Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, T. Masaryka 8
Poslovni broj: P-435/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja JA (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Slamiću, odvjetniku u Virovitici, A. Kačića Miošića 1, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo (Oib: 14036333877) iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u ODVJETNIČKOM DRUŠTVU ĆURKOVIĆ I ŠANJUG d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 14. siječnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 3. st. 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 sklopljenog dana 07.07.2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (pravnog sljednika Slavonska Banka d.d.) kao davatelja kredita, potvrđenog od strane javne bilježnice OA dana **.**.2005. pod brojem OV-15765/05 u dijelu u kojem je ugovoreno da se mjesečni anuiteti kredita podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika za devize na dan plaćanja te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 2.901,81 EUR (21.863,58 HRK) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
- 3,52 EUR (26,52 HRK) od 7.9.2005. do isplate;
- 2,50 EUR (18,81 HRK) od 5.10.2005. do isplate;
- 2,37 EUR (17,83 HRK) od 4.11.2005. do isplate;
- 2,50 EUR (18,84 HRK) od 5.12.2005. do isplate;
- 1,59 EUR (11,95 HRK) od 5.1.2006. do isplate;
- 0,54 EUR (4,07 HRK) od 6.2.2006. do isplate;
- 5,81 EUR (43,81 HRK) od 1.11.2008. do isplate;
- 6,97 EUR (52,55 HRK) od 1.1.2009. do isplate;
- 8,41 EUR (63,38 HRK) od 1.2.2009. do isplate;
- 9,42 EUR (70,98 HRK) od 1.3.2009. do isplate;
- 7,76 EUR (58,49 HRK) od 1.4.2009. do isplate;
- 7,38 EUR (55,58 HRK) od 1.5.2009. do isplate;
- 4,86 EUR (36,59 HRK) od 1.6.2009. do isplate;
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
0 23-34
- 2,40 EUR (18,06 HRK) od 1.7.2009. do isplate;
- 3,39 EUR (25,56 HRK) od 1.8.2009. do isplate;
- 4,95 EUR (37,31 HRK) od 1.9.2009. do isplate;
- 3,84 EUR (28,92 HRK) od 1.10.2009. do isplate;
- 3,05 EUR (22,97 HRK) od 1.11.2009. do isplate;
- 5,31 EUR (40,02 HRK) od 1.12.2009. do isplate;
- 7,54 EUR (56,82 HRK) od 1.1.2010. do isplate;
- 9,81 EUR (73,94 HRK) od 1.2.2010. do isplate;
- 9,21 EUR (69,41 HRK) od 1.3.2010. do isplate;
- 13,41 EUR (101,02 HRK) od 1.4.2010. do isplate;
- 0,03 EUR (0,21 HRK) od 6.4.2010. do isplate;
- 10,91 EUR (82,18 HRK) od 1.5.2010. do isplate;
- 1,24 EUR (9,37 HRK) od 5.5.2010. do isplate;
- 11,17 EUR (84,18 HRK) od 1.6.2010. do isplate;
- 2,94 EUR (22,12 HRK) od 4.6.2010. do isplate;
- 17,32 EUR (130,53 HRK) od 1.7.2010. do isplate;
- 7,45 EUR (56,17 HRK) od 5.7.2010. do isplate;
- 12,01 EUR (90,52 HRK) od 1.8.2010. do isplate;
- 8,98 EUR (67,63 HRK9 od 4.8.2010. do isplate;
- 12,71 EUR (95,75 HRK) od 1.9.2010. do isplate;
- 18,08 EUR (136,25 HRK) od 6.9.2010. do isplate;
- 5,89 EUR (44,36 HRK) od 1.10.2010. do isplate;
- 21,19 EUR (159,68 HRK) od 5.10.2010. do isplate;
- 1,17 EUR (8,81 HRK) od 1.11.2010. do isplate;
- 18,64 EUR (140,48 HRK) od 5.11.2010. do isplate;
- 2,82 EUR (21,24 HRK) od 25.11.2010. do isplate;
- 32,08 EUR (241,67 HRK) od 6.12.2010. do isplate;
- 38,09 EUR (286,98 HRK) od 5.1.2011. do isplate;
- 34,44 EUR (259,49 HRK) od 4.2.2011. do isplate,
- 35,93 EUR (270,74 HRK) od 4.3.2011. do isplate;
- 3,29 EUR (24,78 HRK) od 21.3.2011. do isplate;
- 0,04 EUR (0,33 HRK) od 1.4.2011. do isplate;
- 31,40 EUR (236,61 HRK) od 5.4.2011. do isplate;
- 0,12 EUR (0,90 HRK) od 1.5.2011. do isplate;
- 35,18 EUR (265,04 HRK) od 5.5.2011. do isplate;
- 44,54 EUR (335,60 HRK) od 6.6.2011. do isplate;
- 41,55 EUR (313,03 HRK) od 5.7.2011. do isplate;
- 4,46 EUR (33,63 HRK) od 6.7.2011. do isplate;
- 3,57 EUR (26,90 HRK) od 16.7.2011. do isplate;
- 65,60 EUR (494,26 HRK) od 4.8.2011. do isplate;
- 65,87 EUR (496,26 HRK) od 5.9.2011. do isplate;
- 3,09 EUR (23,25 HRK) od 22.09.2011. do isplate;
- 51,54 EUR (388,29 HRK) od 5.10.2011. do isplate;
- 2,03 EUR (15,26 HRK) od 1.11.2011. do isplate;
- 47,09 EUR (354,78 HRK) od 4.11.2011. do isplate;
- 6,35 EUR (47,85 HRK) od 1.12.2011. do isplate;
- 39,55 EUR (298,00 HRK) od 5.12.2011. do isplate;
- 12,32 EUR (92,85 HRK) od 1.1.2012. do isplate;
- 37,38 EUR (281,64 HRK) od 5.1.2012. do isplate;
- 17,79 EUR (134,02 HRK) od 1.2.2012. do isplate;
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
0 23-34
- 35,32 EUR (266,09 HRK) od 6.2.2012. do isplate;
- 21,62 EUR (162,87 HRK) od 1.3.2012. do isplate;
- 31,22 EUR (235,25 HRK) od 5.3.2012. do isplate;
- 24,77 EUR (186,59 HRK) od 1.4.2012. do isplate;
- 26,43 EUR (199,13 HRK) od 5.4.2012. do isplate;
- 29,33 EUR (220,97 HRK) od 1.5.2012. do isplate;
- 22,46 EUR (169,23 HRK) od 4.5.2012. do isplate;
- 34,21 EUR (257,76 HRK) od 1.6.2012. do isplate;
- 18,91 EUR (142,50HRK) od 5.6.2012. do isplate;
- 37,33 EUR (281,29 HRK) od 1.7.2012. do isplate;
- 14,58 EUR (109,85 HRK) od 6.7.2012. do isplate;
- 41,46 EUR (312,37 HRK) od 1.8.2012. do isplate;
- 10,53 EUR (79,32 HRK) od 3.8.2012. do isplate;
- 44,56 EUR (335,74 HRK) od 1.9.212. do isplate;
- 6,32 EUR (47,62 HRK) od 5.9.2012. do isplate;
- 47,14 EUR (355,18 HRK) od 1.10.2012. do isplate;
- 1,96 EUR (14,77 HRK) od 5.10.2012. do isplate;
- 51,27 EUR (386,30 HRK) od 1.11.2012. do isplate;
- 52,29 EUR (393,96 HRK) od 1.12.2012. do isplate;
- 51,92 EUR (391,20 HRK) od 1.1.2013. do isplate;
- 48,14 EUR (362,67 HRK) od 1.2.2013. do isplate;
- 50,69 EUR (381,93 HRK) od 1.3.2013. do isplate;
- 51,62 EUR (388,95 HRK) od 1.4.2013. do isplate;
- 50,23 EUR (378,43 HRK) od 1.5.2013. do isplate;
- 46,83 EUR (352,84 HRK) od 1.6.2013. do isplate;
- 1.118,28 EUR (8.425,70 HRK) od 28.6.2013. do isplate;
koja zatezna kamata se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 575,00 EUR, zajedno sa svim pripadajućim kamatama.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
0 23-34
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.119,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 10. veljače 2025. kao dana donošenja presude do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 2.119,35 EUR i zatraženog iznosa od 2.906,37 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika – Slavonskom bankom d.d., 7. srpnja 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005, za iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 10 godina, da je navedenim ugovorom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu te koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditu tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, da je na navedeni način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (NN 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) i odredbama Zakona o obveznim odnosima, da je presuda od 14. lipnja 2018. utemeljena na stajalištima Ustavnog suda u odluci broj U-III-2521/2015 i dr., kao i u rješenju, posl. broj: U-I-3685/2015 i dr., da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena, da je zbog primijenjene ništetne odredbi o valutnoj klauzuli za sve ugovore o potrošačkom kreditiranju sklopljene u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih ugovornih odredbi, sukladno čl. 1111., 1115. i 1046. Zakona o obveznim odnosima, da je tužitelj izračunom utvrdio kako razlike između iznosa koje je uplatio tuženiku na ime porasta tečaja CHF u odnosu na kn tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužitelj platio da je tečaj CHF u odnosu na kn ostao onakav kakav je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu iznose 2.862,88 EUR / 21.570,34 kuna pa predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
0 23-34
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u bitnome ističući da u predmetnom Ugovoru o kreditu nisu povrijeđena prava tužitelja kao potrošača jer isti ne sadržava nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, da pravni prednik tuženika – Slavonska banka d.d. nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, ističe materijalnopravni prigovor zastare, navodi da u tužbi nije navedeno koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, tvrdi da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora, kao i to da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR i kredita s valutnom klauzulom u CHF, da su tužitelju u banci objašnjenje sve značajke i rizici odredbi Ugovora o kreditu, da su tužitelju ugovorne odredbe objašnjene i prilikom solemnizacije u uredu javnog bilježnika, da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tužitelj je podneskom 29. listopada 2024. precizirao tužbeni zahtjev prema rezultatima provedenog financijskog vještačenja.
4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u izlist Plaćenih anuiteta (stranica10), u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 7. srpnja 2005. (stranice 302-308), u Otplatni plan od 18. svibnja 2023. (stranice 309-311), u Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 18. svibnja 2023. (stranica 312), u Specifikaciju uplata od 18. svibnja 2023. (stranice 313-315), u Obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 1. kolovoza 2005. do 28. lipnja 2013. (stranica 316), u Pregled prometa za klijenta od 18. svibnja 2023. (stranice 317-326), u Mišljenje vještaka Ručević vještačenje d.o.o. od 13. studenog 2015. (stranica 361), vrši se uvid u Tablicu G1 za kamatne stope banaka za kunske kredite bez valutne klauzule (stranice 372-376), u članak Obvezno pravo – zastara restitucijskih zahtjeva koji nastaju kao posljedica ništetnosti pravnog posla (stranice 401-407), u Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. (stranice 555-556), vrši se uvid u Hypo Times – Glasilo (stranice 588-596), pročitan je raspravni zapisnik od 5. ožujka 2024. (stranice 630- 632), raspravni zapisnik od 11. travnja 2024. (stranice 634-635), Nalaz i mišljenje vještaka Lider Premium d.o.o. iz [adresa] od 8. listopada 2024. (stranice 647-675), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
5. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP-a)
6. Nesporno je da je tužitelj s prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d., 7. srpnja 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2005, za iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 10 godina.
7. Nije sporno niti da je Slavonska banka d.d. pripojena Hypo Alpe - Adria Bank d.d. odlukom skupštine društva Slavonske banke d.d. od 19. lipnja 2008. i skupštine društva Hypo Alpe- Adria Bank d.d. od istog datuma kojom je dano odobrenje na ugovor o pripajanju, a Hypo Alpe – Adria Bank d.d. je kasnije postala Addiko Bank d.d., što je sud utvrdio uvidom u podatke Sudskog registra dostupne putem Interneta.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
0 23-34
8. Nesporno je da je navedenim ugovorom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF).
9. Sporno je, je li nepoštena, a samim tim i ništetna, odredba predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, odnosno vezanju glavnice uz valutu CHF.
10. Posljedično, sporno je i to pripada li tužitelju pravo na povrat utuženog iznosa uslijed vezanja glavnice uz valutu CHF, kao i visina tužbenog zahtjeva.
11. Tijekom dokaznog postupka sud je odredio financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku Lider Premium d.o.o., odnosno mr. sc. UA dipl. oec. iz [adresa], pri čemu je vještakinji dan nalog da sačini izračun pozitivnih razlika između iznosa koji je tužitelj uplatio tuženiku na ime porasta tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužitelj platio da je tečaj CHF u odnosu na kunu ostao onakav kakav je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu, izraženo u kunama i po mjesecima te na okolnost tzv. negativnih razlika, tj. razlika za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od početnog.
12. Iz Nalaza i mišljenja financijsko - knjigovodstvenog vještaka od 7. listopada 2024., koji je zaprimljen u sudu 8. listopada 2024. (stranice 647-675) proizlazi da je uslijed promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita tuženik u utuženom razdoblju od tužitelja više naplatio iznos od 2.901,81 EUR / 21.863,58 kuna.
13. Nalaz financijsko - knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti sačinjen objektivno, u skladu s pravilima struke i vještine te u potpunosti u skladu s nalogom suda.
14. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. s obrazloženjem da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud.
15. Zaključak je suda da se tužitelj osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koje se odnose i na tuženika Addiko Bank d.d. Tuženik tijekom postupka tvrdi da Slavonska banka d.d. nije bila obuhvaćena tužbom u kolektivnom sporu, no iz svega navedenog u toč. 7. obrazloženja proizlazi da Slavonska banka d.d. niti nije mogla biti stranka (tuženik) u kolektivnom sporu jer u
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
0 23-34
vrijeme njegovog pokretanja 2012. (predmet Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012) više nije postojala kao pravna osoba uslijed pripajanja Hypo Alpe - Adria Bank d.d., koja je potom preimenovana u Addiko Bank d.d. Dakle, posve je jasno da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d.
16. Osnovanost pozivanja tužitelja na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača proizlazi iz činjenice da je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita, jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, imajući u vidu da odredbe čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakon o parničnom postupku i odredbe Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Na temelju istih propisa je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoja pravna shvaćanja u odluci broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
17. Učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc te se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena i na tužitelja kao potrošača ne može imati učinak.
18. Nadalje, za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje u tekstu ZZP), i to:
- čl. 81. st. 1 ZZP prema kojoj ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;
- čl. 81. st. 2. ZZP prema kojoj se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca;
- čl. 81. st. 3. ZZP prema kojoj činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca;
- čl. 81. st. 4. ZZP prema kojoj ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati;
- čl. 84. ZZP prema kojoj nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
0 23-34
19. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao tužitelja JA (stranica 635), koji je rezolutno i bez kolebanja iskazao da je predmetni kredit podigao za adaptaciju i uređenje kuće, da mu je bankarica rekla da imaju u ponudi povoljne kredite u valuti CHF te joj je povjerovao i pristao na sklapanje ugovora u toj valuti, da mu bankarica nije ništa objašnjavala o značenju valutne klauzule te faktorima na tržištu koji mogu utjecati na promjenu tečaja CHF, da je nakon banke otišao kod poslodavca prikupiti potrebnu dokumentaciju za podizanje kredita, a nakon što je sve to odradio, pri ponovnom odlasku u banku ga je dočekao gotov Ugovor o kreditu pa je upućen na ovjeru kod javnog bilježnika.
20. Analizirajući iskaz tužitelja, sud nalazi kako je razvidno da u konkretnom slučaju stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valuta CHF.
21. Ovo stoga što je tužitelja u banci dočekao unaprijed pripremljen obrazac ugovora o kreditu, pri čemu mu nisu objašnjene ugovorne odredbe pa tako niti ona o valutnoj klauzuli u CHF, a nisu mu pojašnjene okolnosti zbog kojih su moguće promjene tečaja te utjecaj tih promjena na otplatu kredita i visinu rata kredita. Također, tužitelju nije ponuđen ugovor o kreditu niti u jednoj drugoj valuti, izuzev CHF.
22. Kada se uzme u obzir da je tužitelj po zanimanju policajac, nema nikakve dvojbe da on kao potrošač nije imao utjecaja na odredbe unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca – tuženika, kao i to da nije imao dovoljno financijskog i ekonomskog znanja da bude ravnopravan sudionik ugovornog odnosa.
23. Osim toga tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je tužitelju objasnio sve parametre o kojima je ovisila promjenjivost tečaja CHF, odnosno rizici vezanja glavnice kredita uz glavnicu u CHF.
24. Da tužitelj nije donio promišljenu i informiranu odluku o sklapanju ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, razvidno je iz dijela iskaza u kojem kaže kako mu izuzev kredita u CHF nije niti ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti.
25. Tuženik kao banka ne može se ekskulpirati obrazloženjem da je tužitelj potpisom predmetnog Ugovora o kreditu potvrdio da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.
26. Niti postojanje letaka u banci nije dostatno da bi se smatralo kako je tužitelju pojašnjenja ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ako mu na jasan i nedvojben način, ne-ekonomskim rječnikom, nije bilo objašnjeno što ta odredba za njega znači i kakve konkretne posljedice ta odredba, odnosno sama po sebi promjenjivost tečaja može imati na visinu rata kredita kroz cijelo razdoblje otplate kredita.
27. Ovo stoga što je za pojam informiranja relevantno jesu li informacije napisane jasnim i razumljivim rječnikom, prihvatljivim običnom građaninu koji ne raspolaže ekonomskim, bankarskim znanjem.
28. Isto tako, ovaj sud nalazi da se ne smatra pregovaranjem kada banka daje klijentu obrazac ugovora o kreditu, čiji su parametri i ugovorne odredbe unaprijed
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
0 23-34
definirani pa klijentu preostaje samo da takve unaprijed zadane elemente prihvati ili da od kredita odustane kada mu se ugovor prezentira.
29. Upravo takav odnos tuženika prema tužitelju kao klijentu i klijentima općenito, ukazuje na dominantan i nepošten odnos banke prema drugoj ugovornoj strani, korištenje svoje pozicije moći prema osobi koja ne raspolaže dovoljnim bankarskim znanjem da sagleda dalekosežne posljedice ugovora o kreditu na svoje financije kroz dugogodišnje razdoblje, pri čemu obveza plaćanja rate kredita ovisi o tužitelju / klijentu nepoznatim i nejasnim parametrima
30. Neosnovano tuženik navodi da je tužitelju predmetni ugovor o kreditu pojašnjen u uredu javnog bilježnika pa tako i u dijelu o valutnoj klauzuli, slijedom čega je i predložio saslušanje javne bilježnice OA u svojstvu svjedoka.
31. Sud je navedeni dokazni prijedlog odbio jer je člankom 59. st. 3. u vezi čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano da u postupku solemnizacije privatnih isprava javni bilježnik provjerava odgovara li privatna isprava po svom obliku propisima javnobilježničke isprave (članak 43. do 48. navedenog Zakona) i propisima o sadržaju javnobilježničkog akta (članka 69. stavka 1. točke 2., 4. i 6. navedenog Zakona) te ako su ju potpisali sudionici iz članka 69. stavka 1. točke 2.) ovoga Zakona., ona će se potvrditi bez sastavljanja posebnog javnobilježničkog akta na taj način što će se na ispravu staviti posvjedočenja navedena u članku 69. točki 1., 3. i 5. ovoga Zakona. Nadalje, javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, …pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeriti se da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka. Prilozi će se pročitati samo na zahtjev stranaka, što se utvrđuje i u samom javnobilježničkom aktu.
32. Dakle, Zakon o javnom bilježništvu ne propisuje obvezu javnog bilježnika da stranke upozorava na rizike i pojavnosti u ekonomskim kretanjima koje mogu utjecati na ispunjenje ugovora o kreditu i visinu rate kredita. Ovo stoga jer javni bilježnici nisu ekonomski stručnjaci niti su o tome educirani pa im takva obveza niti ne može biti propisana.
33. Utvrđenjem suda da je nepoštena, ništetna i bez pravnog učinka (čl. 87. ZZP) odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, tužitelj je stekao pravo zahtijevati od tuženika isplatu novčanih iznosa koje je tuženiku platio primjenom ništetne odredbe.
34. Ništetnost ugovornih odredaba o valuti u CHF uz koju je bila vezana glavnica, nema za posljedicu ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje u tekstu ZOO) svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
023-34
35. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.
36. Posljedično, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO.
37. U odnosu na od strane tuženika istaknuti prigovor zastare ukazuje se kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 dana 4. travnja 2012. temeljem čl. 241. ZOO prekinuta zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, odnosno danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.
38. Imajući u vidu da se u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje opći petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na stjecanju bez osnove te da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2023., evidentno je da od 14. lipnja 2018. do 7. lipnja 2023. nije protekao opći zastarni rok, slijedom čega prigovor zastare nije osnovan.
39. Protivno stajalištu tuženika, zaključak je suda da se tužitelj osnovano poziva na presudu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koja se odnosi i na Addiko Bank d.d., koja je pravni slijednik Slavonske banke d.d.. Ovo stoga, što je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita, jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, i to stoga što odredbe čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakon o parničnom postupku i odredbe Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Na temelju istih propisa je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoja pravna shvaćanja u odlukama broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
40. U odnosu na tvrdnje tuženika da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava zbog čega je isključena od kontrole nepoštenosti, tuženiku se ukazuje da je već u kolektivnom sporu razmatrano jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF izuzete od ispitivanja poštenosti. Upravo je u kolektivnom postupku utvrđeno da, prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13) i prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016. i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. listopada 2017., propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini pisane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti. Navedeno utvrđenje iz kolektivnog spora primjenom odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se i u ovom postupku te je sud njime vezan.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
023-34
41. Neosnovano tuženik tvrdi da je vještakinja u Nalazu i mišljenju trebala za izračun koristiti promjenjivu kamatnu stopu koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj stopi predmetnog Ugovora o kreditu, kao i to da je kamatna stopa za kredite koji su bili odobravani u kunama bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredit odobren u valutnoj klauzuli CHF u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Ovo stoga, što svrha ovog postupka jest otkloniti učinak nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno vezanju glavnice uz valutu CHF te promjenjivosti tečaja CHF prema kuni. Drugim riječima, sud je vještakinji zadao nalog izračunati koliko je tužitelj više platio tuženiku na ime porasta tečaja CHF prema kuni i iznosa koji bi tužitelj platio da je tečaj CHF prema kuni ostao onakav kakav je bio na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Budući da je vještakinja u cijelosti postupila po nalogu suda, prigovor tuženika je u cijelosti neosnovan.
42. Također, vještakinja je u svom očitovanju od 29. studenog 2024. te usmeno na ročištu 14. siječnja 2025., navela da je nalaz i mišljenje sačinila u skladu s nalogom suda, da je sud taj koji joj daje nalog za postupanje, a ne stranke, kao i to da su nalaz i mišljenje sačinjeni u skladu s pravilima struke i standardnom metodologijom za vještačenje, prema kojoj je napravila razliku između plaćenih anuiteta prema tečaju na dan plaćanja i prema tečaju prilikom isplate kredita, a prema podacima tuženika o tome kako je primljene uplate tužitelja rasporedio na naplatu kamate, glavnice i drugih troškova.
43. Očitovanje vještaka sud prihvaća u cijelosti, našavši da je vještakinja doista postupila u skladu s nalogom koji joj je sud zadao u rješenju o određivanju vještačenja, dakle da je sačinila izračun pozitivnih razlika između iznosa koji je tužitelj uplatio tuženiku na ime porasta tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužitelj platio da je tečaj CHF u odnosu na kunu ostao onakav kakav je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu, sve ovo izraženo po mjesecima u EUR i kunama, odvojeno i ukupno te na okolnost tzv. negativnih razlika, tj. razlika za vrijeme kad je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od početnog. Nadalje, kako je istaknula vještakinja, a dodatno na navedeno ukazuje i sud, kamatna stopa nije bila predmet vještačenja jer tužitelj nije utužio preplaćeno na ime promjenjive kamatne stope, nego samo preplaćeno na ime valutne klauzule u CHF. Sud smatra kako su tuženikovi prigovori na nalaz i mišljenje vještaka usmjereni na odugovlačenje postupka i izbjegavanje obveze plaćanja predmetne tražbine tužitelja te neargumentirani i paušalno izneseni.
44. U odnosu na prijebojni zahtjev tuženika, iznesen na pripremnom ročištu 5. ožujka 2024. (kojem se tužitelj protivio, a naknadno – podneskom od 10. lipnja 2024. – stranica 642, istaknuo i prigovor zastare) mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, i to:
- čl. 195. ZOO koji propisuje kako dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i kakvoće i ako su obje dospjele;
- čl. 196. st. 1. ZOO koji propisuje da prijeboj ne nastaje kad se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju;
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
023-34
- čl. 198. st. 1. ZOO koji propisuje da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja.
45. Tuženik prijebojnim zahtjevom potražuje od tužitelja isplatu iznosa po mjesecima u kojima je tečaj CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni koji je vrijedio na dan korištenja kredita. Provedenim financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da je u slučaju predmetnog ugovora o kreditu tužitelj tuženiku manje platio iznos od 1.355,72 kuna / 179,94 EUR.
46. Međutim, sud smatra kako potrošač, u ovom slučaju tužitelj, plaćanjem rate kredita po nižem tečaju te polaganjem ugovorenog depozita nije ništa stekao (stjecatelj je tuženik, tj. banka) slijedom čega nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove u odnosu na tužitelja.
47. Nadalje, tražbina tuženika na ime nižeg tečaja je zastarjela jer učinak prijeboja nastaje onog trenutka kada su ispunjene pretpostavke za nastanak istoga.
48. Drugim riječima, tražbina tuženika suprotstavljena je tražbini tužitelja kao potrošača tek pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. jer je tom presudom tečaj anuliran na početno ugovoreni kao jedini relevantan među strankama.
49. S obzirom da je niži tečaj u predmetnom slučaju bio u kolovozu 2005. te od ožujka do prosinca 2006., kao i cijelu 2007. i 2008., potrebno je istaknuti da je zastara na tražbine tuženika na ime nižeg tečaja tekla neprekinuto do donošenja kolektivne presude i kasnije, da ona nije za banke kao vjerovnike prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su oni u tom postupku bili pasivno legitimirani, slijedom čega im ne pripada benefit podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja. To pravo pripada samo potrošačima, kao slabijoj i neravnopravnoj ugovornoj strani, u čiju korist i za čiji interes je podnesena tužba u kolektivnom sporu. Isto se odnosi i na traženu razliku u depozitu.
50. Čak ako bi se uzelo u obzir da je banka kao kreditor naplatila dospjeli anuitet u manjem iznosu nego je trebao biti, svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je i u tome smislu nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za banku - tuženika.
51. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje u svojstvu svjedoka NA, sudužnice predmetnog kredita, a na okolnost otplate istog. Ovo stoga što se NA kao sudužnica nalazila na istoj ugovornoj poziciji kao i tužitelj te je njezina uloga bila povećati kreditnu sposobnost tužitelja, odnosno preuzeti odgovornost prema tuženiku kao kreditnoj instituciji za sve dospjele obveze ukoliko ih sam tužitelj ne ispuni. Samim time, budući je tužitelj kredit otplatio u cijelosti, aktivno je legitimiran na podnošenje tužbe u ovom predmetu kao korisnik kredita, a njegov odnos sa NA kao sudužnikom (u slučaju da je ona izvršila pojedine uplate) nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
52. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka i provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev te odbio prijebojni zahtjev tuženika.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
023-34
53. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. istog zakona.
54. Vrijednost predmeta spora iznosi 2.862,88 EUR.
55. Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova, a vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje u tekstu OT-a) iznosi 2,00 EUR.
56. Tužitelj osnovano potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), trošak zastupanja na ročištu 5. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2 OT-a), trošak zastupanja na ročištima 11. travnja 2024. i 14. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT-a), trošak sastava podnesaka od 2. siječnja 2024., 29. listopada 2024. i 6. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR po podnesku (Tbr. 8. toč. 1. OT-a), trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 3. OT-a), što ukupno iznosi 1.400,00 EUR.
57. Na tako dobiveni iznos obračunat je PDV po stopi od 25 %, što iznosi 350,00 EUR.
58. Tužitelju pripada i trošak plaćenog predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 331,81 EUR te plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,54 EUR.
59. Time je troškovnik tužitelja osnovan u iznosu od 2.119,35 EUR. 60. Tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi na presudu jer nije pozvan na platež istih niti je dostavio dokaz da ih je platio unaprijed te traženi trošak dolaska vještakinje na ročište jer do trenutka pisanja presude u sustavu IPIS (u kojem je sud izvršio provjeru putem e-Spisa) nije bilo vidljivo da je tužitelj isti platio. Nije mu dosuđen niti trošak sastava podneska od 20. veljače 2024. jer njime u bitnome ponavlja navode iz podneska od 2. siječnja 2024. te trošak sastava podneska od 10. lipnja 2024. kojima obavještava sud o plaćenom predujmu za vještačenje. Potonji podnesak nije nužan u postupku jer je uplata predujma vidljiva kroz sustav e-Spis, provjerom financijske kartice predmeta.
61. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.
U Virovitici 10. veljače 2025.
Sutkinja:
Ines Hečimović
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 3
5 /
023-34
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik Krešimir Slamić, Virovitica
2. Punomoćnici tuženika – OD ĆURKOVIĆ I ŠANJUG d.o.o., Zagreb
