REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-115/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja GRAWE Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate iznosa od 1.844,66 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2278/2022-30 od 20. studenog 2024., 10. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2278/2022-30 od 20. studenog 2024.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 266,59 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2278/2022-30 od 20. studenog 2024. naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 1.844,66 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.120,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenog 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je utvrdio da je tužitelj kao osiguratelj isplatio svome osiguraniku štetu koja je nastala u utuženom iznosu, a uslijed naleta vozila tužiteljeva osiguranika na divljač 11. studenog 2021. na županijskoj cesti 2147 Delovi - Hlebine, te s obzirom na činjenicu da je srneća divljač dospjela na cestu iz lovišta kojim gospodari Lovačko društvo „Zec“ iz Koprivničkog Brega, primjenom odredaba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZL) te primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) o šteti nastaloj od opasne stvari, ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim. Pri tome je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je na mjestu nastanka štetnog događaja dozvoljena brzina kretanja od 90 km/h, dok se osiguranik tužitelja kretao brzinom od 60-70 km/h, te pravovremenim kočenjem pri takvoj brzini nije mogao izbjeći nalet divljači na njegovo vozilo. Osim toga, sud je zaključio kako nije odlučno to što osiguranik tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja nije provodio lov, pa da bi se tužitelj mogao pozvati na odredbu čl. 80. st. 6. ZL-a. Odluka o trošku se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 66,36 eura.
4. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 80. st. 6. ZL-a prema kojoj proizlazi da je pretpostavka postojanja pasivne legitimacije i odgovornosti ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu nastala vršenjem skupnog lova. Dalje ističe kako bi lovoovlaštenik mogao biti odgovoran za predmetni štetni događaj, ali isključivo po osnovi subjektivne odgovornosti, dok je njegova objektivna odgovornost propisana isključivo u slučaju provođenja lova kako je to propisano odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a. Osim toga, tuženik navodi kako je do predmetnog štetnog događaja došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova, već osobe koje upravljaju javnom cestom. Tuženik osporava i dosuđeni tijek zateznih kamata. Osporavajući odluku o troškovima postupka tuženik ukazuje kako je tužitelju neosnovano priznat trošak sastava podneska od 7. ožujka 2023., iako je taj podnesak predan suprotno odredbi čl. 299.a ZPP-a, pa ga prvostupanjski sud nije niti trebao uzeti u obzir.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura i sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 16,59 eura.
6. Žalba je neosnovana.
7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati.
10. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.884,66 eura sa zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku na temelju sklopljenog ugovora o kasko osiguranju, uperen prema tuženiku kao osiguratelju štetnika odgovornog za nastanak štete.
11. Na utvrđeno činjenično stanje, koje nije u suprotnosti s ispravama u spisu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 80. st. 6. ZL-a. Naime, tom je odredbom izričito propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je do štete došlo na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao što je to u konkretnom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.
12. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
13. Naime, divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Zbog toga, time što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar, budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, a suprotno tuženikovim žalbenim navodima, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO-a u vezi s čl. 76. st. 2. ZL-a.
14. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a što tuženik nije dokazao.
15. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kada divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta. Drugim riječima, činjenica što se šteta dogodila na prometnici ne utječe na tuženikovu odgovornost, jer je divljač istrčala iz lovišta i naletjela na vozilo koje se kretalo javnom cestom.
16. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o tijeku zateznih kamata. Naime, prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom na to da je tužitelj nesporno isplatio iznos naknade štete 15. prosinca 2021., tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog sljedećeg dana nakon obavljene uplate kao što je to tužitelj tražio u tužbenom zahtjevu (čl. 2. st. 1. ZPP-a).
17. Konačno, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu za sastav podneska od 7. ožujka 2023., kojim se tužitelj očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, budući da ga je uzeo u obzir pri donošenju odluke očito to smatrajući svrsishodnim (čl. 299.a st. 5. ZPP-a).
18. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (točka I. izreke ove presude).
19. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na žalbu jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o žalbi sukladno odredbama čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).
Zagreb, 10. veljače 2025.
Sudac
Branka Šabarić Zovko
