Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-1921/2022 -36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 15. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zz tužene, dne 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 1.260,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 07. prosinca 2021.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedice prometne nezgode, iznos od 132,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 07. prosinca 2021.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 11. svibnja 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je tužitelj dana 17. svibnja 2020.g, u mjestu [adresa], stradao u prometnoj nezgodi kao suvozač u vozilu MUP-a registarske oznake [registarska oznaka], za vrijeme rada na službenoj dužnosti kao policajac PP Sinj, koju prometnu nezgodu je skrivio počinitelj koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka]. Do nezgode je došlo nakon što su tužitelj i njegov kolega zaustavili počinitelja pod rotacijom i napisali mu prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja, ušli u vozilo MUP-a, da bi se počinitelj, svojim vozilom zabio u vozilo tužitelja, uslijed čega je tužitelj zadobio stanovite tjelesne ozljede. U skladu s odredbom čl. 186. a. ZPP-a tužitelj je prije podnošenja ove tužbe podnio Općinskom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora, a koje je osporilo osnovu i visinu tužiteljevog zahtjeva te proglasilo zahtjev neosnovanim. Navodi kako je tužitelju osiguravajuće društvo F., kod kojega je osigurano vozilo štetnika NN, isplatilo 16.000,00 kuna na ime nematerijalne štete. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 18. prosinca 2024., isplatiti tužitelju s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 1.260,87 eura (9.500,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 7. prosinca 2021. do isplate, a na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedice prometne nezgode, iznos od 132,72 eura (1.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 7. prosinca 2021. do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 24. svibnja 2022. tužena osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na imovinsku kao i u odnosu na neimovinsku štetu te kako po osnovu tako i prema visini. Ističe da je tužitelj podnio odštetni zahtjev za naknadu neimovinske štete radi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći prema F. kod kojeg je bilo osigurano vozilo štetnika NN te je podnositelju zahtjeva izvršena isplata na račun punomoćnika na ime neimovinske štete u iznosu od 16.000,00 kn te troškovi zastupanja u iznosu od 2.500,00 kn. U konkretnom se slučaju radi o polici osiguranja gdje je osiguranje od posljedica automobilske nezgode ugovoreno kao osiguranje od odgovornosti. Kod takvog je osiguranja poslodavac osiguranik, te se radi o situaciji u kojoj nema mogućnosti kumuliranja zahtjeva prema štetniku i prema osiguravatelju. Dakle, poslodavac je osigurao svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njegovi djelatnici, stoga smatra da tužitelj neosnovano traži naknadu neimovinske i imovinske štete po istom štetnom događaju i od poslodavca i od osiguravajućeg društva po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti te se na taj način dvostruko naplaćuje za istu štetu. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan uz nadoknadu tuženoj parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 7. prosinca 2021., medicinske dokumentacije za tužitelja, odgovora tužene na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora od 25. veljače 2022., e maila osiguravajućeg društva Euroherc d.d. od 27. siječnja 2022. upućenog tuženici, e maila tužene od 26, siječnja 2022. upućenog osiguravajućem društvu Euroherc d.d., kaznene prijave broj 511-12-31-03-KU-63/2020 od 17. svibnja 2024. uz dokumentaciju, zdravstvenog kartona tužitelja, saslušanjem svjedoka ČN, te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Miru Jurinoviću, spec. neurokirug i dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatar, dopunskim saslušanjem sudskog vještaka dr. Mira Jurinovića, spec. neurokirug pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj djelatnik Policijske postaje u Sinju,

- da je dne 17.svibnja 2020. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom policijskog postupanja, zaustavljanja počinitelja prekršaja pod rotacijom i pisanja prekršajnog naloga, a nakon ulaska u službeno vozilo, počinitelj prekršaja se svojim vozilom zabio u službeno vozilo, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede,

- da je od strane osiguravajućeg društva štetnika NN, F. tužitelju na ime neimovinske štete isplaćen iznos od 16.000,00 kuna, te na ime troškova postupka iznos od 2.500,00 kuna.

5. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, odnosno neisplaćene razlike do namirenja punog iznosa štete, nastale mu dana 17. svibnja 2020. prilikom obavljanja radnih zadataka kada se nakon završetka policijskog postupanja nad štetnikom NN, isti svojim vozilom zabio u službeno vozilo u kojem se nalazio tužitelj s dvojicom svojih kolega, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

8. Dakle, tužitelj je prilikom policijskog postupanja, odnosno nakon završetka policijskog postupanja i izdavanja prekršajnog naloga NN, zadobio ozljede na način da je NN svojim vozilom marke "Ford", reg. oznake [registarska oznaka] udario u vozilo MUP-a u kojem su se nalazili ZN, kao vozač, tužitelj kao suvozač i ČN u svojstvu putnika, pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Kako je ozljedu zadobio na radu za vrijeme obavljanja radnih zadataka, to od tužene kao poslodavca potražuje naknadu štete (odnosno razliku do pune naknade štete s obzirom da je osiguravajuće društvo Euroherc d.o.o., kod kojega je osigurano vozilo štetnika, isplatilo mu na ime naknade neimovinske štete iznos od 16.000,00 kn), jer je tužena, u smislu odredbi čl. 111.st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje u tekstu: ZR) koja govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, odgovorna za predmetnu štetu nastalu tužitelju.

9. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti (u smislu odredbi čl. 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje u tekstu: ZZR) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti), a pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

9.1. Odgovornost tužene za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti, koje odgovornosti se tužena kao poslodavac u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile. Teret dokaza postojanja razloga koji isključuju tuženičinu objektivnu odgovornost u smislu gore citiranih odredaba leži isključivo na poslodavcu-tuženici, koja, u ovom postupku nije uspjela dokazati osnove za oslobođenje od odgovornosti, to bi ista bila dužna naknaditi štetu tužitelju.

10. Naime, kako proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja saslušanog kao parničnu stranku, već i iz iskaza svjedoka ČN, njih dvojica i ZN bili su u službenom automobilu obavljajući službeni posao pa su tako dotičnog dana na izlazu iz [adresa] na makadamskom proširenju zaustavili su rotacijom i zvučnim signalom auto marke "Ford" zbog nesigurne vožnje. UN je zaustavio vozilo u pokretu, isključio iz prometa, te otišao do vozača vozila "Ford", zatražio dokumentaciju od njega (vozačku i prometnu), izvršio alkotestiranje, koje je pokazalo da je vozač pod utjecajem alkohola radi čega mu je izdao mjeru opreza da ne može dalje upravljati vozilom, uzeo mu vozačku dozvolu i isključio iz prometa. Nakon završetka postupanja, njih trojica ušli su u službeno vozilo, uključili se u ulicu s makadama u desno kada je, netom prije zaustavljeno vozilo marke "Ford", udarilo u njihovo službeno vozilo.

10.1. Dakle, nezgoda se dogodila upravo za vrijeme radnog vremena i za vrijeme obavljanja radnih zadataka pa prigovori tužene da do ozljeđivanja tužitelja nije došlo prilikom policijskog postupanja su u cijelosti neutemeljeni. Činjenica da je nad štetnikom NN završeno policijsko postupanje i da mu je izdan obvezni prekršajni nalog i zabrana upravljanja vozilom u prometu radi alkoholiziranosti od 0,57 g/kg alkohola u krvi, te da je isti, a nakon policijskog postupanja prema njemu, svojim vozilom namjerno udario u službeno policijsko vozilo u kojem se između ostalih, nalazio i tužitelj, samim time ne znači da se nezgoda nije dogodila na radu i za vrijeme obavljanja radnih zadataka. Protiv NN podnesena je i kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu radi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo "Prisile prema službenoj osobi" opisano u čl. 314. Kaznenog zakona na štetu policijskih službenika PP Sinj (ZN, FN i ČN) i jedno kazneno djelo "Oštećenje tuđe stvari" iz čl. 235.st.1. KZ-a na štetu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

10.2. Tužitelj je prilikom izvršavanja svojih radnih zadataka – policijskog postupanja, odnosno nakon završetka postupanja prema NN zadobio ozljedu na način da je u službeno vozilo, u kojem se nalazio on na mjestu suvozača, ZN na mjestu vozača i ČN kao putnik, udarilo vozilo marke "Ford" kojim je upravljao vozač NN, a kojem je netom prije od strane tih policijskih službenika izrečena mjera opreza i uzeta vozačka dozvola, to je tužena odgovorna za štetu nastalu tužitelju u predmetnom štetnom događaju.

11. Međutim, tužitelju je od strane F., osiguravatelja vozila štetnika NN, u mirnom postupku isplaćeno na ime štete pretrpljene u predmetnom štetnom događaju iznos od 16.000,00 kn (2.123,56 eura). Dakle, tužitelj je zatražio od F., kao osiguravatelja vozila štetnika, naknadu štete po osnovu obveznog osiguranja vlasnika motornog vozila za odgovornosti od štete počinjene trećim osobama (polica osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08118000956 kojom je osiguranik i ugovaratelj MN, a osiguratelj F., što je i sud utvrdio uvidom u istu), te mu je od strane tog osiguravajućeg društva isplaćena naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.123,56 eura (16.000,00 kn).

11.1. Navodi tužene kako se radi o kumulaciji zahtjeva prema osiguravajućem društvu (ovdje F. koje je isplatilo štetu tužitelju) i zahtjeva za naknadu štete od tužene kao poslodavca pa tužitelj ne može tražiti naknadu neimovinske i imovinske štete i od poslodavca i od osiguravajućeg društva po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i time dvostruko naplatiti štetu, su neutemeljeni, jer se ovdje ne radi o polici osiguranja od odgovornosti od posljedica nesretnog slučaja koju bi tužena kao poslodavac zaključila s osiguravajućim društvom, već se radi o polici obveznog osiguranja vlasnika motornog vozila od odgovornosti za štete počinjenje trećim osobama. Dakle, F. kao osiguravatelj vozila u vlasništvu NN (štetnika) isplatilo je tužitelju kao oštećeniku po osnovu obveznog osiguranja vlasnika motornog vozila od odgovornosti za štete počinjenje trećim osobama iznos od 2.123,56 eura (16.000,00 kn) pa u ovom postupku tužitelj može potraživati naknadu štete od svog poslodavca ukoliko mu ista nije u potpunosti podmirena.

12. Odredbom čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) propisano je pravo oštećenika na potpunu naknadu štete.

12. 1. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO propisano je u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Po mišljenju ovog suda, tužitelju je u potpunosti popravljena šteta (neimovinska i imovinska) iz predmetnog štetnog događaja od strane F., stoga ovaj sud smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatom razlike naknade štete od strane tužene po osnovu odgovornosti poslodavca za štetu uzrokovanu radniku na radu.

14. Naime, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Mira Jurinovića, spec. neurokirurg, danog na ročištu od 9. prosinca 2024., tužitelj je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio istegnuće vratnih struktura, doživio je stres i zadobio je na tri mjesta udarce u dijelove tijela; da je tužitelj doživio povredu njegovog prava na tjelesno i duševno zdravlje, koja se ispoljila u trpljenju bolova, a imao je neugodnosti radi ovog ozljeđivanja, a jedno kraće vrijeme bio je privremeno u punom obimu reduciranih životnih aktivnosti, potom privremeno u polovičnom obimu (50%), te je trebao pomoć i njegu od strane treće osobe kod kuće. Vještak cijeni bolove u jakom intenzitetu jedan dan na račun vratne trzajne ozljede i također na račun zadobivenih udaraca u tijelo, poslije toga cijeni bolove u srednjem stupnju 7 dana i u blažem intenzitetu ukupno 30 dana. Kada je odlazio na fizikalnu terapiju ukupno 40 dana imao je radi procedura fizikalnih bolove u blažem intenzitetu otprilike 4 sata u danu. Neugodnosti za tužitelja su bile od samog početka odvođenje na hitnu pomoć, potom bio je izložen rendgenskom zračenju, nosio je okovratnik, vjerojatno je uzimao i lijekove protiv bolova, odlazio je na fizikalnu terapiju, te su procedure umjerene i neugodne. U punom obimu bio je reduciranih životnih aktivnosti 15 dana, potom u polovičnom obimu još 3 tjedana. Pomoć i njegu kod kuće trebao je u danu 2 sata kroz dva tjedna njemu samom za osobne potrebe i u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene. Trajanje liječenja bilo je 5 mjeseci.

14.1. U dopuni vještačenja, a s obzirom na primjedbe tužitelja, sudski vještak dr. Miro Jurinović navodi kako je u pogledu trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja bio mišljenja da na temelju vratne trzajne ozljede kakvu ozljedu je pretrpio tužitelj nije preostalo trajno umanjenje.

15. Sudski vještak dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 9. prosinca 2024. navodi kako je tužitelj u daljnjem nastavku liječenja u nekoliko navrata ambulantno psihijatrijski pregledan te mu je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres i preporučeno uzimanje anksiolitika. Mišljenja je da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 2 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju 4 mjeseca. Trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedice ozljeđivanja kod tužitelja nije bilo.

16. Na provedena vještačenja dr. Jurinovića i dr. Sikirice punomoćnik tužitelja u konačnici nije imao primjedbi, dok tužena nije imala uopće primjedbi pa budući da se radi o stalnim sudskim vještacima koji svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti, to ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.

17. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka liječnika, uzimajući u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti trpi, jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, imobilizacijski okovratnik, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, rendgensko zračenje, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob i zanimanje tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, tužitelju s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada naknada u ukupnom iznosu od 1.480,00 eura.

18. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

19. Tužitelju je, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Mira Jurinovića bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 2 tjedana po 2 h dnevno (14 dana x 2 sata dnevno = 28 sati potrebite tuđe njege i pomoći) pa ovaj sud smatra zatraženi iznos od 132,72 eura primjerenim za usluge tuđe njege i pomoći.

20. Dakle, tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripada ukupno iznos od 1.612,72 eura (1.480,00 eura na ime neimovinske štete i 132,72 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći), dok je osiguravajuće društvo Euroherc d.d. u mirnom postupku isplatilo tužitelju naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.123,56 eura. Isplatom iznosa od 2.123,56 eura u cijelosti je podmirena tužitelju sva šteta (neimovinska i imovinska) proizašla iz predmetnog štetnog događaja.

21. Kako je tužitelju u potpunosti popravljena sva šteta iz predmetnog štetnog događaja, to isti nema pravo potraživati razliku naknade štete do punog iznosa od strane poslodavca, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 14212, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), pa je tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku, a isti se odnosi na: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 8. svibnja; 1. srpnja; 9.listopada; 13. studenoga i 9. prosinca 2024., 15. siječnja 2025. po 100 bodova, za sastav podneska od 7. siječnja 2025. 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1.600,00 eura. Tuženici nisu priznati troškovi sastava podneska od 24. srpnja 2024. kojim dostavlja policu osiguranja, jer taj podnesak nije bio nužan i potreban, a policu osiguranja mogla je dostaviti odmah uz tužbu ili pak na ročištu.

U Splitu 10. veljače 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tužene