OTP banke od 24. lipnja 2024., promet po računu tuženika kod OTP banke d.d. i saslušani su tužiteljica i tuženik u svojstvu stranaka.

4. Stanke su popisale trošak postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan, a protutužba tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

6. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica navodi da su tijekom trajanja braka kojeg su stranke zaključile 6. svibnja 2000., a koji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Splitu broj R1 Ob-346/2020-7 od 3. ožujka 2021. stekli nekretnine koje nose oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 190 m2, upisana u posjedovni list 1430 KO [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 10 m2 upisana u posjedovni list 800 KO [katastarska općina] i to sve temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. ožujka 2009. zaključenog između prodavatelja ĐG uz sudjelovanje bračnog druga prodavateljice UG s tuženikom HG supružnikom tužiteljice, a što je kao nesporno potvrđeno i utvrđeno pregledom Ugovora u kupoprodaji nekretnine kao i na temelju iskaza samih stranaka. Ta nekretnina je kupljena temeljem kredita kojeg je tuženik podigao kod OTP banke u iznosu od 84.500,00 Eura kao i temeljem plaćenog iznos od 2.500,00 Eura koji iznos je plaćen prilikom sklapanja predugovora za kupnju tih nekretnina s prodavateljicom. Stranke su suglasne da je ovaj kredit od 84.500,00 Eura dobiven, a na temelju upisane hipoteke na nekretninu brata tužiteljice, tužiteljica i tuženik su suglasni da je njihova bračna zajednica prekinuta 2013., ali su dogovorno s OTP bankom d.d. 2017., radi reprogramiranja ovog ranijeg kredita zaključili novi Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava i to dana 7. studenog 2017. kada su kao sredstvo osiguranja naplate kredita ugovorili založno pravo na nekretninu koje su predmet bračne stečevine. Razlog reprogramiranja kredita je bio taj što se nisu redovno plaćale mjesečne rate otplate, a tuženik kao razloge neurednog plaćanja je naveo da se njemu mjesečno uvijek ustezala rata kredita ali da više nije mogao plaćati tu ratu kredita s obzirom na iznos na kojemu je bila prijavljena plaća od 4.500,00 kuna, uz to je morao plaćati životno osiguranje, radi osiguranja plaćanja tog kredita. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu kao i međusobne prepiske između stranaka prije utuženja od strane tužiteljice naveo da je točno da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu predmetnih stranaka i da je svatko o njih suvlasnik za ½ dijela na nekretninama međutim stranke su imale različita očekivanja i različito mišljenje o razrješenju problema u pogledu upisa pitanja suvlasništva u zemljišnim knjigama, jer je tužiteljica predlagala da tuženik vlasništvo na nekretninama prenese na njihovu kćerku I, a tuženik je s tim bio suglasan ali je predlagao fizičku podjelu nekretnine, podjelu obveza po stambenom kreditu, isticao je prijedlog da se predmetna nekretnina prenese u vlasništvo njihove zajedničke kćeri ali s time da on zadržava pravo plodouživanja na jednoj od etaža te kuće s time da bi i dalje svaki od stranaka plaćao po ½ dijela rate kredita. Tužiteljica se s tim prijedlogom nije složila sve imajući u vidu da tuženik do sada nije uredno ispunjavao svoje kreditne obveze pa neće ni ubuduće, tužiteljica je sudu dostavila potvrdu OTP banke od 4.veljače 2022. temeljem koje se utvrđuje da dug po dospjelom kreditu na dan 4. veljače 2022. iznosi ukupno 59.634,01 Eura (glavnica 56.087,74 Eura, redovna kamata 2.108,08 Eura, zatezna kamata 1.039,40 Eura i troškovi/naknade 398,79 Eura), a tužiteljica ustraje u prijedlogu da se vlasništvo nekretnina prenese na njihovu zajedničku kćer u cijelosti i da tužiteljica preuzme otplatu kredita, s kojim prijedlogom se tuženik nije suglasio. 7. Pitanje vremena stjecanja bračne stečevine odnosno pitanje trajanja braka nisu istovjetni jer je za utvrđenje bračne stečevine bitno trajanja bračne zajednice a ne braka. U slučaju prestanka bračne zajednice, a ne i braka, imovina koju je jedan bračni drug stekao nakon prestanka bračne zajednice predstavlja njegovu vlastitu imovinu bez obzira na pravni temelj stjecanja.

8. Imajući u vidu izjavu tuženika danog u odgovoru na tužbu u kojem navodi da priznaje da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranka jer su iste kupljene 25. ožujka 2009., većim dijelom sredstvima temeljem ostvarenog kredita kod OTP banke, a poslije reprogramiranog kredita sa Splitskom bankom sud smatra da se u ovoj pravnoj situaciji primjenjuje Obiteljski zakon (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ-a), a sve u svezi odredbe čl. 552 ObZ-a (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje: ObZ-a).

9. Prema odredbi čl. 248. ObZ/03 bračna stečevina je ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema odredbi čl. 253. st.2. ObZ-a vlastita imovina bračnog druga je ona imovina koju je stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ-a (npr. darovanje, nasljeđivanje i sl.). Prema odredbi čl. 249. bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Nesporna je činjenica da stranke nisu zaključile bračni ugovor kojim bi uredile imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini, niti su nakon razvoda braka sklopile ugovor kojim bi dogovorno riješile pitanje bračne stečevine.

10. Sukladno odredbi čl. 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve kao i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a koja odredba je u svezi s odredbom čl. 219. ZPP-a da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10.1. Odredbom čl. 8. ZPP-a je propisano da će sud prema svom uvjerenju a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka uzeti činjenice kao dokazane.

11. Rezimirajući izvedene dokaze po pitanju zahtjeva tužiteljice na utvrđenje bračne stečevine, kao i odgovora na tužbu tuženika, sud smatra da je osnovano prihvatiti zahtjev tužiteljice da se u ovoj pravnoj stvari donese presuda kom se utvrđuje što predstavlja bračnu stečevinu i pitanje suvlasničkih dijelova pa je tako u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u pogledu utvrđenja bračne stečevine kao i utvrđenje njenog suvlasničkog dijela na bračnoj stečevini od ½ uz obvezu tuženika na trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama. Tuženik se opire plaćanju troškova koji su uzrokovani podnošenjem tužbe tužiteljice, međutim to opiranje nije osnovano, jer je tuženik isticao svoje djelomično priznanje uz protu prijedloge, tj.uvjete za rješenje spora, što se ne može nazvati bezuvjetnim priznanjem tužbenog zahtjeva da bi se donijela presuda na temelju priznanja.

12. U odnosu na protutužbu tuženika kojom postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev, da su i tužiteljica i tuženik dužnici u jednakim dijelovima u podmirenju svih obveza po Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanja založnog prava broj 331723, sud smatra da takav zahtjev nije dopušten, a sve imajući u vidu odredbu čl. 187. ZPP-a s obzirom da svoje pravo tuženik može ostvariti traženjem isplate s osnova dospjelih obveza po Ugovoru o kreditu i to baš dospjelih mjesečnih anuiteta kredita kao i dospjelih godišnjih iznosa premija na ime vinkulirane police osiguranja nekretnine od požara kojom je osigurana založna nekretnina (u naravi bračna stečevina), a koje iznose je do sada korisnik kredita podmirivao na ime obveze osiguranja novčane tražbine iz kredita i to do potpunog ispunjenja novčane tražbine. Tuženiku je tijekom postupka i to raspravnim rješenjem od 21. studenog 2023. i 22. veljače 2024. bilo naloženo da uredi točku II. protutužbenog zahtjeva jer će u protivnom takva tužba biti odbačena. Tuženi do dana zaključenja glavne rasprave nije postupio po rješenju suda pravdajući se da od OTP banke nije dobio točne i potpune podatke sve kako bi se temeljem vještačenja mogao precizirati tužbeni zahtjev. Sud je od OTP banke također bio zatražio podatke o tome koliko je do sada plaćeno s osnova podignutog kredita, tko je podmirio te rate kredita. OTP banka je u svom odgovoru sudu od 24. lipnja 2024. navela da je podnijela prijedlog za ovrhu na nekretnini u vlasništvu korisnika kredita AG prijedlogom od 31. ožujka 2022. na toj nekretnini banka ima upisano dobrovoljno založno pravo i predmet se vodi kod ovog suda pod brojem Ovr-1191/2022, međutim do danas nije doneseno rješenje o ovrsi jer da sud još nije odlučio o prigovoru ovršenika (tuženika), a što je razlog za odgodu ovrhe. Također je u tom odgovoru navedeno da je banka 17. svibnja 2019. aktivirala zadužnice korisnika kredita AG i jamca IG, ali se ta zadužnica jamca nije mogla aktivirati jer su svi računi na njezino ime bili ugašeni. Dana 20. veljače 2020. i 20. studenog 2020. banka je ažurirala zadužnicu korisnika kredita AG na FINA-i. Dana 27. svibnja 2024. banka je ponovno pokušala aktivirati zadužnicu jamca IG ali je FINA zadužnicu ponovno vratila uz obrazloženje da jamac nema otvorenih računa na teret kojih se može provesti ovrha. Banka je sudu dostavila i podatke o prometu po računu što je strankama bilo moguće pregledati u spisu. S obzirom da tuženik nije uredio svoj tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 109. st. 4. ZPP-a takav njegov neuređeni tužbeni zahtjev je odbačen kao neodređen. Sud nadalje navodi da neotplaćeni i nedospjeli obroci kredita ne predstavljaju dug već teret bračne stečevine za koji odgovaraju oba bračna druga, jer su tu bračnu stečevinu bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice jer su bračni drugovi ostvareni kredit utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno za stjecanje imovine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu, pa stranka koja je umjesto druge u potpunosti isplatila ili djelomično kredit ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je bila dužna učiniti tj. ima pravo postaviti obvezno pravni zahtjev, ali određen zahtjev, a ne ovakav kako je to tuženik zatražio u točki II. izreke svog protutužbenog zahtjeva. Radi navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 30.000,00 Eura za tužbu i 30.000,00 Eura za protutužbu (VPS određen na ročištu od 26. siječnja 2022.), sud je priznao tužiteljici trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe od 19. listopada 2021. 100 bodova, za podnesak od 7. ožujka 2022. (odgovor na protutužbu) 100 bodova, za pristup na ročište održano 22. travnja 2024. 100 bodova i za pristup na ročite od 10. prosinca 2024. 100 bodova, za pristupe na ročište održana dana 25. svibnja 2023., 21. studenog 2023., 22. veljače 2024. i 26. rujna 2024. priznato je po 50 bodova, što daje sveukupno 650 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 Eura daje iznos od 1.300,00 Eura, taj iznos uvećan za 25 % PDV-a od 325,00 Eura daje iznos od 1.625,00 Eura. Tužiteljici su priznati troškovi sudske pristojbe u iznosu od 26,54 Eura koji je platila što daje sveukupan trošak od 1.651,45 Eura. Cjelokupan trošak tužiteljice je obračunat temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023) i to Tbr. 7. i Tbr. 9. Sud smatra da nema primjene odredbe čl. 157. ZPP-a jer tuženik ni prije podnošenja ove tužbe nikada nije tužiteljici izričito priznao njen tužbeni zahtjev s osnova utvrđenja bračne stečevine, naime tuženik je naveo i u svom odgovoru na tužbu da nikada nije osporio svojoj bivšoj supruzi – tužiteljici pravo suvlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine, ali nije nikada izričito priznao tužbeni zahtjev tužiteljice pa time sud smatra da isti ne može biti oslobođen plaćanja troškova ovog postupka. Radi navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu, 10. veljače 2025.

S U D A C:

Anđelka Rađa

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužiteljice - protutužene,

- pun. tuženika - protutužitelja,

- u spis.