Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pn-71/2024-8

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 27. siječnja 2025. u prisustvu punomoćnika tužitelja, 7. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, iznos od 7.309.03 eura sa zateznom kamatom sa zateznom kamatom od 01.01.2022.g do pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. studenog 2024. tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 7.309.03 kn.

1.1. U historijatu tužbe se navodi da je osiguranik tužitelja ZT je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 27.01.2012. g. zadobio teške tjelesne ozljede zbog čega je kod istog nastupila nesposobnost za rad. Po tom osnovu tužitelj je JT priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem HZMO br. 121213 od 11.02.2014.g

1.2. Navedenu prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika IT i to upravljajući vozilom, reg. oznake [registarska oznaka] , zbog čega je isti presudom Općinskog suda u Vinkovcima br. K -103/12 od 21.03.2012.g. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće na štetu BT.

1.3. U trenutku štetnog događaja navedeno vozilo bilo je osigurano kod tuženika. Tužitelj je protiv tuženika već vodio postupak za naknadu štete po istom osnovu, a koju štetu je tuženik naknadio tužitelju i to do 30.11.2015. g., do 31.10.2019.g, te za razdoblje od 01.11.2019. do 31.12.2021. godine.

1.4. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade daljnje štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine BT za razdoblje od 01.01.2022. g. do 31.10.2024. g., a u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 9.745,37 eura. Navedeni iznos tužitelj umanjuje za 25% koliko iznosi doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete, a što je utvrđeno u postupku u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku br. P- 177/2016 tako da šteta koju tužitelj trpi iznosi 7.309,03 eura.

1.5. Kako je predmetno vozilo, reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika, tuženik je odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 7.309,02 eura temeljem odredbe čl.164.st.1., u vezi čl.161.st.1. i st.2.toč.1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, 102/19, 84/21)

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], nastanak prometne nezgode dana 27.01.2012. godine, kao i djelomičnu odgovornost osiguranika tuženika, vozača IT, za nastanak iste. Nadalje, nesporno je da je u navedenoj prometnoj nezgodi teške tjelesne ozljede zadobio osiguranik tužitelja, ZT, te da je istome, rješenjem tužitelja, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Također, nesporno je da je doprinos osiguranika tužitelja nastanku prometne nezgode i štetnih posljedica iste utvrđen u ranijem postupku koji se vodio među istim strankama, i to u omjeru od 25%. III U ovom postupku sporan je osnov i sporna je visina tužbenog zahtjeva.

2.1. Postavljenom tužbenom zahtjevu, kojim se potražuju puni iznosi isplaćene invalidske mirovine, tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete).

2.2. Tuženik se poziva na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te ističe da je evidentno da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U odnosu na istaknuti prigovor da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje, tuženik se poziva na najnoviju sudsku praksu, odluku Vrhovnog suda RH, broj Rev-90/2023 od 04.04.2023. godine, gdje je zauzeto upravo takvo pravno shvaćanje kako to tvrdi tuženik. U prilog tom prigovoru tuženika da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa mirovine, obračunato sukladno odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu govori i druga brojna novija sudska praksa Vrhovnog suda RH, primjerice, presuda VSRH broj Rev-12/2022 od 12.01.2022. godine, broj Rev-909/2021 od 08.09.2021. godine, broj Revx-388/2018 od 25.08.2020. godine, broj Rev-5292/2019 od 16.06.2020. godine, broj Rev- 1354/2016 od 18.05.2021. godine, broj Revd-3715/2021 od 08.09.2021. godine, broj Rev-66/2022 od 01.02.2022. godine, broj Revt-634/2017 od 16.03.2022. godine, broj Rev-1235/2021 od 22.02.2022. godine, broj Rev-3401/2018 od 20.04.2022. godine

3. Sud je proveo dokazni postupak uvidom u: rješenje HZMO-a Područni ured u Vukovaru od 11. veljače 2014. str. 4-6 spisa, Presuda OS u Vinkovcima K-103/12 od 21.3. 2012., Presuda TS u Osijeku P-177/2016-9 od 10. lipnja 2016., Presuda VTSRH Pž-6248/2016-2 od 11. 4. 2018., Presuda OS u Vukovaru Pn-68/2019-6 od 14.2.2020., Presuda ŽS u Varaždinu Gž-451/2020-3 od 15.7.2020., Obavijest o isplati štete, obavijest o likvidaciji, obračun isplate, izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja str. 137-154.

4. Predmet spora je naknada štete tužitelju od strane tuženika u iznosu od ukupno 7.309,03 eura za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024.

5. Između parničnih stranaka nisu sporne činjenice:

- pasivna legitimacije tuženika kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je na dan prometne nezgode 27. siječnja 2012., upravljao osiguranik tuženika vozač IT, u kojoj je osiguranik tužitelja ZT pretrpio teške tjelesne ozljede, i da je odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 75%, te da je u tom omjeru odgovoran za štetni događaj osiguranik tuženika.

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 341-22- 05/3-13 -018995 od 11. veljače 2014. osiguraniku BT r. **.**.1987. priznato pravo na invalidsku mirovinu od 6. kolovoza 2013.

- da je tuženik tužitelju vršio plaćanja naknade štete do 31. prosinca 2021.

6. Sporno je među parničnim strankama da li tužitelju pripada pravo na samo razmjerni dio isplaćenih iznosa invalidske mirovine na što da upućuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili kako tvrdi tužitelj da šteta koju trpi tužitelju sastoji se u iznosu mirovine koju je isplatio svom osiguraniku u utuženom periodu iz čega slijedi da tužitelju šteta nastaje sukcesivno u vidu umanjenja njegove imovine upravo svakom tom isplatom, a s obzirom na utuženo razdoblje smatra da je nužno primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, i 84/21).

7. Tužitelj je uz podnesak od 12. prosinca 2024. predao u spis izvode iz banke doznačenih mirovinskih primanja BT po osnovi invalidske mirovine u utuženom razdoblju. Na pripremnom ročištu sud je postavio pitanje tužitelju da li predlaže knjigovodstveno financijsko vještačenje kojim bi se utvrdila stvarna šteta za tužitelja kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu kako proizlazi iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu čl. 27. Tužitelj se očitovao da se protivi vještačenju jer smatra da HZMO-u stvarnu štetu čini puni iznos isplaćene mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Na tužitelju je teret dokaza da li postoji razlika i u kojem iznosu između mirovine koju je ostvario ZT i invalidske mirovine zbog povrede na radu iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je:

„ (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

9. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose, dok su rashodi mirovinskog osiguranja mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskog osiguranja na temelju stečenih prava. Po redovnom tijeku stvari da u štetnom događaju od 27. siječnja 2012. za koji je u omjeru od 75% odgovoran tuženik da nije uslijedilo ozljeđivanje i invaliditet osiguranika tužitelja, osiguranik bi nastavio raditi i ostvario bi starosnu mirovinu. Tako bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čijem bi sukladno odredbi čl. 151. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ostvario prihode. U ovom slučaju tužitelj je ostvario prihode uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, dok su daljnje uplate potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.

10. U ovakvoj situaciji stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do odlaska u invalidsku mirovinu tužitelja i duljine razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

11. Kako tužitelj navedenim vještačenjem nije dokazao stvarnu štetu na opisani način za zaključiti je da nema razlike između starosne mirovine i invalidske mirovine iz kojeg razloga je sud odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom štete u iznosu od 7.309,03 eura.

12. Ovaj sud je shvaćanja da se u konkretnom slučaju odgovornost za štetu tuženika ne temelji na odredbi čl. 164. st 1. u vezi sa čl. 161. st. 1. i 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13 i dr) na što upućuje i brojna sudska praksa u istovjetnoj pravnoj stvari i pravno shvaćanje Vrhovnog suda u odluci poslovni broj Rev-954/2022 od 25. siječnja 2023. koje shvaćanje su kasnije prihvatili niži sudovi. Praksa na koju se poziva tužitelj više nije aktualna.

13. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 164. ZPP-a.

Stranke nisu potraživale naknadu parničnog troška iz kojeg razloga je izostala odluka o tom trošku.

U Vukovaru, 7. veljače 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju HZMO,

2. Tuženiku Croatia osiguranje d.d.